Poštovanje,
želim da Vas zamolim da me posavjetujete. Imam sina koji će uskoro da napuni 6 godina. Bistar je i dobar dječak, ali još od malena muku mučim sa njegovom "ljutnjom" ili šta je već. U nekim početnim fazama kada ne bi bilo po njegovoj volji, čupao je kosu, pa se udarao u glavu, pa vrištao, pa se tukao da bi se sada ujedao po rukama ili grizao jezik. Ja oduvijek razgovaram sa njim i pokušavam na razne načine da mu objasnim kako to nije u redu i da treba da razgovaramo ako ga nešto muči, ali sada više ne znam šta da kažem i mislim da sam nešto propustila. Pitam se šta će biti poslije i hoćemo li to prevazići, ali i kako. Ne tučem ga, ali ga kažnjavam (igrice, crtači, šetnja, kupanje u pjeni). Puno se mazimo i igramo i razgovaramo o svemu, ali on je jako ljut ako nije po njegovom, često tuče mladjeg brata kada njemu nešto nije po volji bilo šta da je u pitanju. Ali to što se tuku i mogu da riješim, ali što grize obraze, jezik i ruke ne znam kako. Da dodam da je jako aktivan, nema mira ni tren, ali se prilično teško zaigra.
Unaprijed zahvalna
Poštovana, ono što ste mi napisali ukazuje da je vaš sin naučio da čupanjem kose,udaranjem u glavu, vrištanjem, ujedanjem, prvo dobija vašu strpljivost, popustljivost i da na kraju pobedi koristeći vaš strah da se ozbiljnije ne povredi. To je naravno pretpostaka, jer mi niste napisali kako se ponaša i drugim okolnostima i okruženju, osim u kući i to prema vama i mlađem bratu. Da li ste nešto propustili i šta možete učiniti drugačije, a pogotovo šta ste dobro učinili, možete potražiti u tekstovima u odeljku Zdravlje dece i Zdravlje mladih na ovom sajtu. Svakako, potrebno je da potražite savet i d.psihijatra i ili psihologa, koji su upoznati sa metodom bihejvioralne modifikacije ponašanja deteta da biste dobili tačna upustva kako postupiti i kako ne postupiti u određenoj situaciji. Srdačno
Mom sinu koji ima 17god. neprestano su hladni i znojavi dlanovi, kao i stopala. Pre tri meseca imao je hiruršku intervenciju na palčevima nogu i rana je teško zarasla zbog pojačanog znojenja. Lekar mi je rekao da pretpostavlja da je psihosomatski problem. U malom mestu živimo i nema dečijeg psihijatra.
Kome da se obratim?
Unapred zahvalna
Poštovana, ne moraju svi problemi koji se ne mogu objasniti (ili ih jedan lekar ne može objasniti) vidljivim telesnim uzročnicima automatski proglasiti psihičkim ili genetskim problemom. Pojačano lučenje znoja na rukama i dlanovima u odnosu na druge delove kože je objašnjivo izrazito velikom gustinom znojnih žlezda u tim regijama, a posebno je vidljivo u situacijama pojačanog emocionalnog reagovanja (stresa). Niste mi napisali da je, osim što je imao hirušku intervenciju, mladić izložen individualnoj, porodičnoj ili okolinskoj trpnji, pa pre nego što nekoga proglasimo psihijatrijskim klijentom, savetujem da se obratite stručnjaku za kožne poremećaje (dermatologu), koji će proceniti kakav je pristup potreban i da li je potrebna konsultacija d.psihijatra, kojeg možete potražiti u vašem regionalnom centru, zatim Beogradu, Nišu, N.Sadu. Srdačno
Poštovani doktore,
volela bih kada bih mogla da kažem da se ponašanje mog sina, zbog koga sam Vam se pre par nedelja ovim putem i obratila, promenilo na bolje, ali nažalost nije. Krenuo je u vrtić i vratio se svojim obavezama, ali je on kod kuće i dalje u nekom svom svetu, povučen i tužan. Čak mi je i njegova vaspitačica sa kojom sam razgovarala rekla, da je on u grupi izuzetno pasivan i da se ponaša kao da mu je teško što je tu.
Ja sam se kao majka maksimalno potrudila da mu posvetim više pažnje i pružim još više ljubavi, ali se bojim da on na to veoma slabo reaguje. Čak mi se čini da je dobio i tikove. Vodila sam ga kod dečijeg psihijatra, objasnila mu situaciju, porazgovarao je malo sa njim i rekao da je sve u redu i da ne postoji ni jedan razlog zbog kog bi trebalo da se zabrinem.
Da li je moguće da ja preterujem ili je potrebno da svoje dete ponovo odvedem kod lekara? Da li postoji mogućnost da je takav zbog obdaništa?
Unapred Vam hvala
Poštovana,
ne znam da li Vi preterujete ili dečiji psihijatar minimizira problem koji Vi vidite, ali uvek možete da potražite još jedno mišljenje i to ne samo d-psihijatra, već i pedijatra i d.neurologa- Ne sećam se da sam Vam ukazivao da mu malo pažnje i ljubavi pružate pa da trebate još više, jer nije bilo reči o nedostatku ljubavi i pažnje već o pasivizaciji usled "izolacije" u kućnim uslovima zbog boginja. Tikovi se mogu pojaviti i onda kada se na detetovu motoriku (aktivnost) vrši neodmeren pritisak ("iz najbolje namere") usled očekivanja da dete bude "kao nekad".
Srdačno
Poštovani doktore,
Imam 26 godina i jako sam sposobna i živahna osoba i baš odgovorna i s druge strane jako osetljiva, tako da mi stres reaguje preko tela uglavnom želuca. I pre dve godine sam se otrovala hranom i dve godine sam bila na ispitivanjima jer me često mučio stomak, ali je na kraju sve prošlo u redu. E sada posle tog perioda sam htela da odem samovoljno do psihoterapeuta da malo porazgovaram o tome što sam postala tako osetljiva i da sam počela malo lošije da spavam u smislu zaspim, pa se probudim i tako i on mi je dao posle par terapija lorazepam od 2,25 koji sam ispovratila čim sam ga popila, jer je baš jako delovao na mene možda zbog kilaže, ja sam mršavica ceo život imam 44 do 48 kg i da pijem 1* lamictal, ja sam to počela da pijem, pa mi je smanjena doza lorazepama na pola tablete, ali kad popijem taj lek ja sam sutradan loše i pospana i glava mi nije čista, pa sam rešila da prestanemm pa me interesuje Vaš savet i mišljenje ako uopšte i možete da mi date nakon ovog kratkog opisa stanja. Ja sam dobro sasvim i nemam nikakvih tegoba, osim tog lošijeg sna koji je ja mislim posledica aktivnosti i svakodnevnih obaveza i stresa.
Unapred zahvalna,
Sena
Poštovana Sena,
potpuno ste u pravu kada ste komentarisali da je pitanje da li mogu dam neki savet nakon Vašeg kratkog opisa. Na žalost, mogu da dam skromno zapažanje. Prvo, da ste započeli psihoterapiju, ali ne znam da li ste je nastavili. Zatim da Vam je uključen prvo jedan, a onda drugi lek, pa ste Vi samovoljno ukinuli prvi. Treće zapažanje je da ste dobro, ali da imate loš san za koji prepoznajete uzroke. Pitam se da li biste se jo bolje osećali ukoliko biste nastavili sa psihoterapijom, zatim se konsultovali sa lekarom koji Vam je propisao lekove o daljoj terapiji lekovima i porazmislite na koji način biste mogli da bolje organizujete aktivnosti i obaveze?
Srdačno
Poštovani,
Imam 28 godina i mucam. Ali, ne u smislu mmmmucam, nego mi se zgrči vilica pre izgovora nekih reči koje počinju sa pr, spr, str i tako dalje. Pa ponekad ubacim reči kao što su znači ili slično da bi uspela da izgovorim reči i onda mi se ponekad desi da mi je svaka druga "znači" i onda zvuči katastrofa. Naravno kada se uzbudim više mucam.
Pa, me zanima da li može u mojim godinama to da se popravi, tj. mucanje izbaci i ako da, ako biste znali dobrog logopeda za preporuku.
Hvala unapred na izdvojenom vremenu.
P.S. Inače sam jako komunikativna i pričljiva osoba, tako da mi ne smeta mucanje u tom smislu, ali ponekad osetim da posle duže priče mi bude umorna vilica. :)
Poštovana, poznat mi je problem o kojem ste pisali i u pravu ste da je potreban dobar logoped koji bi u saradnji sa psihijatrom procenjivali i vremenom unapređivali terapijski pristup. Iako vi imate 28 god. verujem da bi psihijatar dečje i adolescentne psihijatrije bio prikladniji od psihijatra za odrasle, jer se radi o problemu koji se javlja na ranijem uzrastu. Sa logopedom je potrebno putem specifičnih vežbi disanja i izgovaranja izmeniti ustaljeni obrazac (motornu šemu) govora i disanja, a sa psihijatrom bi bile razmatrane druge dijagnostičke i terapijske opcije. U obzir dolazi i biofidbek trening relaksacije i ujednačavanja disanja i srčane akcije koje pacijent usklađuje dobijajući sve vreme informaciju sa kompjuterskog monitora o stepenu uspeha u tome. Takvu metodu sprovodimu na Klinici za mentalno zdravlje u Nišu, ali vi se možete raspitati i u vašem mestu o svim preporučenim stručnjacima. I na kraju, možete se i sami informisati putem interneta o tzv. HRT bihejvioralnom protokolu (Habitual Reverse Therepy), koja je namenjena terapiji tikova, ali se može uspešno primenjivati i kada je mucanje (na engleskom stuttering) u pitanju. Srdačno
Poštovanje,
Odgovoreno: 20. 12. 2008.želim da Vas zamolim da me posavjetujete. Imam sina koji će uskoro da napuni 6 godina. Bistar je i dobar dječak, ali još od malena muku mučim sa njegovom "ljutnjom" ili šta je već. U nekim početnim fazama kada ne bi bilo po njegovoj volji, čupao je kosu, pa se udarao u glavu, pa vrištao, pa se tukao da bi se sada ujedao po rukama ili grizao jezik. Ja oduvijek razgovaram sa njim i pokušavam na razne načine da mu objasnim kako to nije u redu i da treba da razgovaramo ako ga nešto muči, ali sada više ne znam šta da kažem i mislim da sam nešto propustila. Pitam se šta će biti poslije i hoćemo li to prevazići, ali i kako. Ne tučem ga, ali ga kažnjavam (igrice, crtači, šetnja, kupanje u pjeni). Puno se mazimo i igramo i razgovaramo o svemu, ali on je jako ljut ako nije po njegovom, često tuče mladjeg brata kada njemu nešto nije po volji bilo šta da je u pitanju. Ali to što se tuku i mogu da riješim, ali što grize obraze, jezik i ruke ne znam kako. Da dodam da je jako aktivan, nema mira ni tren, ali se prilično teško zaigra.
Unaprijed zahvalna
Poštovana, ono što ste mi napisali ukazuje da je vaš sin naučio da čupanjem kose,udaranjem u glavu, vrištanjem, ujedanjem, prvo dobija vašu strpljivost, popustljivost i da na kraju pobedi koristeći vaš strah da se ozbiljnije ne povredi. To je naravno pretpostaka, jer mi niste napisali kako se ponaša i drugim okolnostima i okruženju, osim u kući i to prema vama i mlađem bratu. Da li ste nešto propustili i šta možete učiniti drugačije, a pogotovo šta ste dobro učinili, možete potražiti u tekstovima u odeljku Zdravlje dece i Zdravlje mladih na ovom sajtu. Svakako, potrebno je da potražite savet i d.psihijatra i ili psihologa, koji su upoznati sa metodom bihejvioralne modifikacije ponašanja deteta da biste dobili tačna upustva kako postupiti i kako ne postupiti u određenoj situaciji. Srdačno
Mom sinu koji ima 17god. neprestano su hladni i znojavi dlanovi, kao i stopala. Pre tri meseca imao je hiruršku intervenciju na palčevima nogu i rana je teško zarasla zbog pojačanog znojenja. Lekar mi je rekao da pretpostavlja da je psihosomatski problem. U malom mestu živimo i nema dečijeg psihijatra.
Odgovoreno: 20. 12. 2008.Kome da se obratim?
Unapred zahvalna
Poštovana, ne moraju svi problemi koji se ne mogu objasniti (ili ih jedan lekar ne može objasniti) vidljivim telesnim uzročnicima automatski proglasiti psihičkim ili genetskim problemom. Pojačano lučenje znoja na rukama i dlanovima u odnosu na druge delove kože je objašnjivo izrazito velikom gustinom znojnih žlezda u tim regijama, a posebno je vidljivo u situacijama pojačanog emocionalnog reagovanja (stresa). Niste mi napisali da je, osim što je imao hirušku intervenciju, mladić izložen individualnoj, porodičnoj ili okolinskoj trpnji, pa pre nego što nekoga proglasimo psihijatrijskim klijentom, savetujem da se obratite stručnjaku za kožne poremećaje (dermatologu), koji će proceniti kakav je pristup potreban i da li je potrebna konsultacija d.psihijatra, kojeg možete potražiti u vašem regionalnom centru, zatim Beogradu, Nišu, N.Sadu. Srdačno
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 18. 12. 2008.volela bih kada bih mogla da kažem da se ponašanje mog sina, zbog koga sam Vam se pre par nedelja ovim putem i obratila, promenilo na bolje, ali nažalost nije. Krenuo je u vrtić i vratio se svojim obavezama, ali je on kod kuće i dalje u nekom svom svetu, povučen i tužan. Čak mi je i njegova vaspitačica sa kojom sam razgovarala rekla, da je on u grupi izuzetno pasivan i da se ponaša kao da mu je teško što je tu. Ja sam se kao majka maksimalno potrudila da mu posvetim više pažnje i pružim još više ljubavi, ali se bojim da on na to veoma slabo reaguje. Čak mi se čini da je dobio i tikove. Vodila sam ga kod dečijeg psihijatra, objasnila mu situaciju, porazgovarao je malo sa njim i rekao da je sve u redu i da ne postoji ni jedan razlog zbog kog bi trebalo da se zabrinem.
Da li je moguće da ja preterujem ili je potrebno da svoje dete ponovo odvedem kod lekara? Da li postoji mogućnost da je takav zbog obdaništa?
Unapred Vam hvala
Poštovana,
ne znam da li Vi preterujete ili dečiji psihijatar minimizira problem koji Vi vidite, ali uvek možete da potražite još jedno mišljenje i to ne samo d-psihijatra, već i pedijatra i d.neurologa- Ne sećam se da sam Vam ukazivao da mu malo pažnje i ljubavi pružate pa da trebate još više, jer nije bilo reči o nedostatku ljubavi i pažnje već o pasivizaciji usled "izolacije" u kućnim uslovima zbog boginja. Tikovi se mogu pojaviti i onda kada se na detetovu motoriku (aktivnost) vrši neodmeren pritisak ("iz najbolje namere") usled očekivanja da dete bude "kao nekad".
Srdačno
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 16. 12. 2008.Imam 26 godina i jako sam sposobna i živahna osoba i baš odgovorna i s druge strane jako osetljiva, tako da mi stres reaguje preko tela uglavnom želuca. I pre dve godine sam se otrovala hranom i dve godine sam bila na ispitivanjima jer me često mučio stomak, ali je na kraju sve prošlo u redu. E sada posle tog perioda sam htela da odem samovoljno do psihoterapeuta da malo porazgovaram o tome što sam postala tako osetljiva i da sam počela malo lošije da spavam u smislu zaspim, pa se probudim i tako i on mi je dao posle par terapija lorazepam od 2,25 koji sam ispovratila čim sam ga popila, jer je baš jako delovao na mene možda zbog kilaže, ja sam mršavica ceo život imam 44 do 48 kg i da pijem 1* lamictal, ja sam to počela da pijem, pa mi je smanjena doza lorazepama na pola tablete, ali kad popijem taj lek ja sam sutradan loše i pospana i glava mi nije čista, pa sam rešila da prestanemm pa me interesuje Vaš savet i mišljenje ako uopšte i možete da mi date nakon ovog kratkog opisa stanja. Ja sam dobro sasvim i nemam nikakvih tegoba, osim tog lošijeg sna koji je ja mislim posledica aktivnosti i svakodnevnih obaveza i stresa.
Unapred zahvalna,
Sena
Poštovana Sena,
potpuno ste u pravu kada ste komentarisali da je pitanje da li mogu dam neki savet nakon Vašeg kratkog opisa. Na žalost, mogu da dam skromno zapažanje. Prvo, da ste započeli psihoterapiju, ali ne znam da li ste je nastavili. Zatim da Vam je uključen prvo jedan, a onda drugi lek, pa ste Vi samovoljno ukinuli prvi. Treće zapažanje je da ste dobro, ali da imate loš san za koji prepoznajete uzroke. Pitam se da li biste se jo bolje osećali ukoliko biste nastavili sa psihoterapijom, zatim se konsultovali sa lekarom koji Vam je propisao lekove o daljoj terapiji lekovima i porazmislite na koji način biste mogli da bolje organizujete aktivnosti i obaveze?
Srdačno
Poštovani,
Odgovoreno: 13. 12. 2008.Imam 28 godina i mucam. Ali, ne u smislu mmmmucam, nego mi se zgrči vilica pre izgovora nekih reči koje počinju sa pr, spr, str i tako dalje. Pa ponekad ubacim reči kao što su znači ili slično da bi uspela da izgovorim reči i onda mi se ponekad desi da mi je svaka druga "znači" i onda zvuči katastrofa. Naravno kada se uzbudim više mucam.
Pa, me zanima da li može u mojim godinama to da se popravi, tj. mucanje izbaci i ako da, ako biste znali dobrog logopeda za preporuku.
Hvala unapred na izdvojenom vremenu.
P.S. Inače sam jako komunikativna i pričljiva osoba, tako da mi ne smeta mucanje u tom smislu, ali ponekad osetim da posle duže priče mi bude umorna vilica. :)
Poštovana, poznat mi je problem o kojem ste pisali i u pravu ste da je potreban dobar logoped koji bi u saradnji sa psihijatrom procenjivali i vremenom unapređivali terapijski pristup. Iako vi imate 28 god. verujem da bi psihijatar dečje i adolescentne psihijatrije bio prikladniji od psihijatra za odrasle, jer se radi o problemu koji se javlja na ranijem uzrastu. Sa logopedom je potrebno putem specifičnih vežbi disanja i izgovaranja izmeniti ustaljeni obrazac (motornu šemu) govora i disanja, a sa psihijatrom bi bile razmatrane druge dijagnostičke i terapijske opcije. U obzir dolazi i biofidbek trening relaksacije i ujednačavanja disanja i srčane akcije koje pacijent usklađuje dobijajući sve vreme informaciju sa kompjuterskog monitora o stepenu uspeha u tome. Takvu metodu sprovodimu na Klinici za mentalno zdravlje u Nišu, ali vi se možete raspitati i u vašem mestu o svim preporučenim stručnjacima. I na kraju, možete se i sami informisati putem interneta o tzv. HRT bihejvioralnom protokolu (Habitual Reverse Therepy), koja je namenjena terapiji tikova, ali se može uspešno primenjivati i kada je mucanje (na engleskom stuttering) u pitanju. Srdačno
Prikazano 301-305 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke