Bolujem od šizofrenije. Od kada sam oboleo s nekim ljudima uspostavljam kontakt očima sa nekim ne. Tamo gde ga nije bilo nikad nije došlo do redovnog uspostavljanja. I suprotno tamo gde ga ima nikad se nije izgubio. Ljude srećem prvi put i ne mogu da uspostavim kontakt očima, a sa nekima da. Zasto?
Poštovani,
To se dešava svima bez obzira na to da li imaju dijagnozu ili nemaju. Ne brinite, ali nije loše da pokušate da radite na tome i pokušate da ljude i koje ne gledate, pogledate makar za trenutak pa sve duže potom.
dr D. Krasić
Pozdrav
Javljam vam se jer ne znam kome bih. Moja mama je pre 14 dana operisala tumor na mozgu. Nakon 7 dana izašla je iz bolnice i brat i ja činimo sve da je vratimo u funkciju. U suštini dobro je. Biće zračenje ali to je čini se mali problem, veći problem zadaje nam otac ovih dana. Ne znam zaista šta da radim i kome da se obratim. Tako jadnu i izmučenu on pokušava da je u krevetu aktivira kako ona kaže i ona zbog toga već dve noći ne može mirno da spava. Kako ja kao kći da mu skrenem pažnju na problem, kako da mu objasnim da to ne ide, bar za sada a ona mi se žali i očekuje od mene da to rešim. On ima 72 godine, mama ima 63 godine. Zaista željno očekujem odgovor na ovo moje pitanje. Kome da se obratim ili da stupim u otvoren razgovor. Verujte sve se to desilo u zadnjih 20 dana i ja sam na ivici da puknem.
S poštovanjem
Poštovana,
Postavljanje dijagnoze teške hronične bolesti, sa mogućim fatalnim ishodom predstavlja ogroman stres kako za samog obolelog čoveka tako i za sve članove njegove porodice. Ljudi se obično iznenade kako stres ili neka životna kriza utiče na njih. Često dolazi do promene načina na koji misle, njihove navike, vrednosti, osećanja. Stres utiče na gotovo sve aspekte njihovog života i stres za jednog člana porodice, neminovno je stres i za ostale članove ovog malog sistema. Mada se sastoji od više pojedinaca, porodica je jedna celina i ono što menja jednog člana menja i ostale. To takođe znači da članovi porodice mogu dosta toga da urade kako bi pomogli jedni drugima u vreme krize. Kriza može da koristi porodici što se tiče uzajamnog razumevanja, približavanja ili obnavljanja uzajamnog poštovanja. Međutim kriza ponekad može da stvori i teškoće ili nerazumevanje u porodici. Neki članovi porodice, možda neće moći da shvate reakcije drugih članova. Možda će morati da prilagode svoje ponašanje da bi izašli na kraj sa tim reakcijama. I sami kažete da vi vaš brat činite sve da majku vratite u funkciju. To verovatno radi i vaš otac ali na jedan neadekvatan i neprikladan način pokušava da je "aktivira". Čini mi ste da ste negde na putu ozdravljenja vaše majke, zaboravili na oca koji se verovatno oseća odbačeno i nekorisno. Najpre pokušajte oca da uvedete u sistem, koji ste vi vaš brat rekla bih dobro uigrali, tako što ćete mu davati konkretne zadatke u vezi pomoći i brige oko majke. Mislim da će ovo biti blagotvorno za svakog od vas, vi nećete "pući", sigurna sam u to da vam je izuzetno teško, a otac će biti od koristi kako majci tako i vama. Ukoliko otac i dalje insistira na noćnim "aktivacijama", predložite majci da popriča sa njim i objasni mu koliko je ovaj period težak za nju. Svakako će razumeti.
Pozdrav
Mlađi sin ima 8 godina i bavi se fudbalom, a stariji je 12 i bavi se vaterpolom. Molim vas da mi kažete nešto više o pravilnoj ishrani i šta je najbolje za uzimanje pre i posle treninga. Da li je tačno da mleko nikako ne treba konzumirati pre treninga. Mlađi sin ima 3 puta nedeljno trening, ali preko vikenda dosta utakmica i turnira. Stariji ima svaki dan trening od 1 sat i 45 min.
Unapred vam se puno zahvaljujem i srdačno pozdravljam.
Poštovana,
Teško vam je ovde odgovoriti, pa još za dva deteta i sa oskudnim podacima. Deca su u razvoju, moraju jesti baš dosta :) neka jedu kako im nalaže apetit. Neka budu zastupljene sve grupe namirnica, u 3-5 obroka, naravno slatkiši na minimumu, mada nisu zabranjeni. Sve što nije prženo i pohovano biće lakše svarljivo, a to je važno. Neka obrok pre treninga, takmičenja bude na 2-3 sata - to je individualno, važno da je obrok svaren. Posle treninga u prvih 30-60 minuta može obrok ili užina čija količina zavisi i od njihove trenutne težine (to ne znamo), ali može biti kombinacija mleka i banane ili mleka, hleba, marmelade ili recimo čaša soka i nekoliko keksova. Posle toga redovni obrok. Osim obroka pre treninga, ostali obroci sa dosta povrća. Važno je plansko uzimanje po malo tečnosti više puta za vreme treninga.
Pozdrav
Živim u braku 40 godina sa mužem koji ne želi nikakav razgovor, samo ćuti, i gleda TV. Kada pokušam da razgovaramo, ne sluša me, svaka moja reč ga vređa. Dok sam radila i dok su deca bila sa nama, lakše mi je bilo, sada smo u takvoj situaciji da se samo svađamo i to zbog sitnica, netrpeljivost je kulmirila, jednostavno, više se ne podnosimo. Šta da radim?
Čini mi se da ste malo iznenađeni novonastalom situacijom. Kao zaposlena žena, majka i domaćica sigurno ste žrtvovali veliki deo energije i vremena da bi ispravno vaspitali decu, da bi im pružili što sretnije detinjstvo i pripremili ih za odlazak u samostalan život. Predhodnu životnu fazu shvatite kao odlično odrađeni zadatak. Hteli ste da Vam deca stanu na svoje noge, da im date dobar start za život i u tome ste uspeli. Čestitajte sami sebi. Sad sebi dajte malo vremena da uživate u pomisli da ste uspeli, da ste uspešno ispunili jedan od najtežih životnih zadataka - roditeljstvo. Sada kada su se Vaše obaveze naizgled smanjile, iskoristite vreme i posvetite se sebi. Nemojte traćiti vreme na svađu sa suprugom, već pokušajte da se setite kako Vam je bilo nekad kad ste bili srećniji i zadovoljniji i pokušajte da isti ili sličan model ponašanja primenite i sada. I sami kažete da ste sa suprugom četrdeset godina u braku, i sigurna sam da ste imali mnogo lepih zajedničkih trenutaka. Prošetajte zajedno, pogledajte neki film o kome biste mogli razgovarati nađite zajedničke aktivnosti koje će oboma prijati. Istraživanja pokazuju da ima veliki broj partnera koji ovaj životni period u svom partnerskom odnosu označavaju kao veoma prijatnu, čak i mnogo prijatniju fazu od predhodnih. Ne oklevajte, napravili ste mnogo značajnih koraka do sada, još mnogi su pred vama i zato krenite dalje.
To se dešava svima bez obzira na to da li imaju dijagnozu ili nemaju. Ne brinite, ali nije loše da pokušate da radite na tome i pokušate da ljude i koje ne gledate, pogledate makar za trenutak pa sve duže potom.
dr D. Krasić
Pozdrav
S poštovanjem
Postavljanje dijagnoze teške hronične bolesti, sa mogućim fatalnim ishodom predstavlja ogroman stres kako za samog obolelog čoveka tako i za sve članove njegove porodice. Ljudi se obično iznenade kako stres ili neka životna kriza utiče na njih. Često dolazi do promene načina na koji misle, njihove navike, vrednosti, osećanja. Stres utiče na gotovo sve aspekte njihovog života i stres za jednog člana porodice, neminovno je stres i za ostale članove ovog malog sistema. Mada se sastoji od više pojedinaca, porodica je jedna celina i ono što menja jednog člana menja i ostale. To takođe znači da članovi porodice mogu dosta toga da urade kako bi pomogli jedni drugima u vreme krize. Kriza može da koristi porodici što se tiče uzajamnog razumevanja, približavanja ili obnavljanja uzajamnog poštovanja. Međutim kriza ponekad može da stvori i teškoće ili nerazumevanje u porodici. Neki članovi porodice, možda neće moći da shvate reakcije drugih članova. Možda će morati da prilagode svoje ponašanje da bi izašli na kraj sa tim reakcijama. I sami kažete da vi vaš brat činite sve da majku vratite u funkciju. To verovatno radi i vaš otac ali na jedan neadekvatan i neprikladan način pokušava da je "aktivira". Čini mi ste da ste negde na putu ozdravljenja vaše majke, zaboravili na oca koji se verovatno oseća odbačeno i nekorisno. Najpre pokušajte oca da uvedete u sistem, koji ste vi vaš brat rekla bih dobro uigrali, tako što ćete mu davati konkretne zadatke u vezi pomoći i brige oko majke. Mislim da će ovo biti blagotvorno za svakog od vas, vi nećete "pući", sigurna sam u to da vam je izuzetno teško, a otac će biti od koristi kako majci tako i vama. Ukoliko otac i dalje insistira na noćnim "aktivacijama", predložite majci da popriča sa njim i objasni mu koliko je ovaj period težak za nju. Svakako će razumeti.
Pozdrav
Teško vam je ovde odgovoriti, pa još za dva deteta i sa oskudnim podacima. Deca su u razvoju, moraju jesti baš dosta :) neka jedu kako im nalaže apetit. Neka budu zastupljene sve grupe namirnica, u 3-5 obroka, naravno slatkiši na minimumu, mada nisu zabranjeni. Sve što nije prženo i pohovano biće lakše svarljivo, a to je važno. Neka obrok pre treninga, takmičenja bude na 2-3 sata - to je individualno, važno da je obrok svaren. Posle treninga u prvih 30-60 minuta može obrok ili užina čija količina zavisi i od njihove trenutne težine (to ne znamo), ali može biti kombinacija mleka i banane ili mleka, hleba, marmelade ili recimo čaša soka i nekoliko keksova. Posle toga redovni obrok. Osim obroka pre treninga, ostali obroci sa dosta povrća. Važno je plansko uzimanje po malo tečnosti više puta za vreme treninga.
Pozdrav
Poželjni su češći polni odnosi i oni ne narušavaju fertilnost (sposobnost kasnije oplodnje). To takođe važi i za masturbaciju.
Pozdrav
Prikazano 70326-70330 od ukupno 95707 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke