Reč disleksija nastala je iz grčke reči "dys" (što znači slab, loš, neprimeren) i reči "lexsis" (jezik, reči). Prema definiiciji, disleksija predstavlja poremećaj u usvajanju čitanja odnosno učenja i prepoznavanja slike slova i reči. Drugim rečima, osoba sa disleksijom ima teškoće da nauči prepozna grafičke simbole za čije memorijske slike je zadužena regija u moždanoj kori koja kod tih osoba nije dovoljno aktivirana. Neke disleksične osobe mogu čitati, ali ne mogu povezati ono što je pročitano sa značenjem, pa imaju velikih poteškoća u prepričavanju pročitanog. Glasno čitanje se karakteriše iskrivljivanjem, zamenama ili ispuštanjima glasova, sporošću i greškama u razumijevanju. Teškoće u dekodiranju pojedinih reči su neočekivane s obzirom na uzrast i ostale umne i akademske sposobnosti i nisu rezultat mentalne retardacije, edukativne zanemarenosti niti oštećenja vida sluha i sl. Uz problem čitanja, najčešće se nadovezuju i problemi pisanja svrstanih u dve grupe. U prvoj su to teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa. U drugoj su smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri. Disleksija se sa sazrevanjem menja, a pogotovo uključivanjem stručne pomoći od logopeda, predagoga i defektologa. Bitno je znati da je deci sa disleksijom potrebna pomoć a ne kritika i da se radi o deficitu koji se može prevazići. Pogotovo treba imati na umu da su mnogi poznati ljudi disleksičari, uključujući pisce (Agata Kristi, Ernest Hemingvej, Mark Tven), glumce (Tom Kruz, Entoni Hopkins, Harison Ford), muzičare (Džon Lenon, Najdžel Kenedi) čiji je posao direktno povezan sa upotrebom grafičkih simbola.
Decak ima 13 godina, rodjen je carskim rezom. Kada je poceo da sedi, pa i danas, ljulja se udaranjem ledjima o naslon. Od pre 2 godine u njegovom ponasanju javile su se prisilne radnje, ponavljanje izgovorenih recenica, na kratko i vrtenje kose, kao i povremeni napadi panike. Vec vise od godinu dana zivi sa majkom i bratom. Sa ocem se vidja povremeno. Odnos ostalih ukucana prema ocu relativno normalan. Pomenuti simptomi najvise se manifestuju u kontaktu sa ukucanima (ponavljanje recenica, ponavljanje recenica koje mu je sagovornik rekao, uz pitanje da li je to zeleo da mu saopsti, uzastopno zatvaranje i otvaranje fioke, ili vrata, ili pak paljenje i gasenje svetla...). Kod doktorke psihijatra kratko odlazio na terapije uz bromazepam i amizol. Za 24. februar zakazan je pregled u Palmoticevoj. Kako da se do tada ophodimo prema njemu, kada je njegovo ponasanje neizdrzivo. Unapred zahvalan
Postoji razlika u prirodi nastanka i ispoljavanja prisilnih i kompleksnih motornih radnji pa je potrebno napraviti diferencijalno dijagnostički pregled koji bi ukazao da li se radi o motornim radnjama poništavanja uznemirenosti, anksioznosti i "loših" misli ili složenom tik poremećaju, obzirom da se u velikom broju slučajeva radi i o preklapanju. Postojanje fenomena kao što su opisano ponavljanje tuđih reči i rečenica (verovatno eholalija ili vokalni tik) ili svojih (verovatno perseveracija ili čäk mucanje), mogu ukazivati (uz opštu dezorganizaciju ponašanja) na ozbiljniji poremećaj kontrole ponašanja. Nezahvalno je bez pregleda i sa par podataka dobijenih ovim putem donositi instat dijagnoze i procene, ali selektivnost u ponašanju ("najviše sa ukućanima") može ukazivati na ponašanje koje ima i funkciju regulatora porodičnih odnosa što se održava redukcijom napetosti obraćanjem pažnje na dečakovo ponašanje umesto na aktuelne probleme. Naravno radi se o spekulacijama koje treba razmotriti tokom pregleda i jednu po jednu odbacivati dok se ne ne sagleda prava priroda izmenjenog ponašanja. Uveren sam da će koleginica iz Palmotićeve sve to imati na umu. Srdačan pozdrav vama i njoj.
Kako da razgovaram sa bratom da bi ostvarila bolju komunikaciju sa njim. Ujutru kad ustanem ja mu kazem "dobro jutro",a on meni mar kravo,pusti me,budalo itd.Stalno me vredja a 4 godine je mladji (on ima 9 a ja 13)mama ne reaguje i sa njom ne mogu da pricam o njegovom pomasanju-nju ja ne zanimam ,pa cak ponekad moj brat uvredi i mamu a mama mu govori tada svsta a ponekad i meni kad neto pogresim a najcesce govori "razbicu ti glavu o zid"i razne druge psovke
i za ovo pitanje odgovor je isti. Promeni nešto od onoga što uporno činiš. Da se neko ponašanje ne bi ponavljalo, pravilo je da ga ne treba potkrepljivati, odnosno treba ga ignorisati, a još bolje ne pokretati.
Postovani doktore,imam 22g,pre 4godine,poceo sam da osecam neki cudan strah od ljudi,kad sam u drustvu npr.,kad izadjem,jednostvano osecam neku napetost,drhtanje glave,ruku,klecaju mi noge,znojim se,podrhtava mi glas,i nekako ne mogu to vise da trpim,dal postoji neki lek,i kako mogu da ublazim te simptome jer ne mogu vise da ih trpim?! HVALA UNAPRED!!!
Poštovani, savetujem vam da u meniju "Bolesti" potražite folder (Psihijatrija) potražite naslov "Socijalna fobija", nakon čega možete uporediti opis kliničke slike sa simptomima koje ste naveli, kao i preporuke o lečenju koje treba da nadgleda lekar specijalista psihijatrije. Javite se ukoliko imate dodatnih pitanja i dilema
Postovani dr Stankovicu, imam cerku od 5 godina, dete vrlo aktivno i inteligentno, u socijalnom je okruzenju svojih vrsnjaka od svoje 2.godine. Obzirom da zivimo i radimo u USA dete aktivno komunicira na dva jezika i to joj ne predstavlja problem. problem je sto je vrlo agresivna u situacijama kada joj se nesto nedopusta iz naravno opravdanih razloga, udara, grebe, vristi itd. Apsolutno joj je nebitno ko je osoba koja njoj u datom momentu predstavlja problem.Sva prica-nemoj, to se ne radi i slicno nema efekta. Batine se nikad nisu praktikovale ali moram priznati da sam u puno situacija bila na ivici da ih uvedem.Ovdasnji lekari i vaspitaci to apsolutno zanemaruju smatrajuci to problemom godista te odatle nemam nikakvu saradnju. problem je iz dana u dan sve veci, molim Vas ako mozete da mi uputite savet kako da se ponasamo kao roditelji koji zele dete da upute na pravi put, unapred hvala, s postovanjem,
Molim vas da u meniju "Zdravlje dece" potražite moje tekstove o principima pozitivnog roditeljstva i modifikacije ponašanja dece. Tamo su dati konkretni saveti za postupanje u konkretnim situacijam uz objašnjenja zašto je takvo postupanje u interesu deteta i roditelja. Preporučane metode, su prihvaćene u čitavom svetu, a njihova neefikasnost je obično signal da fokus pažnje sa deteta treba pomeriti ka ponašanju roditelja. Srećno
POSTOVANI DOKTORE KAAV POREMECAJ JE DISLEKSIJA I KAKO SE MOZE PREPOZNATI DISLEKSICNO DIJETE.VELIKI POZDRAV
Odgovoreno: 03. 02. 2008.Reč disleksija nastala je iz grčke reči "dys" (što znači slab, loš, neprimeren) i reči "lexsis" (jezik, reči). Prema definiiciji, disleksija predstavlja poremećaj u usvajanju čitanja odnosno učenja i prepoznavanja slike slova i reči. Drugim rečima, osoba sa disleksijom ima teškoće da nauči prepozna grafičke simbole za čije memorijske slike je zadužena regija u moždanoj kori koja kod tih osoba nije dovoljno aktivirana. Neke disleksične osobe mogu čitati, ali ne mogu povezati ono što je pročitano sa značenjem, pa imaju velikih poteškoća u prepričavanju pročitanog. Glasno čitanje se karakteriše iskrivljivanjem, zamenama ili ispuštanjima glasova, sporošću i greškama u razumijevanju. Teškoće u dekodiranju pojedinih reči su neočekivane s obzirom na uzrast i ostale umne i akademske sposobnosti i nisu rezultat mentalne retardacije, edukativne zanemarenosti niti oštećenja vida sluha i sl. Uz problem čitanja, najčešće se nadovezuju i problemi pisanja svrstanih u dve grupe. U prvoj su to teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa. U drugoj su smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri. Disleksija se sa sazrevanjem menja, a pogotovo uključivanjem stručne pomoći od logopeda, predagoga i defektologa. Bitno je znati da je deci sa disleksijom potrebna pomoć a ne kritika i da se radi o deficitu koji se može prevazići. Pogotovo treba imati na umu da su mnogi poznati ljudi disleksičari, uključujući pisce (Agata Kristi, Ernest Hemingvej, Mark Tven), glumce (Tom Kruz, Entoni Hopkins, Harison Ford), muzičare (Džon Lenon, Najdžel Kenedi) čiji je posao direktno povezan sa upotrebom grafičkih simbola.
Decak ima 13 godina, rodjen je carskim rezom. Kada je poceo da sedi, pa i danas, ljulja se udaranjem ledjima o naslon. Od pre 2 godine u njegovom ponasanju javile su se prisilne radnje, ponavljanje izgovorenih recenica, na kratko i vrtenje kose, kao i povremeni napadi panike. Vec vise od godinu dana zivi sa majkom i bratom. Sa ocem se vidja povremeno. Odnos ostalih ukucana prema ocu relativno normalan. Pomenuti simptomi najvise se manifestuju u kontaktu sa ukucanima (ponavljanje recenica, ponavljanje recenica koje mu je sagovornik rekao, uz pitanje da li je to zeleo da mu saopsti, uzastopno zatvaranje i otvaranje fioke, ili vrata, ili pak paljenje i gasenje svetla...). Kod doktorke psihijatra kratko odlazio na terapije uz bromazepam i amizol. Za 24. februar zakazan je pregled u Palmoticevoj. Kako da se do tada ophodimo prema njemu, kada je njegovo ponasanje neizdrzivo. Unapred zahvalan
Odgovoreno: 03. 02. 2008.Postoji razlika u prirodi nastanka i ispoljavanja prisilnih i kompleksnih motornih radnji pa je potrebno napraviti diferencijalno dijagnostički pregled koji bi ukazao da li se radi o motornim radnjama poništavanja uznemirenosti, anksioznosti i "loših" misli ili složenom tik poremećaju, obzirom da se u velikom broju slučajeva radi i o preklapanju. Postojanje fenomena kao što su opisano ponavljanje tuđih reči i rečenica (verovatno eholalija ili vokalni tik) ili svojih (verovatno perseveracija ili čäk mucanje), mogu ukazivati (uz opštu dezorganizaciju ponašanja) na ozbiljniji poremećaj kontrole ponašanja. Nezahvalno je bez pregleda i sa par podataka dobijenih ovim putem donositi instat dijagnoze i procene, ali selektivnost u ponašanju ("najviše sa ukućanima") može ukazivati na ponašanje koje ima i funkciju regulatora porodičnih odnosa što se održava redukcijom napetosti obraćanjem pažnje na dečakovo ponašanje umesto na aktuelne probleme. Naravno radi se o spekulacijama koje treba razmotriti tokom pregleda i jednu po jednu odbacivati dok se ne ne sagleda prava priroda izmenjenog ponašanja. Uveren sam da će koleginica iz Palmotićeve sve to imati na umu. Srdačan pozdrav vama i njoj.
Kako da razgovaram sa bratom da bi ostvarila bolju komunikaciju sa njim. Ujutru kad ustanem ja mu kazem "dobro jutro",a on meni mar kravo,pusti me,budalo itd.Stalno me vredja a 4 godine je mladji (on ima 9 a ja 13)mama ne reaguje i sa njom ne mogu da pricam o njegovom pomasanju-nju ja ne zanimam ,pa cak ponekad moj brat uvredi i mamu a mama mu govori tada svsta a ponekad i meni kad neto pogresim a najcesce govori "razbicu ti glavu o zid"i razne druge psovke
Odgovoreno: 01. 02. 2008.i za ovo pitanje odgovor je isti. Promeni nešto od onoga što uporno činiš. Da se neko ponašanje ne bi ponavljalo, pravilo je da ga ne treba potkrepljivati, odnosno treba ga ignorisati, a još bolje ne pokretati.
Postovani doktore,imam 22g,pre 4godine,poceo sam da osecam neki cudan strah od ljudi,kad sam u drustvu npr.,kad izadjem,jednostvano osecam neku napetost,drhtanje glave,ruku,klecaju mi noge,znojim se,podrhtava mi glas,i nekako ne mogu to vise da trpim,dal postoji neki lek,i kako mogu da ublazim te simptome jer ne mogu vise da ih trpim?! HVALA UNAPRED!!!
Odgovoreno: 01. 02. 2008.Poštovani, savetujem vam da u meniju "Bolesti" potražite folder (Psihijatrija) potražite naslov "Socijalna fobija", nakon čega možete uporediti opis kliničke slike sa simptomima koje ste naveli, kao i preporuke o lečenju koje treba da nadgleda lekar specijalista psihijatrije. Javite se ukoliko imate dodatnih pitanja i dilema
Postovani dr Stankovicu, imam cerku od 5 godina, dete vrlo aktivno i inteligentno, u socijalnom je okruzenju svojih vrsnjaka od svoje 2.godine. Obzirom da zivimo i radimo u USA dete aktivno komunicira na dva jezika i to joj ne predstavlja problem. problem je sto je vrlo agresivna u situacijama kada joj se nesto nedopusta iz naravno opravdanih razloga, udara, grebe, vristi itd. Apsolutno joj je nebitno ko je osoba koja njoj u datom momentu predstavlja problem.Sva prica-nemoj, to se ne radi i slicno nema efekta. Batine se nikad nisu praktikovale ali moram priznati da sam u puno situacija bila na ivici da ih uvedem.Ovdasnji lekari i vaspitaci to apsolutno zanemaruju smatrajuci to problemom godista te odatle nemam nikakvu saradnju. problem je iz dana u dan sve veci, molim Vas ako mozete da mi uputite savet kako da se ponasamo kao roditelji koji zele dete da upute na pravi put, unapred hvala, s postovanjem,
Odgovoreno: 01. 02. 2008.Molim vas da u meniju "Zdravlje dece" potražite moje tekstove o principima pozitivnog roditeljstva i modifikacije ponašanja dece. Tamo su dati konkretni saveti za postupanje u konkretnim situacijam uz objašnjenja zašto je takvo postupanje u interesu deteta i roditelja. Preporučane metode, su prihvaćene u čitavom svetu, a njihova neefikasnost je obično signal da fokus pažnje sa deteta treba pomeriti ka ponašanju roditelja. Srećno
Prikazano 471-475 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke