Imam jedan veliki problem. Imam 21. godinu. Ranije nisam mogao da zaspim uglavnom noc pred ispit, ili neki vazan dogadjaj. Medjutim pocetkom ovog semestra dosao sam do situacije da par noci pred odlazak na fakultet, nisam mogao da zaspim (zbog uzbudjenja...verovatno...jer je poceo novi semestar) i to stanje se nastavilo vec tri nedelje, jer ja odlazim u krevet sa ubedjenjem da ne mogu da zaspim, i onda stvarno i ne zaspim!! Zbog svega toga sam vrlo nervozan i razdrazljiv, stvarno ne znam sta da radim. Da li mi mozete preporuciti neke pilule za spavanje bar nekoliko dana kako bi mi se normalan san povratio?
Vas problem je jednostavno resiv i bez pilula za spavanje. Ja kao psihoterapeut lekove inace propisujem izuzetno i samo kada nefunkcionalno posanje nije moguce kontrolisati drugim funkcionalnim ponasanjem. U vasem slucaju radi se o paradoksalnom povecanju budnosti u vreme odlaska na spavanje upravo brigom da se necete uspavati. Stanje zabrinutosti je u suprotnosti sa stanjem relaksiranosti koje je potrebno za uspavljivanje. Prva stvar je da danju ne nadoknadjujete ono sto propustite nocu. Dakle, nema dnevne "dremke". Zatim je potrebno uvesti ritual uspavljivanja, sto ce reci da jedan sat pre odlska na spavanje uvedete ritual uspavljivanja. Iskljucite mobilni telefon i televizor u spavacoj sobi i sve aktivnosti koje obavljate trebaju imati relaksirajuci i u intezitetu opadajuci karakter. Sta je za nekoga relaksirajuce je relativna stvar. Za mnoge tusirane pred spavanje ima razbudjujuci efekat, ali svakako ispijanje razbudjujucih napitaka (cajeva, kafe itd ) je nepreporucljivo. Citanje laganog stiva u krevetu je za mnoge dobar uspavljivac. Vazno je da sebi ne zacrtate cilj da morate da se uspavate. Vas cilj je da se odmorite, pa ako san dodje to je OK, a ako ne dodje i to je OK. U ovom drugom slucaju lekovito je da se potrudite da ne zaspite uopste. Do sadasnjii rekord u nespavanju je 11 dana i noci, sto ce reci da ste za vasih 3 nedelje ili taj rekord potukli ili ipak koliko toliko spavali. Dakle ne trudite se da spavate. To je spontana pojava. Vi se mozete potruditi da ne spavate, sto vam i preporucujem ukoliko imate upornu nesanicu, jer bioloska potreba za spavanjem ima nagonski karakter i san ce svakako doci i mimo vase volje koja je u ljudskoj vrsti jos uvek slabija od nagona. Pozdrav
Postovanje Molim vas da mi odgovorite na jedno pitanje ili me uputite kome da se obratim za pomoc ili savet. Moja cerka je sa 14 godina koristila drogu, sto sam saznala nedavno sada ima 16. Po njenim recima popusila je 3-4 cigarete i uvlacili su u nos gas, mene interesuje koliko to moze biti opasno za nju i da li treba da se obratimo nekom lekaru. unapred se zahvaljujem
Poštovana, čak 70% adolescenata barem jednom proba neku od psihoaktivnih supstanci (nikotin, marihuana, inhalanti, amfetamin, kokain, heroin, LSD, sedative i hipnotike), ali manje od 7% nastavlja zloupotrebu sustanci, a još manje postanu ovisni. Rizik da li će neko prestati nako prvog ili drugog korišćenja zavisi od mnogo faktora, od individualnih, porodiičnih, vršnjačkih pa do društvenih i kulturalnih.O svemu tome kao i o znacima korišćenja psihoaktivnih supstanci, preporučujem da pročitate u literaturi dostupnoj i preko interneta. U većim gradovima postoje savetovališta i dnevne bolnice za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i politoksikomaniju adolescenata, gde možete dobiti detaljnije odogovore i savete šta u konkretnoj situaciji treba činiti.
Zelim da vam ispricam nesto o sebi,a vi da mi date vashe misljenje o tome. Imam 17 godina.Mislim da nisam klasichan 17-o godisnjak zato sto ne volim buchna mesta,i mesta sa mnogo ljudi (diskoteke,klubove...) Volim mirnu atmosferu. Nemam drugove niti drugarice sa kojima odrzavam kontakte izvan skole.Kada sam sa njima u skoli sve funkcionishe perfektno,dok izvan skole sve se rushi zbog toga sto sam drugaciji.Takvo stanje traje odprilike 4 godine. To je pocelo od kad su poceli izlasci,proslave rodjendana u kasnim vecernjim satima... Tada sam postao drugaciji zato sto moji roditelji umesto da mi svekog petka ili subote u 22h kazu da idem u provod,oni zakljucavaju tad vrata i nema izlaska iz kucje...Kazu da mogu da budem izvan kucje svega do 10 sati.Hocju da napomenem da nisam problematican u smislu,ne tucem se,ne pijem...Miroljubiva sam osoba... Josh bi nekako mogao da ih razumem da mi zabrane da idem u diskoteke,klubove,ali ne mogu da razumem zasto mi isto tako zabranjuju da budem posle 10 sati u gradu u nekom kaficju sa devojcicom sa kojom sam u ozbiljnoj vezi ili jednostavno setam sa njom. Kazu da sve isto mogu da radim i preko dana i da nema potrebe da budem posle 10 sati izvan kucje.Jednostavno ne mogu da im objasnim... Za kraj josh zelim da kazem da sam se toliko navikao na strogi rezim mojih roditelja,da cak recimo sutra da mi dopuste da izadjem,pitanje je da li bih izasao negde.Zato sto ne verujem da bih umeo u tome da uzivam.Mislim da bih se smorio.Takav smor mi se desio na maturi u osmom razredu.Jedva sam cekao da odem kucji... Da li je ok od strane mojih roditelja da me tako ogranicavaju,i da li je ok da ostanem nepismen po pitanju izlazaka i druzenja??? Sta mi predlazete da cinim po tom pitanju??? Srdacan pozdrav
Mnogi sedamnestogodišnjaci ne posećuju bučna mesta sa mnogo ljudi (čak jedna trećina adolescenata), tako da po tom pitanju nisi izuzetak. Pišeš da si istovremeno zainteresovan za druženje sa vršnjacima i da imaš ozbiljnu vezu, ali da zbog toga što ti roditelji ne govore svakog petka ili subote da izađeš, ti radije ostaješ kući. Čak nisi ni siguran da bi ti prijalo kada bi ti sutra dopustili da izlazi posle 22. Reklo bi se da je situacija zamršena da zapravo nije jednostavna. Konflikt roditelja i adolescenta između kontrole kretanja i borbe za autonomijom je tipičan za tvoj uzrast. Roditelji tada treba da pokažu veću fleksibilnost, a adolescent oodgovornost za svoje postupke. U tvom slučaju ja bih se skoncentrisao na rešavanje problema zajedno sa roditeljima. Prvo, potrebno je da odrediš koji bi problem da rešiš, odnosno šta je tvoj konačni cilj i zašto je on tebi bitan, a koje su mu mane. Ako prevagnu poziitivni argumenti napravio bih spisak do sada primenjenih rešenja i procenio koja su bila uspešna, koja ne. Onda sledi strategija pravljenja novih mogućih rešenja za ostvarenje plana i odabir jednog koji treba razraditi "korak po korak". Napraviti alternativna rešenja ukoliko stvari krenu nopako. Uvek je korisno raspitati se kako su i drugi rešili slične probleme sa svojim roditeljima. Srećno
Poštovani doktore Stanković, majka sam dvanaestogodišnje i sedamnaestogodišnje devojčice. Pitanje je u vezi mladje. Zbog promena u njenom ponašanju, u školi, u porodici, naprasno je postala lošiji đak, odvela sam je psihologu uz njenu saglasnost, napominjem da smo porodica gde se o svemu priča, i citiraću vam izveštaj psihologa, uz napomenu da je dat predlog da se obratim psihijatru, ili da uzima Bedoxin."KONTAKT SE USPOSTAVLJA I ODRŽAVA.EKSTROVERTNA I UVIÄAVNA. NA TESTU ORGANICITETA NEMA ZNAKOVA ORGANSKOG OŠTEĆENJA. IQ -110. U SFERI LIČNOSTI UOČAVA SE OSLABLJENA EGO STRUKTURA. HIPERSENZITIVNA. FRUSTRACIONO NETOLERANTNA I EMOCIONALNO NEZRELA. CORNEL INDEX DAJE 1OO% POVEĆANJE IMPULSIVNOSTI, ŠTO UKAZUJE DA JE KOD PACIJENTKINJE DOŠLO DO OSLABLJENE KONTROLE AFEKTA ŠTO SE MANIFESTUJE AGRESIVNIM REAGOVANJEM. NALAZI SE U ADOLESCENTNOJ KRIZI SA INTRAPSIHIČKIM KONFLIKTIMA, PA JE POTREBAN KONSULTACIJA PSIHIJATRA" Meni, kao majci i laiku izgleda strašno, termini su mi poznati, a u Kruševcu, gde živimo neznam nijednog dečjeg psihijatra. unapred zahvalna
Poštovana, uzrast u kome se nalazi vaša mlađa ćerka je biološka prekratnica detinjstva i mladalačkog doba (dakle, početak puberteta) i predvorje psihološke granice i ulaska u adolescenciju. Promene u ponašanju, raspoloženju i intelektualnom funkcionisanju su očekivane i zahtevaju vreme potrebno za individualnu adaptaciju ali i za adekvatno prilagođavanje okoline. Iako izgleda zastrašujuće, izveštaj psihologa koji ste prepisali od koristi je u sagledavanju intelektualnog funkcionisanja i TRENUTNIH psiholoških slabosti. Ali, zlatno kliničko pravilo koga se pridržavam je da ne lečim papire i nalaze već osobe, koje su mnogo više od pukok opisa njihovog ponašanja i "ličnosti". Stoga nalaz ne bih da reinterpretiram, niti bih na osnovu njega mogao da preporučim tretman. Radi se o stručnim metaforama, koje su promenljivog karaktera. Odlazak kod psihijatra je svakako prilika za ojačavanje postojećih psiholoških snaga i kreiranju novih veština u savlađivanju slabosti. Propisivanje lekova nije u domenu rada psihologa, kao ni postavljanje kliničkih dijagnoza kao što je adolescentna kriza, pogotovo što se ne radi o adolescentnom uzrastu. Ukoliko u Kruševcu nema decijeg psihijatra, možete ga potražiti u Ćupriji, a ni Niš nije "preko sveta". Broj preko koga se možete informisati o zakazivanju pregleda je 018-238-707 (Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja). Srdačan pozdrav
Postovani dr Stankovic,
Imamo cerkicu od dve godine. Ona je veoma aktivna i zivahna devojcica, koja lepo raste i napreduje. Problem nam predstavlja njeno (ne)spavanje u toku dana koje provodi sa nama, roditeljima. Kada je sa zenom koja je cuva (i suprug i ja radimo), zaspi bez ikakvih problema i spava po 2-2,5 sata. A kada je sa nama, cini mi se da koristi poslednji atom snage da se "odbrani" od sna. Shvatam da mozda zeli da provode sto vise vremena sa nama i da zato ne zeli da spava i znam da u tom uzrastu pojedina deca vec preskacu dnevno spavanje ali ja vidim da njoj san nedostaje, umorna je, "jedva gleda", zapinje, pada, nervozna je i skroz se drugacije ponasa nego kada je spavala u toku dana. Pokusavali smo na razne nacine da je uspavamo ali ne ide. Umiri se na 5 minuta i to je sve. Pokusavali smo i da ni ne pokusavamo da je uspavamo da vidimo koliko ce izdrzati i uvek dodje do vecernjeg vremena za spavanje (20h) uz pomenuto nervozno i kenjkavo ponasanje. Molim Vas da nam kazete u cemu gresimo! ? Kako da pomognemo cerkici, tesko nam je da gledamo kako se muci kad znamo da je i sa makar malo dnevnog sna ona vesela i raspolozena devojcica? Hvala unapred na odgovoru
Poštovani, zahvaljujem pre svega na strpljenju. Neujednačeno ponašanje vašeg deteta u vašem prisustvu i prisustvu dadilje ukazuje da se radi o naučenom ponašanju, a ne nekakvom poremećaju. Razlozi su najverovatnije krajnje očekivani, jer se tokom vikenda povećava bliskost između deteta i roditelja, pa je i potreba za produženjem trajanja odnosa razumljiva. Najčešće, radi se o remećenju ili izostanku rutine odlaska na spavanje i uspavljivanja, odnosno preskakanje pripreme, postepenog smanjenja aktivnosti i izostanka jasnog signala za opdlazak na spavanje. Često se prati sat i potreba roditelja da predahnu, a ne detetetova signaliacija kada je pospano, čime se dobija razbuđeno i razdražljivo dete. Ukoliko se već prati sat, važno je znati da se kod dece i odraslih faze najviše i najniže budnosti smenjuju na 90 min. tako da ako ne prepoznate kada je dete pospano, sledi druga faza kada je uspavljivanje teško izvodljivo bez pripreme, signala za spavanje i ponavljane rutine. Za početak promene, treba se držati pravila da ništa bolje ne uspeva od uspeha. Odvojite jedan dan da biste uočili na koji način dadilja uspavljuje vašu ćerkicu. Možete pogledati i video snimak ili da je jednostavno zamolite da vam ispriča do detalja postupak pripreme i uspavljivanja. Drugo, možete koristiti trikove - signale za uspavljivanje (lutke koje će ona uspavati, lampicu dobre vile itd.),.i bez insistiranja i nestrpljivosti
Imam jedan veliki problem. Imam 21. godinu. Ranije nisam mogao da zaspim uglavnom noc pred ispit, ili neki vazan dogadjaj. Medjutim pocetkom ovog semestra dosao sam do situacije da par noci pred odlazak na fakultet, nisam mogao da zaspim (zbog uzbudjenja...verovatno...jer je poceo novi semestar) i to stanje se nastavilo vec tri nedelje, jer ja odlazim u krevet sa ubedjenjem da ne mogu da zaspim, i onda stvarno i ne zaspim!! Zbog svega toga sam vrlo nervozan i razdrazljiv, stvarno ne znam sta da radim. Da li mi mozete preporuciti neke pilule za spavanje bar nekoliko dana kako bi mi se normalan san povratio?
Odgovoreno: 27. 10. 2007.Vas problem je jednostavno resiv i bez pilula za spavanje. Ja kao psihoterapeut lekove inace propisujem izuzetno i samo kada nefunkcionalno posanje nije moguce kontrolisati drugim funkcionalnim ponasanjem. U vasem slucaju radi se o paradoksalnom povecanju budnosti u vreme odlaska na spavanje upravo brigom da se necete uspavati. Stanje zabrinutosti je u suprotnosti sa stanjem relaksiranosti koje je potrebno za uspavljivanje. Prva stvar je da danju ne nadoknadjujete ono sto propustite nocu. Dakle, nema dnevne "dremke". Zatim je potrebno uvesti ritual uspavljivanja, sto ce reci da jedan sat pre odlska na spavanje uvedete ritual uspavljivanja. Iskljucite mobilni telefon i televizor u spavacoj sobi i sve aktivnosti koje obavljate trebaju imati relaksirajuci i u intezitetu opadajuci karakter. Sta je za nekoga relaksirajuce je relativna stvar. Za mnoge tusirane pred spavanje ima razbudjujuci efekat, ali svakako ispijanje razbudjujucih napitaka (cajeva, kafe itd ) je nepreporucljivo. Citanje laganog stiva u krevetu je za mnoge dobar uspavljivac. Vazno je da sebi ne zacrtate cilj da morate da se uspavate. Vas cilj je da se odmorite, pa ako san dodje to je OK, a ako ne dodje i to je OK. U ovom drugom slucaju lekovito je da se potrudite da ne zaspite uopste. Do sadasnjii rekord u nespavanju je 11 dana i noci, sto ce reci da ste za vasih 3 nedelje ili taj rekord potukli ili ipak koliko toliko spavali. Dakle ne trudite se da spavate. To je spontana pojava. Vi se mozete potruditi da ne spavate, sto vam i preporucujem ukoliko imate upornu nesanicu, jer bioloska potreba za spavanjem ima nagonski karakter i san ce svakako doci i mimo vase volje koja je u ljudskoj vrsti jos uvek slabija od nagona. Pozdrav
Postovanje Molim vas da mi odgovorite na jedno pitanje ili me uputite kome da se obratim za pomoc ili savet. Moja cerka je sa 14 godina koristila drogu, sto sam saznala nedavno sada ima 16. Po njenim recima popusila je 3-4 cigarete i uvlacili su u nos gas, mene interesuje koliko to moze biti opasno za nju i da li treba da se obratimo nekom lekaru. unapred se zahvaljujem
Odgovoreno: 25. 10. 2007.Poštovana, čak 70% adolescenata barem jednom proba neku od psihoaktivnih supstanci (nikotin, marihuana, inhalanti, amfetamin, kokain, heroin, LSD, sedative i hipnotike), ali manje od 7% nastavlja zloupotrebu sustanci, a još manje postanu ovisni. Rizik da li će neko prestati nako prvog ili drugog korišćenja zavisi od mnogo faktora, od individualnih, porodiičnih, vršnjačkih pa do društvenih i kulturalnih.O svemu tome kao i o znacima korišćenja psihoaktivnih supstanci, preporučujem da pročitate u literaturi dostupnoj i preko interneta. U većim gradovima postoje savetovališta i dnevne bolnice za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i politoksikomaniju adolescenata, gde možete dobiti detaljnije odogovore i savete šta u konkretnoj situaciji treba činiti.
Zelim da vam ispricam nesto o sebi,a vi da mi date vashe misljenje o tome. Imam 17 godina.Mislim da nisam klasichan 17-o godisnjak zato sto ne volim buchna mesta,i mesta sa mnogo ljudi (diskoteke,klubove...) Volim mirnu atmosferu. Nemam drugove niti drugarice sa kojima odrzavam kontakte izvan skole.Kada sam sa njima u skoli sve funkcionishe perfektno,dok izvan skole sve se rushi zbog toga sto sam drugaciji.Takvo stanje traje odprilike 4 godine. To je pocelo od kad su poceli izlasci,proslave rodjendana u kasnim vecernjim satima... Tada sam postao drugaciji zato sto moji roditelji umesto da mi svekog petka ili subote u 22h kazu da idem u provod,oni zakljucavaju tad vrata i nema izlaska iz kucje...Kazu da mogu da budem izvan kucje svega do 10 sati.Hocju da napomenem da nisam problematican u smislu,ne tucem se,ne pijem...Miroljubiva sam osoba... Josh bi nekako mogao da ih razumem da mi zabrane da idem u diskoteke,klubove,ali ne mogu da razumem zasto mi isto tako zabranjuju da budem posle 10 sati u gradu u nekom kaficju sa devojcicom sa kojom sam u ozbiljnoj vezi ili jednostavno setam sa njom. Kazu da sve isto mogu da radim i preko dana i da nema potrebe da budem posle 10 sati izvan kucje.Jednostavno ne mogu da im objasnim... Za kraj josh zelim da kazem da sam se toliko navikao na strogi rezim mojih roditelja,da cak recimo sutra da mi dopuste da izadjem,pitanje je da li bih izasao negde.Zato sto ne verujem da bih umeo u tome da uzivam.Mislim da bih se smorio.Takav smor mi se desio na maturi u osmom razredu.Jedva sam cekao da odem kucji... Da li je ok od strane mojih roditelja da me tako ogranicavaju,i da li je ok da ostanem nepismen po pitanju izlazaka i druzenja??? Sta mi predlazete da cinim po tom pitanju??? Srdacan pozdrav
Odgovoreno: 25. 10. 2007.Mnogi sedamnestogodišnjaci ne posećuju bučna mesta sa mnogo ljudi (čak jedna trećina adolescenata), tako da po tom pitanju nisi izuzetak. Pišeš da si istovremeno zainteresovan za druženje sa vršnjacima i da imaš ozbiljnu vezu, ali da zbog toga što ti roditelji ne govore svakog petka ili subote da izađeš, ti radije ostaješ kući. Čak nisi ni siguran da bi ti prijalo kada bi ti sutra dopustili da izlazi posle 22. Reklo bi se da je situacija zamršena da zapravo nije jednostavna. Konflikt roditelja i adolescenta između kontrole kretanja i borbe za autonomijom je tipičan za tvoj uzrast. Roditelji tada treba da pokažu veću fleksibilnost, a adolescent oodgovornost za svoje postupke. U tvom slučaju ja bih se skoncentrisao na rešavanje problema zajedno sa roditeljima. Prvo, potrebno je da odrediš koji bi problem da rešiš, odnosno šta je tvoj konačni cilj i zašto je on tebi bitan, a koje su mu mane. Ako prevagnu poziitivni argumenti napravio bih spisak do sada primenjenih rešenja i procenio koja su bila uspešna, koja ne. Onda sledi strategija pravljenja novih mogućih rešenja za ostvarenje plana i odabir jednog koji treba razraditi "korak po korak". Napraviti alternativna rešenja ukoliko stvari krenu nopako. Uvek je korisno raspitati se kako su i drugi rešili slične probleme sa svojim roditeljima. Srećno
Poštovani doktore Stanković, majka sam dvanaestogodišnje i sedamnaestogodišnje devojčice. Pitanje je u vezi mladje. Zbog promena u njenom ponašanju, u školi, u porodici, naprasno je postala lošiji đak, odvela sam je psihologu uz njenu saglasnost, napominjem da smo porodica gde se o svemu priča, i citiraću vam izveštaj psihologa, uz napomenu da je dat predlog da se obratim psihijatru, ili da uzima Bedoxin."KONTAKT SE USPOSTAVLJA I ODRŽAVA.EKSTROVERTNA I UVIÄAVNA. NA TESTU ORGANICITETA NEMA ZNAKOVA ORGANSKOG OŠTEĆENJA. IQ -110. U SFERI LIČNOSTI UOČAVA SE OSLABLJENA EGO STRUKTURA. HIPERSENZITIVNA. FRUSTRACIONO NETOLERANTNA I EMOCIONALNO NEZRELA. CORNEL INDEX DAJE 1OO% POVEĆANJE IMPULSIVNOSTI, ŠTO UKAZUJE DA JE KOD PACIJENTKINJE DOŠLO DO OSLABLJENE KONTROLE AFEKTA ŠTO SE MANIFESTUJE AGRESIVNIM REAGOVANJEM. NALAZI SE U ADOLESCENTNOJ KRIZI SA INTRAPSIHIČKIM KONFLIKTIMA, PA JE POTREBAN KONSULTACIJA PSIHIJATRA" Meni, kao majci i laiku izgleda strašno, termini su mi poznati, a u Kruševcu, gde živimo neznam nijednog dečjeg psihijatra. unapred zahvalna
Odgovoreno: 05. 10. 2007.Poštovana, uzrast u kome se nalazi vaša mlađa ćerka je biološka prekratnica detinjstva i mladalačkog doba (dakle, početak puberteta) i predvorje psihološke granice i ulaska u adolescenciju. Promene u ponašanju, raspoloženju i intelektualnom funkcionisanju su očekivane i zahtevaju vreme potrebno za individualnu adaptaciju ali i za adekvatno prilagođavanje okoline. Iako izgleda zastrašujuće, izveštaj psihologa koji ste prepisali od koristi je u sagledavanju intelektualnog funkcionisanja i TRENUTNIH psiholoških slabosti. Ali, zlatno kliničko pravilo koga se pridržavam je da ne lečim papire i nalaze već osobe, koje su mnogo više od pukok opisa njihovog ponašanja i "ličnosti". Stoga nalaz ne bih da reinterpretiram, niti bih na osnovu njega mogao da preporučim tretman. Radi se o stručnim metaforama, koje su promenljivog karaktera. Odlazak kod psihijatra je svakako prilika za ojačavanje postojećih psiholoških snaga i kreiranju novih veština u savlađivanju slabosti. Propisivanje lekova nije u domenu rada psihologa, kao ni postavljanje kliničkih dijagnoza kao što je adolescentna kriza, pogotovo što se ne radi o adolescentnom uzrastu. Ukoliko u Kruševcu nema decijeg psihijatra, možete ga potražiti u Ćupriji, a ni Niš nije "preko sveta". Broj preko koga se možete informisati o zakazivanju pregleda je 018-238-707 (Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja). Srdačan pozdrav
Postovani dr Stankovic, Imamo cerkicu od dve godine. Ona je veoma aktivna i zivahna devojcica, koja lepo raste i napreduje. Problem nam predstavlja njeno (ne)spavanje u toku dana koje provodi sa nama, roditeljima. Kada je sa zenom koja je cuva (i suprug i ja radimo), zaspi bez ikakvih problema i spava po 2-2,5 sata. A kada je sa nama, cini mi se da koristi poslednji atom snage da se "odbrani" od sna. Shvatam da mozda zeli da provode sto vise vremena sa nama i da zato ne zeli da spava i znam da u tom uzrastu pojedina deca vec preskacu dnevno spavanje ali ja vidim da njoj san nedostaje, umorna je, "jedva gleda", zapinje, pada, nervozna je i skroz se drugacije ponasa nego kada je spavala u toku dana. Pokusavali smo na razne nacine da je uspavamo ali ne ide. Umiri se na 5 minuta i to je sve. Pokusavali smo i da ni ne pokusavamo da je uspavamo da vidimo koliko ce izdrzati i uvek dodje do vecernjeg vremena za spavanje (20h) uz pomenuto nervozno i kenjkavo ponasanje. Molim Vas da nam kazete u cemu gresimo! ? Kako da pomognemo cerkici, tesko nam je da gledamo kako se muci kad znamo da je i sa makar malo dnevnog sna ona vesela i raspolozena devojcica? Hvala unapred na odgovoru
Odgovoreno: 28. 09. 2007.Poštovani, zahvaljujem pre svega na strpljenju. Neujednačeno ponašanje vašeg deteta u vašem prisustvu i prisustvu dadilje ukazuje da se radi o naučenom ponašanju, a ne nekakvom poremećaju. Razlozi su najverovatnije krajnje očekivani, jer se tokom vikenda povećava bliskost između deteta i roditelja, pa je i potreba za produženjem trajanja odnosa razumljiva. Najčešće, radi se o remećenju ili izostanku rutine odlaska na spavanje i uspavljivanja, odnosno preskakanje pripreme, postepenog smanjenja aktivnosti i izostanka jasnog signala za opdlazak na spavanje. Često se prati sat i potreba roditelja da predahnu, a ne detetetova signaliacija kada je pospano, čime se dobija razbuđeno i razdražljivo dete. Ukoliko se već prati sat, važno je znati da se kod dece i odraslih faze najviše i najniže budnosti smenjuju na 90 min. tako da ako ne prepoznate kada je dete pospano, sledi druga faza kada je uspavljivanje teško izvodljivo bez pripreme, signala za spavanje i ponavljane rutine. Za početak promene, treba se držati pravila da ništa bolje ne uspeva od uspeha. Odvojite jedan dan da biste uočili na koji način dadilja uspavljuje vašu ćerkicu. Možete pogledati i video snimak ili da je jednostavno zamolite da vam ispriča do detalja postupak pripreme i uspavljivanja. Drugo, možete koristiti trikove - signale za uspavljivanje (lutke koje će ona uspavati, lampicu dobre vile itd.),.i bez insistiranja i nestrpljivosti
Prikazano 496-500 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke