PITANJE
Majka sam devojčice od 12 godina. Vrlo je vedra i društvena, inteligentna
osoba, lepa i zgodna, samostalna i zdrava. Sve ovo naglašavam upravo zato,
što bih verovatno trebala da budem zadovoljna. Ali naravno, uvek ima neko
ali…
Do sada je bila odlična učenica i imala je sve petice. Na njen uspeh sam
ipak dosta uticala ja, svojim forsiranjem učenja (tražeći svakodnevno da
mi priča šta su učili u školi, teraći je da uči, podsećajući je,
opominjući i preslišavajući, zadajući joj zadatke za vežbanje pred
kontrolni…). Smatram važnim odličan uspeh - ne kao stvar prestiža, ne kao
svoj lični uspeh - nego kao nešto što će joj ostaviti mogućnost izbora pri
odluci o kasnijem upisu u srednju školu ili na fakultet. Njoj nedostaje
ambicioznosti. Ima lepe želje u vezi svog budućeg života, ima prohteve –
ali nije dovoljno zrela da shvati da ona već sad stvara svoju budućnost.
Možda na celu situaciju utiče i to što sam i ja u školi bila “primeran
djak”, “vukovac” (što mi sad apsolutno ništa ne znači), što sam završila
fakultet i diplomirala u roku od četiri godine (što mi je omogućilo dobar,
cenjen i dobro plaćen posao). Znam da je posao samo jedan segment života,
da ne mora nužno da učini čoveka srećnim i ispunjenim, i da uopšte ne
postoje garancije za sreću – ali ipak znam i da sam zahvaljujući svom
trudu, radu, i upornosti postala samouverena osoba, širokog opšteg
obrazovanja, stručna u svom poslu, koja uživa poštovanje ljudi iz svoje
okoline.
Moja ćerka je opuštena za nas obe. Verovatno zato što sam ja brinula za
obe. Svesna sam da grešim, da se previše uplićem, da mora sama da vodi
računa o svojim obavezama i da snosi odgovornost za svoje postupke. No,
nedostaje joj motivacija. Nema takmičarskog, ni borbenog duha. Opuštena
je, spora i neefikasna... Zamisli se, zagleda u prazno, a vreme samo
klizi... Dosta vremena gubi na gledanje televizije (u stanju je da gleda
sve redom), na beskrajne, besmislene telefonske razgovore sa drugaricom...
Ja mogu da razumem da je to pred-pubertet, da je to uobičajno ponašenje za
devojčice u njenom dobu, i verovatno ne bih na to ni obraćala pažnju da
je to ne sprečava u obavezama. Kada razgovaramo o tome ona apsolutno
razume sve što joj govorim, ali se ništa ne menja u pristupu. Ide linijom
manjeg otpora i lakše joj je da se suprotstavlja meni, nego da se uhvati u
koštac sa svojom lenjošću. Čini mi se da joj je lakše da izdrži kaznu
(kazne su bivale zabrana !
gledanja televizije, odlaska napolje sa društvom, korišćenja računara),
bez obzira što joj nije po volji - nego da promeni pristup.
Kada sam pokušala da okrenem drugi list i prepustim njoj brigu o svojim
obavezama, dva meseca je bilo dovoljno da sada na polugodištu bude jedva
odlična. Ubedjena sam da je veoma inteligentna, odnosno da postoji
potencijal za uspeh, i da školsko gradivo ni u kom slučaju ne prevazilazi
njene mogućnosti. Znam da se uspesi ne postižu inteligencijom već voljom i
upornošću. Dodatni problem je i to što je brbljiva i opuštena na času, ne
pravi nikakve ozbiljne probleme osim što priča sa drugaricama, što naravno
nervira nastavnike i ponekad se odrazi i na ocene.
Imam podršku supruga, koji se ipak na upušta previše osim sporadično, koji
je to meni prepustio, mada i on smatra da ćerka treba sama da vodi računa
o svom učenju. Ali ja ne znam kako to sad odjednom postići i ispraviti?
Svesna sam da sam ja doprinela takvoj situaciji, ali ne mogu da nadjem
način kako da motivišem dete.
Ne mogu ni da se pomirim sa situacijom. Ne mogu da budem ravnodušna, jer
se bojim da će u vreme kada ona postane zrelija i odgovornija biti možda
kasno. Želim joj naravno najbolje, ne mogu da se zadovoljim osrednjim, a
bojim se da ni ona to neće moći u budućnosti. Moram da napomenem da nam
mogućnosti dozvoljavaju da joj pružimo više od proseka (naravno razumni
smo ljudi i ne preterujemo ni u čemu) – i bojim se da će ukoliko jednog
dana ne bude mogla da sama sebi priušti to isto, na šta je navikla – da će
biti nezadovljna i frustrirana.
Verovatno deo problema leži i u tome što je jedinica, pa joj se suviše
posvećujem. Ali, ja sam jednostavno roditeljstvo shvatila kao svoj
najvažniji zadatak (i ako izuzem ovaj segment) i mogla bih smatrati da sam
ga uspešno obavljala – ona je jedno zadovoljno dete koje zrači vedrinom.
Upravo se i bojim da joj tu vedrinu ne ugušim. U situaciji sam da
preispitujem svoje životne prioritete. Svesna da sam zanemarila svoj lični
život, svoj emotivni odnos sa suprugom, i menjam svoj pristup stvarima.
Jedan deo tih promena bi trebao biti i pomoć ćerki da se osamostali u ovom
segmentu, da počne sama da vodi računa o svojim školskih obavezama.
Znam da je problem i u tome što je često kritikujem (što se sve što je
dobro podrazumeva, a loše ističe i analizira). Možda ja sve ovo shvatam
preozbiljno, ali gledajući oko sebe vidim da je ovo jedan surov svet, gde
sve više vlada konkurencija i ovo moje pismo proističe iz velike želje da
pomognem svom detetu da se što bolje snadje u njemu.
Molim Vas za savet. Verovatno mogu dobro da izanaliziram situaciju i
postavim dijagnozu, ali meni treba terapija. Kako motivisati dete da bude
ambicioznije, da se ne zadovoljava sa osrednjošću, da bude borbenije i da
nauči da preuzme odgovornost za svoje postupke?
ODGOVOR
Poštovana gdjo T, čestitam vam na upornosti da dobijete savet. Obzirom da
ste već pisali, dozvolio sam sebi da se sa namerom poigram vašim pismom
očekujući vaš komentar. Naravno, na više načina je to moglo biti učinjeno
jer ste na fantastian način pružili mnogo informacija. Evo kako va[e pismo može izgledati i drugačije
Majka sam devojčice od 12 godina. Vrlo je vedra i društvena, inteligentna
osoba, lepa i zgodna, samostalna i zdrava. Do sada je bila odlična učenica.
Ima lepe želje u vezi svog budućeg života. Moja ćerka je opuštena za nas
obe. Ubedjena sam da je veoma inteligentna, odnosno da postoji potencijal za
uspeh, i da školsko gradivo ni u kom slučaju ne prevazilazi njene
mogućnosti. Ona je jedno zadovoljno dete koje zrači vedrinom.
Sve ovo naglašavam upravo zato, što bih verovatno trebala da budem
zadovoljna. Ali naravno, uvek ima neko ali…Smatram važnim odličan uspeh - ne
kao stvar prestiža, ne kao svoj lični uspeh. Možda na celu situaciju utiče i
to što sam i ja u školi bila “primeran djak”, “vukovac” (što mi sad
apsolutno ništa ne znači), što sam završila
fakultet i diplomirala u roku od četiri godine. Svesna sam da grešim, da se
previše uplićem, da mora sama da vodi računa o svojim obavezama i da snosi
odgovornost za svoje postupke. Imam podršku supruga, koji se ipak na upušta
previše osim sporadično. Svesna sam da sam ja doprinela takvoj situaciji. Ne
mogu ni da se pomirim sa situacijom. U situaciji sam da preispitujem svoje
životne prioritete. Svesna da sam zanemarila svoj lični život, svoj emotivni
odnos sa suprugom, i menjam svoj pristup stvarima. Znam da je problem i u
tome što je često kritikujem (što se sve što je
dobro podrazumeva, a loše ističe i analizira), ali gledajući oko sebe vidim
da je ovo jedan surov svet, gde sve više vlada konkurencija. Verovatno mogu
dobro da izanaliziram situaciju i postavim dijagnozu, ali meni treba
terapija.
Srdačan pozdrav
Postovani doktore
molim Vas da mi pomognete Vasim strucnim misljenjem i informacijama.
Zanima me operacija produzenja penisa , da li je izvodiva , koliko je
efikasna ,da li je nakon nje moguc normalan odnos i orgazam , koliko
otprilike kosta , koji su rizici.
Ako je Vasa prva reakcija ne , osim ako je neophodno , verujte mi -
neophodno je , imam 34 godine i najveci problem zbog kojeg sam duboko
nesrecan - premali penis. Konacno sam odlucio da nesto ucinim po tom
pitanju ako je moguce inace cu biti suocen sa zivotom u celibatu i bez
naslednika. moja prva prepreka je slaba informisanost i molim Vas da mi
pomognete koliko mozete. Beskrajno zahvalan
Ovim problemima se najvise bavi Prof.dr S. Perovic u Beogradu. Potrazite
preko interneta adresu ordinacije u kojoj radi i javiti se na pregled.
dr Vojinov
Utvrđeno je da imam analni polip i obavezna je operacija. Zamolila bih da mi objasnite postupak operacije, da li boli, koliko se ostaje u bolnici i kako sve to izgleda?
Postovana,
Ja sam pulmolog, a ne ORL doktor, te moj odgovor ne sadrzi potpunu
kompetentnost. Za kvalifikovan odgovor javite se ORL doktoru. Mogu Vas samo
utesiti, da koliko ja znam, operacija nije ozbiljna i spada u lakse ORL
interevencije. Zato ne odlazite operaciju koja ce Vas resisi problema.
Srdacan pozdrav!
Doc. dr sc. Milan Rancic
Postovani doktore milane ,
molim vas za savet pomoc , u vezi moje cerke anastasije (3 godine) , koja
je od 10 meseci , dobila smetnje u disanju. Obratila sam se hitnoj pomoci
tretirali su je da ima asmu , i odmah su joj olaksali disanje sa ventalin
i sirup Predmix. Od tada uvek kada dodje do smetnje disanja moram da
koristim te lekove. Da li je to bronhitis ili je asma?
Svaki put dobije anti-biotik ponekad i dva puta u mesecu zavisno od
vremena. Da li je vlaznost ili neka druga vremenska prognoza ?
Neznam da li je u vezi toga anastasija dobila Eczemu i da li je to moguce
jer joj se pojavilo pre mesec dana.
Molim vas za vas odgovor.
Zahvaljujem unapred
Postovana,
Bronhijalna astma je imunolosko-alergoloska bolest i kao takva udruzena je
cesto sa drugim alergoloskim bolestima. Dakle, nije Vasa cerka dobila ekcem
zbog astme, vec se ispoljila druga bolest na osnovu odredjene imunoloske
konstitucije. Verovatno je da stanje koje opisujete verovatno znaci
postojanje astme u laksem obliku, ali kako je dete malo nije moguce
sprovesti sva potrebna ispitivanja za definitivan dokaz. Nisu toliko ni
vazna ta ispitivanja. Vazno je da dete dobija terapiju koja mu olaksava
tegobe i omogucava normalno disanje. A deca kako rastu cesto i spontano
prevazidju ove zdravstvene tegobe. I naravno, potrebno je da dete bude pod
redovnim nadzorom kvalifikovanog lekara.
Srdacan pozdrav!
Doc. dr sc. Milan Rancic
Postovana,
Bronhijalna astma je imunolosko-alergoloska bolest i kao takva udruzena je
cesto sa drugim alergoloskim bolestima. Dakle, nije Vasa cerka dobila ekcem
zbog astme, vec se ispoljila druga bolest na osnovu odredjene imunoloske
konstitucije. Verovatno je da stanje koje opisujete verovatno znaci
postojanje astme u laksem obliku, ali kako je dete malo nije moguce
sprovesti sva potrebna ispitivanja za definitivan dokaz. Nisu toliko ni
vazna ta ispitivanja. Vazno je da dete dobija terapiju koja mu olaksava
tegobe i omogucava normalno disanje. A deca kako rastu cesto i spontano
prevazidju ove zdravstvene tegobe. I naravno, potrebno je da dete bude pod
redovnim nadzorom kvalifikovanog lekara.
Srdacan pozdrav!
Doc. dr sc. Milan Rancic
Dobar dan postovani doktore.Moje ime je K.Imam 21 godinu.Moj
problem je u otezanom disanju unazad nekih godinu i po dana. Postavio bih
vam neko pitanje vezano za moju trenutnu dijagnozu.Naime pre nekoliko dana
sam bio na pregled na vasoj klinici, tacnije na alergolosko-imunolosku
ambulantu, gde sam pre pregleda morao da uradim spirometriju.Prvog dana
sam imao najbolji rezultat 4,61 a drugog 4,10, te su mi doktori rekli da
nema potrebe da radim bronhoprovokacioni test jer samo ovo odstupanje
ukazuje na neku obstrukciju tacnije na astmu. Kao terapiju sam dobio
pumpicu berodual i sprej alvesco.Ova terapija treba da traje 2
nedelje,nakon cega moram da se javim na kontrolu. Medjutim, sprej alvesco
trenutno nemam ali koristim berodual 3x dnevno. Nekoliko minuta nakon
uzimanja beroduala ja pocinjem da kasljem i u pitanju je dosta jak suv
kasalj pracen nekog osecaja gorenja u grudima.Isto tako ne vezano za
pumpicu imam osecaj da nesto iz pluca ili grla ne mogu da iskasljem t!
e me to tera na stalno nakasljavanje, sto mi predstavlja i najveci
problem.Moje je pitanje da li to tako treba da bude i da li je potrebno
mozda da uradim jos neke testove osim spirometrije kako bi ustanovio da li
je u pitanju zaista astma? Sta predlazete?
Srdacan pozdrav, unapred hvala!
Postovani,
Opis tegoba koje ste dali, kao i testovi koje ste naveli vrlo su indikativni
za bronhijalnu astmu. Lekar Vam je dao dva leka, od kojih Berodual treba da
otkloni opstrukciju, a lek koji treba da Vas leci je Alvesco. Ako niste
pribavili taj lek, javite se da da dobijete neki drugi inghalacioni
kortikosteroid, ali nikako nemojte biti bez njega. Ako Vam Berodual smeta i
provocira tegobe, treba pokusati i sa drugim bronhodilatatorom koji bolje
tolerisete.
U svakom slucaju potrebno je da terapiju redovno koristite, kako bi se na
kontroli ocenilo koliko su Vase tegobe reverzibilne.Za definitivnu dijagnozu
je potreban period pracenja. On je nekad vrlo kratak, a nekad traje i vise
meseci.
Samo napred! Vase tegobe mogu biti stavljene pod kontrolu.
Srdacan pozdrav!
Doc. Dr sc. Milan Rancic
PITANJE Majka sam devojčice od 12 godina. Vrlo je vedra i društvena, inteligentna osoba, lepa i zgodna, samostalna i zdrava. Sve ovo naglašavam upravo zato, što bih verovatno trebala da budem zadovoljna. Ali naravno, uvek ima neko ali… Do sada je bila odlična učenica i imala je sve petice. Na njen uspeh sam ipak dosta uticala ja, svojim forsiranjem učenja (tražeći svakodnevno da mi priča šta su učili u školi, teraći je da uči, podsećajući je, opominjući i preslišavajući, zadajući joj zadatke za vežbanje pred kontrolni…). Smatram važnim odličan uspeh - ne kao stvar prestiža, ne kao svoj lični uspeh - nego kao nešto što će joj ostaviti mogućnost izbora pri odluci o kasnijem upisu u srednju školu ili na fakultet. Njoj nedostaje ambicioznosti. Ima lepe želje u vezi svog budućeg života, ima prohteve – ali nije dovoljno zrela da shvati da ona već sad stvara svoju budućnost. Možda na celu situaciju utiče i to što sam i ja u školi bila “primeran djak”, “vukovac” (što mi sad apsolutno ništa ne znači), što sam završila fakultet i diplomirala u roku od četiri godine (što mi je omogućilo dobar, cenjen i dobro plaćen posao). Znam da je posao samo jedan segment života, da ne mora nužno da učini čoveka srećnim i ispunjenim, i da uopšte ne postoje garancije za sreću – ali ipak znam i da sam zahvaljujući svom trudu, radu, i upornosti postala samouverena osoba, širokog opšteg obrazovanja, stručna u svom poslu, koja uživa poštovanje ljudi iz svoje okoline. Moja ćerka je opuštena za nas obe. Verovatno zato što sam ja brinula za obe. Svesna sam da grešim, da se previše uplićem, da mora sama da vodi računa o svojim obavezama i da snosi odgovornost za svoje postupke. No, nedostaje joj motivacija. Nema takmičarskog, ni borbenog duha. Opuštena je, spora i neefikasna... Zamisli se, zagleda u prazno, a vreme samo klizi... Dosta vremena gubi na gledanje televizije (u stanju je da gleda sve redom), na beskrajne, besmislene telefonske razgovore sa drugaricom... Ja mogu da razumem da je to pred-pubertet, da je to uobičajno ponašenje za devojčice u njenom dobu, i verovatno ne bih na to ni obraćala pažnju da je to ne sprečava u obavezama. Kada razgovaramo o tome ona apsolutno razume sve što joj govorim, ali se ništa ne menja u pristupu. Ide linijom manjeg otpora i lakše joj je da se suprotstavlja meni, nego da se uhvati u koštac sa svojom lenjošću. Čini mi se da joj je lakše da izdrži kaznu (kazne su bivale zabrana ! gledanja televizije, odlaska napolje sa društvom, korišćenja računara), bez obzira što joj nije po volji - nego da promeni pristup. Kada sam pokušala da okrenem drugi list i prepustim njoj brigu o svojim obavezama, dva meseca je bilo dovoljno da sada na polugodištu bude jedva odlična. Ubedjena sam da je veoma inteligentna, odnosno da postoji potencijal za uspeh, i da školsko gradivo ni u kom slučaju ne prevazilazi njene mogućnosti. Znam da se uspesi ne postižu inteligencijom već voljom i upornošću. Dodatni problem je i to što je brbljiva i opuštena na času, ne pravi nikakve ozbiljne probleme osim što priča sa drugaricama, što naravno nervira nastavnike i ponekad se odrazi i na ocene. Imam podršku supruga, koji se ipak na upušta previše osim sporadično, koji je to meni prepustio, mada i on smatra da ćerka treba sama da vodi računa o svom učenju. Ali ja ne znam kako to sad odjednom postići i ispraviti? Svesna sam da sam ja doprinela takvoj situaciji, ali ne mogu da nadjem način kako da motivišem dete. Ne mogu ni da se pomirim sa situacijom. Ne mogu da budem ravnodušna, jer se bojim da će u vreme kada ona postane zrelija i odgovornija biti možda kasno. Želim joj naravno najbolje, ne mogu da se zadovoljim osrednjim, a bojim se da ni ona to neće moći u budućnosti. Moram da napomenem da nam mogućnosti dozvoljavaju da joj pružimo više od proseka (naravno razumni smo ljudi i ne preterujemo ni u čemu) – i bojim se da će ukoliko jednog dana ne bude mogla da sama sebi priušti to isto, na šta je navikla – da će biti nezadovljna i frustrirana. Verovatno deo problema leži i u tome što je jedinica, pa joj se suviše posvećujem. Ali, ja sam jednostavno roditeljstvo shvatila kao svoj najvažniji zadatak (i ako izuzem ovaj segment) i mogla bih smatrati da sam ga uspešno obavljala – ona je jedno zadovoljno dete koje zrači vedrinom. Upravo se i bojim da joj tu vedrinu ne ugušim. U situaciji sam da preispitujem svoje životne prioritete. Svesna da sam zanemarila svoj lični život, svoj emotivni odnos sa suprugom, i menjam svoj pristup stvarima. Jedan deo tih promena bi trebao biti i pomoć ćerki da se osamostali u ovom segmentu, da počne sama da vodi računa o svojim školskih obavezama. Znam da je problem i u tome što je često kritikujem (što se sve što je dobro podrazumeva, a loše ističe i analizira). Možda ja sve ovo shvatam preozbiljno, ali gledajući oko sebe vidim da je ovo jedan surov svet, gde sve više vlada konkurencija i ovo moje pismo proističe iz velike želje da pomognem svom detetu da se što bolje snadje u njemu. Molim Vas za savet. Verovatno mogu dobro da izanaliziram situaciju i postavim dijagnozu, ali meni treba terapija. Kako motivisati dete da bude ambicioznije, da se ne zadovoljava sa osrednjošću, da bude borbenije i da nauči da preuzme odgovornost za svoje postupke?
Odgovoreno: 27. 02. 2008.ODGOVOR Poštovana gdjo T, čestitam vam na upornosti da dobijete savet. Obzirom da ste već pisali, dozvolio sam sebi da se sa namerom poigram vašim pismom očekujući vaš komentar. Naravno, na više načina je to moglo biti učinjeno jer ste na fantastian način pružili mnogo informacija. Evo kako va[e pismo može izgledati i drugačije Majka sam devojčice od 12 godina. Vrlo je vedra i društvena, inteligentna osoba, lepa i zgodna, samostalna i zdrava. Do sada je bila odlična učenica. Ima lepe želje u vezi svog budućeg života. Moja ćerka je opuštena za nas obe. Ubedjena sam da je veoma inteligentna, odnosno da postoji potencijal za uspeh, i da školsko gradivo ni u kom slučaju ne prevazilazi njene mogućnosti. Ona je jedno zadovoljno dete koje zrači vedrinom. Sve ovo naglašavam upravo zato, što bih verovatno trebala da budem zadovoljna. Ali naravno, uvek ima neko ali…Smatram važnim odličan uspeh - ne kao stvar prestiža, ne kao svoj lični uspeh. Možda na celu situaciju utiče i to što sam i ja u školi bila “primeran djak”, “vukovac” (što mi sad apsolutno ništa ne znači), što sam završila fakultet i diplomirala u roku od četiri godine. Svesna sam da grešim, da se previše uplićem, da mora sama da vodi računa o svojim obavezama i da snosi odgovornost za svoje postupke. Imam podršku supruga, koji se ipak na upušta previše osim sporadično. Svesna sam da sam ja doprinela takvoj situaciji. Ne mogu ni da se pomirim sa situacijom. U situaciji sam da preispitujem svoje životne prioritete. Svesna da sam zanemarila svoj lični život, svoj emotivni odnos sa suprugom, i menjam svoj pristup stvarima. Znam da je problem i u tome što je često kritikujem (što se sve što je dobro podrazumeva, a loše ističe i analizira), ali gledajući oko sebe vidim da je ovo jedan surov svet, gde sve više vlada konkurencija. Verovatno mogu dobro da izanaliziram situaciju i postavim dijagnozu, ali meni treba terapija. Srdačan pozdrav
Postovani doktore molim Vas da mi pomognete Vasim strucnim misljenjem i informacijama. Zanima me operacija produzenja penisa , da li je izvodiva , koliko je efikasna ,da li je nakon nje moguc normalan odnos i orgazam , koliko otprilike kosta , koji su rizici. Ako je Vasa prva reakcija ne , osim ako je neophodno , verujte mi - neophodno je , imam 34 godine i najveci problem zbog kojeg sam duboko nesrecan - premali penis. Konacno sam odlucio da nesto ucinim po tom pitanju ako je moguce inace cu biti suocen sa zivotom u celibatu i bez naslednika. moja prva prepreka je slaba informisanost i molim Vas da mi pomognete koliko mozete. Beskrajno zahvalan
Odgovoreno: 27. 02. 2008.Ovim problemima se najvise bavi Prof.dr S. Perovic u Beogradu. Potrazite preko interneta adresu ordinacije u kojoj radi i javiti se na pregled. dr Vojinov
Utvrđeno je da imam analni polip i obavezna je operacija. Zamolila bih da mi objasnite postupak operacije, da li boli, koliko se ostaje u bolnici i kako sve to izgleda?
Odgovoreno: 27. 02. 2008.Postovana, Ja sam pulmolog, a ne ORL doktor, te moj odgovor ne sadrzi potpunu kompetentnost. Za kvalifikovan odgovor javite se ORL doktoru. Mogu Vas samo utesiti, da koliko ja znam, operacija nije ozbiljna i spada u lakse ORL interevencije. Zato ne odlazite operaciju koja ce Vas resisi problema. Srdacan pozdrav! Doc. dr sc. Milan Rancic
Postovani doktore milane , molim vas za savet pomoc , u vezi moje cerke anastasije (3 godine) , koja je od 10 meseci , dobila smetnje u disanju. Obratila sam se hitnoj pomoci tretirali su je da ima asmu , i odmah su joj olaksali disanje sa ventalin i sirup Predmix. Od tada uvek kada dodje do smetnje disanja moram da koristim te lekove. Da li je to bronhitis ili je asma? Svaki put dobije anti-biotik ponekad i dva puta u mesecu zavisno od vremena. Da li je vlaznost ili neka druga vremenska prognoza ? Neznam da li je u vezi toga anastasija dobila Eczemu i da li je to moguce jer joj se pojavilo pre mesec dana. Molim vas za vas odgovor. Zahvaljujem unapred Postovana, Bronhijalna astma je imunolosko-alergoloska bolest i kao takva udruzena je cesto sa drugim alergoloskim bolestima. Dakle, nije Vasa cerka dobila ekcem zbog astme, vec se ispoljila druga bolest na osnovu odredjene imunoloske konstitucije. Verovatno je da stanje koje opisujete verovatno znaci postojanje astme u laksem obliku, ali kako je dete malo nije moguce sprovesti sva potrebna ispitivanja za definitivan dokaz. Nisu toliko ni vazna ta ispitivanja. Vazno je da dete dobija terapiju koja mu olaksava tegobe i omogucava normalno disanje. A deca kako rastu cesto i spontano prevazidju ove zdravstvene tegobe. I naravno, potrebno je da dete bude pod redovnim nadzorom kvalifikovanog lekara. Srdacan pozdrav! Doc. dr sc. Milan Rancic
Odgovoreno: 27. 02. 2008.Postovana, Bronhijalna astma je imunolosko-alergoloska bolest i kao takva udruzena je cesto sa drugim alergoloskim bolestima. Dakle, nije Vasa cerka dobila ekcem zbog astme, vec se ispoljila druga bolest na osnovu odredjene imunoloske konstitucije. Verovatno je da stanje koje opisujete verovatno znaci postojanje astme u laksem obliku, ali kako je dete malo nije moguce sprovesti sva potrebna ispitivanja za definitivan dokaz. Nisu toliko ni vazna ta ispitivanja. Vazno je da dete dobija terapiju koja mu olaksava tegobe i omogucava normalno disanje. A deca kako rastu cesto i spontano prevazidju ove zdravstvene tegobe. I naravno, potrebno je da dete bude pod redovnim nadzorom kvalifikovanog lekara. Srdacan pozdrav! Doc. dr sc. Milan Rancic
Dobar dan postovani doktore.Moje ime je K.Imam 21 godinu.Moj problem je u otezanom disanju unazad nekih godinu i po dana. Postavio bih vam neko pitanje vezano za moju trenutnu dijagnozu.Naime pre nekoliko dana sam bio na pregled na vasoj klinici, tacnije na alergolosko-imunolosku ambulantu, gde sam pre pregleda morao da uradim spirometriju.Prvog dana sam imao najbolji rezultat 4,61 a drugog 4,10, te su mi doktori rekli da nema potrebe da radim bronhoprovokacioni test jer samo ovo odstupanje ukazuje na neku obstrukciju tacnije na astmu. Kao terapiju sam dobio pumpicu berodual i sprej alvesco.Ova terapija treba da traje 2 nedelje,nakon cega moram da se javim na kontrolu. Medjutim, sprej alvesco trenutno nemam ali koristim berodual 3x dnevno. Nekoliko minuta nakon uzimanja beroduala ja pocinjem da kasljem i u pitanju je dosta jak suv kasalj pracen nekog osecaja gorenja u grudima.Isto tako ne vezano za pumpicu imam osecaj da nesto iz pluca ili grla ne mogu da iskasljem t! e me to tera na stalno nakasljavanje, sto mi predstavlja i najveci problem.Moje je pitanje da li to tako treba da bude i da li je potrebno mozda da uradim jos neke testove osim spirometrije kako bi ustanovio da li je u pitanju zaista astma? Sta predlazete? Srdacan pozdrav, unapred hvala!
Odgovoreno: 27. 02. 2008.Postovani, Opis tegoba koje ste dali, kao i testovi koje ste naveli vrlo su indikativni za bronhijalnu astmu. Lekar Vam je dao dva leka, od kojih Berodual treba da otkloni opstrukciju, a lek koji treba da Vas leci je Alvesco. Ako niste pribavili taj lek, javite se da da dobijete neki drugi inghalacioni kortikosteroid, ali nikako nemojte biti bez njega. Ako Vam Berodual smeta i provocira tegobe, treba pokusati i sa drugim bronhodilatatorom koji bolje tolerisete. U svakom slucaju potrebno je da terapiju redovno koristite, kako bi se na kontroli ocenilo koliko su Vase tegobe reverzibilne.Za definitivnu dijagnozu je potreban period pracenja. On je nekad vrlo kratak, a nekad traje i vise meseci. Samo napred! Vase tegobe mogu biti stavljene pod kontrolu. Srdacan pozdrav! Doc. Dr sc. Milan Rancic
Prikazano 92276-92280 od ukupno 95670 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke