Imam blago trnjnjenje nosa. Javlja se nekoliko puta u toku dana, traje nekoliko sekundi i prodje. Nema nikakvih pravila u pojavljivanju.
Da li možete da pretpostavite o čemu se radi?
Poštovani,
Moj problem je veliki, a nisam u stanju da ga sama rešim. Pre skoro sedam godina poznanica moga brata je ostala u drugom stanju i protiv volje moga brata odlučila da rodi dete. Odmah nakon toga je odlučila da se zaposli u nekom marketu (njena stručna sprema je `slaba` srednja škola) i da nastavi da se samostalno stara o detetu. Ni posle sedam godina, moj brat (koji i dalje izigrava plejboja sa solidnom platom) nije promenio nimalo svoj stav. Ona je i dalje za njega moralno problematična i ne želi da čuje bilo kakav komentar na tu temu. Verujem da mu je tako lakše, jer on nije donosio
nikakavu odluku. Ali i pored toga znam da oseća grižu savesti zbog devojčice, otada nije ni u kakvoj drugoj vezi, nešto bi hteo da preduzme, bar kad je ona u pitanju, a ne zna ni šta, ni kako to da učini. On ima tridesetsedam godina i krajnje je vreme da nešto učini sa sobom.
Zabrinuta sestra i tetka.
Poštovana,
niste napisali koliko Vi imate godina, ali čitajući Vaše pismo verujem da ste Vi oduvek bili "starija" odgovorna sestra, a on "mlađi neodogovorni" brat. Sada mlađi brat ima 37 godina, a sestra je u poziciji da se umesto njega "raspita" šta on treba da uradi sa sopstvenim detetom. U redu, moguće je da je Vama dosadilo da više budete u tako teškoj i nezahvalnoj ulozi pa smatrate da je krajnje vreme da nešto promenite, na čemu će vam verujem čestitati prvenstveno članovi vaše porodice i verujem većina porodičnih terapeuta. Osim što bi mogao da prizna dete i pomogn (pre svega materijalno) samohranoj majci svoga deteta, ne znam šta bih ja mogao drugo da savetujem čoveku od 37 godina koji mi se nije ni obratio za bilo kakvu pomoć. Vama mogu još jednom da čestitam na hrabrosti da nešto promenite u relaciji sa bratom.
Srdačno
U braku sam 3 god., imam dete od tri god, koje ide u vrtić. Moj suprug je nezeposlen, odbija svaki razgovor na tu temu, pokreće posao u koji ima još mnogo da ulaže i odbija svaku nametnutu odgovornost u porodici. Ja planiram da se zaposlim, ali od njega dobijam samo uzdržan komentar da nema ništa protiv , ali da on nema ništa sa tim. Ne dobijam njegovu podršku i nemam poverenja u njegove reči.
Kako da rešimo problem...on mene ne želi da sluša..
Nisam siguran šta ste mislili kada ste rekli da vaš suprug "ne želi da sluša", ali krenuću od pretpostavke da niste mislili da treba da bude poslušan kada mu Vi nešto zapovedite, već da ne želi da sasluša šta govorite. Uveren sam da vaš suprug ima poverenja u Vas i da on veruje da dobro radite to što sada radite, imajući u vidu da je Vama prepustio svaku "nametnutu" odgovornost u porodici, ali da se možda skoncentrisao na nešto za šta smatra da on ima više kompetentnosti. Verujem i da istovremeno ne želi da se promene stvari u porodičnom funkcionisanju gde vi funkcionišete po njemu zadovoljavajuće. Iako može da zvuči kao ublažavanje stvarnosti i davenje drugog značenja onom što ste napisali, to ipak nije tako, jer smatram da neravnoteža u ispunjavanju porodičnih obaveza i partnerskoj komunikaciji dovodi i do neravnoteže u unutrašnjim osećanjima svih ćlanova porodice, zbog čega je potrebno poljuljanu ravnotežu vratiti. Vi možete suprugu iskreno ZAHVALITI na poverenju koje Vam ukazuje za obavljanje kućnih poslova, ali mu istovremeno možete reći šta očekujete da on od sada preuzme (to nije nametanje) jer Vi želite da radite neki drugi posao koji se bolje plaća i više ceni od sadašnjeg (kućnog posla). Verujem da će tada imati mnogo više vremena da sasluša o čemu se zapravo radi.
Srdačno
Imam devojčicu od 19 meseci koja škrguće zubima danju, nikada noću. Kada je opomenemo stavlja prstiće u usta.Vesela je, okružena pažnjom i ljubavlju, često ima napade besa, rezevisana je u odnosu na odrasle osobe, ali sa decom brzo uspostavlja kontakt. Teško se uspavljuje i preko dana i uveče, hoće da se igra ili kmeči. Stomatolog je pregledao i rekao da sa položajem zuba je sve u redu, ali ima početna oštećenja gledji i da je suviše rano da joj se stavljaju na zube zaštitne folije. Primetili smo da ponekad žmirka na jedno oko i pravi grimasu sa podizanjem levog ugla usana. Sve traje tri meseca unazad. Nikada nije koristila cuclu varalicu i odavno pije tečnost na šolju.
Šta da radimo? Živimo u unutrašnjosti gde nema dečijeg psihijatra.
Unapred zahvalna
Poštovani dr,
nadam se da Vam moje pitanje neće delovati glupo i da ćete mi dati Vaše mišljenje. U vreme kada sam išla u srednju školu, stalno sam izlazila i imala milion ljudi oko sebe, onda sam se od svih distancirala, nije mi to više bilo zanimljivo i sada imam jako mali broj prijatelja. Vidjam se sa ljudima na fakultetu i na treningu i to mi prija, ali na svaku pomisao da izadjem u društvu ili na neki javni dogadjaj, meni se stvara presija i najradije bih da ne traže od mene to. Zbog toga dodjem u razne neprijatne situacije, jer moram stalno nešto da objašnjavam. Medjutim, najviše me opterećuje to što ja nisam ranije bila takva i nije mi jasno zašto pri samoj pomisli da negde idem, ja dobijem želju da pobegnem. Samo da napomenem da nisam nikakav tip 'štrebera' ili nešto slično. Nadam se da sam bila precizna koliko je to moguće na ovakav način.
Hvala unapred
Poštovana,
Vaše pitanje ne može nikako izgledati glupo, neprecizno ili bilo kako, jer ja ne vidim ni jedno pitanje. Stoga, ostaje mi samo da prokomentarišem ono što ste napisali, a odnosi se na sasvim uobičajenu svakodnevicu studenta opisan na "dramatičan" način. Uobičajeno je da zbog promene životnih okolnosti (izlazak iz đačke klupe i grupe od tridesetak vršnjaka, zatim lično emocionalno i umno sazrevanje) dođe i do promene intersovanja u uspostavljanju kontakata sa vršnjacima koji se redukuju na interesovanje prema najčešće jednom emocionalnom partneru i par bliskih i poverljivih prijatelja kako bi neko ko je odgovoran student mogao da završava sve veće i veće obaveze. Ne vidim zašto je potrebno objašnjavati ukoliko Vam to ne prija, jer je Vaše (asertivno) pravo da ne dajete objašnjenja ukoliko to ne želite. Želja da se pobegne iz neke neprijatne situacije (a to se ne čini ili se mnogo "objašnjava") može biti upravo odraz neasertivnosti, odnosno nepoznavanja načina da se bez neprijatnosti odbrane sopstvena prava i da se kaže NE kada se misli NE. Na ovom sajtu, ali i na drugim pogledajte tekstove o asertivnosti.
Pozdrav
Imam blago trnjnjenje nosa. Javlja se nekoliko puta u toku dana, traje nekoliko sekundi i prodje. Nema nikakvih pravila u pojavljivanju.
Odgovoreno: 05. 12. 2008.Da li možete da pretpostavite o čemu se radi?
Poštovana,
to nema veze sa neurološkom simptomatologijom.
Pozdrav
Poštovani,
Odgovoreno: 05. 12. 2008.Moj problem je veliki, a nisam u stanju da ga sama rešim. Pre skoro sedam godina poznanica moga brata je ostala u drugom stanju i protiv volje moga brata odlučila da rodi dete. Odmah nakon toga je odlučila da se zaposli u nekom marketu (njena stručna sprema je `slaba` srednja škola) i da nastavi da se samostalno stara o detetu. Ni posle sedam godina, moj brat (koji i dalje izigrava plejboja sa solidnom platom) nije promenio nimalo svoj stav. Ona je i dalje za njega moralno problematična i ne želi da čuje bilo kakav komentar na tu temu. Verujem da mu je tako lakše, jer on nije donosio nikakavu odluku. Ali i pored toga znam da oseća grižu savesti zbog devojčice, otada nije ni u kakvoj drugoj vezi, nešto bi hteo da preduzme, bar kad je ona u pitanju, a ne zna ni šta, ni kako to da učini. On ima tridesetsedam godina i krajnje je vreme da nešto učini sa sobom.
Zabrinuta sestra i tetka.
Poštovana,
niste napisali koliko Vi imate godina, ali čitajući Vaše pismo verujem da ste Vi oduvek bili "starija" odgovorna sestra, a on "mlađi neodogovorni" brat. Sada mlađi brat ima 37 godina, a sestra je u poziciji da se umesto njega "raspita" šta on treba da uradi sa sopstvenim detetom. U redu, moguće je da je Vama dosadilo da više budete u tako teškoj i nezahvalnoj ulozi pa smatrate da je krajnje vreme da nešto promenite, na čemu će vam verujem čestitati prvenstveno članovi vaše porodice i verujem većina porodičnih terapeuta. Osim što bi mogao da prizna dete i pomogn (pre svega materijalno) samohranoj majci svoga deteta, ne znam šta bih ja mogao drugo da savetujem čoveku od 37 godina koji mi se nije ni obratio za bilo kakvu pomoć. Vama mogu još jednom da čestitam na hrabrosti da nešto promenite u relaciji sa bratom.
Srdačno
U braku sam 3 god., imam dete od tri god, koje ide u vrtić. Moj suprug je nezeposlen, odbija svaki razgovor na tu temu, pokreće posao u koji ima još mnogo da ulaže i odbija svaku nametnutu odgovornost u porodici. Ja planiram da se zaposlim, ali od njega dobijam samo uzdržan komentar da nema ništa protiv , ali da on nema ništa sa tim. Ne dobijam njegovu podršku i nemam poverenja u njegove reči.
Odgovoreno: 05. 12. 2008.Kako da rešimo problem...on mene ne želi da sluša..
Nisam siguran šta ste mislili kada ste rekli da vaš suprug "ne želi da sluša", ali krenuću od pretpostavke da niste mislili da treba da bude poslušan kada mu Vi nešto zapovedite, već da ne želi da sasluša šta govorite. Uveren sam da vaš suprug ima poverenja u Vas i da on veruje da dobro radite to što sada radite, imajući u vidu da je Vama prepustio svaku "nametnutu" odgovornost u porodici, ali da se možda skoncentrisao na nešto za šta smatra da on ima više kompetentnosti. Verujem i da istovremeno ne želi da se promene stvari u porodičnom funkcionisanju gde vi funkcionišete po njemu zadovoljavajuće. Iako može da zvuči kao ublažavanje stvarnosti i davenje drugog značenja onom što ste napisali, to ipak nije tako, jer smatram da neravnoteža u ispunjavanju porodičnih obaveza i partnerskoj komunikaciji dovodi i do neravnoteže u unutrašnjim osećanjima svih ćlanova porodice, zbog čega je potrebno poljuljanu ravnotežu vratiti. Vi možete suprugu iskreno ZAHVALITI na poverenju koje Vam ukazuje za obavljanje kućnih poslova, ali mu istovremeno možete reći šta očekujete da on od sada preuzme (to nije nametanje) jer Vi želite da radite neki drugi posao koji se bolje plaća i više ceni od sadašnjeg (kućnog posla). Verujem da će tada imati mnogo više vremena da sasluša o čemu se zapravo radi.
Srdačno
Imam devojčicu od 19 meseci koja škrguće zubima danju, nikada noću. Kada je opomenemo stavlja prstiće u usta.Vesela je, okružena pažnjom i ljubavlju, često ima napade besa, rezevisana je u odnosu na odrasle osobe, ali sa decom brzo uspostavlja kontakt. Teško se uspavljuje i preko dana i uveče, hoće da se igra ili kmeči. Stomatolog je pregledao i rekao da sa položajem zuba je sve u redu, ali ima početna oštećenja gledji i da je suviše rano da joj se stavljaju na zube zaštitne folije. Primetili smo da ponekad žmirka na jedno oko i pravi grimasu sa podizanjem levog ugla usana. Sve traje tri meseca unazad. Nikada nije koristila cuclu varalicu i odavno pije tečnost na šolju.
Odgovoreno: 05. 12. 2008.Šta da radimo? Živimo u unutrašnjosti gde nema dečijeg psihijatra.
Unapred zahvalna
I ne treba vam dečji psihijatar pre nego što dete prvo pregleda dečji neurolog ili pedijatar. Srdačno
Poštovani dr,
Odgovoreno: 05. 12. 2008.nadam se da Vam moje pitanje neće delovati glupo i da ćete mi dati Vaše mišljenje. U vreme kada sam išla u srednju školu, stalno sam izlazila i imala milion ljudi oko sebe, onda sam se od svih distancirala, nije mi to više bilo zanimljivo i sada imam jako mali broj prijatelja. Vidjam se sa ljudima na fakultetu i na treningu i to mi prija, ali na svaku pomisao da izadjem u društvu ili na neki javni dogadjaj, meni se stvara presija i najradije bih da ne traže od mene to. Zbog toga dodjem u razne neprijatne situacije, jer moram stalno nešto da objašnjavam. Medjutim, najviše me opterećuje to što ja nisam ranije bila takva i nije mi jasno zašto pri samoj pomisli da negde idem, ja dobijem želju da pobegnem. Samo da napomenem da nisam nikakav tip 'štrebera' ili nešto slično. Nadam se da sam bila precizna koliko je to moguće na ovakav način.
Hvala unapred
Poštovana,
Vaše pitanje ne može nikako izgledati glupo, neprecizno ili bilo kako, jer ja ne vidim ni jedno pitanje. Stoga, ostaje mi samo da prokomentarišem ono što ste napisali, a odnosi se na sasvim uobičajenu svakodnevicu studenta opisan na "dramatičan" način. Uobičajeno je da zbog promene životnih okolnosti (izlazak iz đačke klupe i grupe od tridesetak vršnjaka, zatim lično emocionalno i umno sazrevanje) dođe i do promene intersovanja u uspostavljanju kontakata sa vršnjacima koji se redukuju na interesovanje prema najčešće jednom emocionalnom partneru i par bliskih i poverljivih prijatelja kako bi neko ko je odgovoran student mogao da završava sve veće i veće obaveze. Ne vidim zašto je potrebno objašnjavati ukoliko Vam to ne prija, jer je Vaše (asertivno) pravo da ne dajete objašnjenja ukoliko to ne želite. Želja da se pobegne iz neke neprijatne situacije (a to se ne čini ili se mnogo "objašnjava") može biti upravo odraz neasertivnosti, odnosno nepoznavanja načina da se bez neprijatnosti odbrane sopstvena prava i da se kaže NE kada se misli NE. Na ovom sajtu, ali i na drugim pogledajte tekstove o asertivnosti.
Pozdrav
Prikazano 80521-80525 od ukupno 94484 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke