Postovani, nadam se da sam na dobrom mjestu. Molim vas savjet. Mislim da je moja majka alkoholicar. Imala je tezak zivot, njeni roditelji rastavljeni, ona sama rastavljena. Moj otac je stalno pricao da mnogo konzumira alkohol, medutim ja i sestra toga nismo bile svjesne. Svi smo zivjeli odvojeno, u drugim drzavam. Ove godine, meni je dijagn. Teska bolest te me majka uzela kod sebe u nadi da cu dobiti bolje ljecenje u drzavi gdje ona zivi. Sa njom i ocuhom koji je vise odsutan (radi po pola godine u inozemstvu) zivi vec 6 tjedana, i primjetila sam da majka popije toliko kolicine alkohola da mi bude pravo neugodno. Ujutro kada ustane popije salicu kavu i odmah nakon toga krene na vino i vodu, nakon toga pocine piti pivo, i tako sve do kasno u noc, dok se sama ne prebaci u lezeci polozaj. Uzasno se bojim za nju. Pokusala sam sa njom pricat na smiren nacin, medutim, pocne se ljutit, i ne zeli vise pricat samnom, a ja nazalost ovisim trenuto o njoj i ocuhu, jer se radi i o mom zdravlju. Ponekad mi bude jako neugodno kada idemo u grad, ili kod nekog poznanika. Ona postaje jako nervozna a i ja osjetim miris alkohola, bez obira bila trijezna ili u alkoholnom stanju. Vise ni sama neznam kako joj objasniti. Postajem jako hladna prema njoj, i zao mi je zbog toga, ali ja vise neznam kako da joj pomognem. Nesmijem joj nista reci, ali ne zelim ni gledati kako propada. Ne radi jer ocuh ne zeli, pokusala sam ju nagovoriti da ide samnom na vjezbanje, u nadi da joj vjezba zaokupi misli, (jer ja moram zbog sebe) al ona ne zeli, kaze da je ona vec u godinama. Molim vas da mi date neki savjet kako da ovo rijesim, ili barem da ju pocnem shvacati, jer ljecnicku pomoc nikad nece prihvatiti. Ocajna sam vec. . . Hvala vam
Poštovana, Nažalost, ako ona nikada neće prihvatiti lekarsku pomoć, kako tvrdite, ne verujem da se vašoj majci može pomoći, osim, ako nekim čudom ili pak ozbiljnijim razboljevanjem ili strahom u vezi gubitka fizičkog zdravlja sama ne stekne uvid da je njen alkoholizam poguban za nju. Dotle, ona može ovako nastaviti u nedogled. S obzirom da ste vi sami bolesni i zavisite od nje savetujem vam da popričate sa očuhom o situaciji u kojoj ste vi i ona (jer on radi u inostranstvu i nije stalno sa njom) da biste mu predočili ozbiljnost njene zavisnosti od alkohola, pod uslovom da je njemu uopšte stalo da joj pomogne. Sve u svemu, najvažnija je njena lična motivacija i volja da izađe iz bolesti zavisnosti, a pošto je volja ta koja prva strada kod alkoholizma, onda je zaista vrlo teško. Vi možete ipak da odlučite za sebe da li hoćete i dalje da živite sa njom takvom, a pošto ste i nač bile razdvojene, možda bi bilo dobro razmisliti o odlasku jer vam potreban mir i uslovi za lečenje. Ostajući tu vama se stanje može pogoršati. Sve ovo možete saopštiti i majci u trenucima kada je svesna i suvisla kako bi do nje doprla trunka razuma. Ipak, ne živite u iluziji, bolesti zavisnosti se veoma teško i sporo leče čak i kada postoji mnogo veća motivisanost nego što je to njen slučaj. Prihvatite realnost, a to je da imate majku zavisnika od alkohola, da je to bolest i da joj je potrebno predočiti posledice te bolesti. Dalje je na vama da vidite kako da sebi pomognete, a možda će vaša odlučnost i pokazivanje lične snage biti okidač za majku da se trgne i sebi pomogne.
Pre nekoliko dana sam na stresnu situaciju odreagovala neuobičajeno. Tog dana sam nekoliko sati pre posla već bila napeta i pod stresom. Na poslu su, dok sam radila, počele da mi se tresu ruke. U toku posla sam doživela histeričnu viku od strane svog nadredjenog, na šta sam odreagovala plačom i takodje su mi se, i tada, nekontrolisano tresle ruke. Mučila sam se a zatim je usledilo i gušenje. Nakon tog napada gušenja situacija se na tren smirila, ali je ubrzo nastupio još jedan isti napad gušenja, istim intenzitetom. Nikada mi se tako nešto nije desilo u životu! Šta mi savetujete?
Ovo je kalsičan napad panike usled velikog stresa koji ste doživeli, a moguće i posledica nekih dugotrajnih stresova u kojima se nalazite. Organizam ima svoje granice dokle može da podnosi stres, ali kada se te granice pređu javljaju se ovakve reakcije. Neka Vam ovo bude snažan signal i opomena da je potrebno da se posvetite sebi, više odmarate, budete što više u prirodi, više spavate i sl. Isto tako, neophodno je da ovo što ste doživeli shvatite kao poziv da stupite u kontakt sa svojom emocijom straha i da sagledate koja uverenja stoje u pozadini.
Poštovani, već neko vrijeme imam anksiozne poremećaje, koje su prouzrokovane monotonim i melaholičnim životom. Nemam niti sam imao ikada djevojku, niti sam igdje isao van svoje države. Bio sam jedan od najboljih studenata u svojoj genaraciji, na ekonomiji. Ne pijem, ne pusim, ne drogimram se, osim sto pijem pola godine 1, 5mg lexiliuma, iako mi nesto ne pomaže. Materijsalno ne živim loše, ali jedini kuci radim. Mrsav sam i visok, ali jako sam nesiguran da pridjem djevojci. Nemam mnogo prijatelja, iako sam sportski tip, idem u teretanu. Recno mi je da imam socijlanu anksozynost i to jaceg intezita. Preokupiran sam sa svojim strahovima, boljim se da sam fizioloski bolesan, iako mi nije nista, konttrolisao sam se, valjda sam hipohondar, imam samo 2 druga jedan je melaholican i energetski vampir, uvijek mi ubije i ovo malo volje za životom, ali me strah da cu ostati bez ijednog prijatelja. Kako da prekinem druženje sa njim, jer on stvarno nije dobro, a ja nemam više prijatelja, čak se bojim da će drugi da me ispijavaju sto sam mrsav i sto sam anksiozan, neko vec to pirmjecuje, na poslu nisam sa nikim u pristnim odnosima ali nabacim lazni osmjeh. Takodje kako da se oslobodim straha od ljubavi? Jeidnio seks imam sa prijateljicama noci. Pozz milos
Poštovani, Mislim da bi zavas bilo neophodno da dođete na psihoterapiju jer ovo što navodite može da se leči jedino psihoterapijom odnosno kroz dijalog i razgovor sa psihoterapeutom. Strahovi su vaš osnovni problem i oni blokiraju vaš normalan i pun život, onemogućavaju vas da živite punim plućima. Ali, potrebno je da uvidite da vi sebi sami to radite, doduše nesvesno, a ne nešto spolja i izvan vas. Onda se postavlja pitanje koja je svrha svih ovih simptoma počevši od socijalnih fobija pa sve do straha od ljubavi. Doćićete do toga da vi ustavari odnosno neki deo vas koga niste svesni sabotira vaš razvoj i na neki način radi protiv vas, bolje rečeno, vi se ponašate autodestruktivno. Stoga, ako iskreno sebi želite pomoći ne odlažite psihoterapiju.
Zdravo. Davne 1994 god sam iznenada dobila panicni napad sa svim mogucim simptomima koji su trajali pola sata. Bilo je uzasno, mislila sam kraj, odvezli me u hitnu, neka inekcija i kuci. Nisam znala sta mi se desilo, niti mi je ko objasnio sta mi se desilo i zasto. Od tog dana vec21 god apsolutno sve simptome imam svakog dana, razna ispitivanja, svaki dan analize, prosla sam sve sto se moglo proci, pila ekove, vitamine, cajeve, akunputura, psihoterapija, odmor u prirodu, sve sto je trebalo probalap. Imam normalan zivot sto se tice porodica, muza, finansije, slobode, sve i vise nego sto treba. Samo imam problem sto svaki dan od te davne godine imam vrtoglavicu, ljuljanje tla, gusenje, preznojavanje, malaksalost, mucninu i bezvoljnost. Dg: f40, agorafobija. Ne pamtim jedan dan bez upornih simptoma koji su nekad toliko jaki da kao da umirem. Dugo sam pila bromazepam po potrebi jer mi samo to prepisivali, kasnije posle mnogo god ukljucili zoloft jednu ujutru od 50mg, to sam pila pet godina i vrlo mali pomak skoro nikakav. Sad pijel latu/ciplarex ujutru 5 mg i uvece 10mg i bromazepam po potrebi. Lecim se privatno godinama. Niko nije uspeo da mi smanji tegobe ni lekovima ni razgovorima. Sta da radim, dali je moguce da neko godinama trpi najteze muke a uzrok ne znam, a leka nema. Sve sto je trebalo sam vise puta ispitivala, isla kod doktora svih mogucih i tako 21god. Svaki dan sam aktivna sve stignem da odradim, i da niko ne primeti ali trpim uzasne tegobe sve vreme, od glave do pete sve me boli. Zasto? Daj te mi savet.
Poštovana, Sudeći po tome koliko dugo ovo trpite sigurno je da postoji neka blokada u vašem nesvesnom delu ličnosti koja onemogućava napredak tj. Nestanak simptoma fobije i anksioznoti pa i panike koje navodite. Ne znam da li ste išli na psihoterapiju, ali zasigurno sve ovo se može rešiti ili u značajnoj meri ublažiti pod uslovom da vi to zaista želite i da ste motivisani kao i disciplinovani i uporni u pronalaženju uzroka. Ponekad u našem nesvesnom delu ličnosti postoje neke podličnosti tj. Delovi nas kojih nismo svesni, a koji u znaačajnoj meri onemogućavaju puni razvoj ličnosti. Potrebno je da te svoje delove osvestite i dođete u dodir sa njima. Zato vam savetujem psihoterapiju (možete doći i u naš dz " jedro" gde radim) . Pozdrav
U braku sam 32 godine sa ženom koju iskreno i mnogo volim. Siguran sam da voli i ona mene. Veoma malo smo se svađali svih ovih godina. Nikada, zaista nikada nisam bio ljubomoran ni na šta. Nikada mi nije davala povoda za to. Porodičan je tip i nije sklona nikakvim flertovima. Dakle po tom pitanju sam bio potpuno miran. No desi se ovakva situacija: 24 septembra ove godine ona se sretne sa čovekom koji joj je bio prvi mladić a sa kojim je raskinula još davne 1978. Godine. On je pozove na kafu i svrate u kafić. Tu se zadrže oko sat vremena. Ja je pozovem, a ona pošto me je i videla dok sam je zvao, jer sam se kretao niz ulicu u kojoj je taj kafić, ona mi kaže da i ja svratim. Tu se mi upoznamo ma sledeći način: ona me predstavi: ovo je moj muž pa malo zaćuti a ja kažem a čovek je?. Ona malo zbunjena kaže: ja ne umem da lažem ovo je moja prva ljubav. Tu smo sedeli još 10-tak minuta pa ona i ja otišli. Kasnije sam je, neiskreno sa željom da iz nje nešto izvučem ispitivao o odnosu sa tim mladićem. To je bila mladalačka ljubav kada je ona imala 17 i 18 godina. U toku razgovora mi je rekla da su razgovarali o životu o porodicama o deci ali da je on rekao da je samo nju ozbiljno voleo. Ona ga je prekinula (po onome kako mi je rekla): ne laži. Kasnije negde ju je podsetio na mesta gde su se ljubili što je ona takođe prekinula. Nisu imali seksualne odnose jer je bila devica kada sam je ja upoznao 1984. Godine. Kasnije sam je još ispitivao o toj vezi pa mi je ona rekla da joj je žao što nije sačuvala divna pisma koja joj je slao iz vojske. Govorila mi je da je nestalan i da je stalno odlazio i vraćao se a ona ga je čekala. Čini mi se da je sa puno emocija o svemu tome govorila. On je postao uspešan čovek u materijalnom pogledu. Ona i ja živimo prilično skromno ali ne oskudevamo. Imamo dva odrasla sina koji su završili fakultete i žive daleko od nas. Ovaj događaj je u meni izazvao jaku ljubomoru i strah da će prestati da me voli. Stalno razmišljam o tome. Ta razmišljanja su mi potpuno poremetila san pa veoma loše spavam. Budim se i pomislim da će me ostaviti. Stalno se upoređuje sa tim čovekom. Počeo sam i nju da opterećujem. Pričali smo dosta otvoreno i ona tvrdi da je to davna prošlost, da je od tada prošlo 37 godina i da sam ja za nju sasvim dobar izbor, da voli mene i naše sinove. To joj verujem ali me ipak muči ljubomora. Zbog toga gubim pomalo i poverenje u nju (a imao sam neograničeno poverenje) . Te negativne misli koje me opterećuju nikako da izbijem iz glave. Gubim i apetit pa malo jedem. Kako vreme protiče to se ne smanjuje. Molim vas šta da radim? Kako da ovo prevaziđem? Kako da sačuvam brak i da ne narušim odnose sa suprugom bez koje nebih mogao da živim. Da li mi je potrebno lečenje i kome da se javim. Meni se čini da sam to ne mogu prevazići. Unapred zahvalam.
Poštovani, Vi ste po svemu sudeći upali u jednu klasičnu depresivnu reakciju, a okidač je bio stres kada vas je supruga upoznala sa svojom bivšom ljubavi. Neophpdno je da preispitate sebe i dođete do uverenja i koja se nalaze u pozadini vaše emocije tuge i ljutnje koje su se pojavile. Šta je to u šta vi verujete? Da li je to da vi ne možete živeti bez vaše supruge ili nešto drugo? Ko vam garantuje da će život uvek teći onako kako ste vi zamislili? U svakom slučaju neki veliki strah se probudio u vama, a u osnovi svih strahova je strah od smrti. Zamislite situaciju šta bi se najgore moglo dogoditi da je izgubite na ovaj ili onaj način. To će vam pomoći da se suočite sa svojim strahovima. Često puta ljudi žive u nekim iluzijama i nemaju pravilan odnos prema prealnosti. Argumenti koje vam supruga daje da njoj ta osoba više ne znači, da je to daleka prošlost kao i to da ste u braku već 37 god. Pri čemu je ona sve vreme bila i ostala verna kao i da imate odraslu decu, vama ne znače mnogo jer nemate poverenje. Koliko vi imate veru u samog sebe, kolika je vaša lična snaga i bezuslovna ljubav prema sebi, zapitajte se! Očigledno je da ste je uslovili nečim ili nekim spolja, van vas. Potrebno je da se vratite sebi i umirite. Ako ne možete sami dođite na psihoterapiju u dz " jedro" gde radim.
Nažalost, ako ona nikada neće prihvatiti lekarsku pomoć, kako tvrdite, ne verujem da se vašoj majci može pomoći, osim, ako nekim čudom ili pak ozbiljnijim razboljevanjem ili strahom u vezi gubitka fizičkog zdravlja sama ne stekne uvid da je njen alkoholizam poguban za nju. Dotle, ona može ovako nastaviti u nedogled. S obzirom da ste vi sami bolesni i zavisite od nje savetujem vam da popričate sa očuhom o situaciji u kojoj ste vi i ona (jer on radi u inostranstvu i nije stalno sa njom) da biste mu predočili ozbiljnost njene zavisnosti od alkohola, pod uslovom da je njemu uopšte stalo da joj pomogne. Sve u svemu, najvažnija je njena lična motivacija i volja da izađe iz bolesti zavisnosti, a pošto je volja ta koja prva strada kod alkoholizma, onda je zaista vrlo teško. Vi možete ipak da odlučite za sebe da li hoćete i dalje da živite sa njom takvom, a pošto ste i nač bile razdvojene, možda bi bilo dobro razmisliti o odlasku jer vam potreban mir i uslovi za lečenje. Ostajući tu vama se stanje može pogoršati. Sve ovo možete saopštiti i majci u trenucima kada je svesna i suvisla kako bi do nje doprla trunka razuma. Ipak, ne živite u iluziji, bolesti zavisnosti se veoma teško i sporo leče čak i kada postoji mnogo veća motivisanost nego što je to njen slučaj. Prihvatite realnost, a to je da imate majku zavisnika od alkohola, da je to bolest i da joj je potrebno predočiti posledice te bolesti. Dalje je na vama da vidite kako da sebi pomognete, a možda će vaša odlučnost i pokazivanje lične snage biti okidač za majku da se trgne i sebi pomogne.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Ovo je kalsičan napad panike usled velikog stresa koji ste doživeli, a moguće i posledica nekih dugotrajnih stresova u kojima se nalazite. Organizam ima svoje granice dokle može da podnosi stres, ali kada se te granice pređu javljaju se ovakve reakcije. Neka Vam ovo bude snažan signal i opomena da je potrebno da se posvetite sebi, više odmarate, budete što više u prirodi, više spavate i sl. Isto tako, neophodno je da ovo što ste doživeli shvatite kao poziv da stupite u kontakt sa svojom emocijom straha i da sagledate koja uverenja stoje u pozadini.
Mislim da bi zavas bilo neophodno da dođete na psihoterapiju jer ovo što navodite može da se leči jedino psihoterapijom odnosno kroz dijalog i razgovor sa psihoterapeutom. Strahovi su vaš osnovni problem i oni blokiraju vaš normalan i pun život, onemogućavaju vas da živite punim plućima. Ali, potrebno je da uvidite da vi sebi sami to radite, doduše nesvesno, a ne nešto spolja i izvan vas. Onda se postavlja pitanje koja je svrha svih ovih simptoma počevši od socijalnih fobija pa sve do straha od ljubavi. Doćićete do toga da vi ustavari odnosno neki deo vas koga niste svesni sabotira vaš razvoj i na neki način radi protiv vas, bolje rečeno, vi se ponašate autodestruktivno. Stoga, ako iskreno sebi želite pomoći ne odlažite psihoterapiju.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Sudeći po tome koliko dugo ovo trpite sigurno je da postoji neka blokada u vašem nesvesnom delu ličnosti koja onemogućava napredak tj. Nestanak simptoma fobije i anksioznoti pa i panike koje navodite. Ne znam da li ste išli na psihoterapiju, ali zasigurno sve ovo se može rešiti ili u značajnoj meri ublažiti pod uslovom da vi to zaista želite i da ste motivisani kao i disciplinovani i uporni u pronalaženju uzroka. Ponekad u našem nesvesnom delu ličnosti postoje neke podličnosti tj. Delovi nas kojih nismo svesni, a koji u znaačajnoj meri onemogućavaju puni razvoj ličnosti. Potrebno je da te svoje delove osvestite i dođete u dodir sa njima. Zato vam savetujem psihoterapiju (možete doći i u naš dz " jedro" gde radim) .
Pozdrav
Vi ste po svemu sudeći upali u jednu klasičnu depresivnu reakciju, a okidač je bio stres kada vas je supruga upoznala sa svojom bivšom ljubavi. Neophpdno je da preispitate sebe i dođete do uverenja i koja se nalaze u pozadini vaše emocije tuge i ljutnje koje su se pojavile. Šta je to u šta vi verujete? Da li je to da vi ne možete živeti bez vaše supruge ili nešto drugo? Ko vam garantuje da će život uvek teći onako kako ste vi zamislili? U svakom slučaju neki veliki strah se probudio u vama, a u osnovi svih strahova je strah od smrti. Zamislite situaciju šta bi se najgore moglo dogoditi da je izgubite na ovaj ili onaj način. To će vam pomoći da se suočite sa svojim strahovima. Često puta ljudi žive u nekim iluzijama i nemaju pravilan odnos prema prealnosti. Argumenti koje vam supruga daje da njoj ta osoba više ne znači, da je to daleka prošlost kao i to da ste u braku već 37 god. Pri čemu je ona sve vreme bila i ostala verna kao i da imate odraslu decu, vama ne znače mnogo jer nemate poverenje. Koliko vi imate veru u samog sebe, kolika je vaša lična snaga i bezuslovna ljubav prema sebi, zapitajte se! Očigledno je da ste je uslovili nečim ili nekim spolja, van vas. Potrebno je da se vratite sebi i umirite. Ako ne možete sami dođite na psihoterapiju u dz " jedro" gde radim.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Prikazano 381-385 od ukupno 2352 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke