1. Pitanje broj: #37143

    Poštovani,
    Majka sam devojčice koja ima sedam ipo godina. Završila je prvi razred. Pokazuje veliki strah od odvajanja (naročito od mene). Neće da prespava ni kod koga. Ako treba negde da idem onda su to pitanja kad ću doći, da ne želi da idem, da hoće i ona sa mnom. Inače radim i u periodu kad sam na poslu ona je sa babom kod kuće i stalno zivka kad ću doći. I ranije je bilo teže sa odvajanjem, ali je uspevala da bude bar jednu-dve noći bez mene, bez nekih većih problema. Strahovi su se pojačali posle zimovanja koje je bilo organizovano sa vrtićem, i rekla je da nikad više neće ići ni na zimovnje ni na letovanje sa vrtićem (školom) sa 5 ipo godina. Iako sam rekla vaspitačici da me zove ako bude bilo problema oko njenog ostanka na zimovanju, ona to nije uradila već je dopustila da dete plače danima (bili su 7 dana), govoreći da je dobro. Od druge dece sam saznala da je stalno plakala, pogotovu uveče. Nesigurna je u sebe i lako odustaje ukoliko pokaže neuspeh u obavljanju nekih aktivnosti. Želela bih da me posavetujete vezano za dalje korake jer mi se čini da ne uspevam da joj usadim (da joj pomognem) da bude sigurnija u sebe i ne uspevamo da prevaziđemo strah od odvajanja. Govorila sam u jednini ali da napomenem da sam u braku sa njenim ocem i imamo miran i skladan brak bez svađa i trzavica. On je obožava i ona njega, ali je ipak više vezana za mene.
    U nadi da ćete mi odgovoriti, srdačno Vas pozdravljam. Dragica

    Odgovoreno: 04. 09. 2009.
    • Poštovana,
      Problem separacione anksioznosti (strah od odvajanja) ja veoma retko sagledavam kao problem isključivo deteta (što se može videti kod izuzetno introvertne i osetljive dece) čuvene "pod staklenim zvonom". Obično mnogo više pomaže sagledavanje sistema u kome se strah od odvajanja održava i šta dete čini toliko nesigurnim i zabrinutim (pogotovo za Vas koja želi da je učini sigurnom) kada je ono u relativno bezbednom okruženju (sa bakom, možda i ocem?) i kakvu funkciju njen strah može imati za sistem u kojem živi, dakle u okruženju Vas, tate i bake. I mislim da i vi naslućujete da nešto treba da se promeni komentarišući da Vam se čini da ne uspevate da joj "usadite" sigurnost. Verujem da to želite, ali to nije "igra jedan na jedan" već više hrabrosti moraju da pokažu svi oko nje. Događaj koji opisujete i "grubi" pokušaj odvajanja je samo pojačao bazičnu nesigurnost koja je postojala i pre toga. Iako smatram da se ne radi o ozbiljnom (individualnom) problemu devojčice (već o nosiocu problema), savetujem Vam da u ličnom kontaktu potražite pomoć i pružite više informacija stručnjaku za psihološke probleme dece i porodične odnose (porodičnim odlsakom).
      Pozdrav.

Ostavite komentar