Molim Vas za odgovor. Naime imam sina od 9 godina, ide u treći razred. Interesuje me kako da ga zainteresujem za školu. Ma koliko ja pokušavala rezultati su sve gori. Da li treba da ga ostavim na miru i prihvatim toili da se i dalje borim? Imam privatnu učiteljicu, čitam mu priče,ukazujem kako ljudi koji nisu završili školu žive ali on me ne čuje. Da li postoji neko rešenje? Mi smo normalna porodica, on je jedinac.
Poštovana, pošto ste normalna porodica a vaš sin jedinac, nedostaje mi pored opisa vašeg ponašanja i opis ponašanja vašeg supruga ili ste ustvari normalna porodica od dva člana? Ukoliko je i tata prisutan, a kao da nije, odnosno samo vi pokušavate, borite se, imate privatnu učiteljicu, čitate itd. uvek postoji mogućnost da dete prihvati i ponašanje drugog roditelja koji je pasivan ili ide linijom manjeg otpora (čekajući da vi odradite ono što i zahtevate). Ne znam da li je to kod vas slučaj ali moje iskustvo govori da često tako biva. Sa druge strane, ukoliko terate, a ne motivišete, rezultati mogu biti samo slabi, češće nikakavi. Deca ne rade na baterije, pa kada se istroše da ih samo zamenite. Sa druge strane, ukoliko nema nikakvih konsekvenci za neuspeh (dobija nagrade unapred za obećanja, a za neuspeh samo "ispiranje mozga"), onda dete nauči da je dovljno da otrpi kratku kritiku, ali da posle toga davanjem obećanja dobije ono što želi. U svakom slučaju, ukoliko nakon ovogo odgovora nemate ideju i šta dalje da činite (a šta da ne činite), savetujem da potražite direktnu konsultaciju sa školskim psihologom. Srdačno
Teško je u dve rečenice dati opis tik poremećaja. Radi se o poremećaju kontrole motorne aktivnosti, koja se ispoljava iznenadnim, kratkotrajnim, prolaznim, ali ponavljajućim i neritmičnim pokretima ili glasovima, koji ne remete funkciju mišića koje su zahvatili i koji nestaju tokom spavanja, uz normalan nalaz na EEGu. Deca obično mogu da ukažu i na postojanje nailazeće potrebe da učine određenu radnju, ali i na sposobnost da odlože njeno izvođenje. Na uzrastu od 3 godine najčešće predstavljaju prolaznu pojavu, koja se smenjuje sa hiperaktivnošću. Bitno je učiti pojavu tikova koji prate infenktivna stanja kada treba uraditi i dodatne laboratorijske analize. Srdačno
Moj sin ina 20 meseci. Sve je normalno, samo me plaši zašto ne govori konkretne stvari kao mama, tata, daj, itd. On izgovara reči kao ajde, ete. i neke nerazbirljive reči kao: ko ko, za auto kaže brmmmmm, auuuuu, ka ka, i sve neke kratke reči, a uporno pokušavam da ga ubedim da kaže nešto on neće. Inače ima period kad je izgovarao reči mama i tata i odis, ali to traje kratko nekoliko dana i posle ih ne izgovara ma koliko se trudila. Drugo nešto što me zabrinjava je to što sa dečacima njegovog uzrasta ne zna da se igra, pokazuje silu, prst u oku, ne želi da se izgra sa vršnjacima, a sa dečacima stariji od njega reaguje pozitivno i smeje se, raduje se. Mi smo sami po ceo dan u kući, on ne ide u obdanište, raduje se samo meni i njegovom ocu kad dođe s posla. Ono što me čudi je što on sve razume i mene hvata za ruku kad želi da popije pomarandžu ili da jede jabuku, ali neće da kaže ništa konkretno. Zna da igra sa igrice, želi da gleda televiziju, imitira zvukove s televizije kad ljudi se smeju ili kada pljeskaju. Nema konkretno njegove igračke, igra se sa svim, sad u zadnje vreme češće zna da se zaigra sam, a pred toga stalno traži mene u igri.
Pitanje je moje da li mislite da moj sin ima neki problem sa komunikacijom, socijalizacijom i da li treba potražiti pomoć stručnog lica ili to nije ništa posebno.
Hvala Vam unapred!!!
Poštovana, deca koja su stalno u okruženju odraslih, teže se snalaze u okruženju svojih vršnjaka bez određenog perioda adaptacije. Ono što mogu naslutiti iz vašeg pisma je zabrinutost da li dete ima elemente autizma ili ne pogotovo što navodite periode dobrog funkcionisanja pa pogoršanja nakon toga. Nisam siguaran da je bez pregleda zahvalno davati bilo kakave konstatacije kada se radi o detetu uzrasta od 20 meseci, stoga predlažem da potražite prvo konsultaciju logopeda i da sledeći instrukcije pratite dalji razvoj, prvenstveno govora. Više druženja sa drugom decom, daće i odgovor u kojoj meri napreduje i na tom polju. Srdačno
Bila sam u prilici da vidim novorodjenče od majke narkomana (heroin dipendens) koja je konsumirala heroin u toku bremenosti. Pošto je majka bila u krizi posle porodjaja, kriza se manifestovala i kod novorodjenčeta.
U literaturi se teže nalazi nešto o ovom problemu, pa bi Vas zamolila da mi nešto opširnije napišete o ovom stanju.
Poštovana koleginice, neonatalni apstinencijalni sindrom je dobro opisan u pedijatrijskim a slabo u psihijatrijskim udžbenicima. U uslovima postojanja apstinencijalnog sindroma dete treba da bude na neonatalnom odeljenju ili intenzivnoj nezi. Postpartalno mogu nastati dileme dojenja, jer ukoliko i dalje nastavlja za konzumacijom heroina ili metadona treba imati u vidu da je dete ugroženo. Različiti su stavovi oko metadona, jer ima stručnjaka koji savetuju dojenje i uzimanje metadone, jer se time smanjuju i apstinencijalne tegobe deteta, ali se ovo mora sprovoditi u strogo kontrolisanim uslovima zbog mogućnosti predoziranja novorođenčeta. Sa druge strane, treba obavezno proveriti da li je majka hepatitis B i C i HIV pozitivna, jer opasnost predstavljaju ragade na dojci. Na kraju, ukoliko je majka u apstinenciji, svakako joj treba pomoć psihijatra i mreže saradnika, a ukoliko uzima narkotike i dalje, potrebna je hitno angažovanje familije i nadležnog Centra za socijalni rad. Nadam se da sam bio od pomoći, ali predlažem i dodatnu konsultaciju pedijatra i psihijatra sa odeljenja za bolesti zavisnosti. Srdačno
već sam Vam postavila pitanje o nekontrolisanom unosu hrane koji mi predstavlja problem, ali Vam nisam napomenula bitan detalj. Kada se nadjem u prostoru sa više ljudi, recimo u kafiću, na otvorenom, uhvati me panika ne mogu da dišem i imam osjećaj da ću se onesvijestiti. To traje već 4 mjeseca svaki put identični simptomi. Jednostavno ne mogu da shvatim zbog čega. Nikad prije nisam to imala.
Poštovana, pronađite na internetu tekstove o paničnim napadima i socijalnoj fobiji i uporedite svoje tegobe sa opisom ponašanja ljudi koji pate od pomenutih problema. Ukoliko prepoznate sebe u nekom od opisa savetujem da pored internet pretrage i savetovanja ipak uživo porazgovarate sa stručnjakom koji se bavi problemima psihiočkog funkcionisanja, kako bi se patnje ublažile i eliminisale. Srdačno
Poštovana, pošto ste normalna porodica a vaš sin jedinac, nedostaje mi pored opisa vašeg ponašanja i opis ponašanja vašeg supruga ili ste ustvari normalna porodica od dva člana? Ukoliko je i tata prisutan, a kao da nije, odnosno samo vi pokušavate, borite se, imate privatnu učiteljicu, čitate itd. uvek postoji mogućnost da dete prihvati i ponašanje drugog roditelja koji je pasivan ili ide linijom manjeg otpora (čekajući da vi odradite ono što i zahtevate). Ne znam da li je to kod vas slučaj ali moje iskustvo govori da često tako biva. Sa druge strane, ukoliko terate, a ne motivišete, rezultati mogu biti samo slabi, češće nikakavi. Deca ne rade na baterije, pa kada se istroše da ih samo zamenite. Sa druge strane, ukoliko nema nikakvih konsekvenci za neuspeh (dobija nagrade unapred za obećanja, a za neuspeh samo "ispiranje mozga"), onda dete nauči da je dovljno da otrpi kratku kritiku, ali da posle toga davanjem obećanja dobije ono što želi. U svakom slučaju, ukoliko nakon ovogo odgovora nemate ideju i šta dalje da činite (a šta da ne činite), savetujem da potražite direktnu konsultaciju sa školskim psihologom. Srdačno
Teško je u dve rečenice dati opis tik poremećaja. Radi se o poremećaju kontrole motorne aktivnosti, koja se ispoljava iznenadnim, kratkotrajnim, prolaznim, ali ponavljajućim i neritmičnim pokretima ili glasovima, koji ne remete funkciju mišića koje su zahvatili i koji nestaju tokom spavanja, uz normalan nalaz na EEGu. Deca obično mogu da ukažu i na postojanje nailazeće potrebe da učine određenu radnju, ali i na sposobnost da odlože njeno izvođenje. Na uzrastu od 3 godine najčešće predstavljaju prolaznu pojavu, koja se smenjuje sa hiperaktivnošću. Bitno je učiti pojavu tikova koji prate infenktivna stanja kada treba uraditi i dodatne laboratorijske analize. Srdačno
Moj sin ina 20 meseci. Sve je normalno, samo me plaši zašto ne govori konkretne stvari kao mama, tata, daj, itd. On izgovara reči kao ajde, ete. i neke nerazbirljive reči kao: ko ko, za auto kaže brmmmmm, auuuuu, ka ka, i sve neke kratke reči, a uporno pokušavam da ga ubedim da kaže nešto on neće. Inače ima period kad je izgovarao reči mama i tata i odis, ali to traje kratko nekoliko dana i posle ih ne izgovara ma koliko se trudila. Drugo nešto što me zabrinjava je to što sa dečacima njegovog uzrasta ne zna da se igra, pokazuje silu, prst u oku, ne želi da se izgra sa vršnjacima, a sa dečacima stariji od njega reaguje pozitivno i smeje se, raduje se. Mi smo sami po ceo dan u kući, on ne ide u obdanište, raduje se samo meni i njegovom ocu kad dođe s posla. Ono što me čudi je što on sve razume i mene hvata za ruku kad želi da popije pomarandžu ili da jede jabuku, ali neće da kaže ništa konkretno. Zna da igra sa igrice, želi da gleda televiziju, imitira zvukove s televizije kad ljudi se smeju ili kada pljeskaju. Nema konkretno njegove igračke, igra se sa svim, sad u zadnje vreme češće zna da se zaigra sam, a pred toga stalno traži mene u igri.
Odgovoreno: 10. 01. 2009.Pitanje je moje da li mislite da moj sin ima neki problem sa komunikacijom, socijalizacijom i da li treba potražiti pomoć stručnog lica ili to nije ništa posebno.
Hvala Vam unapred!!!
Poštovana, deca koja su stalno u okruženju odraslih, teže se snalaze u okruženju svojih vršnjaka bez određenog perioda adaptacije. Ono što mogu naslutiti iz vašeg pisma je zabrinutost da li dete ima elemente autizma ili ne pogotovo što navodite periode dobrog funkcionisanja pa pogoršanja nakon toga. Nisam siguaran da je bez pregleda zahvalno davati bilo kakave konstatacije kada se radi o detetu uzrasta od 20 meseci, stoga predlažem da potražite prvo konsultaciju logopeda i da sledeći instrukcije pratite dalji razvoj, prvenstveno govora. Više druženja sa drugom decom, daće i odgovor u kojoj meri napreduje i na tom polju. Srdačno
U literaturi se teže nalazi nešto o ovom problemu, pa bi Vas zamolila da mi nešto opširnije napišete o ovom stanju.
Vaša koleginica.
Poštovana koleginice, neonatalni apstinencijalni sindrom je dobro opisan u pedijatrijskim a slabo u psihijatrijskim udžbenicima. U uslovima postojanja apstinencijalnog sindroma dete treba da bude na neonatalnom odeljenju ili intenzivnoj nezi. Postpartalno mogu nastati dileme dojenja, jer ukoliko i dalje nastavlja za konzumacijom heroina ili metadona treba imati u vidu da je dete ugroženo. Različiti su stavovi oko metadona, jer ima stručnjaka koji savetuju dojenje i uzimanje metadone, jer se time smanjuju i apstinencijalne tegobe deteta, ali se ovo mora sprovoditi u strogo kontrolisanim uslovima zbog mogućnosti predoziranja novorođenčeta. Sa druge strane, treba obavezno proveriti da li je majka hepatitis B i C i HIV pozitivna, jer opasnost predstavljaju ragade na dojci. Na kraju, ukoliko je majka u apstinenciji, svakako joj treba pomoć psihijatra i mreže saradnika, a ukoliko uzima narkotike i dalje, potrebna je hitno angažovanje familije i nadležnog Centra za socijalni rad. Nadam se da sam bio od pomoći, ali predlažem i dodatnu konsultaciju pedijatra i psihijatra sa odeljenja za bolesti zavisnosti. Srdačno
Poštovana, pronađite na internetu tekstove o paničnim napadima i socijalnoj fobiji i uporedite svoje tegobe sa opisom ponašanja ljudi koji pate od pomenutih problema. Ukoliko prepoznate sebe u nekom od opisa savetujem da pored internet pretrage i savetovanja ipak uživo porazgovarate sa stručnjakom koji se bavi problemima psihiočkog funkcionisanja, kako bi se patnje ublažile i eliminisale. Srdačno
Prikazano 276-280 od ukupno 530 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke