Od pre par godina sam pocela da osećam valoviti bol u predelu desnog bubrega. Snimanjem je utvrdjeno da imam kamenčić 4mm. Predlog lekara je bio da odem i pokušam razbijanje, medjutim ni sam nije bio siguran da li će to biti uspešna metoda jer je kamen mali. Pa sam posle kraćeg vremena i prestanka napada, odustala od razbijanja. Bolovi su prestali, mada nije baš bilo potpuno jasno ni zbog čega su nastali. Kako mi je objašnjeno, kamen sam po sebi jeste tu u bubregu i nema potrebe da boli. Medjutim, postoji problem što se ja usled nekih povreda otežano krećem, tj. gegam se pri kretanju i tada, verovatno, kamen pomeram. Usled pomeranja, verovatno dolazi do bola. Jer ja ponovo osećam, posle skoro 2 godine jake bolove, kao da je u pitanju napad, a kamen ne izbacujem. Nisam sigurna šta bi bilo najbolje uraditi u ovom slučaju?
Molim Vas za savet!
Protiv bolova sam probala sve moguće lekove i ni jedan ne daje zadovoljavajuće rezultate osim što trenutno umiri bol. Ali ubrzo postajem imuna na isti... tako da se agonija produžava! Da li je moguće preduzeti nešto da bi se pospešilo, ubrzalo njegovo izbacivanje (osim razbijanja) ili neki pouzdan lek?
Hvala unapred
Kamen u bubregu od 4mm jejako mali tako da skoro sigurno ne može izazivati tolike tegobe, o kojima vi govoorite.Takodje se kamenččići te veličine i ne razbijaju. Mislim da je neopodno da se javite nefrologu, koji će napraviti adekvatna ispitivanja i videti da li tegobe potiču uopšte od bubrega ili možda od problema koje imate zbog ranijih povreda i promenama na kičmenom stubu ili koštano-zglobnom sistemu toga predela.Zbog tose javite i reumatologu, ortopedu, neurologi , a zbog bubrega i urologu, uraditi eho bubtrega, IVP, dinmsku scintigrafiju bubrega itd.
Poštovani doktore,
ocu mog najboljeg druga ustanovljen je tumor na bubregu veličine 8 cm. Interesuje me ukoliko dodje do odstranjivanja obolelog bubrega pošto verujem da druge alternative nema, da li će moći sa jednim bubregom funkcionisati normalno i postoji li opasnost da se tumor proširi i na drugi zdrav bubreg?
Ukoliko se z bog tumora mora odstraniti jedan bubreg, čovek nanormalnije može živetii raditi sa jednim bubregom, ukjlučujući i teže fizičke poslove. Mala je verovatnoća da se može tumorski proces proširiti na drugi bubreg, ali se možeproširiti na okolna tkiva, što se možeutvrditi brojnim metodama.
Membranoproliferativni glomerulonefritis je nažalost hronična bubrežna bolest, kao i većina primarnih glomerulonefritisa, koji nastaje kao posledica abakterijske imunološke upale bubrega.Karakteriše se umnožavanjem pojedinih ćelija, kao i zadebljanjem membrane glomerula. Karakteriše se pojavom krvi,cilindara i veće koiličine belančevina u mokraći.Terapija koja se primenjuje u lečenju daje polovične rezultate, tako da nažalost bolest napreduje. Cilj lečenja ove bolestgi odstrane nefrologa je da uspori progresiju bolesti i odloži početak pojave bubrežne slabosti.Zbog toga su neophodne redovne kontrole u visikispecijalizovanoj nefrološkoj ustanovi i odredjen hiigijeno-dijeteski režim
Poštovana,
veruje se da je posredi parcijalna ili totalna rezistencija bubrežnih sabirnih kanalića na endogene mineralokortikoide usled pomanjkanja specifičnih receptora. Postoji gubitak soli putem bubrega sa gubitkom
tečnosti i povišenim vrednostima kalijuma u serumu. Nasleđuje se autosomno-recesivno,
autosomno-dominantno. Postoje još i oblici sa multiplom rezistencijom završnih organa na mineralokortikoide (znojne žlezde, pljuvačne žlezde, debelo crevo) ili izolovani oblici koji se odnose na znojne i pljuvačne žlezde
a bez bubrežnog gubitka soli. Bolest se ispoljava oko druge nedelje života gubitkom u težini, nenapredovanjem, povraćanjem, dehidracijom (gubitkom tečnosti). Aldosteron u plazmi i plazma reninska aktivnost (PRA) su u ove dece povišeni, a urinarno izlučivanje aldosterona povećano. Iako primarni defekt perzistira tokom celog života, poboljšanje nastupa nakon 1. tj.2. godine života što se tumači razvojem apetita za so i sazrevanjem transporta natrijuma na nivou proksimalnih kanalića bubrega. Starija dece su bez simptoma dok unose optimalne količine soli. Izuzetno gubitak soli može potrajati do kasnog detinjstva i prouzrokovati zaostajanje u rastu. Sekundarni oblici pseudohipoaldosteronizma sreću se kod tromboze renalne vene, neonatalne medulske nekroze, kod odojčadi sa obstruktivnom uropatijom i uroinfekcijom. Lečenje se sprovodi davanjem velikih količina soli (NaCL 3 do 6 gr dnevno). Ostali lekovi:Indometacin i ako su visoke vrednosti kalijuma- izmenjivači katjona.
Imam sina od 4god. Prvu upalu uha je imao sa 3god. i nakon 2mjeseca mu je izvaden treći krajnik. Nakon operacije taj dan je dobio anginu. Od tada je imao 4 upale uha i svaki put je imao streptococcus pneumoniae u nosu. U grlu nije imao niti jednom, osim te angine. Inače timpanogram me ja u toku upale 2 puta bio lijevo tip A, a desno tip B, s tim da poslije antibiotika bude savršen. Doktor ORL mi je predložio vadenje krajnika i ugradivanje cjevčica, dok pedijatar smatra da je njegov problem ta bakterija. Ja se pomalo slažem sa pedijatrom, jer želim da zaštitim sina koji je osim tih upala uha zdravo dijete, od traume. Pedijatar mu je prepisao BRONCHO-VAXOM.
Zanima me Vaše mišljenje o vadenju krajnika i o ovim tabletama, samo sam zbunjena. Unaprijed zahvalna.
Poštovana,
Bronho-vaxom je lek koji se sastoji od ekstrakata izdvojenih iz bakterija i ima za cilj jačanje imuniteta.
Jako uvećani krajnici (koji ometaju disanje i gutanje) uz česte angine i slabljenje sluha su indikacija za
tonzilektomiju. Moj savet je kompromis: sačekati tri meseca i onda odlučiti tonzilektomija- da ili ne (što
naravno zavisi od prisutva ili odsustva tegoba).
Od pre par godina sam pocela da osećam valoviti bol u predelu desnog bubrega. Snimanjem je utvrdjeno da imam kamenčić 4mm. Predlog lekara je bio da odem i pokušam razbijanje, medjutim ni sam nije bio siguran da li će to biti uspešna metoda jer je kamen mali. Pa sam posle kraćeg vremena i prestanka napada, odustala od razbijanja. Bolovi su prestali, mada nije baš bilo potpuno jasno ni zbog čega su nastali. Kako mi je objašnjeno, kamen sam po sebi jeste tu u bubregu i nema potrebe da boli. Medjutim, postoji problem što se ja usled nekih povreda otežano krećem, tj. gegam se pri kretanju i tada, verovatno, kamen pomeram. Usled pomeranja, verovatno dolazi do bola. Jer ja ponovo osećam, posle skoro 2 godine jake bolove, kao da je u pitanju napad, a kamen ne izbacujem. Nisam sigurna šta bi bilo najbolje uraditi u ovom slučaju?
Odgovoreno: 22. 12. 2008.Molim Vas za savet! Protiv bolova sam probala sve moguće lekove i ni jedan ne daje zadovoljavajuće rezultate osim što trenutno umiri bol. Ali ubrzo postajem imuna na isti... tako da se agonija produžava! Da li je moguće preduzeti nešto da bi se pospešilo, ubrzalo njegovo izbacivanje (osim razbijanja) ili neki pouzdan lek?
Hvala unapred
Kamen u bubregu od 4mm jejako mali tako da skoro sigurno ne može izazivati tolike tegobe, o kojima vi govoorite.Takodje se kamenččići te veličine i ne razbijaju. Mislim da je neopodno da se javite nefrologu, koji će napraviti adekvatna ispitivanja i videti da li tegobe potiču uopšte od bubrega ili možda od problema koje imate zbog ranijih povreda i promenama na kičmenom stubu ili koštano-zglobnom sistemu toga predela.Zbog tose javite i reumatologu, ortopedu, neurologi , a zbog bubrega i urologu, uraditi eho bubtrega, IVP, dinmsku scintigrafiju bubrega itd.
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 22. 12. 2008.ocu mog najboljeg druga ustanovljen je tumor na bubregu veličine 8 cm. Interesuje me ukoliko dodje do odstranjivanja obolelog bubrega pošto verujem da druge alternative nema, da li će moći sa jednim bubregom funkcionisati normalno i postoji li opasnost da se tumor proširi i na drugi zdrav bubreg?
Ukoliko se z bog tumora mora odstraniti jedan bubreg, čovek nanormalnije može živetii raditi sa jednim bubregom, ukjlučujući i teže fizičke poslove. Mala je verovatnoća da se može tumorski proces proširiti na drugi bubreg, ali se možeproširiti na okolna tkiva, što se možeutvrditi brojnim metodama.
Molim Vas, možete li mi reći nešto o toku i prognozi bolesti: membranoproliferativni glomerulonefritis tip 1.
Odgovoreno: 22. 12. 2008.Membranoproliferativni glomerulonefritis je nažalost hronična bubrežna bolest, kao i većina primarnih glomerulonefritisa, koji nastaje kao posledica abakterijske imunološke upale bubrega.Karakteriše se umnožavanjem pojedinih ćelija, kao i zadebljanjem membrane glomerula. Karakteriše se pojavom krvi,cilindara i veće koiličine belančevina u mokraći.Terapija koja se primenjuje u lečenju daje polovične rezultate, tako da nažalost bolest napreduje. Cilj lečenja ove bolestgi odstrane nefrologa je da uspori progresiju bolesti i odloži početak pojave bubrežne slabosti.Zbog toga su neophodne redovne kontrole u visikispecijalizovanoj nefrološkoj ustanovi i odredjen hiigijeno-dijeteski režim
Šta je pseudohipoaldosteronizam, zbog čega nastaje i kako se leči (kod deteta od 6meseci)?
Odgovoreno: 22. 12. 2008.Poštovana,
veruje se da je posredi parcijalna ili totalna rezistencija bubrežnih sabirnih kanalića na endogene mineralokortikoide usled pomanjkanja specifičnih receptora. Postoji gubitak soli putem bubrega sa gubitkom tečnosti i povišenim vrednostima kalijuma u serumu. Nasleđuje se autosomno-recesivno, autosomno-dominantno. Postoje još i oblici sa multiplom rezistencijom završnih organa na mineralokortikoide (znojne žlezde, pljuvačne žlezde, debelo crevo) ili izolovani oblici koji se odnose na znojne i pljuvačne žlezde a bez bubrežnog gubitka soli. Bolest se ispoljava oko druge nedelje života gubitkom u težini, nenapredovanjem, povraćanjem, dehidracijom (gubitkom tečnosti). Aldosteron u plazmi i plazma reninska aktivnost (PRA) su u ove dece povišeni, a urinarno izlučivanje aldosterona povećano. Iako primarni defekt perzistira tokom celog života, poboljšanje nastupa nakon 1. tj.2. godine života što se tumači razvojem apetita za so i sazrevanjem transporta natrijuma na nivou proksimalnih kanalića bubrega. Starija dece su bez simptoma dok unose optimalne količine soli. Izuzetno gubitak soli može potrajati do kasnog detinjstva i prouzrokovati zaostajanje u rastu. Sekundarni oblici pseudohipoaldosteronizma sreću se kod tromboze renalne vene, neonatalne medulske nekroze, kod odojčadi sa obstruktivnom uropatijom i uroinfekcijom. Lečenje se sprovodi davanjem velikih količina soli (NaCL 3 do 6 gr dnevno). Ostali lekovi:Indometacin i ako su visoke vrednosti kalijuma- izmenjivači katjona.
Imam sina od 4god. Prvu upalu uha je imao sa 3god. i nakon 2mjeseca mu je izvaden treći krajnik. Nakon operacije taj dan je dobio anginu. Od tada je imao 4 upale uha i svaki put je imao streptococcus pneumoniae u nosu. U grlu nije imao niti jednom, osim te angine. Inače timpanogram me ja u toku upale 2 puta bio lijevo tip A, a desno tip B, s tim da poslije antibiotika bude savršen. Doktor ORL mi je predložio vadenje krajnika i ugradivanje cjevčica, dok pedijatar smatra da je njegov problem ta bakterija. Ja se pomalo slažem sa pedijatrom, jer želim da zaštitim sina koji je osim tih upala uha zdravo dijete, od traume. Pedijatar mu je prepisao BRONCHO-VAXOM.
Odgovoreno: 22. 12. 2008.Zanima me Vaše mišljenje o vadenju krajnika i o ovim tabletama, samo sam zbunjena. Unaprijed zahvalna.
Poštovana,
Bronho-vaxom je lek koji se sastoji od ekstrakata izdvojenih iz bakterija i ima za cilj jačanje imuniteta. Jako uvećani krajnici (koji ometaju disanje i gutanje) uz česte angine i slabljenje sluha su indikacija za tonzilektomiju. Moj savet je kompromis: sačekati tri meseca i onda odlučiti tonzilektomija- da ili ne (što naravno zavisi od prisutva ili odsustva tegoba).
Prikazano 80266-80270 od ukupno 95316 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke