Poštovana,
imam sina koji je napunio 11 meseci, i evo 11 meseci svake noći skoro celu noć ne spava, ima nemiran san, plače, hoće da se igra u pola noći, nikako da spava, bili smo kod mnogih lekara, sve ok, malo je anemičan, i pre su mu malo bolele uši, a sada je ok, uši mu ne bole, ali eto opet zadnjih tri meseca mnogo plače noću.. Ako na početku spava oko pola sata posle do ujutra dok se ne umori neće da spava, veoma je živahan, lekar je davao neke sitne tablete za spavanje ali ni to ne pomaže probali smo oko pet dana, ništa...
Šta može da bude, molim Vas pomagajte..
hvala unapred
Poštovana, pošto ne navodite nikakave druge smetnje u razvoju deteta, već samo inverzno ponašanje u toku noći, svakako da treba razmišljati samo u poremećaja spavanja. Međutim, dva podatka koja ste napisali, a koja su za mene značajna su: bolovi u ušima (potrebno mi je da znam da li je to bila infekcija srednjeg uva i da li je tretirana antibioticima) i podatak da dete želi da se igra u sred noći. Ta dva podatka ukazuju (meni) da obavezno treba uraditi pregled 3 uzastopne stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Antibiotici stimulišu rast gljivica, a koje sa svoje strane ako nisu pod kontrolom mogu štetiti i uticati na ponašanje deteta koje ste opisali. Dakle prvo to. Pregled deteta od strane dečjeg neurologa bi omogućio, ne baš preciznu, ali orijentacioni utisak o psihomotornom razvoju, što, ukoliko ste u Nišu, preporučujem da učini docentkinja Lidija Dimitrijević sa klinike za fizijatriju (nije dečji neurolog već fizijatar), a ko niste onda bi to mogao da učini d.neurolog u vašem regionu. Od koristi bi bilo uradite i EEG tokom spavanja. Ukoliko nalaz na gljivice u stolici bude pozitivan predlažem da se javite ponovo. Do tada, potrebno je pokušati i sa bihejvioralnim metodama, o kojima možete čitati na ovom sajtu u tekstu "noćni podoji, neispavana majka..." ili tako nešto slično, koji možete potražiti u meniju "zdravlje dece". Svakako da detetu ne treba izlaziti u susret oko noćne igre i treba biti uporan u vraćanju na spavanje ma koliko pita to trebalo učiniti. Srdačno
imam devetogodišnju ćerku koja ima problem strah da ostane sama u kući, ja sam razvedena već 4 godine živim sa mojim roditeljima, te je dete sa njihove strane jako zaštićeno, a samim tim i razmaženo. Takav odnos doprineo je tome da ja ne predstavljam autoritet nad detetom.
Kažite mi da li je detetu potrebna stručna pomoć ili je u pitanju samo navika da uvek nekog ima pored sebe?
Poštovana, za autoritet se morate izboriti kod svojih roditelja da bi vas dete dođivelo kao majku a ne kao stariju sestru, a vaše roditelje kao psihološke roditelje. Neki stručnjaci bi njenu reakciju posmatrali ne kao psihopatološku, već kao zaštitnu i to u odnosu na vas. Pokažite joj da sami znate da starate o sebi i njoj (da to ne moraju to vaši roditelji da čine), pa javite kako je to uticalo na njen "strah". Srdačno
Tepanje detetu u bilo kom uzrastu nije korisno, jer dete uči reči onako kako ih čuje, ali ih tako ne izgovara naprosto jer aparatu za govor nije zreo niti anatomski oformljen za govor u ranom detinjstvu. Zato je bitno detetu pravilno izgovarati reči kako bi ih ono tačno upamtilo. Srdačno
imam dete od dve god i dva meseca. Ide u vrtić i tamo je miljenik svima i izuzetno dobar. Moj probem je što kada je sam samnom kontrira mi i šta god da kazem neće da posluša nego besni i baca sve po kući. To radi samo meni. Pokušala sam da ignorišem to ponašanje, da ga kažnjavam, grdim, lepo da mu objasnim. Ne vredi. U vrtiću i kod drugih osoba to ne radi.
Poštovana, ako ne znate kako da uspostavite realciju sa dvogodišnjim detetom koja će podrazumevati pružanje doživljaja sigurnosti, privrženosti ali i postavljanja granica u ponašanju deteta, morate pogledati šta rade oni koji su uspešni u toj relaciji sa vašim detetom. I primeniti njihovu taktiku. Dete od 26 meseci nema u svom opisu pedantnost i poslušnost kao karakteristiku. To nemaju ni starija deca. Pogotovo ako im izdavanje naredbi, zadataka remeti igru. Pokušahte da posmatrate kako se ponašaju vaspitačice čiji je on miljeni, dopustite detetu da na određenom prostoru može da razbacuje igračke ali i da uočite kada je pravi trenutak da se zajedno igrate a kada je vreme da zajedno pokupite igračke. Kažnjavanje, ignorisanje i grdnja može samo da pogoršaju vašu relaciju sa detetom, pogotovo ako ne znate kada i kako to primeniti. Grdnja mora biti kratka i razumljiva, tipa "to ne...to deca ne rade..treba ovako", ignorisanje ne sme biti duže od 2,5 minuta i tada nema nikakvog kontakta sa detetom, a izvršenje vaše instrukcije treba da prati velika pohvala. Srdačno
Moja trogodišnja ćerka od Božića stalno žmirka okicama. Nisam prometila nikakvu iritaciju, niti se žali da je boli ili pecka. Kada se zaigra ili nešto gleda na TV ne žmirka, ali u nekim trenucima čak i preteruje. U čemu može biti problem, da li je to alarmantno i koliko dugo mogu da sačekam pa da je odvedem kod očnog lekara? Bojim se da to ne postane navika a ona je mala za vežbe odvikavanja. Ja sam kao osnovac imala taj problem, vežbama koje su trajale gotovo godinu dana uspela sam da se odviknem.
Ne trebate da čekate sa pregledom očnog lekara, jer u fazi akutne zapaljenske reakcije konjuktiva i sl. prevenciji nastanka tika ustvari podrazumeva saniranje očnih problema.
Poštovana,
Odgovoreno: 21. 01. 2009.imam sina koji je napunio 11 meseci, i evo 11 meseci svake noći skoro celu noć ne spava, ima nemiran san, plače, hoće da se igra u pola noći, nikako da spava, bili smo kod mnogih lekara, sve ok, malo je anemičan, i pre su mu malo bolele uši, a sada je ok, uši mu ne bole, ali eto opet zadnjih tri meseca mnogo plače noću.. Ako na početku spava oko pola sata posle do ujutra dok se ne umori neće da spava, veoma je živahan, lekar je davao neke sitne tablete za spavanje ali ni to ne pomaže probali smo oko pet dana, ništa...
Šta može da bude, molim Vas pomagajte..
hvala unapred
Poštovana, pošto ne navodite nikakave druge smetnje u razvoju deteta, već samo inverzno ponašanje u toku noći, svakako da treba razmišljati samo u poremećaja spavanja. Međutim, dva podatka koja ste napisali, a koja su za mene značajna su: bolovi u ušima (potrebno mi je da znam da li je to bila infekcija srednjeg uva i da li je tretirana antibioticima) i podatak da dete želi da se igra u sred noći. Ta dva podatka ukazuju (meni) da obavezno treba uraditi pregled 3 uzastopne stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Antibiotici stimulišu rast gljivica, a koje sa svoje strane ako nisu pod kontrolom mogu štetiti i uticati na ponašanje deteta koje ste opisali. Dakle prvo to. Pregled deteta od strane dečjeg neurologa bi omogućio, ne baš preciznu, ali orijentacioni utisak o psihomotornom razvoju, što, ukoliko ste u Nišu, preporučujem da učini docentkinja Lidija Dimitrijević sa klinike za fizijatriju (nije dečji neurolog već fizijatar), a ko niste onda bi to mogao da učini d.neurolog u vašem regionu. Od koristi bi bilo uradite i EEG tokom spavanja. Ukoliko nalaz na gljivice u stolici bude pozitivan predlažem da se javite ponovo. Do tada, potrebno je pokušati i sa bihejvioralnim metodama, o kojima možete čitati na ovom sajtu u tekstu "noćni podoji, neispavana majka..." ili tako nešto slično, koji možete potražiti u meniju "zdravlje dece". Svakako da detetu ne treba izlaziti u susret oko noćne igre i treba biti uporan u vraćanju na spavanje ma koliko pita to trebalo učiniti. Srdačno
Kažite mi da li je detetu potrebna stručna pomoć ili je u pitanju samo navika da uvek nekog ima pored sebe?
Poštovana, za autoritet se morate izboriti kod svojih roditelja da bi vas dete dođivelo kao majku a ne kao stariju sestru, a vaše roditelje kao psihološke roditelje. Neki stručnjaci bi njenu reakciju posmatrali ne kao psihopatološku, već kao zaštitnu i to u odnosu na vas. Pokažite joj da sami znate da starate o sebi i njoj (da to ne moraju to vaši roditelji da čine), pa javite kako je to uticalo na njen "strah". Srdačno
Koliko je štetno tepanje detetu u uzrastu od tri godine?
Odgovoreno: 17. 01. 2009.Tepanje detetu u bilo kom uzrastu nije korisno, jer dete uči reči onako kako ih čuje, ali ih tako ne izgovara naprosto jer aparatu za govor nije zreo niti anatomski oformljen za govor u ranom detinjstvu. Zato je bitno detetu pravilno izgovarati reči kako bi ih ono tačno upamtilo. Srdačno
Poštovana, ako ne znate kako da uspostavite realciju sa dvogodišnjim detetom koja će podrazumevati pružanje doživljaja sigurnosti, privrženosti ali i postavljanja granica u ponašanju deteta, morate pogledati šta rade oni koji su uspešni u toj relaciji sa vašim detetom. I primeniti njihovu taktiku. Dete od 26 meseci nema u svom opisu pedantnost i poslušnost kao karakteristiku. To nemaju ni starija deca. Pogotovo ako im izdavanje naredbi, zadataka remeti igru. Pokušahte da posmatrate kako se ponašaju vaspitačice čiji je on miljeni, dopustite detetu da na određenom prostoru može da razbacuje igračke ali i da uočite kada je pravi trenutak da se zajedno igrate a kada je vreme da zajedno pokupite igračke. Kažnjavanje, ignorisanje i grdnja može samo da pogoršaju vašu relaciju sa detetom, pogotovo ako ne znate kada i kako to primeniti. Grdnja mora biti kratka i razumljiva, tipa "to ne...to deca ne rade..treba ovako", ignorisanje ne sme biti duže od 2,5 minuta i tada nema nikakvog kontakta sa detetom, a izvršenje vaše instrukcije treba da prati velika pohvala. Srdačno
Ne trebate da čekate sa pregledom očnog lekara, jer u fazi akutne zapaljenske reakcije konjuktiva i sl. prevenciji nastanka tika ustvari podrazumeva saniranje očnih problema.
Prikazano 271-275 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke