Poštovani,
Moj sin će u Septembru napuniti 6 godina, zdrav je i aktivan, nema nikakvih hroničnih tegoba, alergija, naslednih predispozicija ni za kakve bolesti. Od malena nemirno spava, skoro 4 godine nije vezao pošteno celu noć, budio se da piški, bio žedan, plačljiv... Taman kada smo mislili da je to prestalo, počeo je da se budi 2, 3 puta mesečno i da plače u snu uz strašno
drhtanje kao da preživljava neki san, ne budi se skroz, ali
priča. Kada
piški, to istog trenutka prestane, ali dok traje izgleda užasno stresno. Ovo se dešava poslednja 2 meseca, ponekad moram i 2 puta da ga odvedem u toalet dok se ne smiri, kao da ne ispiški sve. Trudimo se da pre spavanja isprazni bešiku, ali i pored toga ovo nam se događa. Rođen je carskim rezom, ako je to bitno. Da li je potrebno da radimo
analize glave? Šta mi savetujete?
Unapred, hvala.
Poštovana,
Savetujem Vam da se javite dečjem psihijatru zbog kompleksnosti opisa. Treba sagledati više dimenzija, pre svega
spontano ponašanje dečaka u budnom stanju (da li je
emocionalno funkcionisanje preko dana i dnevna motorna aktivnost u vezi sa problemo blokiranja paničnog emocionalnog i motornog ispoljavanja noću). Takođe, potrebno je sagledati u kakvoj je vezi noćno mokrenje sa noćnim strahom, odnosno da li se radi o povezanim pojavama ili ste vi pomogli da se napravi potpuno novi refleksni odgovor. Na kraju potrebno je da se uradi
EEG snimanje u toku spavanja kako bi se i objektivno sagledalo
električno funkconisanje mozga tokom spavanja.
Pozdrav
Pozdrav,
Htjela bih da Vas pitam imam djevojčicu od 5,5 godina, ali problem je u tome što se ona
plaši grmljavine, vjetra,
buke uopšte a inače je u potpunosti zdrava, pa me interesuje da li je to nešto ozbiljno zahtijeva li liječenje ili će to nestati samo od sebe.
Hvala.
Poštovana,
Ako sama nije imala neko
traumatično iskustvo u vezi grmljavine, jakih zvukova i sl. Strahovi će nestati onoga trenutka kada se i osobe u njenoj okolini budu rasplašile sličnih pojava.
Pozdrav
Poštovanje,
Imam unuku od 10 god, koja povremeno
žmirka (tik) jako sam se zabrinula. Znam da je to zbog neke
psihičke traume, ali, nije mi jasno, kada je ona to u pitanju. Po mom, previše su prema njoj nežni. Sve joj dozvoljavaju od malena, kupuju i potrebno i nepotrebno, i više ni sama ne zna šta bi poželela kada je pitam. TV gledaju i kompjuter do besvesti, na šta sam jako ljuta. Ima sestricu od 2,5 god, i lepo su sa njom postupali, uključujući je u sve aktivnosti. Nikada prema njoj nisu bili grubi. A kada je bila mlađa,
histerično je povraćala, kada su negde odlazili, a meni ostavljali da je čuvam ali, i pored toga, ona poželi da sa njom postupam kao sa bebom. Nesigurna je bojažljiva, sva je krhka. Porodica inače u skladnom braku. Molim Vas, na email mi odgovorite, jer bojim se da neću naći tu odgovor, jer sam i sada slučajno pronašla ovaj blog, kako sa takvim detetom postupati? Ja sam isto ne znam sa njom, ali mlađoj, naprosto moram više pažnje posvetiti. Jako sam zabrinuta, kako će ona i kada da se malo osamostali. Da se
ponaša kao devojčica od 10 g. Kada se setim sebe, čini mi se da sam bila mnogo zrelija, a te uslove nisam ni blizu imala. I danas zaspi pored oca, koji je kasnije odnese, tako tešku, na rukama u krevet.
S poštovanjem, Dara.
Poštovana, Žmirkanje ne mora imati nikakve
veze sa "psihičkom traumom". Potrebno je pre konsultacije sa psihijatrom da dete pogleda očni lekar i da savet sa svoje strane. Čak i ukoliko je sve u redu sa očima, smatram da je potrebno
porodično savetovanje, pre svega u vezi "mnogo previšeg".
Pozdrav.
Poštovani,
Imam skoro 18 godina i imam nekih problema. Ja sam
žensko, a shvatila sam negde oko 12 godina da mi se
sviđaju ženske osobe. Sviđaju mi se i muške, ali više ženske. To još niko ne zna i ne smem nikom da se poverim. Da li je to bolest i kako to može prestati? I da li bih trebala otići kod nekog doktora i popričati ili nešto drugo? Jer ovo je za mene jako teška situacija i ja bih volela da to prestane.
Unapred se zahvaljujem na savetu. Pozdrav
Poštovana,
Da li je bolest to što ti se
sviđaju osobe oba pola? Nije bolest ukoliko ti nemaš ništa protiv toga i prihvataš da je to
deo tvoje ličnosti, deo tebe. Ostvarivanje
emocionalne veze i bliskosti nije povezana striktnost sa polom nego sa uzajamnim prihvatanjem, a ko sa kim ide u krevet je apsolutno privatna stvar ukoliko je to voljna odluka dve punoletne osobe. Tešku situaciju stvaraju drugi ljudi koji ne prihvataju različitosti, koji su kruti netolerantni i inače nezadovoljni svim i svačim, što ćeš vremenom i sama uvideti, ali neka ti to ne bude prepreka u ostvarivanju emocionalnih veza. Potreba za konsultaciju sa nekim psihologom ili psihijatrom može ostojati ako su misli, vizije o odnosu sa ženama za tebe neprihvatljive, nametnute, mučne ili ti se gade, a ne možeš da ih se oslobodiš i puno vremena tokom dana te muče. Od tvoje procene i sklonosti zavisi da li ćeš slobodnije krenuti u ostvarivanje nekog emocionalnog odnosa ili otići kod psihijatra na razgovor. Ukoliko si u Beogradu, preporučujem dr. Draganu Duišin iz instituta za psihijatriju u Pasterovoj.
Pozdrav.
Poštovani doktore,
Imam
ćerku od 4 godine. Jedinica je i prvo unuče u porodici. Toliko je
tvrdoglava i neposlušna da molim za savet kako da se ponašam. Kada joj neko drugi nešto kaže (da jede, piški, uzme nešto ili ostavi) ona poluša. U vrtiću s njom nemaju nikakvih problema. Mene i supruga ne sluša. Dešava se da je zovem po 5-6 puta da ruča, opere ruke. Ona sve shvata, zna šta od nje očekujem da uradi, ali hoće samo onda kada njoj to odgovara. Pokušavam da s njom pričam o tome, da joj lepo objasnim, ali ništa. Nisam
pristalica batina, neki put je kaznim tako što ne gleda svoj omiljeni crtać ili slično, ali ni to ne deluje. Molim za savet.
Unapred zahvalna mama.
Poštovana,
Da bi dete sarađivalo roditelji moraju da imaj
autoritet. Ali, žašto se autoritet u našoj sredini pomeša sa
pretnjama (uterivanje straha) i
batinama (uterivanje discipline) to je tema za debatu a ima veze više sa pećinskim ljudima nego sa modernom civilizacijom. Autoritete je moguće postići upravo
civilizovanim ponašanjem prema detetu (čime se ono uči i takvom ponašanju), a za to je potrebno jasno mu se obratiti (za dete razumljivim jezikom), motivisati ga (reći mu šta može da očekuje kada ispunjava svoje obaveze i nikada unapred ne nagrađivati jer se onda nagrađuje detetova moć manipulacije a ne ono što se od njega očekuje) i sprovesti konsekvence dosledno, uvek i bez odlaganja (ali ne batine, viku i dreku i neodmereno ukidanje privilegija i igračaka). I naravno, potrebno je sprečiti druge članove familije da kvare roditeljski autoritet, a sa druge strane treba učiti od uspešnih i raspitati se kako drugi uspešni roditelji uspevaju da discilinuju svoju decu.
Pozdrav.
Moj sin će u Septembru napuniti 6 godina, zdrav je i aktivan, nema nikakvih hroničnih tegoba, alergija, naslednih predispozicija ni za kakve bolesti. Od malena nemirno spava, skoro 4 godine nije vezao pošteno celu noć, budio se da piški, bio žedan, plačljiv... Taman kada smo mislili da je to prestalo, počeo je da se budi 2, 3 puta mesečno i da plače u snu uz strašno drhtanje kao da preživljava neki san, ne budi se skroz, ali priča. Kada piški, to istog trenutka prestane, ali dok traje izgleda užasno stresno. Ovo se dešava poslednja 2 meseca, ponekad moram i 2 puta da ga odvedem u toalet dok se ne smiri, kao da ne ispiški sve. Trudimo se da pre spavanja isprazni bešiku, ali i pored toga ovo nam se događa. Rođen je carskim rezom, ako je to bitno. Da li je potrebno da radimo analize glave? Šta mi savetujete?
Unapred, hvala.
Savetujem Vam da se javite dečjem psihijatru zbog kompleksnosti opisa. Treba sagledati više dimenzija, pre svega spontano ponašanje dečaka u budnom stanju (da li je emocionalno funkcionisanje preko dana i dnevna motorna aktivnost u vezi sa problemo blokiranja paničnog emocionalnog i motornog ispoljavanja noću). Takođe, potrebno je sagledati u kakvoj je vezi noćno mokrenje sa noćnim strahom, odnosno da li se radi o povezanim pojavama ili ste vi pomogli da se napravi potpuno novi refleksni odgovor. Na kraju potrebno je da se uradi EEG snimanje u toku spavanja kako bi se i objektivno sagledalo električno funkconisanje mozga tokom spavanja.
Pozdrav
Htjela bih da Vas pitam imam djevojčicu od 5,5 godina, ali problem je u tome što se ona plaši grmljavine, vjetra, buke uopšte a inače je u potpunosti zdrava, pa me interesuje da li je to nešto ozbiljno zahtijeva li liječenje ili će to nestati samo od sebe.
Hvala.
Ako sama nije imala neko traumatično iskustvo u vezi grmljavine, jakih zvukova i sl. Strahovi će nestati onoga trenutka kada se i osobe u njenoj okolini budu rasplašile sličnih pojava.
Pozdrav
Imam unuku od 10 god, koja povremeno žmirka (tik) jako sam se zabrinula. Znam da je to zbog neke psihičke traume, ali, nije mi jasno, kada je ona to u pitanju. Po mom, previše su prema njoj nežni. Sve joj dozvoljavaju od malena, kupuju i potrebno i nepotrebno, i više ni sama ne zna šta bi poželela kada je pitam. TV gledaju i kompjuter do besvesti, na šta sam jako ljuta. Ima sestricu od 2,5 god, i lepo su sa njom postupali, uključujući je u sve aktivnosti. Nikada prema njoj nisu bili grubi. A kada je bila mlađa, histerično je povraćala, kada su negde odlazili, a meni ostavljali da je čuvam ali, i pored toga, ona poželi da sa njom postupam kao sa bebom. Nesigurna je bojažljiva, sva je krhka. Porodica inače u skladnom braku. Molim Vas, na email mi odgovorite, jer bojim se da neću naći tu odgovor, jer sam i sada slučajno pronašla ovaj blog, kako sa takvim detetom postupati? Ja sam isto ne znam sa njom, ali mlađoj, naprosto moram više pažnje posvetiti. Jako sam zabrinuta, kako će ona i kada da se malo osamostali. Da se ponaša kao devojčica od 10 g. Kada se setim sebe, čini mi se da sam bila mnogo zrelija, a te uslove nisam ni blizu imala. I danas zaspi pored oca, koji je kasnije odnese, tako tešku, na rukama u krevet.
S poštovanjem, Dara.
Žmirkanje ne mora imati nikakve veze sa "psihičkom traumom". Potrebno je pre konsultacije sa psihijatrom da dete pogleda očni lekar i da savet sa svoje strane. Čak i ukoliko je sve u redu sa očima, smatram da je potrebno porodično savetovanje, pre svega u vezi "mnogo previšeg".
Pozdrav.
Imam skoro 18 godina i imam nekih problema. Ja sam žensko, a shvatila sam negde oko 12 godina da mi se sviđaju ženske osobe. Sviđaju mi se i muške, ali više ženske. To još niko ne zna i ne smem nikom da se poverim. Da li je to bolest i kako to može prestati? I da li bih trebala otići kod nekog doktora i popričati ili nešto drugo? Jer ovo je za mene jako teška situacija i ja bih volela da to prestane.
Unapred se zahvaljujem na savetu. Pozdrav
Da li je bolest to što ti se sviđaju osobe oba pola? Nije bolest ukoliko ti nemaš ništa protiv toga i prihvataš da je to deo tvoje ličnosti, deo tebe. Ostvarivanje emocionalne veze i bliskosti nije povezana striktnost sa polom nego sa uzajamnim prihvatanjem, a ko sa kim ide u krevet je apsolutno privatna stvar ukoliko je to voljna odluka dve punoletne osobe. Tešku situaciju stvaraju drugi ljudi koji ne prihvataju različitosti, koji su kruti netolerantni i inače nezadovoljni svim i svačim, što ćeš vremenom i sama uvideti, ali neka ti to ne bude prepreka u ostvarivanju emocionalnih veza. Potreba za konsultaciju sa nekim psihologom ili psihijatrom može ostojati ako su misli, vizije o odnosu sa ženama za tebe neprihvatljive, nametnute, mučne ili ti se gade, a ne možeš da ih se oslobodiš i puno vremena tokom dana te muče. Od tvoje procene i sklonosti zavisi da li ćeš slobodnije krenuti u ostvarivanje nekog emocionalnog odnosa ili otići kod psihijatra na razgovor. Ukoliko si u Beogradu, preporučujem dr. Draganu Duišin iz instituta za psihijatriju u Pasterovoj.
Pozdrav.
Imam ćerku od 4 godine. Jedinica je i prvo unuče u porodici. Toliko je tvrdoglava i neposlušna da molim za savet kako da se ponašam. Kada joj neko drugi nešto kaže (da jede, piški, uzme nešto ili ostavi) ona poluša. U vrtiću s njom nemaju nikakvih problema. Mene i supruga ne sluša. Dešava se da je zovem po 5-6 puta da ruča, opere ruke. Ona sve shvata, zna šta od nje očekujem da uradi, ali hoće samo onda kada njoj to odgovara. Pokušavam da s njom pričam o tome, da joj lepo objasnim, ali ništa. Nisam pristalica batina, neki put je kaznim tako što ne gleda svoj omiljeni crtać ili slično, ali ni to ne deluje. Molim za savet.
Unapred zahvalna mama.
Da bi dete sarađivalo roditelji moraju da imaj autoritet. Ali, žašto se autoritet u našoj sredini pomeša sa pretnjama (uterivanje straha) i batinama (uterivanje discipline) to je tema za debatu a ima veze više sa pećinskim ljudima nego sa modernom civilizacijom. Autoritete je moguće postići upravo civilizovanim ponašanjem prema detetu (čime se ono uči i takvom ponašanju), a za to je potrebno jasno mu se obratiti (za dete razumljivim jezikom), motivisati ga (reći mu šta može da očekuje kada ispunjava svoje obaveze i nikada unapred ne nagrađivati jer se onda nagrađuje detetova moć manipulacije a ne ono što se od njega očekuje) i sprovesti konsekvence dosledno, uvek i bez odlaganja (ali ne batine, viku i dreku i neodmereno ukidanje privilegija i igračaka). I naravno, potrebno je sprečiti druge članove familije da kvare roditeljski autoritet, a sa druge strane treba učiti od uspešnih i raspitati se kako drugi uspešni roditelji uspevaju da discilinuju svoju decu.
Pozdrav.
Prikazano 151-155 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke