Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Zakažete pregled 063 687 460

Najnoviji odgovori (96279)

  1. Pstovani, Profesionalni sam fudbaler vec 10 godina, imam problem sa hernijom na trbusnom zidu 1 cm od pupka velicine zrna pasulja. Imam izuzetno jak trbusni zid ali pre 2 godine mi se to pojavilo i sad mi zaista predstavlja smetnju,ponekad imam i mucnine zbog toga. Molim Vas da mi date savet ukoliko je potrebna operacija, jer su mi neki lekari govorili da je hernija isuvise mala za operaciju. Unapred hvala!

    Odgovoreno: 06. 05. 2008.
    • Kod sportista je veoma retka trbušna kila, češće se u praksi srećemo sa preponskim kilama. Hernija (kila) trbušnog zida može biti u medijalnom i lateralnom delu trbušnog zida. Medijalna kila se javlja na dva karakteristična mesta i to: u epigastričnoj regiji i naziva se hernija epigastrica, i u blizini pupka i nazivaju se hernije paraumbilikalis. Latealna hernija se nalazi na mestima gde prolaze krvni sudovi i nervi, ili gde postoji defekt muskulature, što je najverovatnije i kod Vas slučaj što Vam pravi određene smetnje. Obično kod fudbalera srećemo sindrom simfize koji predstavlja suprotnost između nejednakih mišićnih snaga dveju susednih regija trbušnog zida i donjih ekstremiteta i neadekvatno funkcionalno
      opterećenje svih mišićnih- ligamentarnih insercija u predelu pubičnih kostiju. Moj savet je da Vaš problem operativno rešite, jer pred Vama je duga fudbalska karijera. Imajući u vidu da se ovaj hiruški zavat rutinski izvodi uradite ga što pre.Da niste sportista najverovatnije bih se i ja složio sa mojim uvaženim kolegama koje ste konsultovali i koji su protiv hiruškog zahvata, ali u sportskoj medicini apsolutna indikacija za operativni zahvat je i Vaša anamneza koju ste i u Vašem pitanju iskazali. Dr sc med. Milorad Jerkan-specijalista sportske medicine

  1. Postovani dr.Milicu, nadam se da cete mi odgovoriti na moje pitanje. Krajem februara imala sam operaciju kolorektalnog karcinoma. Imam 32 godine i intezivno sam se bavila sportom pre operacije. Oporavak protice dobro, ali sam poslata na hemoterapiju posle operacije iako nije bilo metapromena. Na lekarskom konzilijumu mi je objasnjeno da je terapija preventivna, zbog mojih godina. Obzirom da mi jako nedostaje fizicka aktivnost, interesuje me kada bih mogla da pocnem ,makar sa laksim vezbama. Moram li da sacekam kraj hemoterapije (to ce biti tek u septembru)? Unapred hvala

    Odgovoreno: 06. 05. 2008.
    • Sto se tice laksih vezbi ne postoji razlog da sa njima ne pocnete odmah. Nakon oporavka i zavrsetka hemioterapije moci cete da nastavite i sa teskim vezbama. Jak fizicki napor moze dodatno smanjiti imunitet te je potrebna suzdrzanost tokom hemioterapije.
      ass dr med sc Dragan Milic

  1. Uspostavljena mi je dijagnoza F41. Aksioznost sa primesama depresije, panični napadi, derealizacija i depersonalizacija. Terapija Xanax 0,25 i Flunisan od 20 mg izjutra. Nakon mesec dana prepolovljen mi je Flunisan na pola, a Xanax pijem po potrebi. Jednom mesečno idem na psihoterapiju. I dalje osecam simptome, povremeno mi je sve čudno, kao da gledam kroz filter ili kao da sanjam. To me užasno nervira i često pričam o tome jer mi je dosta lakše (vrtoglavica, napetost). Radim sve kao i pre - posao, porodica, druženje, ali ne uživam u svemu tome kao nekad i motivacija mi je slaba. Koliko vremena mi je potrebno da se oporavim i stabilizujem? Da li moje stanje može da se pogorša i izazove neke druge komplikacije? 

    Odgovoreno: 06. 05. 2008.
    • Kada započnu psihoterapiju, pacijenti obično očekuju instant izlečenje i nestrpljivi su da se stanje što pre pokrene na bolje, sto je i razumljivo. Ipak, realno je očekivati da je potrebno duže vreme dok se stvari zaista ne poprave, a ono se obično ne meri nedeljama, nego najmanje mesecima. Nemojte biti nezadovoljni svojim napretkom, jer ukoliko se terapija smanjuje, znači da je Vaš lekar procenio da se bolje osećate i da može lagano da počne sa smanjivanjem do ukidanja terapije. A to je već odgovor na Vaše pitanje. To što još uvek ne uživate u svemu što radite, deo je depresivne slike, ali je važan podatak da obavljate uobičajene poslove i imate relatvno normalno funkcinisanje, što govori o ipak blažim psihičkim smetnjama ako pođemo od toga da je funkcionisalnost pokazatelj težine smetnji. Kao i kod drugih psihičkih bolesti, mogu postojati oscilacije i privremena pogoršanja, ali je to nešto što je veoma individualno i nepredvidivo, posebno kada čovek tokom života nailazi na veće krize i emocionalne potrese, pa se i početne psihičke tegobe intenziviraju. Ali, s obzirom na to da idete na psihoterapiju, pretpostavka je da kroz nju Vi postajete psihicki snažniji i stičete bolje sposobosti da se sa emocionalnim i psihičkim krizama borite. Svako od nas, bilo da oseća neke psihičke smetnje ili ne, tokom života ima padove i uspone. Nemojte sve što Vam se dešava pripisivati smetnjama koje imate, verovatno bi i da ih nemate, bilo boljih i loših perioda. Vi ste glavni akter svog života i verovatno ćete nastojati da se Vaše psihičke tegobe ne odražavaju bitno na njegov tok, odnosno da ne izazove "neke druge komplikacije", kako Vi kažete. Naravno, depresivne smetnje sa paničnim napadima mogu izazvati i povlačenje od ljudi i aktivnosti i pad samopouzdanja i partnerske probleme i sve ono što je povezano sa uspešnim interpersonalnim komuniciranjem, ali se ovakve komplikacije ne očekuju ako ste u stanju da kontrolišete svakodnevno funkcionisanje. Ako budete čitavu svoju dnevnu aktivnost organizovali oko pitanja bolesti i zdravlja, verovatno ćete time i promeniti uobičajeni životni ritam. Ukoliko se trudite da funkcionišete kao pre bolesti, manja je verovatnoća da će do toga doći. Iako kažete da Vam je lakše kad o svojim smetnjama pričate, po mom iskustvu, to nije baš dobra ideja, jer se stalnim pričama o Vašim tegobama i dalje vrtite u istom krugu, krugu psihičke bolesti, dijagnoze, simptoma, Vaših i tuđih iskustava sa lekovima itd. Smatram da je bolje što manje govoriti o tome i ne činiti bolest temom večernjih ćaskanja. Pokušajte da i u ponašanju budete kao pre bolesti, a da zadržite razmišljanja o tegobama samo za sebe ili bar za par najbližih osoba. Bolest kao tema će onda biti manje prisutna u Vašem svakodnevnom ponašanju i delovanju, što je veoma bitno i za subjektivno i za objektivno stanje.

  1. postovana doktorice bojana ja sam iz pristine imam problem koji moram da ga resim nikad nisam bio zaljubljen ali sad me vreme tera da nadzem devoiku za ozbiljnu vezu. zivim sam sa majkom u stan. mnogo je dobar vas savet za mene koij ste mi pisali u prosla pisma najpre sam odustao da usvojim dete liseno iz porodice ide mi na smeh kad samo zamislim da sam hteo da prisvojim dete .ali nije mi jasno sta znaci biti staratelj nad detetom koje razlike ima od staratelja i usvojitelja .ako dodzem na primer u kontakt sa nekom devoijkom iz druge nacionalnosti za ozbiljnu vezu neznam kako da joj saopstim da hocu da se uda za mene nezgodno mi je nisam siguran da ce da me zavoli neka i sto sam iz drugog porekla jer u ovom gradu zive sa hiljadama devojaka i nezna se kako ce da se izvrti sreca samo hocu da znam kako da priviknem neku devoijku na to hvala vam unapred

    Odgovoreno: 06. 05. 2008.
    • Tesko je dati savet o tome kako da se deci iznese bracna ponuda, ali je sigurno da kad budete usli u vezu da nekom devojkom, a to ce verovatno biti postepeno i nametnuce se kao potreba za sve vecom potrebom za bliskoscu izmedju dve osobe, i samo pitanje braka ce ici kao priridna posledica sve vece bliskosti. Nije uobicajeno da se daje ponuda za brak tek onako, bez prethodne veze, pa ce se zato reci kojima cete se njoj obratiti, same iskristalizovati tokom razvijanja Vaseg odnosa. Sigurna sam da pitanje nacionalnosti samo po sebi nije toliko bitno u uspostavljanju veze, bitnije je da li izmedju osoba razlicitih nacionalnosti postoje velike razlike u vrednostima, navikama, kulturnim obicajma, koje zahtevaju uskladjivanje! Treba imati na umu da je za uspesnu vezu i brak potrebno obostrano uskladjivanje, bez obzira na nacionalnost, jer svako od nas nosi razlicite navike stecene u svojoj porodici. Zato je pre svega dobro upoznavanje partnera medju sobom osnova dobre veze i braka. jer da biste znali sta ce Vasoj devojci da se dopadne, treba da znate prvo sta ona voli ili ne voli, kakve su njene navike do tada bide i slicno. Zato, bez straha, samo polako, nastojte prvo da dobro upoznate osobu sa kojom budete uspostavili vezu, a prave reci za bracnu ponudu vec nece biti problem. Ne treba da zurite ni da svoju devojku upoznajete sa svojom idejom o usvajanju dece previse brzo. Ona treba prvo da upozna Vas, Vasu emotivnu priridu i da Vas kao takvog zavoli i prihvati. Ukoliko budete imali sklad u razmisljanjima i stavovima, ni ta ideja o deci nece biti problem. I konacno, da samo razjasnim jos jednom ideju o hraniteljstvu i razliku od usvojenja. Klasicno usvojenje je procedura kojim dete, iako nije bioloski Vase, zakonski stice sva prava kao i biolosko (vase rodjeno) dete, Vi postajete njegovi zakonski roditelji, Rekla sam vec da je za to potrebno da usvojitelji budu u zakonitom braku (dakle, najcesce ne samo jedan vec dva roditelja), da imaju relativno dobre uslove za zivot  i da prodju procenu i obuku u Centru za socijalni rad gde ih strucni ljudi pripremaju za predstojecu ulogu. Hraniteljstvo je nesto drugo, time sto se dete daje Vama na cuvanje, ono ne postaje zaknski Vase, ono ima pravo i preporucuje se da vidja prave roditelje, ali Vi brinete o njemu za vreme za koje Vam je povereno jer je najcesce oduzeto pravim roditeljima zbog zanemarivanja, maltretiranja ili nekih drugih problema. Za tu brigu o detetu Socijalna sluzba Vama obezbedjuje redovnu mesecnu nadoknadu koja je dovoljna za Vas trud i podmirivanje detetovih potreba, dobijete neku vrstu plate za brigu o detetu (sto kod usvojenja nije slucaj, tu nema nikakve finansijske nadoknade). Kada dete kod hranitelja zavrsi skolovanje, ono vise ne ostaje u hraniteljskoj kuci vec se osamostaljuje i ide dalje u zivot. Tako kroz hraniteljske kuce tokom godina prodje vise dece, koja neko vreme nadju utociste u ljudskoj brizi i dobroti, dok je kod usvojenja uglavnom samo jedno dete koje tu dodje i ostane. Kada je hraniteljska porodica u pitanju, uslovi za dobijanje deteta su nesto manje strogi nego za usvojenje pa sam Vam zato i preporucila da to bude prvi korak, ukoliko se budete odlucivali. Imate pravo i kao hranitelj, kada neko dete dobro upoznate, da date zahtev i za njegovo usvojenje ukoliko to budete hteli. I drugi ljudi, koji nisu sigurni kako bi se snasli u ulozi usvojitelja, nekada biraju hraniteljstvo kao pocetni i probni period medjusobnog privikavanja njih i deteta. Nadam se da sam Vam ovim donekle objasnila sustinu jednog i drugog pojma, koji se bitno razlikuju, ali je zajednicka istina da je briga o deci velika odgovornost koju sadrzi i uloga usvojitelja i uloga hranitelja.

  1. Poštovana,student sam i imam problem kada trebam nesto da govorim,pročitam ili bilo šta uradim pred grupom,kao da me je strah da ću nešto pogrešiti ili da će mi glas zdrhtati.Ne znam da li je to neka vrsta fobije.Počela sam čak i da izbegavam takve situacije,ali znam da to nije rešenje,da moram nekako da se suočim sa tim preteranim strahom.Imam jaku želju da ovo rešim, jer sam svesna da ću imati dosta situacija u kojima će me drugi posmatrati.Uskoro ću imati situaciju u kojoj ću prezentovati jedan svoj rad grupi,pa me zanima kako da se opustim,da na ovu situaciju ne gledam sa strahom,kako da pripremim sebe i da što je moguće opuštenije to odradim tj. kako da pripremim sebe pred suočenje sa strahom.

    Odgovoreno: 06. 05. 2008.
    • Problem o kome govorite ima elemente socijalne fobije koja se uspesno leci bihejvioralnim metodama, tako da je najjednostavniji nacin da se resite tih teskoca da se javite nekom od terapeuta koji se bavi tretmanom socijalnih vestina odnosno sire bihejvioralnom terapijom. Ukoliko nemate u okruzenju mogucnosti da to uradite za neko krace vreme, mozete pokusati da sebe pripremite na situacije koje za sada dozivljavate kao neprijatne, time sto cete pre samog dogadjaja zamisljati situaciju u vise navrata sve dok je u sebi ne prepoznate kao manje nepoznatu i manje zastrasujucu. Kada to radite, nastojte sa zauzmete sto opusteniji polozaj i da, zamisljajuci sto detaljnije neku situaciju, izdrzite "u njoj" sve dok napetost u Vama ne pocne da jaca, a da onda prekinete tu vrstu vezbe i da je ponovite kada se ponovo opustite. To moze biti vezba koju mozete ponavljati vise puta dnevno i koja vam nece oduzeti vise od nekoliko minuta kada malo udjete u sustinu. Ovo se odnosi na zamisljanje svih potencijalno neprijatnih socijalnih situacija. Kada shvatite da se Vasa napetost, posle odredjenog broja vezbanja, javlja u manjem intenzitetu ili kasnije i procesu zamisljanja, znaci da ste napravili korak ka dozivljavanju "uzivo" gde mozete da vezbanjem te situacije pred prijateljima ili porodicom, na drugom nivou da napravite pripremu. Povlacenje iz drustva nije resenje, jer na taj nacin samo podgrevate i podrzavate kocnice koje Vam i sada smetaju. Treba sebi da dokazete da sve to mozete i bolje, a ako se povlacite, jednostavno sebi ne dajete priliku a to, vec naprotiv sebi saljete poruku da ste nesposobni i vredni zaljenja. A Vi to sigurno niste, samo se niste oduprli svojim tegobama na pravi nacin. Verovatno ste i po prirodi svoje licnosti preosetljivi, stidljivi i povuceni, pa Vam zato eksponiranje teze pada. Dakle, i to je stvar socijalnog ucenja koje treba sebi da organizujete na bolji nacin nego do sada. Kad je rec o prezentaciji koju uskoro treba da odrzite, pokusajte da najpre zamisljajuci, a onda i prakticnom vezbom pred bliskima, stavite sebe u situaciju sto slicniju onoj u kojoj cete biti i da tako napravite "generalnu probu". Ukoliko budete sebe naterali na ovakvu vrstu redovnog vezbanja kriz odredjeni period, postoje velike sanse da u buducim situacijama bude sve manje nelagodnosti i, naravno, manje razloga za povlacenje iz zivota. 

Prikazano 90886-90890 od ukupno 95736 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460