Postovana Bojana
Zivim u Novom Sadu , imam 33 godine , nisam udata , nemam stalan posao i podstanar sam. celog zivota sam veoma nesrecna ali sam to spoznala tek poslednjih par godina.U zivotu nikad nikom nisam znacila nesto mnogo cak ni najblizoj rodbini a prijatelji su me svi redom ostavili.Ja sam osoba prosecnih kvaliteta u svemu , vredna , postena i iskrena.Oduvek sam nesigurna u sebe i retko kad sam preuzimala inicijativu ali sam uvek pozitivno odgovarala na svaku.Sta god je trebalo da se pomogne , ucini za nekog ja sam uvek bila prva.Osobama koje su u meni nasle prijatelja ja sam pruzala nesebicno iskreno prijateljstvo.Ipak nekako posle odredjenog vremena svako me je ostavio.Niko mi nikad nije rekao razlog.realno skoro svi su mi prilazili u nekom svom kriznom preiodu u zivotu i kad bi im bilo bolje , napustali su me a ja sam se vezala za svakog od njih , i pustila ih u svoj zivot bez rezerve. Danas sa 33 godine ja nemam nijednog prijatelja kojeg mogu da pozovem i porazgovaram o bilo cemu , eventualno o najbanalnijim temama. Sve ostalo bilo bi zacudjujuce neprijatno za mog sagovornika.Toliko mi fali prijatelj i toliko sam usamljena da se osecam kao da zivim u grobu.Danima mi telefon ne pozvoni, a ne pamtim kad me je neko pozvao negde.Ljudi me se ne sete ni za rodjendan , praznike , bilo sta.Ja sam dugo pokusavala koliko god bila losa u inicijativi da odrzavam kontakt , da pozivam na druzenje ali prosto nije islo i odustala sam.Moj stariji kolega na poslu cesto je jedina osoba sa kojom porazgovaram u toku dana. To mi toliko tesko pada da mi je svaki dan sve vise nepodnosljiv za ziveti.
Sto se tice ljubavi, svoju veliku ljubav nasla sam vrlo kasno , u tridesetoj godini.Iako od samog pocetka mnogo toga nije stimalo , ogromna ljubav i medjusobna neznost gurala je nasu vezu iz dana u dan. Kad je doslo vreme velikih svadja i medjusobnih optuzivanja ispostavilo se da osoba koju volim vise od svega na svetu ima dugogodisnju devojku a iako smo se vidjali veoma intenzivno on je na cudesan nacin to uspeo da sakrije od mene dok nam nije postalo toliko tesko da je odlucio da prizna. Nema snage da je ostavi jer je kao i ja luda za njim a on ne voli nijednu vise dovoljno da bi bilo sta preduzeo jer je i pored mnogo losih osobina osetljiv na tudji bol pogotovo prouzrokovan od njega.I on je poput svih mojih prijatelja mene pronasao u svom kriznom periodu , pokusao sebi da pomogne uz moju beskrajnu ljubav i paznju a nije shvatio ozbiljnost moje ljubavi i cinjenice da mi je postao sve na svetu.Ni ja ni on ne mozemo da odemo a nista drugo nam nije preostalo.Mozda zvuci apsurdno ali tako je , neki cudan splet okolnosti doveo je do moje najvece tragedije koju ne znam kako cu preboleti,Inace on je osoba potpuno razlicita od mene, okruzen ljudima koji ga obozavaju , prepun pravih prijatelja , komunikativan , sarmantan, osoba koja pleni cim se pojavi.Muskarac koji se ne zaboravlja.Pretpostavljate sta je takva osoba mogla da znaci kad se pojavio u mom zivotu.Patnja koju osecam zbog svega sto se desilo sa njim najcesce se pokazuje kad imamo odnose posto me hvata strah, panika i nekontrolisano plakanje.Dok ga gledam i uzivam u njemu taj strah od gubitka postaje nepodnosljiv. On je strpljiv i nezan u tim momentima ali ja sam pocela da se plasim i pomisli sta ce biti tokom odnosa pa ga izbegavam na sve nacine.
Sto se tice roditelja, oni mi daju podrsku koliko mogu u zivotu ali su daleko, sve stariji i bolesniji. Majka koja je svedok moje nesrece i koja vidi koliko mi zivot prolazi bez ikakve lepote , a zivot je prepun toga , pati kao i ja , prepustila se hrani i picu i jednom je rekla da mi je htela sve najbolje a docekala da me gleda ovako nesrecnu i da to ne moze da podnese.
Zbog svega sto sam Vam napisala ja sam pala u tesku depresiju , jedva ustajem iz kreveta, stalno razmisljam o smrti, i stalno se pitam zar je moguce toliko nesrece da mi se desi jer ponavljam uz sve moje nedostatke ja zaista nisam najgora na svetu a po dobroti i iskrenosti sam izuzetna. To su mi mnogi ljudi rekli a ja se slazem.
Molim Vas da mi pomognete savetom , misljenjem ili bar da me uputite kome da se obratim za pomoc jer mi je neophodna a na moje vapaje niko ne obraca paznju.Ocigledno imam mnogo problema u licnosti , u ponasanju, u emocijama ali ja to ne znam da definisem , popravim i promenim.Molim Vas za pomoc.
Neobicno je da se pored ovoliko problema koje navodite do sada niste javili za pomoc psihijatru ili psihologu koji bi, ako nista drugo, mogao pruziti strucnu podrsku i biti osoba sa kojom mozete razgovarati o svojim temama i problemima, ako vec nemate dovoljno bliskih prijatelja koji bi za Vas bili tu. Niste jedina osoba koja se oseca usamljenom i izolovanom od svih. Cak i ljudima koji su izuzetno dobri i posveceni drugima desava se da u eri ljudskog otudjenja, dozive usamljenost i nedostatak bliskosti kada neciji problemi prodju i kada su "dovoljni sami sebi". Ocigledno imate dobar kapacitet za to da budete dobar slusalac i pomoc drugima u nevolji, odnosno da se sami nudite kada osecate da ste nekome pomoc u krizi.Vec i ta cinjenica treba da vas ucini zadovoljnijom sobom, jer ste se mnogima, kako kazete, nasli u nevolji. I niste se nasli da bi oni Vama uzvratili istom merom, nego zato sto ste osecali da im je pomoc potrebna. Dakle, tu Vasa ocekivanja nisu bila izneverena. Nevolja je sto ste uz ta, izgradili i ocekivanja da ce ti ljudi biti Vasi prijatelji ili vama bliski i zahvalni, sto se nije desilo, i to Vas cini nezadovoljnom i tuznom. Pokusajte da odvojite te dve vrste ocekivanja i da sebi ponovo pokazete da je vec veliko zadovoljstvo sto ste toliko korisni i saosecajni, cak i ako niste dobili trajno prijateljstvo i zahvalnost zauzvrat. Mnogo puta u zivotu ne dobijamo ono sto zasluzujemo, ali treba pokusati da to ne bude faktor koji ce nas baciti u ocajanje.
Sto se tice Vase veze, ona je zaista teren na kome treba dobro razmisliti koji su naredni koraci. S jedne strane ste Vi predimenzionirali njegov znacaj u svom zivotu, jer on sigurno nije jedini mladic koji bi Vas mogao voleti i koji bi Vam mogao biti znacajan, a sa druge strane i od njega je neodgovorno da Vas izlaze situaciji da se mirite sa njegovorm dvostrukom vezom, iako zna koliko Vam bola zadaje. Sigurno je da odluka nije laka, ali bi njegovo opredeljivanje za jednu ili drugu vezu bar razresilo neizvesnost koja se ovakvim vodjenjem dvostruke veze samo nastavlja i produbljuje bez mogucnosti razresenja.To sto nalazite za njega opravdanje da ovako postupa jer ne bi zeleo nikog da povredi, samo je delimicno tacno, jer je on sigurno svestan da Vas i ovim stalno povredjuje. Pomoc psihologa, kome biste se neposredno i kontinuirnano obracali u nekom narednom periodu, mogla bi vam pomoci da steknete sigurnost u sebe, kao i da sebe usmerite na raznovrsnije aktivnosti i kontakte, sto biste i sami zeleli. Sama cinjenica da nemate prijatelja i bliskih osoba, vec Vas cini previse ranjivom i nespremnom za resavanje emotivnih problema sa kojima se suocavate.
Imam 33 godine. Prvi napad panike imala sam pre 12 godina, nisam ni bila svesna šta me je snašlo, a već je sve "prošlo" da tako kažem. Posle dve god. našla sam se u istoj situaciji i u periodu terapije Xalolom od tri meseca, opet sam bila ona stara. Pre dve godine (posle bolnog raskida duže veze čijih sam zadnjih tri meseca provela plakajući, a ujedno ostala i bez posla) opet su usledili panični napadi tj.depresija praćena njima, ovog puta sve je bilo dosta ozbiljnije. Prepisana mi je terapija Rivotril i Flunisan. Sve je izgledalo kao da ide na bolje, po završetku terapije počele su da mi se nameću misli, uglavnom agresivnog karaktera. Nekako sam uspela da se izborim sa svim što me je snašlo, pronašla sam novi posao, počela da izlazim i čini mi se pronašla opet smisao života. Moj trenutni posao je dosta stresan, puno radim i nemam dovoljno vremena za sebe. Ponovo počinjem da se osećam anksiozno i depresivno (možda bih pre rekla ravnodušno). A moj najveći problem je u tome što želim da stupim u brak i rodim dete, ali se plašim i svakodnevno razmišljam o tome kako za to nisam sposobna (dosta sam čitala o postnatalnoj depresiji i tome kako je kod žena koje su pre trudnoće bolovale od depresije veća verovatnoća da i po porođaju obole od iste). Takođe me muči saznanje da nisam ona kakva sam bila pre i da takva neću ni biti i teško mi je da prihvatim drugačiju sebe.
I sami kažete da su se Vaše prethodne epizode psihičkih smetnji završavale oporavkom i ozdravljanjem posle relativno kratkog lečenja. Vi ste preosetljiva osoba, koja događaje u životu shvata dosta lično i burno na njih reaguje, ali to nikako ne znači da niste u stanju da uspešno podnesete obaveze koje nosi brak, niti izazove koje nosi trudnoća i odgajanje dece. Čak i ako istraživanja pokazuju da postoji veća verovatnoca od ponavljanja epizoda psihičkih bolesti u trudnoći a osobito posle porođaja kod žena koje su imale smetnje ranije, to ne znači da ste Vi sigurno predodređeni za to - govorimo samo o statistici. Dakle, koliko shvatam, Vi uspešno obavljate svoj stresan posao, iako vam to ne pada lako - nisu Vaši kapaciteti toliko slabi koliko ih nekada vidite. Ipak, ukoliko se rešavate na trudnoću, korisno je da u periodu planiranja i praćenja trudnoće budete pod nadzorom psihijatra koji bi Vam pomogao da sa manje straha i stručnom pomoći iznesete ovaj, za većinu žena manje ili više sresan period. Ukoliko i van planiranja trudnoće osećate da ne možete sami da izađete na kraj sa svojim promenama raspoloženja, potražite stručnu pomoć već sada u ordinaciji psihologa ili psihijatra, kako biste time olakšali suočavanje sa svakodnevnim frustracijama i radom na sebi očvrsli svoje kapacitete za prevazilaženje novih životnih prepreka.
Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osećanje grandioznosti u vezi s ličnom važnošću (što se može iskazivati kao preterano naglašavanje svojih postignuća i talenata), dok su u isto vremejako osetljivi na kritiku.
Gotovo da nemaju mogućnost saosećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. Pokazuju osećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirima, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak saosećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspehu, moći, izuzetnosti, lepoti i idealnoj ljubavi. Oni veruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se drugi dive. Iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima.
U interpersonalnim odnosima pokazuju eksploatatorski odnos na štetu drugih osoba. Nedostaje im mogućnost saosećanja; često misle da im drugi zavide i da su ljubomorni na njih. Često imaju arogantni nastup.
Pokazujuporemećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno je izražena. Osim toga, javlja se i problem somatizacije. U lečenju se koristi individualna i grupna psihoterapija, iako se, kao osobenost karaktera, koja se formira u detinjstvu i ranoj mladosti, mogu postići manje korekcije, ali ne i izmena glavnih karakteristika.
Majka sam dva muška deteta od nepunih 5 i 2 godine života. Stariji sin pokazuje znakove ljubomore mada i mlađe dete ima slične "ispade". Problemi su se javili kada smo suprug i ja primetili da se dešavaju "čudne" promene po stanu kada ujutru ustanemo: upaljen TV, tarmostat frižidera okrenut do maksimuma, kada se desilo da je hrana počela da ledi, ostaci hrane na stolu u trpezariji. On noću priča i to smo prihvatili, ali to toliko dugo traje da nam je postalo normalno. Pitanje je da li treba da se obratimo stručnjaku?
Ideja da se obratite dečijem psihologu ili psihijatru nije loša, jer ima izgleda da se radi o emocionalno nezrelom dečaku koji možda i nije s Vaše strane dovoljno pripremljen za dolazak mlađeg brata, pa je ljubomora time uzrokovana, ili primećuje da je Vaša pažnja neravnomerno distribuirana između njih dvojice, što opet može podstaći "proteste". Obično je način da se prevaziđe ovakvo ljubomorno ponašanje podsticanje timskog porodičnog funkcionisanja, organizovanje dnevnih aktivnosti tako da deci poveravate "odgovorne" poslove, kojima ćete dati odgovarajući značaj, da Vam npr. nešto važno donesu iz druge sobe ili da na njih računate kada je u pitanju npr. provera termostata na frižideru, ili tako nešto, čime ćete pokazati njihovu važnost u skladu, naravno, sa njihovim uzrastom. Znate da je najbolja taktika da se najnemirniji đak u odeljenju postavi za kontrolora ponašanja, tada se i on oseća važnim i smiruje svoje ponašanje! Tako i Vi ovde treba sa dosta takta da pristupite ovom problemu, da preispitate da li ste i Vi možda povremeno doprinosili, manjkom svoje diplomatije,ovakvom ponašanju, pa da pokušate da i u svom i u ponašanju deteta/dece izazovete korekciju postupaka. Ukoliko ustanovite da to niste u stanju sami, potražite ipak stručnu pomoć jer će pasivnost po pitanju tog problema sada vrlo verovatno dovesti do produženja ili komplikovanja problema.
Šta može biti uzrokpojačanojpotrebi za spavanjem kod osobe stare 20 godina? Da li postoji način da se ta pojava otkloni bez upotrebe uobičajenih sredstava kao što su kafa i energetska pića?
Potrebno je eliminisati sumnju na neke organske faktore koji mogu usloviti pojačanu potrebu za spavanjem, što ćete utvrditi posetom lekaru opšte prakse i elementarnim pretragama koje će pokazati da li postoji npr. anemija koja može imati kao posledicu preteranu pospanost. Ukoliko utvrdite da nema organskih uzroka, valja razmisliti o psihološkim razlozima. Često je pojačana potreba za snom, opet napominjem, ukoliko su isključeni organski faktori, pokazatelj otpora i "bežanja" od realnosti i obaveza, previše napornih odluka ili drugih pritisaka koje nam život može doneti. Ukoliko je to slučaj, potrebno je doći do suštine problema, jer se samo uzimanjem "razbuđivača" - energetskih pića i kafe, ne rešava koren, osnova problema. Zato je koristan rad sa psihologom, koji će pomoći u razrešavanju psihičkih konfilkata, a samim tim će se i potreba za snom smanjiti i dovesti u normalu. Vaše pitanje je neutralno formulisano, pa ne znam da li je to Vaš problem ili problem nekog Vama bliskog. Naravno da, ukoliko ovom prilikom pišete iz brige za neku drugu osobu koja previše spava, treba razmotriti i mogućnost da uzima sedative ili neku vrstu psihoaktivnih supstanci koje mogu izazivati pospanost, a da okolina i ne pretpostavlja da je to u pitanju. Ako je to Vaš lični problem, onda svakako znate i kakav je Vaš način funkcionisanja, a verovatno i koji bi mogli biti problemi koje je lakše prespavati, pa se valja njima pozabaviti.
Postovana Bojana Zivim u Novom Sadu , imam 33 godine , nisam udata , nemam stalan posao i podstanar sam. celog zivota sam veoma nesrecna ali sam to spoznala tek poslednjih par godina.U zivotu nikad nikom nisam znacila nesto mnogo cak ni najblizoj rodbini a prijatelji su me svi redom ostavili.Ja sam osoba prosecnih kvaliteta u svemu , vredna , postena i iskrena.Oduvek sam nesigurna u sebe i retko kad sam preuzimala inicijativu ali sam uvek pozitivno odgovarala na svaku.Sta god je trebalo da se pomogne , ucini za nekog ja sam uvek bila prva.Osobama koje su u meni nasle prijatelja ja sam pruzala nesebicno iskreno prijateljstvo.Ipak nekako posle odredjenog vremena svako me je ostavio.Niko mi nikad nije rekao razlog.realno skoro svi su mi prilazili u nekom svom kriznom preiodu u zivotu i kad bi im bilo bolje , napustali su me a ja sam se vezala za svakog od njih , i pustila ih u svoj zivot bez rezerve. Danas sa 33 godine ja nemam nijednog prijatelja kojeg mogu da pozovem i porazgovaram o bilo cemu , eventualno o najbanalnijim temama. Sve ostalo bilo bi zacudjujuce neprijatno za mog sagovornika.Toliko mi fali prijatelj i toliko sam usamljena da se osecam kao da zivim u grobu.Danima mi telefon ne pozvoni, a ne pamtim kad me je neko pozvao negde.Ljudi me se ne sete ni za rodjendan , praznike , bilo sta.Ja sam dugo pokusavala koliko god bila losa u inicijativi da odrzavam kontakt , da pozivam na druzenje ali prosto nije islo i odustala sam.Moj stariji kolega na poslu cesto je jedina osoba sa kojom porazgovaram u toku dana. To mi toliko tesko pada da mi je svaki dan sve vise nepodnosljiv za ziveti. Sto se tice ljubavi, svoju veliku ljubav nasla sam vrlo kasno , u tridesetoj godini.Iako od samog pocetka mnogo toga nije stimalo , ogromna ljubav i medjusobna neznost gurala je nasu vezu iz dana u dan. Kad je doslo vreme velikih svadja i medjusobnih optuzivanja ispostavilo se da osoba koju volim vise od svega na svetu ima dugogodisnju devojku a iako smo se vidjali veoma intenzivno on je na cudesan nacin to uspeo da sakrije od mene dok nam nije postalo toliko tesko da je odlucio da prizna. Nema snage da je ostavi jer je kao i ja luda za njim a on ne voli nijednu vise dovoljno da bi bilo sta preduzeo jer je i pored mnogo losih osobina osetljiv na tudji bol pogotovo prouzrokovan od njega.I on je poput svih mojih prijatelja mene pronasao u svom kriznom periodu , pokusao sebi da pomogne uz moju beskrajnu ljubav i paznju a nije shvatio ozbiljnost moje ljubavi i cinjenice da mi je postao sve na svetu.Ni ja ni on ne mozemo da odemo a nista drugo nam nije preostalo.Mozda zvuci apsurdno ali tako je , neki cudan splet okolnosti doveo je do moje najvece tragedije koju ne znam kako cu preboleti,Inace on je osoba potpuno razlicita od mene, okruzen ljudima koji ga obozavaju , prepun pravih prijatelja , komunikativan , sarmantan, osoba koja pleni cim se pojavi.Muskarac koji se ne zaboravlja.Pretpostavljate sta je takva osoba mogla da znaci kad se pojavio u mom zivotu.Patnja koju osecam zbog svega sto se desilo sa njim najcesce se pokazuje kad imamo odnose posto me hvata strah, panika i nekontrolisano plakanje.Dok ga gledam i uzivam u njemu taj strah od gubitka postaje nepodnosljiv. On je strpljiv i nezan u tim momentima ali ja sam pocela da se plasim i pomisli sta ce biti tokom odnosa pa ga izbegavam na sve nacine. Sto se tice roditelja, oni mi daju podrsku koliko mogu u zivotu ali su daleko, sve stariji i bolesniji. Majka koja je svedok moje nesrece i koja vidi koliko mi zivot prolazi bez ikakve lepote , a zivot je prepun toga , pati kao i ja , prepustila se hrani i picu i jednom je rekla da mi je htela sve najbolje a docekala da me gleda ovako nesrecnu i da to ne moze da podnese. Zbog svega sto sam Vam napisala ja sam pala u tesku depresiju , jedva ustajem iz kreveta, stalno razmisljam o smrti, i stalno se pitam zar je moguce toliko nesrece da mi se desi jer ponavljam uz sve moje nedostatke ja zaista nisam najgora na svetu a po dobroti i iskrenosti sam izuzetna. To su mi mnogi ljudi rekli a ja se slazem. Molim Vas da mi pomognete savetom , misljenjem ili bar da me uputite kome da se obratim za pomoc jer mi je neophodna a na moje vapaje niko ne obraca paznju.Ocigledno imam mnogo problema u licnosti , u ponasanju, u emocijama ali ja to ne znam da definisem , popravim i promenim.Molim Vas za pomoc.
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Neobicno je da se pored ovoliko problema koje navodite do sada niste javili za pomoc psihijatru ili psihologu koji bi, ako nista drugo, mogao pruziti strucnu podrsku i biti osoba sa kojom mozete razgovarati o svojim temama i problemima, ako vec nemate dovoljno bliskih prijatelja koji bi za Vas bili tu. Niste jedina osoba koja se oseca usamljenom i izolovanom od svih. Cak i ljudima koji su izuzetno dobri i posveceni drugima desava se da u eri ljudskog otudjenja, dozive usamljenost i nedostatak bliskosti kada neciji problemi prodju i kada su "dovoljni sami sebi". Ocigledno imate dobar kapacitet za to da budete dobar slusalac i pomoc drugima u nevolji, odnosno da se sami nudite kada osecate da ste nekome pomoc u krizi.Vec i ta cinjenica treba da vas ucini zadovoljnijom sobom, jer ste se mnogima, kako kazete, nasli u nevolji. I niste se nasli da bi oni Vama uzvratili istom merom, nego zato sto ste osecali da im je pomoc potrebna. Dakle, tu Vasa ocekivanja nisu bila izneverena. Nevolja je sto ste uz ta, izgradili i ocekivanja da ce ti ljudi biti Vasi prijatelji ili vama bliski i zahvalni, sto se nije desilo, i to Vas cini nezadovoljnom i tuznom. Pokusajte da odvojite te dve vrste ocekivanja i da sebi ponovo pokazete da je vec veliko zadovoljstvo sto ste toliko korisni i saosecajni, cak i ako niste dobili trajno prijateljstvo i zahvalnost zauzvrat. Mnogo puta u zivotu ne dobijamo ono sto zasluzujemo, ali treba pokusati da to ne bude faktor koji ce nas baciti u ocajanje.
Sto se tice Vase veze, ona je zaista teren na kome treba dobro razmisliti koji su naredni koraci. S jedne strane ste Vi predimenzionirali njegov znacaj u svom zivotu, jer on sigurno nije jedini mladic koji bi Vas mogao voleti i koji bi Vam mogao biti znacajan, a sa druge strane i od njega je neodgovorno da Vas izlaze situaciji da se mirite sa njegovorm dvostrukom vezom, iako zna koliko Vam bola zadaje. Sigurno je da odluka nije laka, ali bi njegovo opredeljivanje za jednu ili drugu vezu bar razresilo neizvesnost koja se ovakvim vodjenjem dvostruke veze samo nastavlja i produbljuje bez mogucnosti razresenja.To sto nalazite za njega opravdanje da ovako postupa jer ne bi zeleo nikog da povredi, samo je delimicno tacno, jer je on sigurno svestan da Vas i ovim stalno povredjuje. Pomoc psihologa, kome biste se neposredno i kontinuirnano obracali u nekom narednom periodu, mogla bi vam pomoci da steknete sigurnost u sebe, kao i da sebe usmerite na raznovrsnije aktivnosti i kontakte, sto biste i sami zeleli. Sama cinjenica da nemate prijatelja i bliskih osoba, vec Vas cini previse ranjivom i nespremnom za resavanje emotivnih problema sa kojima se suocavate.
Imam 33 godine. Prvi napad panike imala sam pre 12 godina, nisam ni bila svesna šta me je snašlo, a već je sve "prošlo" da tako kažem. Posle dve god. našla sam se u istoj situaciji i u periodu terapije Xalolom od tri meseca, opet sam bila ona stara. Pre dve godine (posle bolnog raskida duže veze čijih sam zadnjih tri meseca provela plakajući, a ujedno ostala i bez posla) opet su usledili panični napadi tj. depresija praćena njima, ovog puta sve je bilo dosta ozbiljnije. Prepisana mi je terapija Rivotril i Flunisan. Sve je izgledalo kao da ide na bolje, po završetku terapije počele su da mi se nameću misli, uglavnom agresivnog karaktera. Nekako sam uspela da se izborim sa svim što me je snašlo, pronašla sam novi posao, počela da izlazim i čini mi se pronašla opet smisao života. Moj trenutni posao je dosta stresan, puno radim i nemam dovoljno vremena za sebe. Ponovo počinjem da se osećam anksiozno i depresivno (možda bih pre rekla ravnodušno). A moj najveći problem je u tome što želim da stupim u brak i rodim dete, ali se plašim i svakodnevno razmišljam o tome kako za to nisam sposobna (dosta sam čitala o postnatalnoj depresiji i tome kako je kod žena koje su pre trudnoće bolovale od depresije veća verovatnoća da i po porođaju obole od iste). Takođe me muči saznanje da nisam ona kakva sam bila pre i da takva neću ni biti i teško mi je da prihvatim drugačiju sebe.
Odgovoreno: 25. 06. 2008.I sami kažete da su se Vaše prethodne epizode psihičkih smetnji završavale oporavkom i ozdravljanjem posle relativno kratkog lečenja. Vi ste preosetljiva osoba, koja događaje u životu shvata dosta lično i burno na njih reaguje, ali to nikako ne znači da niste u stanju da uspešno podnesete obaveze koje nosi brak, niti izazove koje nosi trudnoća i odgajanje dece. Čak i ako istraživanja pokazuju da postoji veća verovatnoca od ponavljanja epizoda psihičkih bolesti u trudnoći a osobito posle porođaja kod žena koje su imale smetnje ranije, to ne znači da ste Vi sigurno predodređeni za to - govorimo samo o statistici. Dakle, koliko shvatam, Vi uspešno obavljate svoj stresan posao, iako vam to ne pada lako - nisu Vaši kapaciteti toliko slabi koliko ih nekada vidite. Ipak, ukoliko se rešavate na trudnoću, korisno je da u periodu planiranja i praćenja trudnoće budete pod nadzorom psihijatra koji bi Vam pomogao da sa manje straha i stručnom pomoći iznesete ovaj, za većinu žena manje ili više sresan period. Ukoliko i van planiranja trudnoće osećate da ne možete sami da izađete na kraj sa svojim promenama raspoloženja, potražite stručnu pomoć već sada u ordinaciji psihologa ili psihijatra, kako biste time olakšali suočavanje sa svakodnevnim frustracijama i radom na sebi očvrsli svoje kapacitete za prevazilaženje novih životnih prepreka.
Potrebno mi je bolje i stručnije objašnjenje narcisoidne ličnosti. Unapred zahvalna.
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osećanje grandioznosti u vezi s ličnom važnošću (što se može iskazivati kao preterano naglašavanje svojih postignuća i talenata), dok su u isto vreme jako osetljivi na kritiku.
Gotovo da nemaju mogućnost saosećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. Pokazuju osećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirima, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak saosećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspehu, moći, izuzetnosti, lepoti i idealnoj ljubavi. Oni veruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se drugi dive. Iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima.
U interpersonalnim odnosima pokazuju eksploatatorski odnos na štetu drugih osoba. Nedostaje im mogućnost saosećanja; često misle da im drugi zavide i da su ljubomorni na njih. Često imaju arogantni nastup.
Pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno je izražena. Osim toga, javlja se i problem somatizacije. U lečenju se koristi individualna i grupna psihoterapija, iako se, kao osobenost karaktera, koja se formira u detinjstvu i ranoj mladosti, mogu postići manje korekcije, ali ne i izmena glavnih karakteristika.
Majka sam dva muška deteta od nepunih 5 i 2 godine života. Stariji sin pokazuje znakove ljubomore mada i mlađe dete ima slične "ispade". Problemi su se javili kada smo suprug i ja primetili da se dešavaju "čudne" promene po stanu kada ujutru ustanemo: upaljen TV, tarmostat frižidera okrenut do maksimuma, kada se desilo da je hrana počela da ledi, ostaci hrane na stolu u trpezariji. On noću priča i to smo prihvatili, ali to toliko dugo traje da nam je postalo normalno. Pitanje je da li treba da se obratimo stručnjaku?
Odgovoreno: 04. 06. 2008.Ideja da se obratite dečijem psihologu ili psihijatru nije loša, jer ima izgleda da se radi o emocionalno nezrelom dečaku koji možda i nije s Vaše strane dovoljno pripremljen za dolazak mlađeg brata, pa je ljubomora time uzrokovana, ili primećuje da je Vaša pažnja neravnomerno distribuirana između njih dvojice, što opet može podstaći "proteste". Obično je način da se prevaziđe ovakvo ljubomorno ponašanje podsticanje timskog porodičnog funkcionisanja, organizovanje dnevnih aktivnosti tako da deci poveravate "odgovorne" poslove, kojima ćete dati odgovarajući značaj, da Vam npr. nešto važno donesu iz druge sobe ili da na njih računate kada je u pitanju npr. provera termostata na frižideru, ili tako nešto, čime ćete pokazati njihovu važnost u skladu, naravno, sa njihovim uzrastom. Znate da je najbolja taktika da se najnemirniji đak u odeljenju postavi za kontrolora ponašanja, tada se i on oseća važnim i smiruje svoje ponašanje! Tako i Vi ovde treba sa dosta takta da pristupite ovom problemu, da preispitate da li ste i Vi možda povremeno doprinosili, manjkom svoje diplomatije, ovakvom ponašanju, pa da pokušate da i u svom i u ponašanju deteta/dece izazovete korekciju postupaka. Ukoliko ustanovite da to niste u stanju sami, potražite ipak stručnu pomoć jer će pasivnost po pitanju tog problema sada vrlo verovatno dovesti do produženja ili komplikovanja problema.
Šta može biti uzrok pojačanoj potrebi za spavanjem kod osobe stare 20 godina? Da li postoji način da se ta pojava otkloni bez upotrebe uobičajenih sredstava kao što su kafa i energetska pića?
Odgovoreno: 04. 06. 2008.Potrebno je eliminisati sumnju na neke organske faktore koji mogu usloviti pojačanu potrebu za spavanjem, što ćete utvrditi posetom lekaru opšte prakse i elementarnim pretragama koje će pokazati da li postoji npr. anemija koja može imati kao posledicu preteranu pospanost. Ukoliko utvrdite da nema organskih uzroka, valja razmisliti o psihološkim razlozima. Često je pojačana potreba za snom, opet napominjem, ukoliko su isključeni organski faktori, pokazatelj otpora i "bežanja" od realnosti i obaveza, previše napornih odluka ili drugih pritisaka koje nam život može doneti. Ukoliko je to slučaj, potrebno je doći do suštine problema, jer se samo uzimanjem "razbuđivača" - energetskih pića i kafe, ne rešava koren, osnova problema. Zato je koristan rad sa psihologom, koji će pomoći u razrešavanju psihičkih konfilkata, a samim tim će se i potreba za snom smanjiti i dovesti u normalu. Vaše pitanje je neutralno formulisano, pa ne znam da li je to Vaš problem ili problem nekog Vama bliskog. Naravno da, ukoliko ovom prilikom pišete iz brige za neku drugu osobu koja previše spava, treba razmotriti i mogućnost da uzima sedative ili neku vrstu psihoaktivnih supstanci koje mogu izazivati pospanost, a da okolina i ne pretpostavlja da je to u pitanju. Ako je to Vaš lični problem, onda svakako znate i kakav je Vaš način funkcionisanja, a verovatno i koji bi mogli biti problemi koje je lakše prespavati, pa se valja njima pozabaviti.
Prikazano 136-140 od ukupno 229 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke