Dobro vece,doktore,htela bih da se licno vidim sa Vama,jer iskreno ako pocnem da pisem neznam odakle da pocnem.Imam 27 godina i imala sam puno ozbiljnih problema i proslosti,kao i sada i zamalo da napisem i u buducnosti,kao da nesto slutim.Svi ti problemi doveli su me u takvu zdravstvenu situaciju iz kojeneznam kako da izadjem a nemam kome da kaze kako mi je tesko i zasto mi je tako tesko,a tako bih volela da se oporavim i zivim normalno.Naime,radi o teskoj depresiji,koja je prerasla u sizofreniju i opsesivno-kompulsivni-poremecaj.Puno sam citala o bihejvioralno-kognitivnim terapijama i sve pohvale,iako neznam kakve su te terapije i na cemu se zasnivaju,mislim da bi mi mi dobar psihijatar preporucio tu vrstu terapije,jer nemogu vise da funkcionisem normalno.Zivim 100km.od Nisa,ali nebitni dosla bih licno da na razgovor pa vi procenite koja vrsta terapite je dobra za moje stanje,jer stvarno iz dana u da i iz noci u noc mi je sve teze i teze,nemogu da jedem i lose spavam,a to ! traje ngde od jula 2007.trajalo je i pre toga ali od tada aktivno,da je postelo nepodnosljivo. Molim Vas da mi je javite na moj mail da se dogovorimo o terminu ili mi posaljite broj telefona pa ci Vas ja nazvati da se dogovorimo kada da dodje,molim vas sto pre,jer stvarno bih volela da ponovo ako mogu da kazem ovu rec ponovo da zivim normalno jer se i ne secam da sam nekada tako zivela,a zivi mi se normalno,jer mene sitnice ispunjavaju. Unapred zahvalna i uz veliko postovanje iskejujem Vas mail.
počastvovan sam vašim poverenjem da bih ja mogao da vam pomognem. Možete me potražiti na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja u Nišu, na Odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju. Bez želje da utičem na vašu konačnu odluku o izboru lekara, savtujem vam da obavite konsultaciju sa psihijatrom u mestu stanovanja. Takođe, imajući u vidu da ste vi odrasla osoba, a da je pretežno radim individiualnu terapiju sa decom i adolescentima, bilo bi ispravnije obratiti se i psihijatru za odrasle, a preporučujem dr Oliveru Žikić, takođe saradnika ovog sajta. Ukoliko se i pored svega odlučite za mene, dobro došli.
Poštovana , vaše pitanje potvrđuje pravilo da kratka pitanja zahtevaju duge odgovore. Srećom, po mene i vas, uvažena koleginica dr Olivera Žikić je napisala tekst "Kognitivno bihejvioralna terapija depresije" u kojem je više nego uspešno dala odgovor na vaše pitanje. Tekst potražite u meniju "aktuelno" na Stetoskoponline
Postovani, imam cerku od 20 meseci.Ona je jedno strasno veselo i pricljivo dete,obozava da ide u vrtic.Okruzena je velikom paznjom.Do pre neki dan dete je spavalo preko noci po 12 sati i nikad nije bilo nekog iznenadnog budjenja.U zadnih 5 dana pocela je nemirno da spava,sanja ruzne snove,trazi da je pomazim i smiri se.A nocas se tako preplaseno probudila da sat vremena nisam mogla da je smirim da ponovo zaspi.Da li to nesto sto ima objasnjenje kod dece?Nista ruzno nema da vidi u nasem okruzenju,nema svadja,stresnih situacija
Poštovana, nema dokaza da deca sa 20 meseci imaju snove kakve imaju odrasli, niti ima dokaza da uopšte imaju snove. Iako tokom spavanja postoji električna aktivnost mozga (tzv.ponto-genikulo-okcipitalni predvodnik REM faze spavanja) karakteristčne za pojavu snova, smatra se da sintetske funkcije kore mozga nemaju sposobnost da kreiraju vizuelni doživljaj u kontinuitetu, niti tako malo dete ima sposobnost da se toga seti (što ometa istraživanja u oblasti izučavanja spavanja). Dakle, u tom uzrastu se pre radi o vegetativnoj (emocionalnoj) "buri", koje se javljaju tokom druge, Non-REM faze spavanja (kada najčešće nema snova ni kod odraslih). Dramatični oblici, praćeni vrištanjem, ustajanjem iz kreveta i borbenim pokretima se retko pojavljaju i najčešće su hronološki povezani sa uzbudljivim dnevnim događanjiama. Ti tzv. noćni strahovi, često se javljaju i porodično. Obično je neko od roditelja u detinjstvu imao slična dešavanja tokom spavanja (najčešće noćni strahovi i mesečarenje). Retko, ali nije isključeno, neuobičajena noćna dešavanja tokom spavanja dece imaju veze sa poremećajem električne aktivnosti rada mozga, pa je potrebno, nakon procene lekara, uraditi i EEG snimanje. Ono što ste vi opisali, najverovatnije se može posmatrati kao PROLAZNO razvojno stanje koje treba propratiti konsultativnim pregledom kod dečjeg neurologa ukoliko se opisano ponašanje deteta tokom noći održava ili pogoršava. Do tada, NEMOJTE JE BUDITI kada se ono pojavi , niti pokušavajte da se obraćate detetu (pitanja šta se dogodilo nisu potrebna, jer dete i nezna šta se dogodilo), samo je priglite i pokušajte je umiriti blagim maženjem i vratiti je ponovo u krevet.
molim vas ako je ikako moguce da mi ovim putem odgovorite na jedno moje pitanje.imam sincica od 16 meseci koji na svaki negativan odgovor ...npr nediraj to..ostavi to..bezi odatle...itd.ili mu nesto neodgovara.manifestuje udaranjem glavom o krevetac ,zid ,frizider, patos ili se ujeda za prste.da li je to normalno u njegovom uzrastu i ako nije kome da se obratim.zaista sam uplasena i molim vas da mi pomognete.unapred zahvalna majka.
U sagledavanju ponašanja deteta, dobar princip je sagledati 4 komponente. A) šta prethodi određenom ponašanju deteta (koje ponašanje okoline, najčešće roditelja) B) opis nepoželjnog ponašanja deteta C) rekacija roditelja i D) šta je prekinulo nepoželjno ponačanje. Na iznenađenje mnogih, pre svih roditelja, često se dešava da su emocionalne rekacije dece upravo isprovocirane nepažljivim ponašanjem roditelja. Kao da roditelji očekuju da dete intuitivno ZNA(?) šta treba i sme da radi, a da su oni tu da ga nauče šta NE SME da radi, pa tako zaboravljaju da ukažu detetu šta SME da radi i da se sa njim i poigraju i oduševljeno mu pokažu da to sme i da to DOBRO radi. Tako deca imaju skučen izbor reakcija i što je najgore ispadne da šta god urade to ne valja, jer im se retko govori da nešto treba, valja i da je dobro. Ukoliko dete živi i u proširenoj porodici, gde važne osobe daju različite poruke (majka jednu, tata drugu, baka i deka treću, ili jedni druge poništavaju), zbunjenost dece može biti značajna, a reakcije protesta sličene opisanim. Starija deca čak imaju i mogućnost da voljno izaberu između dva zla, da budu "nevaljala" ali da roditelji obrate pažnju na njih, što je uvek bolje nego da budu usamljena i depresivna. Ovim odgovorom, nisam pokušavao da direktno ukažem na mogući problem u relaciji vas sa vašim detetom, već na neke od uticaja koji se često previde, a još češće su prisutni u porodicama. Moj savet je da probate da sinčiću više ne govorite šta ne treba, već šta treba, a da kad čini ono što ne treba, samo kratko kažete "(ime deteta) ne to..." i da ga fizički blagim pokretima odvojite od te aktivnosti, predložite mu neku interesantniju ("vidi ovo, gde je ono, ajdemo tamo..itd.") i pohvalite ga za drugačiji izbor (maženjem, tapšanjem itd.). Ponavljanje će ga svakako naučiti da ste odlučni da ga naučite šta se sme a šta ne sme na način koji mu neće izazivati loše raspoloženje.
Postovani dr Stankovic, imam decaka od 15 meseci,sve je krenulo oko 6.meseca,poceo je da se budi svakih sat vremena,tokom noci,dok ga ne stavim na grudi ne moze da se umiri.Ne verujem da se radi o gladi jer lepo jede,jos uvek ga dojim i cini mi se da grudi dozivljava kao cuclu varalicu.Ne zeli da prihvati flasicu niti bilo koje mleko. Znam da nije jedino dete koje ima ovakav ritam,ali problem je u tome sto sam ja zbog umora i nespavanja dobila bolove u rukama,nogama,celom telu (radila sam sva moguca ispitivanja i svi rezultati su dobri). Pomozite mi nekim savetom,znam da je vreme da prestanem da ga dojim,ali jednostavno nemam srca slusati ga kako place. Iskreno hvala.
Poštovana, bilo je još pitanja sličnih vašem, pri čemu sam dao veoma iscrpan odgovor, te vas molim da u odeljku "odgovori na pitanja" - dečja psihijatrija, stranica 5 pogledate pitanje "neispavane mame". Srdačan pozdrav
Dobro vece,doktore,htela bih da se licno vidim sa Vama,jer iskreno ako pocnem da pisem neznam odakle da pocnem.Imam 27 godina i imala sam puno ozbiljnih problema i proslosti,kao i sada i zamalo da napisem i u buducnosti,kao da nesto slutim.Svi ti problemi doveli su me u takvu zdravstvenu situaciju iz kojeneznam kako da izadjem a nemam kome da kaze kako mi je tesko i zasto mi je tako tesko,a tako bih volela da se oporavim i zivim normalno.Naime,radi o teskoj depresiji,koja je prerasla u sizofreniju i opsesivno-kompulsivni-poremecaj.Puno sam citala o bihejvioralno-kognitivnim terapijama i sve pohvale,iako neznam kakve su te terapije i na cemu se zasnivaju,mislim da bi mi mi dobar psihijatar preporucio tu vrstu terapije,jer nemogu vise da funkcionisem normalno.Zivim 100km.od Nisa,ali nebitni dosla bih licno da na razgovor pa vi procenite koja vrsta terapite je dobra za moje stanje,jer stvarno iz dana u da i iz noci u noc mi je sve teze i teze,nemogu da jedem i lose spavam,a to ! traje ngde od jula 2007.trajalo je i pre toga ali od tada aktivno,da je postelo nepodnosljivo. Molim Vas da mi je javite na moj mail da se dogovorimo o terminu ili mi posaljite broj telefona pa ci Vas ja nazvati da se dogovorimo kada da dodje,molim vas sto pre,jer stvarno bih volela da ponovo ako mogu da kazem ovu rec ponovo da zivim normalno jer se i ne secam da sam nekada tako zivela,a zivi mi se normalno,jer mene sitnice ispunjavaju. Unapred zahvalna i uz veliko postovanje iskejujem Vas mail.
Odgovoreno: 01. 02. 2008.počastvovan sam vašim poverenjem da bih ja mogao da vam pomognem. Možete me potražiti na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja u Nišu, na Odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju. Bez želje da utičem na vašu konačnu odluku o izboru lekara, savtujem vam da obavite konsultaciju sa psihijatrom u mestu stanovanja. Takođe, imajući u vidu da ste vi odrasla osoba, a da je pretežno radim individiualnu terapiju sa decom i adolescentima, bilo bi ispravnije obratiti se i psihijatru za odrasle, a preporučujem dr Oliveru Žikić, takođe saradnika ovog sajta. Ukoliko se i pored svega odlučite za mene, dobro došli.
molilabi doktora da mi objasni staje depresija od cega dolazi i koliko se uspjesno lijeci unaprijed zahvalna
Odgovoreno: 30. 01. 2008.Poštovana , vaše pitanje potvrđuje pravilo da kratka pitanja zahtevaju duge odgovore. Srećom, po mene i vas, uvažena koleginica dr Olivera Žikić je napisala tekst "Kognitivno bihejvioralna terapija depresije" u kojem je više nego uspešno dala odgovor na vaše pitanje. Tekst potražite u meniju "aktuelno" na Stetoskoponline
Postovani, imam cerku od 20 meseci.Ona je jedno strasno veselo i pricljivo dete,obozava da ide u vrtic.Okruzena je velikom paznjom.Do pre neki dan dete je spavalo preko noci po 12 sati i nikad nije bilo nekog iznenadnog budjenja.U zadnih 5 dana pocela je nemirno da spava,sanja ruzne snove,trazi da je pomazim i smiri se.A nocas se tako preplaseno probudila da sat vremena nisam mogla da je smirim da ponovo zaspi.Da li to nesto sto ima objasnjenje kod dece?Nista ruzno nema da vidi u nasem okruzenju,nema svadja,stresnih situacija
Odgovoreno: 15. 01. 2008.Poštovana, nema dokaza da deca sa 20 meseci imaju snove kakve imaju odrasli, niti ima dokaza da uopšte imaju snove. Iako tokom spavanja postoji električna aktivnost mozga (tzv.ponto-genikulo-okcipitalni predvodnik REM faze spavanja) karakteristčne za pojavu snova, smatra se da sintetske funkcije kore mozga nemaju sposobnost da kreiraju vizuelni doživljaj u kontinuitetu, niti tako malo dete ima sposobnost da se toga seti (što ometa istraživanja u oblasti izučavanja spavanja). Dakle, u tom uzrastu se pre radi o vegetativnoj (emocionalnoj) "buri", koje se javljaju tokom druge, Non-REM faze spavanja (kada najčešće nema snova ni kod odraslih). Dramatični oblici, praćeni vrištanjem, ustajanjem iz kreveta i borbenim pokretima se retko pojavljaju i najčešće su hronološki povezani sa uzbudljivim dnevnim događanjiama. Ti tzv. noćni strahovi, često se javljaju i porodično. Obično je neko od roditelja u detinjstvu imao slična dešavanja tokom spavanja (najčešće noćni strahovi i mesečarenje). Retko, ali nije isključeno, neuobičajena noćna dešavanja tokom spavanja dece imaju veze sa poremećajem električne aktivnosti rada mozga, pa je potrebno, nakon procene lekara, uraditi i EEG snimanje. Ono što ste vi opisali, najverovatnije se može posmatrati kao PROLAZNO razvojno stanje koje treba propratiti konsultativnim pregledom kod dečjeg neurologa ukoliko se opisano ponašanje deteta tokom noći održava ili pogoršava. Do tada, NEMOJTE JE BUDITI kada se ono pojavi , niti pokušavajte da se obraćate detetu (pitanja šta se dogodilo nisu potrebna, jer dete i nezna šta se dogodilo), samo je priglite i pokušajte je umiriti blagim maženjem i vratiti je ponovo u krevet.
molim vas ako je ikako moguce da mi ovim putem odgovorite na jedno moje pitanje.imam sincica od 16 meseci koji na svaki negativan odgovor ...npr nediraj to..ostavi to..bezi odatle...itd.ili mu nesto neodgovara.manifestuje udaranjem glavom o krevetac ,zid ,frizider, patos ili se ujeda za prste.da li je to normalno u njegovom uzrastu i ako nije kome da se obratim.zaista sam uplasena i molim vas da mi pomognete.unapred zahvalna majka.
Odgovoreno: 15. 01. 2008.U sagledavanju ponašanja deteta, dobar princip je sagledati 4 komponente. A) šta prethodi određenom ponašanju deteta (koje ponašanje okoline, najčešće roditelja) B) opis nepoželjnog ponašanja deteta C) rekacija roditelja i D) šta je prekinulo nepoželjno ponačanje. Na iznenađenje mnogih, pre svih roditelja, često se dešava da su emocionalne rekacije dece upravo isprovocirane nepažljivim ponašanjem roditelja. Kao da roditelji očekuju da dete intuitivno ZNA(?) šta treba i sme da radi, a da su oni tu da ga nauče šta NE SME da radi, pa tako zaboravljaju da ukažu detetu šta SME da radi i da se sa njim i poigraju i oduševljeno mu pokažu da to sme i da to DOBRO radi. Tako deca imaju skučen izbor reakcija i što je najgore ispadne da šta god urade to ne valja, jer im se retko govori da nešto treba, valja i da je dobro. Ukoliko dete živi i u proširenoj porodici, gde važne osobe daju različite poruke (majka jednu, tata drugu, baka i deka treću, ili jedni druge poništavaju), zbunjenost dece može biti značajna, a reakcije protesta sličene opisanim. Starija deca čak imaju i mogućnost da voljno izaberu između dva zla, da budu "nevaljala" ali da roditelji obrate pažnju na njih, što je uvek bolje nego da budu usamljena i depresivna. Ovim odgovorom, nisam pokušavao da direktno ukažem na mogući problem u relaciji vas sa vašim detetom, već na neke od uticaja koji se često previde, a još češće su prisutni u porodicama. Moj savet je da probate da sinčiću više ne govorite šta ne treba, već šta treba, a da kad čini ono što ne treba, samo kratko kažete "(ime deteta) ne to..." i da ga fizički blagim pokretima odvojite od te aktivnosti, predložite mu neku interesantniju ("vidi ovo, gde je ono, ajdemo tamo..itd.") i pohvalite ga za drugačiji izbor (maženjem, tapšanjem itd.). Ponavljanje će ga svakako naučiti da ste odlučni da ga naučite šta se sme a šta ne sme na način koji mu neće izazivati loše raspoloženje.
Postovani dr Stankovic, imam decaka od 15 meseci,sve je krenulo oko 6.meseca,poceo je da se budi svakih sat vremena,tokom noci,dok ga ne stavim na grudi ne moze da se umiri.Ne verujem da se radi o gladi jer lepo jede,jos uvek ga dojim i cini mi se da grudi dozivljava kao cuclu varalicu.Ne zeli da prihvati flasicu niti bilo koje mleko. Znam da nije jedino dete koje ima ovakav ritam,ali problem je u tome sto sam ja zbog umora i nespavanja dobila bolove u rukama,nogama,celom telu (radila sam sva moguca ispitivanja i svi rezultati su dobri). Pomozite mi nekim savetom,znam da je vreme da prestanem da ga dojim,ali jednostavno nemam srca slusati ga kako place. Iskreno hvala.
Odgovoreno: 08. 01. 2008.Poštovana, bilo je još pitanja sličnih vašem, pri čemu sam dao veoma iscrpan odgovor, te vas molim da u odeljku "odgovori na pitanja" - dečja psihijatrija, stranica 5 pogledate pitanje "neispavane mame". Srdačan pozdrav
Prikazano 476-480 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke