Već dva mjeseca imamteške strahove, strepnju, loše spavam, budim se ranije od uobičajenog, stalan osjećaj krivice i kajanja. Ne znam kako da se izborim sa tim. Napravila sam grešku prije više od tri mjeseca i od tada ne znam kako da se borim sa svim tim.
Mislim da je u pitanju određenadepresivna reakcija, verovatno na neki stres. Neophodno bi bilo da shvatite da u suštini ono što mi nazivamo greškama ili pogreškama, a posle kojih se osećamo krivima ili nas grize savest i kajemo se, ustvari jeneadekvatan način gledanja na neki događaj ili situaciju koju mi, u skladu sa vaspitanjem i društvenim kodeksima, ocenjujemo kao loše ili negativno. Ustavari, jako je važno da se prihvati sama realnost i ne negiraju činjenice koje su se dogodile, ali da se to posmatra sada na drugačiji, pozitivan način tj. kao na ono iz čega možemo izvući neku životnu lekciju ili pouku i nešto više saznati o sebi i drugima. Takav pristup nam otvara sasvim nove mogućnosti za psihološki rast i razvoj ličnosti odnosno samoaktuelizaciju. To sve skupa znači da smo mi ti koji smo odgovorni za to kako mislimo i shodno tome, kako se osećamo povodom nečega. U životu nam niko i ništa ne garantuje da nećemo grešiti, naprotiv tzv. pogreške su pozitivne jer kroz njih učimo i usavršavamo se kao ljudska bića. Ako ne možete sami promeniti svoja negativna uverenja pozitivnim, savetujem Vam da dođete na psihoterapiju.
Željela bih da mi kažete nešto više o anksioznosti, kako bih je mogla prevazići? Šta kada znate da su vaši strahovi nelogični, ali sebi ne možete pomoći? Jednostavno - jače je od vas. Ima trenutka kada mi se celo tjelo trese od straha, srce mi bije kao ludo, gubim ravnotežu. Da li se mogu izvući iz ovog stanja?
Možete! U tu svrhu što pre posetite nekog psihologa i/ili psihoterapeuta jer je neophodno radi osvetljavanja strahova koji se nalaze u pozadini simptoma koje navodite. Inače, anksioznost je stanje neodređenog straha (strepnja) i anticipacijanekih loših ishoda u budućnosti, a nastaje usled pojačane napetosti ili pak kao posledica dugotrajnog življenja u stanju stresa. Ključ je u smirivanju i opuštanju organizma, a potom u dolaženju u kontakt sa negativnim uverenjima u podsvesti koja rađaju strahove od budućnosti.
Imam 33 godine, živim u jednom malom gradu, udata sam i imam dve devojčice od 6 i 4 godine. Naizgled sve bi trebalo da bude lepo. Udala sam se veoma mlada (sa 19 godina). Ja sam po prirodi stidljiva, povučena i zatvorena osoba, a suprug je nešto suprotno i u principu odatle proizilaze naše nesuglasice koje su u početku braka bile izražene. Međutim, vremenom smo se nekako uskladili i nemamo nekih većih problema u odnosu. Moj psihički krah je nastupio kada nam je nastradalo prvo dete koje je tada imalo dve godine. Od tada sam se povukla skroz u sebe, imam strahove i svašta mi prolazi kroz glavu. Posle toga sam rodila dve zdrave i prave devojčice kojima sam se posvetila u potpunosti i koje su ceo moj svet. Sada kada su obe krenule u obdanište, ja sam se vratila na posao jer radim u jednoj privatnoj firmi u knjigovodstvu. Međutim, psihički se ne osećam dobro,imam strahove od smrti,od bolesti, da će deci nešto da se desi. Nisam raspoložena ni za razgovore sa ljudima. Iako imamo svoj krug prijatelja, ja odlazim i družim se sve protiv svoje volje i zbog porodice. Izgubila sam interesovanje za bilo šta u životu i u stanju sam da sedim i zurim ceo dan u jednu tačku. Pre dve godine sam imala i operaciju zučne kese kojoj su prethodili svi oni grozni napadi žuči i to me je načisto slomilo. Volela bih kad bi mogao da mi pomogne samo Vaš savet ili neki antidepresiv koji biste mi predložili jer ne znam kome bih mogla da se obratim za stručnu pomoć u mom malom gradu. Znam da sam tek potrebna deci, a sve više i više gubim snagu i volju.
Gubitak deteta je veoma teška trauma koja često obeležava tok čitavog života i verujem da Vam je trebalo mnog snage da nastavite dalje, a posebno da budete "kao nekad". Iako ste naizgled nastavili sa svojim životom, očigledno da niste proradili dovoljno teret koji je na Vama. Kako u malom gradu zaista može biti problem da nađete pravog stručnjaka za svoj problem, verujem da ipak možete da u prvom većem gradu potražite stručnu pomoć jer antidepresive ne možete uzimati ni bez preporuke niti bez nadzora psihijatra, koji će tokom tog perioda i u razgovorima proći sa Vama problematične oblasti koje Vam zadaju najviše emotivnih problema. Znam da Vas održava ideja da ste potrebni deci, ali da biste njima mogli da date svoj emocionalni potencijal, trebalo bi da radite na prevazilaženju svojih problema, jer nije dovoljno da budete tu, već i da mogu da osete Vašu snagu i podršku. Zato bi snagom volje trebalo ne samo da fizički budete na mestima gde Vas porodica vodi, već da pokušate da se zainteresujete i nađete neko zadovoljstvo među bliskim i dragim ljudima, da uživate u toj deci koja rastu i da nalazite zadovoljstva i u partnerskom odnosu, kao i da svoje misli usmeravate na pozitivne sadržaje, da se uključujete u nove aktivnosti i da pokušate da sadržinski obogatite svoj život, a ne da budete mehanička žena koja će prosto da diše i postoji. Ukoliko osećate da to bez pomoći stručnog lica ne možete, potražite van svog mesta boravka, ako mislite da je tako bolje, nekog profesionalca koji treba, bar za početak, da Vam da oslonac i smernice i da Vas oslobodi sumornih misli.
Ovo nije pogodan način da se daju uputstva o primeni autosugestije. Da biste savladali te veštine, uputno je obratiti se psihologu ili psihijatru lično, kako bi Vas kroz nekoliko susreta osposobio da ovladate osnovnim pravilima autosugestije, ili se možete informisati kroz mnoštvo psiholoških "priručnika" koji detaljno obrađuju ovu temu na stotinama strana. Nesumnjivo ovladavanjem sposobnošću autosugestije, odnosno savladavanje tehnika autogenog treninga, ima mnogo prednosti u ovladavanju sobom i kontroli sopstvenog doživljavanja i ekspresije ponašanja.
postovana doktorice bojana imam 29 godina cudno mi je kad zamislim da se nisam ozenio najpre od svega u zivotu volim i sanjam da cu stvoriti porodicu zamisljam sebe kakav cu da budem srecan kad budem imao zenu i pogotovo volim decu trebalo je mnogo ranije da se ozenim ali presvega me je sprecilo sto imam tesnu kucu i sto sam stidljiv i skoro sam izgubio zelju za sacinjavanje porodice ali u zadnje vreme se preokrenulo jos neki mesec sagradicu veliku kucu i jednu veliku radnju osiguracu za ceo zivot troskove zivota i nista ne moram raditi tako sto cu biti bogatiji fali mi jos samo zena pa da dodzem do cilja koji sam imao zelju vise od jedne decenije trazio sam jos prije od vas savete kako da menjam temperament sa kojim se cesto suocavam vi ste mi rekli da ne postoje ljekovi koji ce moci da me promjene i makniti stidljivost ali pokusao sam da maknem sam stid sa svojom iskustvom koje ste mi objasnili oko kojih temama da razgovaram kad budem bio sa mojim vrsnjaka ali nisam potpuno isti kao i moji drugovi jer oni su svi ozenjeni tako da meni se pricinjava da sam mnogo izostao od drustva ali i proslo mi je vreme sa mojim drugovima da se druzim kao kad smo se druzili dok se nisu bili ozenjeni sad nemam skim da razgovaram o devojkama nemam skim da se sastanem da se upoznam sa nekom devojkom ostao sam presvega sam recite mi kojim putem treba da podzem sam da bih upoznao jednog dana devojku mojih snova dali treba da posaljem tetku devojci kojoi mi se dopada kad sam vas pitao ranije ili treba da nadzem devoiku na neki treci nacin zahvaljujem vam se na vase savete unapred
Ne postoji jednostavan recept kako da nadjete devojku svojih snova. Nazalost, to se desava spontano i svakome na drugaciji nacin. Ako u sredini u kojoj zivite ima devojaka koje bi mogle biti pogodne za Vas, naravno da je jedan od nacina i to da posaljete posrednika koji ce probiti tu barijeru Vase stidljivosti i mozda omoguciti da se zblizite sa nekom devojkom. Ukoliko u Vasoj neposrednoj okolini nema odgovarajucih devojaka, postoje druge sredine i kojima mozda niste bili a imate prijatelje ili rodjake koji bi Vam mogli preporuciti neku usamljenu devojku. Postoje i licni oglasi preko kojih ljudi traze partnere i partnerke, pa ili mozete dati oglas u nekom casopisu ili pratiti vec objavljene oglase i odgovarati na one koji Vam se ucine prihvatljivim. Previse se opterecujete razmisljanjem o tome kako ne znate o cemu da razgovarate sa prijateljima i devojkama, sto ne pomaze vec Vas cini jos nesigurnijim. Kada bude dosla situacija da se upoznate sa nekim, pokusajte da budete sto opusteniji i da se teme razgovora same nametnu, mozda je devojka pricljivija pa ce ona nametnuti temu razgovora. Uostalom, niko ne kaze da se od Vas ocekuje da vodite neke posebne i stalno zanimljive razgovore. Unesite u svoj zivot novine i aktivnosti, cini mi se da imate previse vremena da se bavite sobom.
Možete! U tu svrhu što pre posetite nekog psihologa i/ili psihoterapeuta jer je neophodno radi osvetljavanja strahova koji se nalaze u pozadini simptoma koje navodite. Inače, anksioznost je stanje neodređenog straha (strepnja) i anticipacija nekih loših ishoda u budućnosti, a nastaje usled pojačane napetosti ili pak kao posledica dugotrajnog življenja u stanju stresa. Ključ je u smirivanju i opuštanju organizma, a potom u dolaženju u kontakt sa negativnim uverenjima u podsvesti koja rađaju strahove od budućnosti.
Imam 33 godine, živim u jednom malom gradu, udata sam i imam dve devojčice od 6 i 4 godine. Naizgled sve bi trebalo da bude lepo. Udala sam se veoma mlada (sa 19 godina). Ja sam po prirodi stidljiva, povučena i zatvorena osoba, a suprug je nešto suprotno i u principu odatle proizilaze naše nesuglasice koje su u početku braka bile izražene. Međutim, vremenom smo se nekako uskladili i nemamo nekih većih problema u odnosu. Moj psihički krah je nastupio kada nam je nastradalo prvo dete koje je tada imalo dve godine. Od tada sam se povukla skroz u sebe, imam strahove i svašta mi prolazi kroz glavu. Posle toga sam rodila dve zdrave i prave devojčice kojima sam se posvetila u potpunosti i koje su ceo moj svet. Sada kada su obe krenule u obdanište, ja sam se vratila na posao jer radim u jednoj privatnoj firmi u knjigovodstvu. Međutim, psihički se ne osećam dobro, imam strahove od smrti, od bolesti, da će deci nešto da se desi. Nisam raspoložena ni za razgovore sa ljudima. Iako imamo svoj krug prijatelja, ja odlazim i družim se sve protiv svoje volje i zbog porodice. Izgubila sam interesovanje za bilo šta u životu i u stanju sam da sedim i zurim ceo dan u jednu tačku. Pre dve godine sam imala i operaciju zučne kese kojoj su prethodili svi oni grozni napadi žuči i to me je načisto slomilo. Volela bih kad bi mogao da mi pomogne samo Vaš savet ili neki antidepresiv koji biste mi predložili jer ne znam kome bih mogla da se obratim za stručnu pomoć u mom malom gradu. Znam da sam tek potrebna deci, a sve više i više gubim snagu i volju.
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Gubitak deteta je veoma teška trauma koja često obeležava tok čitavog života i verujem da Vam je trebalo mnog snage da nastavite dalje, a posebno da budete "kao nekad". Iako ste naizgled nastavili sa svojim životom, očigledno da niste proradili dovoljno teret koji je na Vama. Kako u malom gradu zaista može biti problem da nađete pravog stručnjaka za svoj problem, verujem da ipak možete da u prvom većem gradu potražite stručnu pomoć jer antidepresive ne možete uzimati ni bez preporuke niti bez nadzora psihijatra, koji će tokom tog perioda i u razgovorima proći sa Vama problematične oblasti koje Vam zadaju najviše emotivnih problema. Znam da Vas održava ideja da ste potrebni deci, ali da biste njima mogli da date svoj emocionalni potencijal, trebalo bi da radite na prevazilaženju svojih problema, jer nije dovoljno da budete tu, već i da mogu da osete Vašu snagu i podršku. Zato bi snagom volje trebalo ne samo da fizički budete na mestima gde Vas porodica vodi, već da pokušate da se zainteresujete i nađete neko zadovoljstvo među bliskim i dragim ljudima, da uživate u toj deci koja rastu i da nalazite zadovoljstva i u partnerskom odnosu, kao i da svoje misli usmeravate na pozitivne sadržaje, da se uključujete u nove aktivnosti i da pokušate da sadržinski obogatite svoj život, a ne da budete mehanička žena koja će prosto da diše i postoji. Ukoliko osećate da to bez pomoći stručnog lica ne možete, potražite van svog mesta boravka, ako mislite da je tako bolje, nekog profesionalca koji treba, bar za početak, da Vam da oslonac i smernice i da Vas oslobodi sumornih misli.
Možete li mi reći nešto više o autosugestiji? Kako se primenjuje?
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Ovo nije pogodan način da se daju uputstva o primeni autosugestije. Da biste savladali te veštine, uputno je obratiti se psihologu ili psihijatru lično, kako bi Vas kroz nekoliko susreta osposobio da ovladate osnovnim pravilima autosugestije, ili se možete informisati kroz mnoštvo psiholoških "priručnika" koji detaljno obrađuju ovu temu na stotinama strana. Nesumnjivo ovladavanjem sposobnošću autosugestije, odnosno savladavanje tehnika autogenog treninga, ima mnogo prednosti u ovladavanju sobom i kontroli sopstvenog doživljavanja i ekspresije ponašanja.
postovana doktorice bojana imam 29 godina cudno mi je kad zamislim da se nisam ozenio najpre od svega u zivotu volim i sanjam da cu stvoriti porodicu zamisljam sebe kakav cu da budem srecan kad budem imao zenu i pogotovo volim decu trebalo je mnogo ranije da se ozenim ali presvega me je sprecilo sto imam tesnu kucu i sto sam stidljiv i skoro sam izgubio zelju za sacinjavanje porodice ali u zadnje vreme se preokrenulo jos neki mesec sagradicu veliku kucu i jednu veliku radnju osiguracu za ceo zivot troskove zivota i nista ne moram raditi tako sto cu biti bogatiji fali mi jos samo zena pa da dodzem do cilja koji sam imao zelju vise od jedne decenije trazio sam jos prije od vas savete kako da menjam temperament sa kojim se cesto suocavam vi ste mi rekli da ne postoje ljekovi koji ce moci da me promjene i makniti stidljivost ali pokusao sam da maknem sam stid sa svojom iskustvom koje ste mi objasnili oko kojih temama da razgovaram kad budem bio sa mojim vrsnjaka ali nisam potpuno isti kao i moji drugovi jer oni su svi ozenjeni tako da meni se pricinjava da sam mnogo izostao od drustva ali i proslo mi je vreme sa mojim drugovima da se druzim kao kad smo se druzili dok se nisu bili ozenjeni sad nemam skim da razgovaram o devojkama nemam skim da se sastanem da se upoznam sa nekom devojkom ostao sam presvega sam recite mi kojim putem treba da podzem sam da bih upoznao jednog dana devojku mojih snova dali treba da posaljem tetku devojci kojoi mi se dopada kad sam vas pitao ranije ili treba da nadzem devoiku na neki treci nacin zahvaljujem vam se na vase savete unapred
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Ne postoji jednostavan recept kako da nadjete devojku svojih snova. Nazalost, to se desava spontano i svakome na drugaciji nacin. Ako u sredini u kojoj zivite ima devojaka koje bi mogle biti pogodne za Vas, naravno da je jedan od nacina i to da posaljete posrednika koji ce probiti tu barijeru Vase stidljivosti i mozda omoguciti da se zblizite sa nekom devojkom. Ukoliko u Vasoj neposrednoj okolini nema odgovarajucih devojaka, postoje druge sredine i kojima mozda niste bili a imate prijatelje ili rodjake koji bi Vam mogli preporuciti neku usamljenu devojku. Postoje i licni oglasi preko kojih ljudi traze partnere i partnerke, pa ili mozete dati oglas u nekom casopisu ili pratiti vec objavljene oglase i odgovarati na one koji Vam se ucine prihvatljivim. Previse se opterecujete razmisljanjem o tome kako ne znate o cemu da razgovarate sa prijateljima i devojkama, sto ne pomaze vec Vas cini jos nesigurnijim. Kada bude dosla situacija da se upoznate sa nekim, pokusajte da budete sto opusteniji i da se teme razgovora same nametnu, mozda je devojka pricljivija pa ce ona nametnuti temu razgovora. Uostalom, niko ne kaze da se od Vas ocekuje da vodite neke posebne i stalno zanimljive razgovore. Unesite u svoj zivot novine i aktivnosti, cini mi se da imate previse vremena da se bavite sobom.
Prikazano 131-135 od ukupno 229 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke