Poštovani,
Majka sam devojčice koja ima sedam ipo godina. Završila je prvi razred. Pokazuje
veliki strah od odvajanja (naročito od mene). Neće da prespava ni kod koga. Ako treba negde da idem onda su to pitanja kad ću doći, da ne želi da idem, da hoće i ona sa mnom. Inače radim i u periodu kad sam na poslu ona je sa babom kod kuće i stalno zivka kad ću doći. I ranije je bilo teže sa odvajanjem, ali je uspevala da bude bar jednu-dve noći bez mene, bez nekih većih problema. Strahovi su se pojačali posle zimovanja koje je bilo organizovano sa vrtićem, i rekla je da nikad više neće ići ni na zimovnje ni na letovanje sa vrtićem (školom) sa 5 ipo godina. Iako sam rekla vaspitačici da me zove ako bude bilo problema oko njenog ostanka na zimovanju, ona to nije uradila već je dopustila da
dete plače danima (bili su 7 dana), govoreći da je dobro. Od druge dece sam saznala da je stalno plakala, pogotovu uveče. Nesigurna je u sebe i lako odustaje ukoliko pokaže
neuspeh u obavljanju nekih aktivnosti. Želela bih da me posavetujete vezano za dalje korake jer mi se čini da ne uspevam da joj usadim (da joj pomognem) da bude sigurnija u sebe i ne uspevamo da prevaziđemo
strah od odvajanja. Govorila sam u jednini ali da napomenem da sam u braku sa njenim ocem i imamo miran i skladan brak bez svađa i trzavica. On je obožava i ona njega, ali je ipak više vezana za mene.
U nadi da ćete mi odgovoriti, srdačno Vas pozdravljam. Dragica
Poštovana, Problem separacione anksioznosti (strah od odvajanja) ja veoma retko sagledavam kao problem isključivo deteta (što se može videti kod izuzetno introvertne i osetljive dece) čuvene "pod staklenim zvonom". Obično mnogo više pomaže
sagledavanje sistema u kome se strah od odvajanja održava i šta dete čini toliko nesigurnim i zabrinutim (pogotovo za Vas koja želi da je učini sigurnom) kada je ono u relativno bezbednom okruženju (sa bakom, možda i ocem?) i kakvu funkciju njen strah može imati za sistem u kojem živi, dakle u okruženju Vas, tate i bake. I mislim da i vi naslućujete da nešto treba da se promeni komentarišući da Vam se čini da ne uspevate da joj "usadite" sigurnost. Verujem da to želite, ali to nije "igra jedan na jedan" već više hrabrosti moraju da pokažu svi oko nje. Događaj koji opisujete i "grubi"
pokušaj odvajanja je samo pojačao bazičnu nesigurnost koja je postojala i pre toga. Iako smatram da se ne radi o ozbiljnom (individualnom) problemu devojčice (već o nosiocu problema), savetujem Vam da u ličnom kontaktu potražite pomoć i pružite više informacija stručnjaku za
psihološke probleme dece i porodične odnose (porodičnim odlsakom).
Pozdrav.
Poštovani,
Žao mi je, ali Vam ne mogu odgovoriti na ovako postavljeno pitanje jer zahteva previše prostora. Budite određeniji u opisu ponašanja Vašeg deteta: kog je pola, kakav je u ostalim segmentima ponašanja i razvoja, da li ima samo
emocionalni problem ili još neki problem, od kada se tako ponaša, gde se tako ponaša, kako se vi ponašate kada se takvo ponašanje pojavi, koliko traje, kako se smiruje, da li ga ometa u funkcionisanju, da li njemu ne smeta a Vama smeta i mnogo toga.
Pozdrav.
Poštovani,
Imam blizance od dve godine, dječaka i djevojčicu. Problem je sa dječakom koji već pola godine
ne spava kako treba, legne oko 22h a probudi se oko 1h, u nesvesnom stanju čas
histerično plače čas se
histerično smije, i tako do 6.30 ujutro. Do godinu ipo je bilo sve normalno a onda je krenulo sve ovim tokom i još traje. Možete li me uputit na riješenje ovog problema i da li to ima neke
veze sa psihičkim poremećajem.
Unapred zahvalna.
Poštovana,
Savetujem da odvedete dečaka na
pregled dečjem neurologu, koji će osim svog nalaza indikovati i eeg snimanje i druge preglede ukoliko proceni da su potrebni. Tek nakon toga treba sagledavati da li se radi o
problemu spavanja,
noćnih strahova ili drugih porblema koji se tiču dečjeg psihijatra.
Pozdrav
Poštovani doktorke,
Ja sam još uvek student, imam još 5 ispita, ali
nemam ni snage i niti volje da to završim. Mislim da je to i osnova svih mojih problema. Moj najveći problem je
odsustvo koncentracije. Bila sam odličan đak, lepo startovala na fakultetu, čak mi ni prosek nije loš, ali sada kada sam na kraju ja nemam više volje. Nije mi stalo, toliko sam odužila da godišnje dam 1-2 ispita. Inače sam student medicine. Kao da živim u snu, poslednje 2,3 god se osećam prazno, ni do čega mi nije stalo, ništa me ne raduje, ali ono što mene ubija je odsustvo koncentracije, čak ni članak iz novina ne mogu da pratim. Ne stignem do kraja teksta, a već sam zaboravila šta sam predhodno pročitala. To mi stvara ogromne probleme, a sve se završi
nerviranjem i stanjima u kojima čak ne želim više ni da živim. Uvek problemi nastaju, kada počnem da učim, prođu sati a ja samo bledo gledam u knjigu. Inače u porodici niko ne boluje od psihijatrijskih bolesti. Molim Vas da mi odgovorite, jer mi je zaista, potrebna Vaša pomoć.
Unapred hvala.
Poštovana kolegenice,
Svako može analizirati zašto baš pred kraj fakulteta
odugovlačite dobijajući depresiju i čemu Vam sve to služi. Ja se time ne bih bavio (niti mogu ovako), ali mogu da se priupitam da li ste se ustvari ulenjili ili zaista imate
depresivnu epizodu koju trebate prekinuti uz terapiju. U današnje vreme to nije pojava koja treba tako dugo da se održava jer se efikasno leči.
Pozdrav.
Poštovani,
Imam sina koji je star tri godine. Dešava se da nekoliko puta u toku dana
zaskoči stolicu (jako se izvinjavam zbog ovakve reči, ali ne znam kako drugačije da opišem) i
simulira seksualnu radnju. Nisam htela na silu da ga odvraćam od toga. Kada ga pitam šta radi on ništa ne odgovori. To potraje 10 do 15 sekundi i onda nastavi dalje da se igra. Nikada ga nisam pustila da vidi tako nešto na tv-u i nije zatekao muža i mene nikada dok vodimo ljubav. Potpuno je
normalno dete, sve je u redu, imamo divne odnose u kući, jednostavno ne mogu da pronađem razlog ovome, a plašim se da to nije baš uobičajeno ponašanje.
Hvala puno unapred.
Poštovana,
Kao i kod odraslih, i
kod dece trljanje sluzokože genitalne regije izaziva doživljaj zadovoljstva, ali nema
seksualnu konotaciju, nema sekusalnih fantazija, a sa druge strane deca se ne kriju dok to rade sve dok ne nauče da se to ne radi pred drugima. Kako ste vi opisali, radi se o uobičajenoj pojavi najčešće prolaznog karaktera, kojoj ne treba pridavati značaj, a pogotovo ne zapitkivati dete šta radi iz više razloga. Ako već reagujete, moj savet je da isključivo reagujete blagim
fizičkim sputavanjem i sprečavanjem i skretanjem pažnje i ponašanja ka drugoj aktivnosti (ako je neophodno uz kratak komentar da se to ne radi i pohvalu kada prihvati drugu aktivnost). Napominjem da ne treba biti grub i bezkompromisno insistirati.
Pozdrav
Majka sam devojčice koja ima sedam ipo godina. Završila je prvi razred. Pokazuje veliki strah od odvajanja (naročito od mene). Neće da prespava ni kod koga. Ako treba negde da idem onda su to pitanja kad ću doći, da ne želi da idem, da hoće i ona sa mnom. Inače radim i u periodu kad sam na poslu ona je sa babom kod kuće i stalno zivka kad ću doći. I ranije je bilo teže sa odvajanjem, ali je uspevala da bude bar jednu-dve noći bez mene, bez nekih većih problema. Strahovi su se pojačali posle zimovanja koje je bilo organizovano sa vrtićem, i rekla je da nikad više neće ići ni na zimovnje ni na letovanje sa vrtićem (školom) sa 5 ipo godina. Iako sam rekla vaspitačici da me zove ako bude bilo problema oko njenog ostanka na zimovanju, ona to nije uradila već je dopustila da dete plače danima (bili su 7 dana), govoreći da je dobro. Od druge dece sam saznala da je stalno plakala, pogotovu uveče. Nesigurna je u sebe i lako odustaje ukoliko pokaže neuspeh u obavljanju nekih aktivnosti. Želela bih da me posavetujete vezano za dalje korake jer mi se čini da ne uspevam da joj usadim (da joj pomognem) da bude sigurnija u sebe i ne uspevamo da prevaziđemo strah od odvajanja. Govorila sam u jednini ali da napomenem da sam u braku sa njenim ocem i imamo miran i skladan brak bez svađa i trzavica. On je obožava i ona njega, ali je ipak više vezana za mene.
U nadi da ćete mi odgovoriti, srdačno Vas pozdravljam. Dragica
Problem separacione anksioznosti (strah od odvajanja) ja veoma retko sagledavam kao problem isključivo deteta (što se može videti kod izuzetno introvertne i osetljive dece) čuvene "pod staklenim zvonom". Obično mnogo više pomaže sagledavanje sistema u kome se strah od odvajanja održava i šta dete čini toliko nesigurnim i zabrinutim (pogotovo za Vas koja želi da je učini sigurnom) kada je ono u relativno bezbednom okruženju (sa bakom, možda i ocem?) i kakvu funkciju njen strah može imati za sistem u kojem živi, dakle u okruženju Vas, tate i bake. I mislim da i vi naslućujete da nešto treba da se promeni komentarišući da Vam se čini da ne uspevate da joj "usadite" sigurnost. Verujem da to želite, ali to nije "igra jedan na jedan" već više hrabrosti moraju da pokažu svi oko nje. Događaj koji opisujete i "grubi" pokušaj odvajanja je samo pojačao bazičnu nesigurnost koja je postojala i pre toga. Iako smatram da se ne radi o ozbiljnom (individualnom) problemu devojčice (već o nosiocu problema), savetujem Vam da u ličnom kontaktu potražite pomoć i pružite više informacija stručnjaku za psihološke probleme dece i porodične odnose (porodičnim odlsakom).
Pozdrav.
Zašto dete, staro 9 godina plače bez razloga, ili se smeje bez razloga?
Hvala unapred.
Žao mi je, ali Vam ne mogu odgovoriti na ovako postavljeno pitanje jer zahteva previše prostora. Budite određeniji u opisu ponašanja Vašeg deteta: kog je pola, kakav je u ostalim segmentima ponašanja i razvoja, da li ima samo emocionalni problem ili još neki problem, od kada se tako ponaša, gde se tako ponaša, kako se vi ponašate kada se takvo ponašanje pojavi, koliko traje, kako se smiruje, da li ga ometa u funkcionisanju, da li njemu ne smeta a Vama smeta i mnogo toga.
Pozdrav.
Imam blizance od dve godine, dječaka i djevojčicu. Problem je sa dječakom koji već pola godine ne spava kako treba, legne oko 22h a probudi se oko 1h, u nesvesnom stanju čas histerično plače čas se histerično smije, i tako do 6.30 ujutro. Do godinu ipo je bilo sve normalno a onda je krenulo sve ovim tokom i još traje. Možete li me uputit na riješenje ovog problema i da li to ima neke veze sa psihičkim poremećajem.
Unapred zahvalna.
Savetujem da odvedete dečaka na pregled dečjem neurologu, koji će osim svog nalaza indikovati i eeg snimanje i druge preglede ukoliko proceni da su potrebni. Tek nakon toga treba sagledavati da li se radi o problemu spavanja, noćnih strahova ili drugih porblema koji se tiču dečjeg psihijatra.
Pozdrav
Ja sam još uvek student, imam još 5 ispita, ali nemam ni snage i niti volje da to završim. Mislim da je to i osnova svih mojih problema. Moj najveći problem je odsustvo koncentracije. Bila sam odličan đak, lepo startovala na fakultetu, čak mi ni prosek nije loš, ali sada kada sam na kraju ja nemam više volje. Nije mi stalo, toliko sam odužila da godišnje dam 1-2 ispita. Inače sam student medicine. Kao da živim u snu, poslednje 2,3 god se osećam prazno, ni do čega mi nije stalo, ništa me ne raduje, ali ono što mene ubija je odsustvo koncentracije, čak ni članak iz novina ne mogu da pratim. Ne stignem do kraja teksta, a već sam zaboravila šta sam predhodno pročitala. To mi stvara ogromne probleme, a sve se završi nerviranjem i stanjima u kojima čak ne želim više ni da živim. Uvek problemi nastaju, kada počnem da učim, prođu sati a ja samo bledo gledam u knjigu. Inače u porodici niko ne boluje od psihijatrijskih bolesti. Molim Vas da mi odgovorite, jer mi je zaista, potrebna Vaša pomoć.
Unapred hvala.
Svako može analizirati zašto baš pred kraj fakulteta odugovlačite dobijajući depresiju i čemu Vam sve to služi. Ja se time ne bih bavio (niti mogu ovako), ali mogu da se priupitam da li ste se ustvari ulenjili ili zaista imate depresivnu epizodu koju trebate prekinuti uz terapiju. U današnje vreme to nije pojava koja treba tako dugo da se održava jer se efikasno leči.
Pozdrav.
Imam sina koji je star tri godine. Dešava se da nekoliko puta u toku dana zaskoči stolicu (jako se izvinjavam zbog ovakve reči, ali ne znam kako drugačije da opišem) i simulira seksualnu radnju. Nisam htela na silu da ga odvraćam od toga. Kada ga pitam šta radi on ništa ne odgovori. To potraje 10 do 15 sekundi i onda nastavi dalje da se igra. Nikada ga nisam pustila da vidi tako nešto na tv-u i nije zatekao muža i mene nikada dok vodimo ljubav. Potpuno je normalno dete, sve je u redu, imamo divne odnose u kući, jednostavno ne mogu da pronađem razlog ovome, a plašim se da to nije baš uobičajeno ponašanje.
Hvala puno unapred.
Kao i kod odraslih, i kod dece trljanje sluzokože genitalne regije izaziva doživljaj zadovoljstva, ali nema seksualnu konotaciju, nema sekusalnih fantazija, a sa druge strane deca se ne kriju dok to rade sve dok ne nauče da se to ne radi pred drugima. Kako ste vi opisali, radi se o uobičajenoj pojavi najčešće prolaznog karaktera, kojoj ne treba pridavati značaj, a pogotovo ne zapitkivati dete šta radi iz više razloga. Ako već reagujete, moj savet je da isključivo reagujete blagim fizičkim sputavanjem i sprečavanjem i skretanjem pažnje i ponašanja ka drugoj aktivnosti (ako je neophodno uz kratak komentar da se to ne radi i pohvalu kada prihvati drugu aktivnost). Napominjem da ne treba biti grub i bezkompromisno insistirati.
Pozdrav
Prikazano 126-130 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke