Dr. Stankovicu hvala Vam za odgovor malo mi je laknulo kada sam videla da to nije problem samo kod mog deteta.Ona to radi samo kada legne da spava.Od kako sam to primetila obavezno ide na spavanje sa mnom ili tatom.Ali tada pocinje da se vrti po krevetu,prica i to traje bas,bas dugo!Cini mi se da bez toga ne moze da zaspi!Ina ce je dete kao i svako drugo,ne najbolje ali ne i najgore.Postoji jos jedna stvar koja me brine:ponekada ne stalno ima takve napade besa i histerije(baca po kuci,tera inat,pravi grimase...)da u tom trenutku ne mozes da dopres do nje kao da nije svesna sta radi tog trenutka!!!Mozda je bitno da napomenem da ide u vrtic i to rado bez ikakvih problema!I na kraju moje pitanje za Vas je da li bi Vi mogli da nas primite kod Vas na jednu"casicu razgovora"bila bih Vam puno zahvalna!!!
Poštovana, dobrodošli ste svakog radnog dana od 8-14.30 sem srede od 14-20.30. na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja, Odeljenje za dečju i adolescentnu psihijatriju. Srdačno
Postovani dr. ovo pitanje sam postavila u oblasti ginekologija ali posto nisam dobila odgovor resila sam da pokusam ovde!Naime cula sam da postoji tzv.predskolska masturbacija pa me interesuje kako se manifestuje ikakve mogu da budu posledice?Primetila sam neko cudno ponasanje kod moje sestogodisnje cerke pa bih htela da znam da li je to-to?
Poštovana, bilo je više ovakvih pitanja pa vas molim da pogledate po arhivi odgovora. Infantilna masturbacija, predškolska masturbacija, ukoliko je dete uopšte upražnjava ne spadaju u nikakve seksualne poremećaje jer nemaju seksualnu konotaciju, odnosno nisu praećni seksualnim fantazmima. Ali pošto se radi o vema važnom aktu (tzv. apetitivno ponašanje) koje će od adolescencije biti veoma značajan svaka grubost, neodmerenost i kažnjavanje mogu ostaviti posledice na kasnije seksualno ponašanje u smislu redukacije interesovanja, oklevanja i strahova vezanih za seksualnu aktivnost. Zato, predlažem da prvo sagledate nekoliko stvari. Treba isključiti postojanje preveremenog puberteta, što je i na drugačiji način vidljivo i malo verovatno. Drugo, sagledati da li je postojala mogućnost da je dete bilo ili jeste u kontaktu sa nekakvim pornografskim materijalom putem filmova, mobilnih telefona. Treće, da li je usamljena i nasekirana ličnim ili porodičnim okolnostima, što može pogodovati traženju samostimulativne aktivnosti. Na kraju proširte ovaj odgovor i odgovorima iz arhive gde je bilo još konkretnih saveta. Srdačno
Imam 15 godina i sada bi trebalo da krenem u srednju skolu.U osnovnoj skoli sam imala dosta drugarica i drugara,ali van skole ne bas mnogo.Imam taj problem da ne dopustam ljudima da mi se priblize i nikada se necu obratiti prva nekome,ako se ta osoba prvo ne obrati meni i pokusa da ostvari neki kontakt.Inace nisam mnogo stidjiva osoba,ali ne znam kako da ovo prevazidjem i sama ostvarim neki kontakt...Posto ipak krecem u srednju skolu...
Nisi mi napisala šta želiš da ti odgovorim. Ako pretpostavim da bi pitanje moglo biti: "Kako da prevaziđem ovu svoju osobinu", moj odgovor bi bio - upornim vežbanjem. Kako si naučila ponašanje da je obratiti se prvi po nečemu opsano, neprikladno, neprihvatljivo? Odgovor ne mora biti lako uočljiv, ali se o tome možeš pitati, a pogotovo čiji su stavovi najviše uticali da ih i ti prihvatiš kao pavilo. Ali ako želiš da se oslobodiš te navike, potrebno je da hrabro počneš da vežbaš novu. Kao i svaki početak, biće teško i trapavo, ali ne moraš početi sama, ako već imaš puno drugarica u školi, koje možeš pozajmiti i van škole. Što više budeš vežbala, bićeš i sve spretnija.
> OTAC SAM 13g DJECAKA KOI IMA TIKOVE U RAZNIM OBLICIMA PRVO JE BILO
ZMIRKANJE PA JE PRESTO POSLE TOGA ZABACIVANJEM RAMENOM PA JE I TO PRESTO E
SADA DRMA GLAVOM TO JE SVE POCELO POSLE NASEG ODMORA KADA JE VIDIO PUNU
MASU TURISTA BOJECI SE DA MU SE MLADI BRAT NE IZGUBI MOJE PITANJE DALI TO
SE MOZE DOBITI OD SOKA TJ. STRESA. BILI SMO U AUSTIJI TJ.GDJE ZIVIMO KOD
DJECIJEG PSIHOLOGA .ON NAM JE REKAO DA JE TO DJECIJA RUZNA NAVIKA KOJA CE
BITI PA PROCI MEDUTIM TO TRAJE VEC 6 GOD. MOLIMO VAS ZA POMOC GDJE DA SE
OBRATIMO I IMALI LIJEKA ZA TO UNAPRIJED HVALA
Poštovani, pregled dečijeg psihologa je koristan ali ne i dovoljan pregled deteta. Potrebno je da dete pregleda dečji psihijatar da bi isključio probleme koji mogu biti nepsihološke prirode. Savetujem vam da kontaktirate dr. Leonhard Thun-Hohenstein iz Salzburga, (Christian Doppler Klinik, Tel. +43-662-4483 4511, e-mail: L.Thun-Hohenstein@salk.at) koji će vas informisati kom dečjem psihijatru možete da se obratite u gradu u kome živite. Najverovatnije se radi o hroničnom tik poremećaju, a lekar će vam dati informacije i naučiti dečaka elementima tzv. terapijskog HRT programa za tretman tikova. Srdačno
Postovani dr Stankovic, kao i sve ocajne majke, i ja sam prvo potrazila pomoc na internetu, a Vi me molim Vas uputite gde dalje.
Moj sin ima 8,5 godina. Sa svojim bioloskim ocem ne zivi od njegovih 1,5 god, razvedeni smo. Vidjaju se 2 puta nedeljno (po sat u proseku), jer otac ne moze vise vremena da provodi sa njim. Od njegove 3. god. sa nama je moj drugi suprug, sa kojim imam i devojcicu od 2 god, koji ga zaista voli kao rodjeno dete i maximalno se trudi oko njega, u svakom pogledu.
Rodjen je na vreme, kao normalna i zdrava beba. Bio je do polaska u kolektiv - vrtic (3,5 god.) veoma povucen, a onda se "preokrenuo". Postao je hiperaktivan, u pravom smislu te reci! Postao neposlusan, nemiran beskrajno, ne drzi ga mesto, nema paznju, nema koncentraciju...
Do polaska u skolu i nekako smo izdrzavali i pripisivali sve njegovoj nezrelosti. Isli smo za onom: "Sve ce to skola dovesti u red!" Od kada je posao u skolu stvari se nisu promenile. Uciteljica je imala prituzbe da je ne slusa, ustaje za vreme casa, dovikuje se sa drugarima, jurca "kao muva bez glave" po hodnicima za vreme odmora, gura drugare...Domaci zaboravlja, knjige ne pakuje sam, nije u stanju da prenese jednu obicnu poruku npr. kada je roditeljski. Ne interesuju ga film, knjige, neke normalne igre koje igraju njegovi vrsnjaci, sport...Zivi u svetu crtanog filma i njegovog omiljenog drugara i to je sve. Postaje pun nekih kompleksa: "Necu tu majicu bez rukava, debele su mi ruke!" Ili pak: "Ne zelim sandale, imam ruzme prste na nogama!" I tada nastaje histerija! Plakanje, dranje, vriska... Kod zubara postane nemoguc: dere se, svadja, histerise...
Primetili smo da i dok se igra sa drugarima (ima samo jednog drugara i jednu drugaricu), negoduje cim nije po njegovom i tada je u stanju da napusti igru i sedi kuci sam, jer nije po njegovom! Svoju mladju sestru zna grubo da udari, da joj kaze ruzne reci, da "proklinje sto se rodila", da je mrzi...Tako da smo uvek na oprezu da je ne povredi. Ona, kao i svaka mladja sestra, ga obozava! I trudili smo se da ga njen dolazak na svet sto manje ugrozi, Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli.
Ne dozvoljava joj da priviri u njegovu sobu, a ako to ipak uradi u stanju je da tako zaurla, da uplasi i nas!
Ne dozvoljava nikakve prozivke od drugara, odmah burno i besno reaguje i plasimo se da ce povrediti neko dete. Recimo, veceras je tako udario - gurnuo svoju drugaricu na ivicu stola, zato sto ga je nesto isprovocirala! Dete je moglo ozbiljno da se povredi, na srecu nije. Bio je istog momenta kaznjen, ali je sve to kratkog daha. Pocinju ljudi da nas izbegavaju, jer je grub i nasilan. Pocinjem da izbegavam i ja njih, jer se stidim ponasanja svoga deteta i osecam kao los roditelj!
Napomenucu, da je veliki emotivac, vezan za nas oboje (ocuha i mene). Jos uvek piski nocu u krevet (vodili smo ga na ispitivanja, nema fizioloski problem - dakle psiholoske je prirode).
Mozda sam pisala "s brda s dola", ali razumecete. Zaista sam ocajna. Mi smo zaista jedna normalna porodica, ne svadjamo se, nema grubih reci, zivimo u slozi i harmoniji. Ja imam odlican odnos sa svojim bivsim suprugom. Nikada ni tu nisu pale teske rece ili ne daj Boze tuce, pa da on ima neke traume od toga. Mazen je, pazen i voljen od svih nas. Jedino ima malo nedostatak oca, jer je on sprecen da ga vidja koliko bi zeleo, posto je nedavno zasnovao novu porodicu.
Molim Vas dajte mi savet kako da vaspitavam svoje dete? Beskrajne price u nedogled sa njim ne pomazu, kritike, kazne, ukidanja omiljenih stvari, batine ("po guzi")... Osecam da stvari polako izmicu kontroli, a ima samo 8,5 godina. Sta ce biti za koju godinu? Strepim da ga vodim u drustvo, jer ce me opet osramotiti! Mislim da mu treba strucna pomoc. Unapred mnogo hvala.
Poštovana, ne slažem se sa vama da ste pisali "s brda s dola", ali se slažem da je potrebna stručna pomoć, odnosno prvenstveno podrška u učenju socijalno prihvatljivog ponašanja. Možda vas je svo ovo vreme ometala liberalna filosofija "Sve ce to skola dovesti u red"; ali i pored velike moći škole, učiteljice su često nemoćne kada deca ispadnu iz klišea na koji su one navkle da uklope decu, pa se onda umesto discipline kod dece pojavi neobuzdano ponašanje, pred kojim se povlače očekujući od roditelja da reaguju, ali od istih onih koji su smatrali da će im dete biti dovedeno u red u školi. Dete postaje tada gospodar moći, a da to nije ni tražilo A ko jednom oseti moć, teško se nje odriče. Pitam se da li su vaši odlični i harmonični odnosi sa svima u porodici, i bivšoj i sadašnjojrezultat vaše popustljive prirode? U svakom slučaju dobro je da imate više saradnika koji vas neće saplitati a hoće podržati u postavljanju novih granica u ponašanju vašeg deteta i u osamostaljivanju, koje neće podrazumevati beskrajno pričanje koje osmogodišnjem dečaku ne pomažu ama baš nikako. Ako ga pitate šta je zapamtio od svega što kažete, videćete da obično to budu samo segmenti koji su mu privukli pažnju. Ako mu je pažnja slaba, a pričanje nezanimljivo, onda možete zamisliti šta se tek tada upamti. Dakle, najbolje kratke jednostavne poruke šta očekujete od njega i šta će se dogoditi ako to ispuni, a šta ako ne ispuni. I to i uradite. Bez preteranih nagrada i kazni. Nisam najbolje razumeo šta se mislili kada ste napisali "Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli...". Nežnost ne treba generalizovati u smislu mnogo-malo, uvek-nikad. Ona je potrebna i znak je bliskosti, i ne treba štedeti sa njom kada postoji potreba da se pokaže, ali je treba uskratiti kada postoje razlozi da se pokaže nezadovoljstvo. Ukoliko vas sin još uvek spava sa nekim od ukućana, potrebno je pomoći mu da se osamostali. Noćno mokrenje je često povezano sa prezaštićujućim odnosima i teškoćama u odvajanju od roditelja noću. Ovi obrasci se pojave rano u detinjstvu, ali ukoliko se ne pomogne detetu da se osamostali, onda te navike sa opstaju zajedno i sa noćnim navikama iz perioda kada je dete imalo dve ili tri godine opstaju i sa 8,5 godina.
Dr. Stankovicu hvala Vam za odgovor malo mi je laknulo kada sam videla da to nije problem samo kod mog deteta.Ona to radi samo kada legne da spava.Od kako sam to primetila obavezno ide na spavanje sa mnom ili tatom.Ali tada pocinje da se vrti po krevetu,prica i to traje bas,bas dugo!Cini mi se da bez toga ne moze da zaspi!Ina ce je dete kao i svako drugo,ne najbolje ali ne i najgore.Postoji jos jedna stvar koja me brine:ponekada ne stalno ima takve napade besa i histerije(baca po kuci,tera inat,pravi grimase...)da u tom trenutku ne mozes da dopres do nje kao da nije svesna sta radi tog trenutka!!!Mozda je bitno da napomenem da ide u vrtic i to rado bez ikakvih problema!I na kraju moje pitanje za Vas je da li bi Vi mogli da nas primite kod Vas na jednu"casicu razgovora"bila bih Vam puno zahvalna!!!
Odgovoreno: 18. 07. 2008.Poštovana, dobrodošli ste svakog radnog dana od 8-14.30 sem srede od 14-20.30. na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja, Odeljenje za dečju i adolescentnu psihijatriju. Srdačno
Postovani dr. ovo pitanje sam postavila u oblasti ginekologija ali posto nisam dobila odgovor resila sam da pokusam ovde!Naime cula sam da postoji tzv.predskolska masturbacija pa me interesuje kako se manifestuje ikakve mogu da budu posledice?Primetila sam neko cudno ponasanje kod moje sestogodisnje cerke pa bih htela da znam da li je to-to?
Odgovoreno: 17. 07. 2008.Poštovana, bilo je više ovakvih pitanja pa vas molim da pogledate po arhivi odgovora. Infantilna masturbacija, predškolska masturbacija, ukoliko je dete uopšte upražnjava ne spadaju u nikakve seksualne poremećaje jer nemaju seksualnu konotaciju, odnosno nisu praećni seksualnim fantazmima. Ali pošto se radi o vema važnom aktu (tzv. apetitivno ponašanje) koje će od adolescencije biti veoma značajan svaka grubost, neodmerenost i kažnjavanje mogu ostaviti posledice na kasnije seksualno ponašanje u smislu redukacije interesovanja, oklevanja i strahova vezanih za seksualnu aktivnost. Zato, predlažem da prvo sagledate nekoliko stvari. Treba isključiti postojanje preveremenog puberteta, što je i na drugačiji način vidljivo i malo verovatno. Drugo, sagledati da li je postojala mogućnost da je dete bilo ili jeste u kontaktu sa nekakvim pornografskim materijalom putem filmova, mobilnih telefona. Treće, da li je usamljena i nasekirana ličnim ili porodičnim okolnostima, što može pogodovati traženju samostimulativne aktivnosti. Na kraju proširte ovaj odgovor i odgovorima iz arhive gde je bilo još konkretnih saveta. Srdačno
Imam 15 godina i sada bi trebalo da krenem u srednju skolu.U osnovnoj skoli sam imala dosta drugarica i drugara,ali van skole ne bas mnogo.Imam taj problem da ne dopustam ljudima da mi se priblize i nikada se necu obratiti prva nekome,ako se ta osoba prvo ne obrati meni i pokusa da ostvari neki kontakt.Inace nisam mnogo stidjiva osoba,ali ne znam kako da ovo prevazidjem i sama ostvarim neki kontakt...Posto ipak krecem u srednju skolu...
Odgovoreno: 17. 07. 2008.Nisi mi napisala šta želiš da ti odgovorim. Ako pretpostavim da bi pitanje moglo biti: "Kako da prevaziđem ovu svoju osobinu", moj odgovor bi bio - upornim vežbanjem. Kako si naučila ponašanje da je obratiti se prvi po nečemu opsano, neprikladno, neprihvatljivo? Odgovor ne mora biti lako uočljiv, ali se o tome možeš pitati, a pogotovo čiji su stavovi najviše uticali da ih i ti prihvatiš kao pavilo. Ali ako želiš da se oslobodiš te navike, potrebno je da hrabro počneš da vežbaš novu. Kao i svaki početak, biće teško i trapavo, ali ne moraš početi sama, ako već imaš puno drugarica u školi, koje možeš pozajmiti i van škole. Što više budeš vežbala, bićeš i sve spretnija.
> OTAC SAM 13g DJECAKA KOI IMA TIKOVE U RAZNIM OBLICIMA PRVO JE BILO ZMIRKANJE PA JE PRESTO POSLE TOGA ZABACIVANJEM RAMENOM PA JE I TO PRESTO E SADA DRMA GLAVOM TO JE SVE POCELO POSLE NASEG ODMORA KADA JE VIDIO PUNU MASU TURISTA BOJECI SE DA MU SE MLADI BRAT NE IZGUBI MOJE PITANJE DALI TO SE MOZE DOBITI OD SOKA TJ. STRESA. BILI SMO U AUSTIJI TJ.GDJE ZIVIMO KOD DJECIJEG PSIHOLOGA .ON NAM JE REKAO DA JE TO DJECIJA RUZNA NAVIKA KOJA CE BITI PA PROCI MEDUTIM TO TRAJE VEC 6 GOD. MOLIMO VAS ZA POMOC GDJE DA SE OBRATIMO I IMALI LIJEKA ZA TO UNAPRIJED HVALA
Odgovoreno: 14. 07. 2008.Poštovani, pregled dečijeg psihologa je koristan ali ne i dovoljan pregled deteta. Potrebno je da dete pregleda dečji psihijatar da bi isključio probleme koji mogu biti nepsihološke prirode. Savetujem vam da kontaktirate dr. Leonhard Thun-Hohenstein iz Salzburga, (Christian Doppler Klinik, Tel. +43-662-4483 4511, e-mail: L.Thun-Hohenstein@salk.at) koji će vas informisati kom dečjem psihijatru možete da se obratite u gradu u kome živite. Najverovatnije se radi o hroničnom tik poremećaju, a lekar će vam dati informacije i naučiti dečaka elementima tzv. terapijskog HRT programa za tretman tikova. Srdačno
Postovani dr Stankovic, kao i sve ocajne majke, i ja sam prvo potrazila pomoc na internetu, a Vi me molim Vas uputite gde dalje. Moj sin ima 8,5 godina. Sa svojim bioloskim ocem ne zivi od njegovih 1,5 god, razvedeni smo. Vidjaju se 2 puta nedeljno (po sat u proseku), jer otac ne moze vise vremena da provodi sa njim. Od njegove 3. god. sa nama je moj drugi suprug, sa kojim imam i devojcicu od 2 god, koji ga zaista voli kao rodjeno dete i maximalno se trudi oko njega, u svakom pogledu. Rodjen je na vreme, kao normalna i zdrava beba. Bio je do polaska u kolektiv - vrtic (3,5 god.) veoma povucen, a onda se "preokrenuo". Postao je hiperaktivan, u pravom smislu te reci! Postao neposlusan, nemiran beskrajno, ne drzi ga mesto, nema paznju, nema koncentraciju... Do polaska u skolu i nekako smo izdrzavali i pripisivali sve njegovoj nezrelosti. Isli smo za onom: "Sve ce to skola dovesti u red!" Od kada je posao u skolu stvari se nisu promenile. Uciteljica je imala prituzbe da je ne slusa, ustaje za vreme casa, dovikuje se sa drugarima, jurca "kao muva bez glave" po hodnicima za vreme odmora, gura drugare...Domaci zaboravlja, knjige ne pakuje sam, nije u stanju da prenese jednu obicnu poruku npr. kada je roditeljski. Ne interesuju ga film, knjige, neke normalne igre koje igraju njegovi vrsnjaci, sport...Zivi u svetu crtanog filma i njegovog omiljenog drugara i to je sve. Postaje pun nekih kompleksa: "Necu tu majicu bez rukava, debele su mi ruke!" Ili pak: "Ne zelim sandale, imam ruzme prste na nogama!" I tada nastaje histerija! Plakanje, dranje, vriska... Kod zubara postane nemoguc: dere se, svadja, histerise... Primetili smo da i dok se igra sa drugarima (ima samo jednog drugara i jednu drugaricu), negoduje cim nije po njegovom i tada je u stanju da napusti igru i sedi kuci sam, jer nije po njegovom! Svoju mladju sestru zna grubo da udari, da joj kaze ruzne reci, da "proklinje sto se rodila", da je mrzi...Tako da smo uvek na oprezu da je ne povredi. Ona, kao i svaka mladja sestra, ga obozava! I trudili smo se da ga njen dolazak na svet sto manje ugrozi, Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli. Ne dozvoljava joj da priviri u njegovu sobu, a ako to ipak uradi u stanju je da tako zaurla, da uplasi i nas! Ne dozvoljava nikakve prozivke od drugara, odmah burno i besno reaguje i plasimo se da ce povrediti neko dete. Recimo, veceras je tako udario - gurnuo svoju drugaricu na ivicu stola, zato sto ga je nesto isprovocirala! Dete je moglo ozbiljno da se povredi, na srecu nije. Bio je istog momenta kaznjen, ali je sve to kratkog daha. Pocinju ljudi da nas izbegavaju, jer je grub i nasilan. Pocinjem da izbegavam i ja njih, jer se stidim ponasanja svoga deteta i osecam kao los roditelj! Napomenucu, da je veliki emotivac, vezan za nas oboje (ocuha i mene). Jos uvek piski nocu u krevet (vodili smo ga na ispitivanja, nema fizioloski problem - dakle psiholoske je prirode). Mozda sam pisala "s brda s dola", ali razumecete. Zaista sam ocajna. Mi smo zaista jedna normalna porodica, ne svadjamo se, nema grubih reci, zivimo u slozi i harmoniji. Ja imam odlican odnos sa svojim bivsim suprugom. Nikada ni tu nisu pale teske rece ili ne daj Boze tuce, pa da on ima neke traume od toga. Mazen je, pazen i voljen od svih nas. Jedino ima malo nedostatak oca, jer je on sprecen da ga vidja koliko bi zeleo, posto je nedavno zasnovao novu porodicu. Molim Vas dajte mi savet kako da vaspitavam svoje dete? Beskrajne price u nedogled sa njim ne pomazu, kritike, kazne, ukidanja omiljenih stvari, batine ("po guzi")... Osecam da stvari polako izmicu kontroli, a ima samo 8,5 godina. Sta ce biti za koju godinu? Strepim da ga vodim u drustvo, jer ce me opet osramotiti! Mislim da mu treba strucna pomoc. Unapred mnogo hvala.
Odgovoreno: 09. 07. 2008.Poštovana, ne slažem se sa vama da ste pisali "s brda s dola", ali se slažem da je potrebna stručna pomoć, odnosno prvenstveno podrška u učenju socijalno prihvatljivog ponašanja. Možda vas je svo ovo vreme ometala liberalna filosofija "Sve ce to skola dovesti u red"; ali i pored velike moći škole, učiteljice su često nemoćne kada deca ispadnu iz klišea na koji su one navkle da uklope decu, pa se onda umesto discipline kod dece pojavi neobuzdano ponašanje, pred kojim se povlače očekujući od roditelja da reaguju, ali od istih onih koji su smatrali da će im dete biti dovedeno u red u školi. Dete postaje tada gospodar moći, a da to nije ni tražilo A ko jednom oseti moć, teško se nje odriče. Pitam se da li su vaši odlični i harmonični odnosi sa svima u porodici, i bivšoj i sadašnjojrezultat vaše popustljive prirode? U svakom slučaju dobro je da imate više saradnika koji vas neće saplitati a hoće podržati u postavljanju novih granica u ponašanju vašeg deteta i u osamostaljivanju, koje neće podrazumevati beskrajno pričanje koje osmogodišnjem dečaku ne pomažu ama baš nikako. Ako ga pitate šta je zapamtio od svega što kažete, videćete da obično to budu samo segmenti koji su mu privukli pažnju. Ako mu je pažnja slaba, a pričanje nezanimljivo, onda možete zamisliti šta se tek tada upamti. Dakle, najbolje kratke jednostavne poruke šta očekujete od njega i šta će se dogoditi ako to ispuni, a šta ako ne ispuni. I to i uradite. Bez preteranih nagrada i kazni. Nisam najbolje razumeo šta se mislili kada ste napisali "Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli...". Nežnost ne treba generalizovati u smislu mnogo-malo, uvek-nikad. Ona je potrebna i znak je bliskosti, i ne treba štedeti sa njom kada postoji potreba da se pokaže, ali je treba uskratiti kada postoje razlozi da se pokaže nezadovoljstvo. Ukoliko vas sin još uvek spava sa nekim od ukućana, potrebno je pomoći mu da se osamostali. Noćno mokrenje je često povezano sa prezaštićujućim odnosima i teškoćama u odvajanju od roditelja noću. Ovi obrasci se pojave rano u detinjstvu, ali ukoliko se ne pomogne detetu da se osamostali, onda te navike sa opstaju zajedno i sa noćnim navikama iz perioda kada je dete imalo dve ili tri godine opstaju i sa 8,5 godina.
Prikazano 421-425 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke