imam problem koi me po malo plasi ,,vev par dana imam cudan osecaj,,vagina me pecka prilikom odnosa ,mokrenja,i po nekada imam svrab,,zaima me sta bi to moglo da bude?unapred zahvalna/
Najverovatnije gljivicna infekcija- uzmite Vag. Canesten 3 ( jedno
eventualno 2 pakovanja za redom). Spolja mazite Kansen kremu a i partner
neka maze spolja nekoliko dana ( za vreme terapije bez odnosa). O vaginalnoj
kandidijazi prociteate nesto vise na ovom sajtu.
Postovani g-dine Milicu,
Pre 9 godina moja mama je operisala miome na materici. Ubrzo nakon toga
ustanovljeno je da joj se na trbusnom zidu pojavila kila, nejverovatnije
kao posledica pomenute operacije. Na poslednjem pregledu, pre nekoliko
dana, doktor je rekao da je kila znatno porasla i da je neophodno
odstraniti je hiruskim putem. Ono sto se javlja kao problem je to sto je
mama veoma lose podnela anesteziju tokom predhodne operacije: operacija
je trajala skoro 3 sata, nakon cega nije mogla da se probudi iz
anestezije blizu sat vremena. Nije utvrdjeno sta je bio uzrok tome (da
li veca kolicina anestezije nego sto je bilo potrebno, njen problem sa
varirajucim pritiskom ili nesto trece).
Zanima me da li je prilikom operacije kile moguce izbeci totalnu
anesteziju? Da li je moguce izvrsiti operaciju laserom, i da li to
podrazumeva izbegavanje totalne anestezije? I na kraju, da li smo mi,
laici kada je medicina u pitanju, u pravu sto se plasimo anetezije nakon
onoga sto se dogodilo?
Hvala unapred!
Posto se radi o postoperativnoj herniji trbusnog zida znatnih dimenzija
> neophodna je opsta anestezija. Ne trebate da se opterecujete prethodnom
> operacijom i iskustvom sa anestezijom. Nuzna je dobra preoperativna
> priprema koja ce otkriti eventualne rizike za opstu anesteziju. Imajte
> poverenja u vaseg lekara. Inace i za laparaskopsku operaciju
> postoperativne hernije potrebna je opsta anestezija.
>
> ass dr med sc Dragan Milic
Već oko 2 godine imam problem sa dnevnim nagonom za povraćanjem koji prestaje uveče posle 7 i moj organizam se ponaša kao da nemam nikakav problem. To ponekad prestane, pa normalno doručkujem, a nekad bude drugačije, pa ne mogu da doručkujem. To sve varira iz dana u dan. Uradio sam pregled želuca i sve je u redu. Imao sam streptokoku ikandidu, pa sam mislio da mi one prave sve te smetnje, ali sam ipak zaključio da je sve to psihički, jer drugi niko ne zna šta može da bude. Da li je to psihogeno povraćanje i kome da se obratim da ga rešim? Da li moram koristiti medikamente da bih to rešio?
Sasvim je moguće da nalazi koji ukazuju na posojanje streptokoke i kandide mogu da objasne neke nalete mučnine, ali je isto tako moguće, da s obzirom na to da imate "satnicu" za nagon za povraćanjem, to ima psihičku osnovu. Ako je problem psihogen, zahteva individualni rad sa psihologom ili psihijatrom, budući da se može desiti da možda Vaša napetost ili neki Vaši nerešeni (a ne obavezno svesni) konflikti leže u osnovi ovih smetnji, o čemu nemam elemenata da zaključujem na osnovu Vašeg pisma jer je podataka isuviše malo. Da biste dobili prave odgovore na Vaš problem, značajno je da Vaš terapeut stekne celovit utisak o tome kako funkcionišete, pa će na osnovu toga dati i adekvatne preporuke, kako u odnosu na psihoterapijski pristup, tako i u odnosu na farmakoterapiju koja bi mogla biti korišćena. Bilo bi dobro ako biste, uz mišljenje ordinirajućeg lekara, napravili proveru da li i dalje postoje infekcije grla i želuca i da li one mogu izazivati ovakve smetnje, da biste isključili somatske faktore, a tek onda biste sa tim nalazima otišli nekom od psihijatara koji se bave psihosomatskim smetnjama. Nemojte tako crno da gledate na svoj problem, sigurno je rešiv, ali se oko toga morate više angažovati, i umesto da očajavate, potražite konkretno rešenje. Čini mi se da ste se malo obeshrabrili i prepustili očajanju, što svakako nije dobar način da se Vaš problem reši.
Imam 28 godina i profesorka sam jezika. Rođena sam u Bosni i tamo sam živela do svoje 14. godine, kada smo otišli u Nemačku. Dve i po godine provela sam u užasnom ratu u centru Sarajeva, ali kada sam došla u Nemačku, to je ostalo iza mene, kao neki ružan san. Sada živim u Beogradu i radim. Veoma sam uspešna u svom poslu, dosta radim, treniram i zadovoljna sam sobom. Sebe mogu da nazovem veoma uspešnom i ambicioznom ženom. Međutim, imam jedan problem za koji sam se nadala da će da prođe vremenom, ali on i dalje postoji i ne jenjava. Naime, moj dečko mnogo želi da mi imamo dete, ali ja ne. Jednostovno ne želim decu. Kada vidim decu sva se nakostrešim i ne mogu sebe da zamislim u toj situaciji nečije mame. U školi i privatno imam dobar odnos sa mladima i vole me, kao i ja njih, ali da ja imam dete - to nikako. Kolica, plač, pelene, to mi izgleda kao noćna mora i plače mi se kada samo pomislim na to. Kada vidim decu kako se igraju i galame obuzme me jeza, strah i ljutnja sve odjednom. Na osnovu ovoga mislim da sa mnom nešto nije u redu. Skoro je jedna moja bliska prijateljica dobila bebu. Kada je zatrudnela, ja kao da sam bila ljuta na nju što je to sebi dozvolila, a ima tek 28 godina. Sada kada ima bebu, zaobilazim je u velikom krugu, a kada se vidimo smorim se užasno i odmah sutra organizujem neki izlazak sa društvom da se povratim u život. Ako imate bilo kakav odgovor ili sugestiju, odgovorite mi.
Iako se smatra da je materinski nagon po definiciji prisutan kod svake zrele žene, dešava se da zbog raznovrsnih faktora tokom razvoja i istorije života, ova želja za decom bude izrazito oslabljena, pa čak i pretvorena u otpor da se bude roditelj. Često u tom otporu ima mnogo straha od neizvesnih okolnosti koje nosi roditeljstvo, ograničenja slobodnom životu koje podrazumeva posvećenost potomstvu, nesigurnost da li ćemo i dalje moći da se uspešno bavimo svojom profesijom, hobijem ili bilo kojom aktivnošću koja nam pričinjava zadovoljstvo pre nego što se dete rodi. I to onda može biti značajan problem ukoliko, kao kod Vas, u partnerskom odnosu postoji neusaglašenost u željama i očekivanjima partnera u odnosu na planiranje porodice. Očigledno da jedno od vas dvoje mora napraviti kompromis ukoliko imate u planu da ovu sadašnju vezu zadržite - ili da on prestane da planira decu, ili da se Vi ipak prelomite i da zbog održanja veze i eventualnog braka bar pokušate da mislite o proširenju porodice u perspektivi. Nije loše da se javite nekom psihoterapeutu koji će pokušati da, zajedno sa Vama, pronikne u korene ovakvog Vašeg otpora i pokuša da ga ublaži, kako biste se lakše uklapali u "standardna" očekivanja okoline, ali svakako ne znači da morate po svaku cenu biti majka, čak i ako svi oko Vas to žele. Bitno je da Vi uspete da sebe zamislite u toj ulozi. Nije iznenađujuće da se tek u toku trudnoće žene, koje do tada nisu imale posebnu želju za detetom i prihvatile su ulogu majke pre svega di bi ugodile partneru, osete pravu i snažnu materinsku želju koja se tokom trudnoće i nakon prođaja još povećava, pa nije isključeno da bi se to moglo desiti i Vama. Ipak, sigurnije je da svoje otpore pokušate da razrešite pre donošenja bilo kakve odluke, jer je takođe moguće da zbog ovakvog sadašnjeg stava ne dođe do bitne promene kasnije. U svakom slučaju, ovo je bitna odluka, koja samim tim što podrazumeva značajne promene u strukturi života, podrazumeva pripremu i iskreno suočavanje sa prednostima i manama promena. Zato mislim da su iskren razgovor sa partnerom, a i stručna pomoć u suočavanju sa sobom, potrebne i poželjne mere kako biste se Vi osećali bolje i bili spremni da se suočite sa odlukama koje ćete, ipak, morati da donesete.
Postovani gospodine Pericu, kao i svi koji Vam pisu imam neresiv problem :). Otac ima 55 godina i prosle godine u decembru mu je dijagnostikovana metastaza na Th4 prsljenu. Operciju su uradili lekari na Banjici i prsljen, koji je bio u ocajnom stanju, ocistili i ucvrsili za 3. i 5. Nakon toga je otpusten i presao je na VMA gde su nastavili sa lecenjem tumora. Na osnovu nalza su utvrdili da je u pitanju adenokarcinom sa primarnim izvorom u plucima. Pre mesec dana je izasao iz bolnice nakon sto je primio 1. turu hemo-terapije. Problem je u tome sto i dan dans ima neizdrzive bolove i nije u stanju da na nogama izdrazi duze od minuta. Po preporukama lekara koji ga lece od karcinoma ne smemo da koristimo bilo kakvu terapiju koja ukljucuje stimulaciju misica (elektro, masaza...), a zbog bolova on nije u stanju da sam prohoda. Da li imate bilo kakav savet po pitanju nekog daljeg tretmana, kome da se obratimo i sl. Hvala unapred
Odgovoreno: 02. 04. 2008.
Poštovani, postoji više mogućnosti kojim bi tegobe mogle da se reše ali za konačnu procenu je potreban klinički pregled ili bar pregled celokupne medicinske dokumentacije. Možete se obratiti Centra za bol KBC Bežanijska Kosa na Novom Beogradu ili Klinici za neurohirurgiju, VMA. Srdačan pozdrav.
imam problem koi me po malo plasi ,,vev par dana imam cudan osecaj,,vagina me pecka prilikom odnosa ,mokrenja,i po nekada imam svrab,,zaima me sta bi to moglo da bude?unapred zahvalna/
Odgovoreno: 02. 04. 2008.Najverovatnije gljivicna infekcija- uzmite Vag. Canesten 3 ( jedno eventualno 2 pakovanja za redom). Spolja mazite Kansen kremu a i partner neka maze spolja nekoliko dana ( za vreme terapije bez odnosa). O vaginalnoj kandidijazi prociteate nesto vise na ovom sajtu.
Postovani g-dine Milicu, Pre 9 godina moja mama je operisala miome na materici. Ubrzo nakon toga ustanovljeno je da joj se na trbusnom zidu pojavila kila, nejverovatnije kao posledica pomenute operacije. Na poslednjem pregledu, pre nekoliko dana, doktor je rekao da je kila znatno porasla i da je neophodno odstraniti je hiruskim putem. Ono sto se javlja kao problem je to sto je mama veoma lose podnela anesteziju tokom predhodne operacije: operacija je trajala skoro 3 sata, nakon cega nije mogla da se probudi iz anestezije blizu sat vremena. Nije utvrdjeno sta je bio uzrok tome (da li veca kolicina anestezije nego sto je bilo potrebno, njen problem sa varirajucim pritiskom ili nesto trece). Zanima me da li je prilikom operacije kile moguce izbeci totalnu anesteziju? Da li je moguce izvrsiti operaciju laserom, i da li to podrazumeva izbegavanje totalne anestezije? I na kraju, da li smo mi, laici kada je medicina u pitanju, u pravu sto se plasimo anetezije nakon onoga sto se dogodilo? Hvala unapred!
Odgovoreno: 02. 04. 2008.Posto se radi o postoperativnoj herniji trbusnog zida znatnih dimenzija > neophodna je opsta anestezija. Ne trebate da se opterecujete prethodnom > operacijom i iskustvom sa anestezijom. Nuzna je dobra preoperativna > priprema koja ce otkriti eventualne rizike za opstu anesteziju. Imajte > poverenja u vaseg lekara. Inace i za laparaskopsku operaciju > postoperativne hernije potrebna je opsta anestezija. > > ass dr med sc Dragan Milic
Već oko 2 godine imam problem sa dnevnim nagonom za povraćanjem koji prestaje uveče posle 7 i moj organizam se ponaša kao da nemam nikakav problem. To ponekad prestane, pa normalno doručkujem, a nekad bude drugačije, pa ne mogu da doručkujem. To sve varira iz dana u dan. Uradio sam pregled želuca i sve je u redu. Imao sam streptokoku i kandidu, pa sam mislio da mi one prave sve te smetnje, ali sam ipak zaključio da je sve to psihički, jer drugi niko ne zna šta može da bude. Da li je to psihogeno povraćanje i kome da se obratim da ga rešim? Da li moram koristiti medikamente da bih to rešio?
Odgovoreno: 02. 04. 2008.Sasvim je moguće da nalazi koji ukazuju na posojanje streptokoke i kandide mogu da objasne neke nalete mučnine, ali je isto tako moguće, da s obzirom na to da imate "satnicu" za nagon za povraćanjem, to ima psihičku osnovu. Ako je problem psihogen, zahteva individualni rad sa psihologom ili psihijatrom, budući da se može desiti da možda Vaša napetost ili neki Vaši nerešeni (a ne obavezno svesni) konflikti leže u osnovi ovih smetnji, o čemu nemam elemenata da zaključujem na osnovu Vašeg pisma jer je podataka isuviše malo. Da biste dobili prave odgovore na Vaš problem, značajno je da Vaš terapeut stekne celovit utisak o tome kako funkcionišete, pa će na osnovu toga dati i adekvatne preporuke, kako u odnosu na psihoterapijski pristup, tako i u odnosu na farmakoterapiju koja bi mogla biti korišćena. Bilo bi dobro ako biste, uz mišljenje ordinirajućeg lekara, napravili proveru da li i dalje postoje infekcije grla i želuca i da li one mogu izazivati ovakve smetnje, da biste isključili somatske faktore, a tek onda biste sa tim nalazima otišli nekom od psihijatara koji se bave psihosomatskim smetnjama. Nemojte tako crno da gledate na svoj problem, sigurno je rešiv, ali se oko toga morate više angažovati, i umesto da očajavate, potražite konkretno rešenje. Čini mi se da ste se malo obeshrabrili i prepustili očajanju, što svakako nije dobar način da se Vaš problem reši.
Imam 28 godina i profesorka sam jezika. Rođena sam u Bosni i tamo sam živela do svoje 14. godine, kada smo otišli u Nemačku. Dve i po godine provela sam u užasnom ratu u centru Sarajeva, ali kada sam došla u Nemačku, to je ostalo iza mene, kao neki ružan san. Sada živim u Beogradu i radim. Veoma sam uspešna u svom poslu, dosta radim, treniram i zadovoljna sam sobom. Sebe mogu da nazovem veoma uspešnom i ambicioznom ženom. Međutim, imam jedan problem za koji sam se nadala da će da prođe vremenom, ali on i dalje postoji i ne jenjava. Naime, moj dečko mnogo želi da mi imamo dete, ali ja ne. Jednostovno ne želim decu. Kada vidim decu sva se nakostrešim i ne mogu sebe da zamislim u toj situaciji nečije mame. U školi i privatno imam dobar odnos sa mladima i vole me, kao i ja njih, ali da ja imam dete - to nikako. Kolica, plač, pelene, to mi izgleda kao noćna mora i plače mi se kada samo pomislim na to. Kada vidim decu kako se igraju i galame obuzme me jeza, strah i ljutnja sve odjednom. Na osnovu ovoga mislim da sa mnom nešto nije u redu. Skoro je jedna moja bliska prijateljica dobila bebu. Kada je zatrudnela, ja kao da sam bila ljuta na nju što je to sebi dozvolila, a ima tek 28 godina. Sada kada ima bebu, zaobilazim je u velikom krugu, a kada se vidimo smorim se užasno i odmah sutra organizujem neki izlazak sa društvom da se povratim u život. Ako imate bilo kakav odgovor ili sugestiju, odgovorite mi.
Odgovoreno: 02. 04. 2008.Iako se smatra da je materinski nagon po definiciji prisutan kod svake zrele žene, dešava se da zbog raznovrsnih faktora tokom razvoja i istorije života, ova želja za decom bude izrazito oslabljena, pa čak i pretvorena u otpor da se bude roditelj. Često u tom otporu ima mnogo straha od neizvesnih okolnosti koje nosi roditeljstvo, ograničenja slobodnom životu koje podrazumeva posvećenost potomstvu, nesigurnost da li ćemo i dalje moći da se uspešno bavimo svojom profesijom, hobijem ili bilo kojom aktivnošću koja nam pričinjava zadovoljstvo pre nego što se dete rodi. I to onda može biti značajan problem ukoliko, kao kod Vas, u partnerskom odnosu postoji neusaglašenost u željama i očekivanjima partnera u odnosu na planiranje porodice. Očigledno da jedno od vas dvoje mora napraviti kompromis ukoliko imate u planu da ovu sadašnju vezu zadržite - ili da on prestane da planira decu, ili da se Vi ipak prelomite i da zbog održanja veze i eventualnog braka bar pokušate da mislite o proširenju porodice u perspektivi. Nije loše da se javite nekom psihoterapeutu koji će pokušati da, zajedno sa Vama, pronikne u korene ovakvog Vašeg otpora i pokuša da ga ublaži, kako biste se lakše uklapali u "standardna" očekivanja okoline, ali svakako ne znači da morate po svaku cenu biti majka, čak i ako svi oko Vas to žele. Bitno je da Vi uspete da sebe zamislite u toj ulozi. Nije iznenađujuće da se tek u toku trudnoće žene, koje do tada nisu imale posebnu želju za detetom i prihvatile su ulogu majke pre svega di bi ugodile partneru, osete pravu i snažnu materinsku želju koja se tokom trudnoće i nakon prođaja još povećava, pa nije isključeno da bi se to moglo desiti i Vama. Ipak, sigurnije je da svoje otpore pokušate da razrešite pre donošenja bilo kakve odluke, jer je takođe moguće da zbog ovakvog sadašnjeg stava ne dođe do bitne promene kasnije. U svakom slučaju, ovo je bitna odluka, koja samim tim što podrazumeva značajne promene u strukturi života, podrazumeva pripremu i iskreno suočavanje sa prednostima i manama promena. Zato mislim da su iskren razgovor sa partnerom, a i stručna pomoć u suočavanju sa sobom, potrebne i poželjne mere kako biste se Vi osećali bolje i bili spremni da se suočite sa odlukama koje ćete, ipak, morati da donesete.
Postovani gospodine Pericu, kao i svi koji Vam pisu imam neresiv problem :). Otac ima 55 godina i prosle godine u decembru mu je dijagnostikovana metastaza na Th4 prsljenu. Operciju su uradili lekari na Banjici i prsljen, koji je bio u ocajnom stanju, ocistili i ucvrsili za 3. i 5. Nakon toga je otpusten i presao je na VMA gde su nastavili sa lecenjem tumora. Na osnovu nalza su utvrdili da je u pitanju adenokarcinom sa primarnim izvorom u plucima. Pre mesec dana je izasao iz bolnice nakon sto je primio 1. turu hemo-terapije. Problem je u tome sto i dan dans ima neizdrzive bolove i nije u stanju da na nogama izdrazi duze od minuta. Po preporukama lekara koji ga lece od karcinoma ne smemo da koristimo bilo kakvu terapiju koja ukljucuje stimulaciju misica (elektro, masaza...), a zbog bolova on nije u stanju da sam prohoda. Da li imate bilo kakav savet po pitanju nekog daljeg tretmana, kome da se obratimo i sl. Hvala unapred
Odgovoreno: 02. 04. 2008.Poštovani, postoji više mogućnosti kojim bi tegobe mogle da se reše ali za konačnu procenu je potreban klinički pregled ili bar pregled celokupne medicinske dokumentacije. Možete se obratiti Centra za bol KBC Bežanijska Kosa na Novom Beogradu ili Klinici za neurohirurgiju, VMA. Srdačan pozdrav.
Prikazano 91276-91280 od ukupno 95548 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke