Moja mama ima 66 godina i već 10 godina je u penziji. U poslednje vreme (već oko godinu dana) je jako zaboravna, a sklona je i da razvija ''teorije zavere''. Brat i ja je već neko vreme nagovaramo da ode neuropsihijatru na pregled, što ona kategorički odbija. Molim za savet, kako je ubediti pre nego što stanje postane alarmantno, s obzirom da je možda u pitanju početak demencije ili nešto slično.
Poštovana,
Moguće je razgovarati sa njom, u smislu da takvi njeni simptomi mogu vremenom da se pogoršaju, kako bi sama shvatila potrebu da sebi mora pomoći odlaskom kod lekara. Naravno da to treba da učinite neagresivno i bez nagovaranja, da oseti da je odgovornost na njoj samoj. Sa druge strane, vas dvoje nužno morate videti kako da pomognete sebi u ovakvoj situaciji, gde majka odbija lečenje.
Pozdrav
Imam ozbiljan problem sa nesanicom koji nikako ne mogu da rešim. Već mesec dana spavam po 2-3 sata i to ne zaspim pre 5 ujutru nikako. Dešavalo se da legnem umorna u 22h i ležim tako satima. Probala sam bromazepam i nije pomogao, takođe jos jedan lek za spavanje i takođe nista. O raznim čajevima i alternativnim metodama i da ne pričam.
Poštovana,
Zbog problema koje imate sa spavanjem, potrebno je da se javite psihijatru. Postoje lekovi koji se propisuju kod nesanice, ali je svako propisivanje individualno i neophodno je da se prethodno obavi pregled.
Pozdrav
Postovani, nadam se da sam na dobrom mjestu. Molim vas savjet. Mislim da je moja majka alkoholicar. Imala je tezak zivot, njeni roditelji rastavljeni, ona sama rastavljena. Moj otac je stalno pricao da mnogo konzumira alkohol, medutim ja i sestra toga nismo bile svjesne. Svi smo zivjeli odvojeno, u drugim drzavam. Ove godine, meni je dijagn. Teska bolest te me majka uzela kod sebe u nadi da cu dobiti bolje ljecenje u drzavi gdje ona zivi. Sa njom i ocuhom koji je vise odsutan (radi po pola godine u inozemstvu) zivi vec 6 tjedana, i primjetila sam da majka popije toliko kolicine alkohola da mi bude pravo neugodno. Ujutro kada ustane popije salicu kavu i odmah nakon toga krene na vino i vodu, nakon toga pocine piti pivo, i tako sve do kasno u noc, dok se sama ne prebaci u lezeci polozaj. Uzasno se bojim za nju. Pokusala sam sa njom pricat na smiren nacin, medutim, pocne se ljutit, i ne zeli vise pricat samnom, a ja nazalost ovisim trenuto o njoj i ocuhu, jer se radi i o mom zdravlju. Ponekad mi bude jako neugodno kada idemo u grad, ili kod nekog poznanika. Ona postaje jako nervozna a i ja osjetim miris alkohola, bez obira bila trijezna ili u alkoholnom stanju. Vise ni sama neznam kako joj objasniti. Postajem jako hladna prema njoj, i zao mi je zbog toga, ali ja vise neznam kako da joj pomognem. Nesmijem joj nista reci, ali ne zelim ni gledati kako propada. Ne radi jer ocuh ne zeli, pokusala sam ju nagovoriti da ide samnom na vjezbanje, u nadi da joj vjezba zaokupi misli, (jer ja moram zbog sebe) al ona ne zeli, kaze da je ona vec u godinama. Molim vas da mi date neki savjet kako da ovo rijesim, ili barem da ju pocnem shvacati, jer ljecnicku pomoc nikad nece prihvatiti. Ocajna sam vec. . . Hvala vam
Poštovana, Nažalost, ako ona nikada neće prihvatiti lekarsku pomoć, kako tvrdite, ne verujem da se vašoj majci može pomoći, osim, ako nekim čudom ili pak ozbiljnijim razboljevanjem ili strahom u vezi gubitka fizičkog zdravlja sama ne stekne uvid da je njen alkoholizam poguban za nju. Dotle, ona može ovako nastaviti u nedogled. S obzirom da ste vi sami bolesni i zavisite od nje savetujem vam da popričate sa očuhom o situaciji u kojoj ste vi i ona (jer on radi u inostranstvu i nije stalno sa njom) da biste mu predočili ozbiljnost njene zavisnosti od alkohola, pod uslovom da je njemu uopšte stalo da joj pomogne. Sve u svemu, najvažnija je njena lična motivacija i volja da izađe iz bolesti zavisnosti, a pošto je volja ta koja prva strada kod alkoholizma, onda je zaista vrlo teško. Vi možete ipak da odlučite za sebe da li hoćete i dalje da živite sa njom takvom, a pošto ste i nač bile razdvojene, možda bi bilo dobro razmisliti o odlasku jer vam potreban mir i uslovi za lečenje. Ostajući tu vama se stanje može pogoršati. Sve ovo možete saopštiti i majci u trenucima kada je svesna i suvisla kako bi do nje doprla trunka razuma. Ipak, ne živite u iluziji, bolesti zavisnosti se veoma teško i sporo leče čak i kada postoji mnogo veća motivisanost nego što je to njen slučaj. Prihvatite realnost, a to je da imate majku zavisnika od alkohola, da je to bolest i da joj je potrebno predočiti posledice te bolesti. Dalje je na vama da vidite kako da sebi pomognete, a možda će vaša odlučnost i pokazivanje lične snage biti okidač za majku da se trgne i sebi pomogne.
Pre nekoliko dana sam na stresnu situaciju odreagovala neuobičajeno. Tog dana sam nekoliko sati pre posla već bila napeta i pod stresom. Na poslu su, dok sam radila, počele da mi se tresu ruke. U toku posla sam doživela histeričnu viku od strane svog nadredjenog, na šta sam odreagovala plačom i takodje su mi se, i tada, nekontrolisano tresle ruke. Mučila sam se a zatim je usledilo i gušenje. Nakon tog napada gušenja situacija se na tren smirila, ali je ubrzo nastupio još jedan isti napad gušenja, istim intenzitetom. Nikada mi se tako nešto nije desilo u životu! Šta mi savetujete?
Ovo je kalsičan napad panike usled velikog stresa koji ste doživeli, a moguće i posledica nekih dugotrajnih stresova u kojima se nalazite. Organizam ima svoje granice dokle može da podnosi stres, ali kada se te granice pređu javljaju se ovakve reakcije. Neka Vam ovo bude snažan signal i opomena da je potrebno da se posvetite sebi, više odmarate, budete što više u prirodi, više spavate i sl. Isto tako, neophodno je da ovo što ste doživeli shvatite kao poziv da stupite u kontakt sa svojom emocijom straha i da sagledate koja uverenja stoje u pozadini.
Poštovani, već neko vrijeme imam anksiozne poremećaje, koje su prouzrokovane monotonim i melaholičnim životom. Nemam niti sam imao ikada djevojku, niti sam igdje isao van svoje države. Bio sam jedan od najboljih studenata u svojoj genaraciji, na ekonomiji. Ne pijem, ne pusim, ne drogimram se, osim sto pijem pola godine 1, 5mg lexiliuma, iako mi nesto ne pomaže. Materijsalno ne živim loše, ali jedini kuci radim. Mrsav sam i visok, ali jako sam nesiguran da pridjem djevojci. Nemam mnogo prijatelja, iako sam sportski tip, idem u teretanu. Recno mi je da imam socijlanu anksozynost i to jaceg intezita. Preokupiran sam sa svojim strahovima, boljim se da sam fizioloski bolesan, iako mi nije nista, konttrolisao sam se, valjda sam hipohondar, imam samo 2 druga jedan je melaholican i energetski vampir, uvijek mi ubije i ovo malo volje za životom, ali me strah da cu ostati bez ijednog prijatelja. Kako da prekinem druženje sa njim, jer on stvarno nije dobro, a ja nemam više prijatelja, čak se bojim da će drugi da me ispijavaju sto sam mrsav i sto sam anksiozan, neko vec to pirmjecuje, na poslu nisam sa nikim u pristnim odnosima ali nabacim lazni osmjeh. Takodje kako da se oslobodim straha od ljubavi? Jeidnio seks imam sa prijateljicama noci. Pozz milos
Poštovani, Mislim da bi zavas bilo neophodno da dođete na psihoterapiju jer ovo što navodite može da se leči jedino psihoterapijom odnosno kroz dijalog i razgovor sa psihoterapeutom. Strahovi su vaš osnovni problem i oni blokiraju vaš normalan i pun život, onemogućavaju vas da živite punim plućima. Ali, potrebno je da uvidite da vi sebi sami to radite, doduše nesvesno, a ne nešto spolja i izvan vas. Onda se postavlja pitanje koja je svrha svih ovih simptoma počevši od socijalnih fobija pa sve do straha od ljubavi. Doćićete do toga da vi ustavari odnosno neki deo vas koga niste svesni sabotira vaš razvoj i na neki način radi protiv vas, bolje rečeno, vi se ponašate autodestruktivno. Stoga, ako iskreno sebi želite pomoći ne odlažite psihoterapiju.
Moguće je razgovarati sa njom, u smislu da takvi njeni simptomi mogu vremenom da se pogoršaju, kako bi sama shvatila potrebu da sebi mora pomoći odlaskom kod lekara. Naravno da to treba da učinite neagresivno i bez nagovaranja, da oseti da je odgovornost na njoj samoj. Sa druge strane, vas dvoje nužno morate videti kako da pomognete sebi u ovakvoj situaciji, gde majka odbija lečenje.
Pozdrav
Zbog problema koje imate sa spavanjem, potrebno je da se javite psihijatru. Postoje lekovi koji se propisuju kod nesanice, ali je svako propisivanje individualno i neophodno je da se prethodno obavi pregled.
Pozdrav
Nažalost, ako ona nikada neće prihvatiti lekarsku pomoć, kako tvrdite, ne verujem da se vašoj majci može pomoći, osim, ako nekim čudom ili pak ozbiljnijim razboljevanjem ili strahom u vezi gubitka fizičkog zdravlja sama ne stekne uvid da je njen alkoholizam poguban za nju. Dotle, ona može ovako nastaviti u nedogled. S obzirom da ste vi sami bolesni i zavisite od nje savetujem vam da popričate sa očuhom o situaciji u kojoj ste vi i ona (jer on radi u inostranstvu i nije stalno sa njom) da biste mu predočili ozbiljnost njene zavisnosti od alkohola, pod uslovom da je njemu uopšte stalo da joj pomogne. Sve u svemu, najvažnija je njena lična motivacija i volja da izađe iz bolesti zavisnosti, a pošto je volja ta koja prva strada kod alkoholizma, onda je zaista vrlo teško. Vi možete ipak da odlučite za sebe da li hoćete i dalje da živite sa njom takvom, a pošto ste i nač bile razdvojene, možda bi bilo dobro razmisliti o odlasku jer vam potreban mir i uslovi za lečenje. Ostajući tu vama se stanje može pogoršati. Sve ovo možete saopštiti i majci u trenucima kada je svesna i suvisla kako bi do nje doprla trunka razuma. Ipak, ne živite u iluziji, bolesti zavisnosti se veoma teško i sporo leče čak i kada postoji mnogo veća motivisanost nego što je to njen slučaj. Prihvatite realnost, a to je da imate majku zavisnika od alkohola, da je to bolest i da joj je potrebno predočiti posledice te bolesti. Dalje je na vama da vidite kako da sebi pomognete, a možda će vaša odlučnost i pokazivanje lične snage biti okidač za majku da se trgne i sebi pomogne.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Ovo je kalsičan napad panike usled velikog stresa koji ste doživeli, a moguće i posledica nekih dugotrajnih stresova u kojima se nalazite. Organizam ima svoje granice dokle može da podnosi stres, ali kada se te granice pređu javljaju se ovakve reakcije. Neka Vam ovo bude snažan signal i opomena da je potrebno da se posvetite sebi, više odmarate, budete što više u prirodi, više spavate i sl. Isto tako, neophodno je da ovo što ste doživeli shvatite kao poziv da stupite u kontakt sa svojom emocijom straha i da sagledate koja uverenja stoje u pozadini.
Mislim da bi zavas bilo neophodno da dođete na psihoterapiju jer ovo što navodite može da se leči jedino psihoterapijom odnosno kroz dijalog i razgovor sa psihoterapeutom. Strahovi su vaš osnovni problem i oni blokiraju vaš normalan i pun život, onemogućavaju vas da živite punim plućima. Ali, potrebno je da uvidite da vi sebi sami to radite, doduše nesvesno, a ne nešto spolja i izvan vas. Onda se postavlja pitanje koja je svrha svih ovih simptoma počevši od socijalnih fobija pa sve do straha od ljubavi. Doćićete do toga da vi ustavari odnosno neki deo vas koga niste svesni sabotira vaš razvoj i na neki način radi protiv vas, bolje rečeno, vi se ponašate autodestruktivno. Stoga, ako iskreno sebi želite pomoći ne odlažite psihoterapiju.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Prikazano 386-390 od ukupno 2359 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke