Stalno mislim o tome kako ništa nisam postigla u životu. Magistrirala sam književnost i stala, nisam doktorirala, nemam objavljenih radova. Nisam se udala, nemam djecu. Imam 48 godina. Ostala sam i bez posla. Samo o tome mislim, boli me želudac, steže u grudima. Ponekad mi je teško da ustanem sa stolice. Sta mi je?
Na osvovu poruke koju ste napisali, mada to nije dovoljno informacija, imate neki oblik anksioznosti. To je u stvari preterana briga, suviše ste okupirani negativnim aspektima svog života. Potrebno je da idete na seanse kod psihologa, psihoterapeuta kako biste se fokusirali na Vaše mogućnosti, a ne nedostatke.
Posecujem psihijatra vec tri godine i jos mi nije nasla pravu terapiju, cak sam i pila na svoju ruku vecu kolicinu lekova, ali nista. Jedino sto od ove terapije spavam, ali sam strasno nervozna i napeta. Sta da radim?
Imam problema sa kontrolom besa, naročito u porodici, a posebno sa svojom decom. Sama sebi kažem da ću raspraviti nešto sa mojim starijim dečakom (npr. neku ocenu iz škole, ima 7 godina), i onda dođe do toga da galamim na sav glas. Naljutim se na njega, ali duboko u sebi znam da me na to tera i neki moj problem, da li poslovni ili egzistencijalni.
Dešavalo se da u ljutnji bacim nešto i slomim, zalupim vrata, slupam šalter. Svesna sam da je moje ponašanje neprihvatljivo, pogotovo kad su deca u pitanju, plašim se što im dajem loš primer, i plašim se da ću stvoriti takve osobe od njih... ali nikako ne uspevam da se iskontrolišem.
Često me je sramota i od vlastitog komšiluka. Inače, u nekim drugim odnosima nemam taj problem, uglavnom mi ne pada na pamet da se na poslu prepirem s nekim i povisujem ton. Pokušavala sam da u par navrata razgovaram sa jednom drugaricom koja radi kao psihoterapeut, ali ona mi uvek kaže - ti si dobra majka. Svako veče sama sa sobom vodim razgovore, pokušavam da čitam literaturu koja bi mi mogla biti od koristi, ali kada dođe okidač, pokleknem. Inače, živim sama sa decom, suprug i ja samo razdvojeni.
Na osnovu poruke koju ste napisali imate nisku toleranciju na frustraciju, što znači da nemate dovoljno strpljenja. Posebno sa bliskim ljudima jer znate da je te odnose teže narušiti, na poslu znate da će se to loše odraziti po Vas.
Potrebno je da uvedete u svoju svakodnevnu rutinu i neki hobi, interesovanje, fizičku aktivnost koja bi Vam donosila zadovoljstvo. Potom da u trenucima besa pokušajte da prizovete pozitivnu sliku stvarnosti , osim negativne, koju vidite. U besu kao da postajemo slepi i ne vidimo celovito, npr. Vi vidite dete koje je neposlušno ali to je Vaše dete koje ne zna i kome je potrebna Vaša pomoć itd. U trenucima intenzivnog besa ako ne možete da iskontrolišete, tačnije dok ne naučite da ga kontrolišete, izadjite prošetajte ili bilo šta drugo kako ne bi ugrožavali sebe ili druge.
Takoďje, trebalo bi da se ispita šta stoji iza tog besa. Može biti da stoji neka potisnuta tuga, bespomoćnost.
Postovani,imam 40god.i vec 3 godine se borim sa depresijom f32.2 i ansioznoscu trenutno sam pod terapijom Sidata 1×50 i Rivotril 1/4 ujutru i 1/2 uvece.Sidatu pijem vec 5 meseci 1×50 a Rivotril mi je doktorka povecala pre nedelju dana 1/2 uvece ali ja se i dalje ne osecam dobro moje misljenje je da bi mozda trebala da povecam Sidatu na 2×50 koje je vase misljenje.Unapred hvala!
Postovani,
Problem sa spavanjem se pojavio nakon porodjaja od koga je proslo dva meseca.Simptomi su sledeci:nakon odlaska u krevet posle uspavljivanja bebe 1dolazi do pojave kao nekog nemira i uznemirenosti koji dovodi do pulsiranja u usima(kao da cujem otkucaje srca) napada vrucine i trnjenja celog tela.Tako da ne uspevam da odspavam tih par sati dok beba spava.Sama cinjenica da.moram da odspavam jos vise pogorsava situaciju.Molim Vas za pomoc kome da se obratim kako bih resila problem ili sta treba da uradim,jer briga o.bebi vec postaje nemoguca jer sam konstantno umorna.
Poštovana, treba sa se obratite psihologu ili psihoterapeutu kako bi utvrdili šta Vas konkretno uznemirava, odakle taj strah potiče i kako ga prevazići.
Stalno mislim o tome kako ništa nisam postigla u životu. Magistrirala sam književnost i stala, nisam doktorirala, nemam objavljenih radova. Nisam se udala, nemam djecu. Imam 48 godina. Ostala sam i bez posla. Samo o tome mislim, boli me želudac, steže u grudima. Ponekad mi je teško da ustanem sa stolice. Sta mi je?
Odgovoreno: 11. 11. 2019.Na osvovu poruke koju ste napisali, mada to nije dovoljno informacija, imate neki oblik anksioznosti. To je u stvari preterana briga, suviše ste okupirani negativnim aspektima svog života. Potrebno je da idete na seanse kod psihologa, psihoterapeuta kako biste se fokusirali na Vaše mogućnosti, a ne nedostatke.
Posecujem psihijatra vec tri godine i jos mi nije nasla pravu terapiju, cak sam i pila na svoju ruku vecu kolicinu lekova, ali nista. Jedino sto od ove terapije spavam, ali sam strasno nervozna i napeta. Sta da radim?
Odgovoreno: 11. 11. 2019.Ako Vam ne odgovara psihijatar, imate pravo da ga promenite. I nemojte na svoju ruku povećavati dozu lekova.
Imam problema sa kontrolom besa, naročito u porodici, a posebno sa svojom decom. Sama sebi kažem da ću raspraviti nešto sa mojim starijim dečakom (npr. neku ocenu iz škole, ima 7 godina), i onda dođe do toga da galamim na sav glas. Naljutim se na njega, ali duboko u sebi znam da me na to tera i neki moj problem, da li poslovni ili egzistencijalni.
Dešavalo se da u ljutnji bacim nešto i slomim, zalupim vrata, slupam šalter. Svesna sam da je moje ponašanje neprihvatljivo, pogotovo kad su deca u pitanju, plašim se što im dajem loš primer, i plašim se da ću stvoriti takve osobe od njih... ali nikako ne uspevam da se iskontrolišem.
Često me je sramota i od vlastitog komšiluka. Inače, u nekim drugim odnosima nemam taj problem, uglavnom mi ne pada na pamet da se na poslu prepirem s nekim i povisujem ton. Pokušavala sam da u par navrata razgovaram sa jednom drugaricom koja radi kao psihoterapeut, ali ona mi uvek kaže - ti si dobra majka. Svako veče sama sa sobom vodim razgovore, pokušavam da čitam literaturu koja bi mi mogla biti od koristi, ali kada dođe okidač, pokleknem. Inače, živim sama sa decom, suprug i ja samo razdvojeni.
Odgovoreno: 11. 11. 2019.Na osnovu poruke koju ste napisali imate nisku toleranciju na frustraciju, što znači da nemate dovoljno strpljenja. Posebno sa bliskim ljudima jer znate da je te odnose teže narušiti, na poslu znate da će se to loše odraziti po Vas.
Potrebno je da uvedete u svoju svakodnevnu rutinu i neki hobi, interesovanje, fizičku aktivnost koja bi Vam donosila zadovoljstvo. Potom da u trenucima besa pokušajte da prizovete pozitivnu sliku stvarnosti , osim negativne, koju vidite. U besu kao da postajemo slepi i ne vidimo celovito, npr. Vi vidite dete koje je neposlušno ali to je Vaše dete koje ne zna i kome je potrebna Vaša pomoć itd. U trenucima intenzivnog besa ako ne možete da iskontrolišete, tačnije dok ne naučite da ga kontrolišete, izadjite prošetajte ili bilo šta drugo kako ne bi ugrožavali sebe ili druge.
Takoďje, trebalo bi da se ispita šta stoji iza tog besa. Može biti da stoji neka potisnuta tuga, bespomoćnost.
Postovani,imam 40god.i vec 3 godine se borim sa depresijom f32.2 i ansioznoscu trenutno sam pod terapijom Sidata 1×50 i Rivotril 1/4 ujutru i 1/2 uvece.Sidatu pijem vec 5 meseci 1×50 a Rivotril mi je doktorka povecala pre nedelju dana 1/2 uvece ali ja se i dalje ne osecam dobro moje misljenje je da bi mozda trebala da povecam Sidatu na 2×50 koje je vase misljenje.Unapred hvala!
Odgovoreno: 30. 10. 2019.Poštovana, osim medikamenata potrebna Vam je i psihoterapija. Nemojte pojačavati dozu lekova na svoju ruku.
Postovani, Problem sa spavanjem se pojavio nakon porodjaja od koga je proslo dva meseca.Simptomi su sledeci:nakon odlaska u krevet posle uspavljivanja bebe 1dolazi do pojave kao nekog nemira i uznemirenosti koji dovodi do pulsiranja u usima(kao da cujem otkucaje srca) napada vrucine i trnjenja celog tela.Tako da ne uspevam da odspavam tih par sati dok beba spava.Sama cinjenica da.moram da odspavam jos vise pogorsava situaciju.Molim Vas za pomoc kome da se obratim kako bih resila problem ili sta treba da uradim,jer briga o.bebi vec postaje nemoguca jer sam konstantno umorna.
Odgovoreno: 27. 10. 2019.Poštovana, treba sa se obratite psihologu ili psihoterapeutu kako bi utvrdili šta Vas konkretno uznemirava, odakle taj strah potiče i kako ga prevazići.
Prikazano 231-235 od ukupno 2359 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke