Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Zakažete pregled 063 687 460

Najnoviji odgovori (96090)

  1. Poštovani gospodine Perišiću, Već sam Vam jednom pisala na temu o dejstvu lekova Plavixa i Cardiopirina, i zahvaljujem Vam se na odgovoru. Dijagnozu Syndroma Takayasu sam dobila prošle godine posle 2 meseca lutanja od doktora da doktora. Ležala sam na Reumatološkom Institutu u BG-u i redovno idem na kontrole i tamo i na KBC Dedinje.Odgovaram kao pacijent svim karakteristikama te bolesti ( imam 31 god,6 meseci sam imala temperaturu, oslabila sam,odsustvo pulsa u desnoj ruci,i labaratoriske analize su ukazivale na jaku upalu). Sada sam dobro. Koristila sam terapiju 8-9 meseci i pre mesec dana je ukinuta da bih mogla da planiram porodicu. Čak se i puls u desnoj ruci palpira, ali manjim intezitetom u odnosu na levu. Temperaturu merim redovno i veoma, veoma retko je imam. Moje pitanje za Vas je sledeće: možete li mi malo detaljnije reći o toj bolesti. Neki put me uhvati strah pa se pitam da li je moguće da mi pukne arterija pri nekom naporu? Kako se živi sa tim? Ili je sve to možda bila neka prolazna slabost organizma? Unapred Vam se zahvaljujem od srca, jer znam da ću dobiti iscrpan odgovor? S poštovanjem Jelena

    Odgovoreno: 08. 05. 2007.


    • Poštovana Jelena, Takayasu (Takajaši) arteritis predstavlja upalni proces koji zahvata zidove aorte i njenih grana, nepoznate etiologije.Češće se javlja kod osoba ženskog pola između 15 i 320 godina starosti. Klinička slika i dijagonza. - Kod polovine bolesnika javlja se generalna slabost sa osećajem nelagodnosti, groznicom, noćnim preznojavanjem, gubitkom telesne težine, atralgijama i zamorom. Često su ove tegobe praćenje anemijom i povećanim vrednostima sedmentacije eritrocita. Ova početna faza bolesti se često progredira stanjem koje se karakteriše upalnim procesom i nekrozom zidova aorte i njenih grana. Kod druge polovine bolesnika sa Takajašijevim artritisom javljaju se samo kasnije vaskularne promene, bez gore navedenih simptoma i znakova. U odmaklom stadijumu upalnog procesa aorte dolazi do slabosti njenih zidova sa formiranjem lokalizovanih aneurizmi. Zidovi luka aorte su posebno osetljivi. Kod mnogih bolesnika bolest se smiri i klinički tok ide blago ali može biti i drugačije. Terapija: -akutno smirenje procesa visokim dozama kortikosteroida -energično lečenje hipertenzije -po potrebi hirurški tretman ili angioplastika balonima

  1. Uslijed subjektivnih tegoba upućena sam na pregled štitne žlezde. Rezultati su T4-130,tsh-0,9 UZV i pretežno izeohogene ehostrukture. Dg-EUTHYREOSIS Obzirom na UZV nalaz zakazana je kontrola za 4 meseca.


    Odgovoreno: 08. 05. 2007.
  1. Zovem se Andjelka i imam 25 godina. Ni jednom nisam prirodnim putem dobila menstruaciju. Ispitivana sam u više navrata, od petnaeste godine i uspostavljena mi je dijagnoza hipogonodotropna amenoreja primaria. Od 2002.godine sam na supstitucionoj terapiji i uzimam lek "Cycloproginova" svakog drugog meseca. Posle toga normalno dobijam menstruaciju, koja traje 5-6 dana. Na zadnjem ultrazvučnom pregledu dobila sam sledeće rezultate: Uterus u AVF 58 x 33.5 x 49 mm, endometrijum 7.8 mm,desni ovarijum 23 x 19 mm, levi ovarijum 22.0 mm,duglas bez sadržaja. Urađen mi je i kariotip koji je normalan 46.xx, kao i snimak turskog sedla koji je takođe uredan. Rađene su mi hormonske analize i sve su u granicama normale osim LH (lutenizirajuceg hormona) koji je manji od 1,i E2(estradiola) koji je manji od 13. Da li postoji nešto dodatno što trebam da uradim i kakve su mi šanse da zatrudnim? 

    Odgovoreno: 08. 05. 2007.
    • Nema potpunih podataka. Potrebno je pogledati sve nalaze od početka. U svakom slučaju odgovarajućom supstitucijom (nadoknadom hormona) mogu se postići dobri rezultati i imitirati normalno funkcionisanje hormona. Neophodno je da Vas pogleda specijalizovani ginekolog i endokrinolog. 

  1. Postovani doktore pre 2 god smo se preselili i manjeg u veci grad.Moja cerka je tamo zavrsila 4-ti razred osnovne skole.Bila je odlican djak,i poslusno dete.Kod nje je to preseljenje ponekad izazivalo bes,ali smo razgovorom uvek dolazili do istog cilja, da smo se preselili zbog posla,a iz zbog njihove bolje buducnosti.Imamo i mladjeg sina za kojeg je svaka promena normalna.Posle godinu dana provedenih u novoj sredini stekla je nove prijatelje,ali nikada nije u potpunosti bila zadovoljna.Ona je i dosta zatvorena osoba.Posle 1 godine je pocela da izlazi sa drugaricama u 'skolsko ' kako deca to kazu.Jedne veceri sam se vratila s posla ona je vec bila izasla javivsi se suprugu.Ja sam se tu naljutila i biciklom otisla po nju. Ona je bez reci dosla kuci. Razgovarali smo da je jos mala za takve izlaske,da treba ranije da se vraca kuci,i odredili joj kaznu...Sutradan smo otisli na posao,ona je bratu dala da igra igrice usla u sobu i popila 30 kom.bromazepama od 1,5 i 20.kom. od 3mg.! Kada smo dosli kuci ona je samo spavala ja sam je budila i sin je rekao da ceo dan spava.Slucajno sam videla da ih nema lekovi i odmah smo je odvezli u bolnicu.Posle je bila kod psihijatra 5 meseci ali je uvek bila nezadovoljna s njim.Usprotivila bih se kada bih smo trebali da idemo ali je ipak odlazila.On nam je rekao da napravimo pauzu ali ona sada nece da ide kod njega.Pa ja vas sada molim da mi kazete sta jedno dete od tada 12. god. navodi na takve postupke i da li bih trebali da promenimo doktora.Ona je sada dobar djak, poslusna,voli ponekad da podigne glas ali je i dalje zatvorena osoba.Mozda bih ja volela da je vise komunikativnija

    Odgovoreno: 08. 05. 2007.

    • Postovana gospodjo, pokusaj samoubistva u medicini i psihijatriji predstavlja najurgentnije stanje. Takav dogadjaj, ma sta da stoji kao njegov uzrok i povod, morao bi biti ALARM za okruzenje u kojoj se osoba nalazi koje treba da mobilise snage za drugacije odnose. Na porodica je najvece iskusenje promene, ali joj drustvo daje podrsku delegirajuci joj strucno lice kao pomoc, ali glavni kreator promene ostaje PORODICA. Zato mislim da promena doktora nece doneti promenu odnosa, vec angazovanje cele porodice u radu sa psihijatrom. Pre svega zbog cinjenice da problem ne mora biti u detetu ili adolescentu koja pokusa samoubistvo (i najcesce nije), vec u RELACIJI (najcesce porodicnoj) koju dete ili adolescent ponasanjem pokusava da regulise. Tipicno, adolescent koji pokusa samoubistvo pokazuje znake depresivnosti: depresivno raspoloženje (tuga), gubitak interesovanja i radosti, smanjenu energiju (brzu zamorljivost i smanjenu aktivnost), a u radu sa porodicom se kao redovne otvore teme jaka KONTROLA ponasanja adolescenta i neuspesna borba adolescenta za vecom nezavisnoscu, medjusobno emocionalno udaljavanje, i naglaseno stereotipno shvatanje ULOGA MUSKOG I ZENSKOG POLA od strane roditelja. Depresivnost nastaje kao posledica niza po osobu nepovoljnih dogadjaja nad kojim ona nema kontrolu sto uslovljava pojavu tzv. naucene bespomocnosti. Hronologija "bespomocnosti" u slucaju vase kceri je evidentna: preseljenje, bes koji se ne sme ispoljiti, pozicija slabijeg i neprilagodljivog u odnosu na "zlatnog" mladjeg brata, neuspeli pokusaj ukljucivanja u vrsnjacko drzenje (druzenje sa drugaricama u "skolskom" prekida ljutita majka na bicikli uz zadovoljstvo bezpogovrnim povinovanjem devojcice). Na skali stresnih zivotnih dogadjaja adolescenata ove situacije zauzimaju visoke pozicije. Pitam se da li se ona jos uvek druzi sa pomenutim drugaricama, obzirom da ste vi procenili da je jedino ona "manja" od njih? Kulminacija je usledila ispijanjem 50 tableta (!) sedativa. Cijih? Kome je to u vasoj kuci potrebno 50 tableta za smirenje? Ko bi to imao problem u vasoj porodici kada vasa kcer ne bi imala problema? Da li ona svojim ponasanjem spasava nekog od velikog uznemirenja za koje su bile potrebni sedativi? Ovo su pitanja koja se, priznacete, sama namecu. Nezadovoljstvo koje opisujete kod vase kceri odlaskom kod psihijatra, dozivljavam kao nastavak hronologije bespomocnosti. Ona se protivi, ali je nemocna, kao i psihijatar koji ne moze imati uticaja na nekoga ko nema motiv da saradjuje. A uticaj se stvara kroz dobar odnos. Ja predlazem da nakon ove pauze vi i suprug predlozite kcerki da kao porodica odete kod njenog lekara i da tako nastavite dalje vidjanje sa njim. Mozda bi i vas suprug bio za to, jer nisam bas siguran da je i on srecan u situacijama kada dogovor izmedju njega i kceri vi ponistite i ljutito na bicikli odjurite da ispravite njihove "greske". Porodicno savetovanje ce vasoj kcerki pomoci da sebe vise ne dozivljava kao krivca za sopstveno stanje, jer kao psihijatar imam prilike da se uverim da se odlazak kod psihijatra cesto dozivljava kao kazna, pogotovo ako je osoba na to prisiljena. Obzirom da je doslo i do pozitivne promene u njenom ponasanju, mislim da su ona i psihijatar ucinili sa svoje strane mnogo. Ostalo je da to ucine i oni koji tu pozitivnu promenu mogu jos vise mogu da ojacaju. Da bi neko bio komunikativan i pricljiv, potrebno je da ima snazan dozivljaj da je saslusan i uvazen. Ali ako se jednom zahteva bezpogovorna poslusnost, a drugi put pricljivost, tu otvorenoj komunikaciji nema mesta. Srecno

  1. Molim vas da mi odgovorite doktore jer imam problem vec godinama.Operisao sam bruh na levoj strani malog stomaka i vec skoro 4 pune godine rana mi curi,a doktor koji me je operisao uporno tvrdi da to nije nista.Prilikom odlaska kod drugog lekara nije hteo da preuzme odgovornost kolege i pitam se cemu sluzi Hipokratova zakletva?Nadam se da cete vi naci malo vremena za mene i posavetovati me kome da se obratim kako bi vec jednom sanirao tu ranu.U pitanju je zlatni stafilokok i lecen sam sa svim mogucim antibioticima,ali bezuspesno.Dali postoji neka mast osim uobicajenih koje lekari prepisuju?Dali postoji mogucnost da se to ne moze sanirati bez operacije?Neznam zaista ni sam vise sta da vam kazem osim da je protiv lekara podignuta krivicna prijava.Sest pacijenta mu je umrlo za 5meseci i iskren da budem nezelim vise kod njega ni da idem.Ako znate nekoga ko bi mi pogledao ranu ili vi ako nije problem bio bih vam zahvalan.unapred zahvalan Ivan iz Panceva.

    Odgovoreno: 08. 05. 2007.


    • ~Postovani Ivane, Curenje iz rane nakon operacije nije retka pojava. Srecom to curenje relativno brzo prestaje. Pitanje je koji je razlog tako duge secernacije kod vas. Posto to traje 4 godine siguran sam da je jedini nacin lecenja operativni tj. neophodno je ukloniti infektivno zariste (ako ste operisani mrezicom ona se mora ukloniti, ako nema mrezice izdasna ekscizija rane i ponovna sutura). Uvek je nezahvalno raditi reintervenciju te se ne ljutite na kolege koje ne zele da prihvati odgovornost. Ja se ne bavim herniologijom i ne radim te operacije. U Nisu je svakako najiskusniji i najbolji hirurg za ovu vrstu patologije dr Veroljub Pejcic te se mozete obratiti njemu u slucaju da ne mozete resiti problem u Pancevu. ass dr med sc Dragan Milic

Prikazano 94821-94825 od ukupno 95548 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460