Postovani, moj sin ima 3,5 godine. Krenuo je u obdaniste pre tri meseci. Na pocetku je to dobro prihfatio, ali imao je 2 prekida zbog prehlade I ostao kod bake, I onda su poceli problemi. Ali razlog kome vam se obracam za pomoc je veliki strah koji oseca zadnjih mesec dana. Naime, vracajuci se sa obdanista sa mojom majkom neka deca iz susedstva su bacilli petardu. Sada ne zeli prolaziti iza zgrade, ne zeli ici do kola (parking je iza zgrade), bilo je dan dva na pocetku kad nije hteo izaci iz stana. Pokusavam razgovarajuci non stop da mu pomognem, ne nastojavam ici iza zgrade jer tada pocinje panicno plakati, ali puno, puno pricam kako je sve u redu, kako je u redu da se dete ponekad uplasi. On I u stanu ne zeli ici u deo sobe koji gleda na mestu gde se to dogodilo, a u vrticu isto je uplasen I ne zeli spavati. Najteze mu je ujutro cim ustane, placljiv je, ne zeli biti sam u sobi. Onda tokom dana je opet veseo, pricljiv. Je li nam potrebna strucna pomoc I koliko moze sve ovo da potraje. Unapred sam vam zahvalna na pomoci I oprostite na moj sprski (pamtim ga jos od skolskih dana!).
Poštovana, vaš sin i vi pokazujete znake naučenog straha. On od od jakog zvuka i svih objekata koje je povezao sa neprijatnošću, a vi od njegove strašljive reakcije, tako da on sve čini da izbegne suočavanje sa objektima koji ga podsećaju na traumatski događaj, a vi pokušavate da svoj strah umirite umirivanjem njega pričajući mu "non'stop". Njegov problem neće nestati pričom jer nije ni naučen pričanjem, već izlaganjem neprijatnosti, pa tako jedino može i nestati. Vaš strah hoće nestati informacijama (u šta se ja uzdam), jer je i naučen uverenjem da detetu treba pričati da se ne bi plašilo. Srećom deca su kreativna, pa se uz malu pomoć odlučuju da pobede strah, jer je potreba za igrom često jača od straha. Jedina prepreka može biti vaš strah koji ga dodatno senzibiliše, jer ga pokušavate umiriti pričom onda kada je potrebno da izdrži blagu neprijatnost izlaganjm. Princip je da se postepeno (po 45 minuta) izlaže doziranom strahu (sve bliže i bliže mestu koje izaziva najveći strah ), tako što ćete se igrati sa njim prvo na mestu na kome nema nikakvog straha i to tokom dana kada je inače veseo i pričljiv, a svakoga dana ćete se blago pomerati prema mestu kojeg se najviše boji. Na kraju igre ćete ga pohvaliti za druženje, ali i za pokazanu hrabrost. Naglo i kratkotrajno izlaganje neće biti od pomoći, naprotiv, još više i trajnije može učvrstiti strah, te otuda su moguće reakcije generalno povišene strašljivosti i budnosti. Srećom, kako se gasi generator straha, tako opada i nivo opšte uplašenosti i budnosti. Dakle, manje priče, a više akcije kroz igru i taktiku.
Vec godinu i po dana osecam nesnosiv umor.On se manifestuje u vidu stalnog umora,u popodnevnim casovima mi se zamracuje pogled,nisam u stanju ni da citam ni da pamtim,poremecen mi je san.Jedno vreme sam pio Zoloft i Larazepam 1mg,ali nikakvog efekta nema.To me veoma zabrinjava jer imam 22 godine,student sam i fakultet mi vec uveliko trpi zbog toga. Ako mozete,odgovorite mi na mail. Unapred zahvalan
Godinu i po dana je zaista dug period za loše psihofizičko i socijalno funkcionisanje. Zbog simptoma koje ste opisali verujem da trpe i drugi segmenti vašeg života, osim akademskog uspeha. Zbog lekova koje ste naveli, pretpostavljam da ste zatražili pomoć psihijatra koji je, opet pretpostavljam, te lekove propisao zbog depresivnog raspoloženja i sindroma hroničnog zamora koji podrazumeva opisanu slabost, zamorljivost i zabrinutost zbog smanjenja mentalnih i telesnih sposobnosti. Medjutim, nemam informaciju da li ste obavili i dodatne labratorijske analize i konsultativne preglede interniste i neurologa. Ukoliko su ti nalazi uredni, osim vidjenja sa psihijatrom, korišćenja lekova, svakako je potrebno napraviti i neke izmene u načinu življenja, da bi i efekti lekova i razgovora zaista bili delotovorni i lekoviti.
Postovani, moja unuka ima 2.6 godina. Po prirodi je vesela, radoznala i zaista pamenta devojcica. Od pre 3 nedelje krenula je u obdaniste. Od polaska, sklona je cestom plakanju, zapravo skoro non-stop place, odbija hranu i izmislja razne price. U vrticu je nedrustvena, vreme provodi sama, place, nece da spava da jede itd. Pocinje da se krije iza kreveta i da cupka zid. Molim Vas mozete li me uputiti, kome da se obratimo i sta treba preduzeti? Inace zivimo u Beogradu. Unapred zahvalna
Poštovana, obzirom da pitate stručnu preporuku, savetujem da se roditelji (sa vama) obrate prvo psihologu ustanove u kojoj vaša unuka boravi. Stručnu pomoć dečjeg psihijatra možete potražiti u nekoliko ustanova u Beogradu. Za uzrast u kome je vaša unuka, posebno preporučujem Dr Nenada Rudića koji radi u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj 37.
Postignuce na tesu inteligencije IQv-61,IQnv-87,IQt-72,fizioloska tupost sa upadljivo znacajno snizenim verbalnim sposobnostima uopste.exp. dijalog,intervju,REVISK DELTA 4D,TNR za decu,LB produbljuje.Dete ima 12.godina.Dali ovo ukazuje na neko oboljenje?
Odogovoricu na pitanje u skladu sa svojim znanjem i mogucnostima, ali cu vase pitanje i pokusati da prosledim koleginici Bojani Dimitrijevic koja je kao klinicki psiholog mnogo kompetentnija da vam odgovori i protumaci nalaz koji je dobijen psiholoskim testiranjem. Za oblast decje psihijatrije su manje interesantne apsolutni brojevi koji se dobijaju psiholoskim testiranjem, a mnogo vise postojanje uskladjenost medju njima (harmonicnost) i vidljivo ponasanje deteta kroz vreme. Dakle, paznju zasluzuje disharmonicnost (razlika) izmedju brojeva 61 (jezicke sposobnosti) i 87 (manipulativne sposobnosti). Takva testovna disharmonicnost moze ukazivati da u svakodnevnom zivotu decak mozda ima smetnje u ponasanju, ali ne mora ukazivati na neko konkretno mentalno oboljenje. U svakom slucaju decak zasluzuje pregled, a vi konsultaciju sa decjim psihijatrom koji ce uz nalaz psihologa dobiti kompletnu klinicku sliku, a sto ce omoguciti i da dobijete konkretnijie odgovore na vasa pitanja.
Postovani dr.Stankovic-u, ja sam majka 14-mesecnog decaka koji od svog 2 meseca zivota tesko zapiva i budi se nocu svakih 30-60 min. Nekad se samo probudi,malo zaplace pa nastavi dalje spavati a nekad je to prava nocna mora, place i vristi 15-20 min.,baca se po krevetu i nista ga ne moze umiriti.Kad spava stalno se vrti i okrece po krevetu. U mirnijoj varijanti( kad se probudi uz malo placa) uglavnom sedne,popije malo caja, trazi dodire ruku i dudu a ponekad se cak i razigra i pocne skakati po krevetu.Spava samnom u krevetu upravo iz tog razloga jer je u kreveticu jos gori.Od kad se rodio pa do danas nije spavao ni jednu jedinu noc u komadu bez budjenja.Danju spava jednom dnevno 1,5-2 sata. Vise od noga jednostavno nece a navece tesko i uz puno muke zaspiva a ponekad i veoma kasno (oko ponoci) Inace je zdravo i napredno dete,veoma aktivno, redovno jede i ima ukupno 14 zubica. Znam da su razlog njegovog ne spavanja mozda i zubici ali on je takav bio i pre njih. Veoma sno zabrinuti i muz i ja, dali je to normalno ili treba da zatrazimo lekarsku pomoc? Unapred zahvalni i nestrpljivi u iscekivanju vaseg odgovora!!!
Poštovani, pošto je već bilo pitanja slišno vašem, a na njega sam odogovorio detaljno, molim vas potražite ga na stranici sa odogovorima. Sve aktivnosti koje su suprotne spavanju, razbudjuju dete. Pored svega što ćete pročitati kao savet kako postupiti u konkretnoj situaciju, predlažem da se u gradu u kome živite obratite i dečjem neurologu jer je indikovano uraditi EEG snimanje u spavanju (rutinski), kako bi se isključili i uticaji koji nisu u vezi sa neadekvatnim rutinama uspavljivanja i održavanja sna. Pozdrav
Postovani, moj sin ima 3,5 godine. Krenuo je u obdaniste pre tri meseci. Na pocetku je to dobro prihfatio, ali imao je 2 prekida zbog prehlade I ostao kod bake, I onda su poceli problemi. Ali razlog kome vam se obracam za pomoc je veliki strah koji oseca zadnjih mesec dana. Naime, vracajuci se sa obdanista sa mojom majkom neka deca iz susedstva su bacilli petardu. Sada ne zeli prolaziti iza zgrade, ne zeli ici do kola (parking je iza zgrade), bilo je dan dva na pocetku kad nije hteo izaci iz stana. Pokusavam razgovarajuci non stop da mu pomognem, ne nastojavam ici iza zgrade jer tada pocinje panicno plakati, ali puno, puno pricam kako je sve u redu, kako je u redu da se dete ponekad uplasi. On I u stanu ne zeli ici u deo sobe koji gleda na mestu gde se to dogodilo, a u vrticu isto je uplasen I ne zeli spavati. Najteze mu je ujutro cim ustane, placljiv je, ne zeli biti sam u sobi. Onda tokom dana je opet veseo, pricljiv. Je li nam potrebna strucna pomoc I koliko moze sve ovo da potraje. Unapred sam vam zahvalna na pomoci I oprostite na moj sprski (pamtim ga jos od skolskih dana!).
Odgovoreno: 04. 12. 2007.Poštovana, vaš sin i vi pokazujete znake naučenog straha. On od od jakog zvuka i svih objekata koje je povezao sa neprijatnošću, a vi od njegove strašljive reakcije, tako da on sve čini da izbegne suočavanje sa objektima koji ga podsećaju na traumatski događaj, a vi pokušavate da svoj strah umirite umirivanjem njega pričajući mu "non'stop". Njegov problem neće nestati pričom jer nije ni naučen pričanjem, već izlaganjem neprijatnosti, pa tako jedino može i nestati. Vaš strah hoće nestati informacijama (u šta se ja uzdam), jer je i naučen uverenjem da detetu treba pričati da se ne bi plašilo. Srećom deca su kreativna, pa se uz malu pomoć odlučuju da pobede strah, jer je potreba za igrom često jača od straha. Jedina prepreka može biti vaš strah koji ga dodatno senzibiliše, jer ga pokušavate umiriti pričom onda kada je potrebno da izdrži blagu neprijatnost izlaganjm. Princip je da se postepeno (po 45 minuta) izlaže doziranom strahu (sve bliže i bliže mestu koje izaziva najveći strah ), tako što ćete se igrati sa njim prvo na mestu na kome nema nikakvog straha i to tokom dana kada je inače veseo i pričljiv, a svakoga dana ćete se blago pomerati prema mestu kojeg se najviše boji. Na kraju igre ćete ga pohvaliti za druženje, ali i za pokazanu hrabrost. Naglo i kratkotrajno izlaganje neće biti od pomoći, naprotiv, još više i trajnije može učvrstiti strah, te otuda su moguće reakcije generalno povišene strašljivosti i budnosti. Srećom, kako se gasi generator straha, tako opada i nivo opšte uplašenosti i budnosti. Dakle, manje priče, a više akcije kroz igru i taktiku.
Vec godinu i po dana osecam nesnosiv umor.On se manifestuje u vidu stalnog umora,u popodnevnim casovima mi se zamracuje pogled,nisam u stanju ni da citam ni da pamtim,poremecen mi je san.Jedno vreme sam pio Zoloft i Larazepam 1mg,ali nikakvog efekta nema.To me veoma zabrinjava jer imam 22 godine,student sam i fakultet mi vec uveliko trpi zbog toga. Ako mozete,odgovorite mi na mail. Unapred zahvalan
Odgovoreno: 25. 11. 2007.Godinu i po dana je zaista dug period za loše psihofizičko i socijalno funkcionisanje. Zbog simptoma koje ste opisali verujem da trpe i drugi segmenti vašeg života, osim akademskog uspeha. Zbog lekova koje ste naveli, pretpostavljam da ste zatražili pomoć psihijatra koji je, opet pretpostavljam, te lekove propisao zbog depresivnog raspoloženja i sindroma hroničnog zamora koji podrazumeva opisanu slabost, zamorljivost i zabrinutost zbog smanjenja mentalnih i telesnih sposobnosti. Medjutim, nemam informaciju da li ste obavili i dodatne labratorijske analize i konsultativne preglede interniste i neurologa. Ukoliko su ti nalazi uredni, osim vidjenja sa psihijatrom, korišćenja lekova, svakako je potrebno napraviti i neke izmene u načinu življenja, da bi i efekti lekova i razgovora zaista bili delotovorni i lekoviti.
Postovani, moja unuka ima 2.6 godina. Po prirodi je vesela, radoznala i zaista pamenta devojcica. Od pre 3 nedelje krenula je u obdaniste. Od polaska, sklona je cestom plakanju, zapravo skoro non-stop place, odbija hranu i izmislja razne price. U vrticu je nedrustvena, vreme provodi sama, place, nece da spava da jede itd. Pocinje da se krije iza kreveta i da cupka zid. Molim Vas mozete li me uputiti, kome da se obratimo i sta treba preduzeti? Inace zivimo u Beogradu. Unapred zahvalna
Odgovoreno: 25. 11. 2007.Poštovana, obzirom da pitate stručnu preporuku, savetujem da se roditelji (sa vama) obrate prvo psihologu ustanove u kojoj vaša unuka boravi. Stručnu pomoć dečjeg psihijatra možete potražiti u nekoliko ustanova u Beogradu. Za uzrast u kome je vaša unuka, posebno preporučujem Dr Nenada Rudića koji radi u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj 37.
Postignuce na tesu inteligencije IQv-61,IQnv-87,IQt-72,fizioloska tupost sa upadljivo znacajno snizenim verbalnim sposobnostima uopste.exp. dijalog,intervju,REVISK DELTA 4D,TNR za decu,LB produbljuje.Dete ima 12.godina.Dali ovo ukazuje na neko oboljenje?
Odgovoreno: 23. 11. 2007.Odogovoricu na pitanje u skladu sa svojim znanjem i mogucnostima, ali cu vase pitanje i pokusati da prosledim koleginici Bojani Dimitrijevic koja je kao klinicki psiholog mnogo kompetentnija da vam odgovori i protumaci nalaz koji je dobijen psiholoskim testiranjem. Za oblast decje psihijatrije su manje interesantne apsolutni brojevi koji se dobijaju psiholoskim testiranjem, a mnogo vise postojanje uskladjenost medju njima (harmonicnost) i vidljivo ponasanje deteta kroz vreme. Dakle, paznju zasluzuje disharmonicnost (razlika) izmedju brojeva 61 (jezicke sposobnosti) i 87 (manipulativne sposobnosti). Takva testovna disharmonicnost moze ukazivati da u svakodnevnom zivotu decak mozda ima smetnje u ponasanju, ali ne mora ukazivati na neko konkretno mentalno oboljenje. U svakom slucaju decak zasluzuje pregled, a vi konsultaciju sa decjim psihijatrom koji ce uz nalaz psihologa dobiti kompletnu klinicku sliku, a sto ce omoguciti i da dobijete konkretnijie odgovore na vasa pitanja.
Postovani dr.Stankovic-u, ja sam majka 14-mesecnog decaka koji od svog 2 meseca zivota tesko zapiva i budi se nocu svakih 30-60 min. Nekad se samo probudi,malo zaplace pa nastavi dalje spavati a nekad je to prava nocna mora, place i vristi 15-20 min.,baca se po krevetu i nista ga ne moze umiriti.Kad spava stalno se vrti i okrece po krevetu. U mirnijoj varijanti( kad se probudi uz malo placa) uglavnom sedne,popije malo caja, trazi dodire ruku i dudu a ponekad se cak i razigra i pocne skakati po krevetu.Spava samnom u krevetu upravo iz tog razloga jer je u kreveticu jos gori.Od kad se rodio pa do danas nije spavao ni jednu jedinu noc u komadu bez budjenja.Danju spava jednom dnevno 1,5-2 sata. Vise od noga jednostavno nece a navece tesko i uz puno muke zaspiva a ponekad i veoma kasno (oko ponoci) Inace je zdravo i napredno dete,veoma aktivno, redovno jede i ima ukupno 14 zubica. Znam da su razlog njegovog ne spavanja mozda i zubici ali on je takav bio i pre njih. Veoma sno zabrinuti i muz i ja, dali je to normalno ili treba da zatrazimo lekarsku pomoc? Unapred zahvalni i nestrpljivi u iscekivanju vaseg odgovora!!!
Odgovoreno: 14. 11. 2007.Poštovani, pošto je već bilo pitanja slišno vašem, a na njega sam odogovorio detaljno, molim vas potražite ga na stranici sa odogovorima. Sve aktivnosti koje su suprotne spavanju, razbudjuju dete. Pored svega što ćete pročitati kao savet kako postupiti u konkretnoj situaciju, predlažem da se u gradu u kome živite obratite i dečjem neurologu jer je indikovano uraditi EEG snimanje u spavanju (rutinski), kako bi se isključili i uticaji koji nisu u vezi sa neadekvatnim rutinama uspavljivanja i održavanja sna. Pozdrav
Prikazano 491-495 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke