Postovani dr Stankovic, kao i sve ocajne majke, i ja sam prvo potrazila pomoc na internetu, a Vi me molim Vas uputite gde dalje.
Moj sin ima 8,5 godina. Sa svojim bioloskim ocem ne zivi od njegovih 1,5 god, razvedeni smo. Vidjaju se 2 puta nedeljno (po sat u proseku), jer otac ne moze vise vremena da provodi sa njim. Od njegove 3. god. sa nama je moj drugi suprug, sa kojim imam i devojcicu od 2 god, koji ga zaista voli kao rodjeno dete i maximalno se trudi oko njega, u svakom pogledu.
Rodjen je na vreme, kao normalna i zdrava beba. Bio je do polaska u kolektiv - vrtic (3,5 god.) veoma povucen, a onda se "preokrenuo". Postao je hiperaktivan, u pravom smislu te reci! Postao neposlusan, nemiran beskrajno, ne drzi ga mesto, nema paznju, nema koncentraciju...
Do polaska u skolu i nekako smo izdrzavali i pripisivali sve njegovoj nezrelosti. Isli smo za onom: "Sve ce to skola dovesti u red!" Od kada je posao u skolu stvari se nisu promenile. Uciteljica je imala prituzbe da je ne slusa, ustaje za vreme casa, dovikuje se sa drugarima, jurca "kao muva bez glave" po hodnicima za vreme odmora, gura drugare...Domaci zaboravlja, knjige ne pakuje sam, nije u stanju da prenese jednu obicnu poruku npr. kada je roditeljski. Ne interesuju ga film, knjige, neke normalne igre koje igraju njegovi vrsnjaci, sport...Zivi u svetu crtanog filma i njegovog omiljenog drugara i to je sve. Postaje pun nekih kompleksa: "Necu tu majicu bez rukava, debele su mi ruke!" Ili pak: "Ne zelim sandale, imam ruzme prste na nogama!" I tada nastaje histerija! Plakanje, dranje, vriska... Kod zubara postane nemoguc: dere se, svadja, histerise...
Primetili smo da i dok se igra sa drugarima (ima samo jednog drugara i jednu drugaricu), negoduje cim nije po njegovom i tada je u stanju da napusti igru i sedi kuci sam, jer nije po njegovom! Svoju mladju sestru zna grubo da udari, da joj kaze ruzne reci, da "proklinje sto se rodila", da je mrzi...Tako da smo uvek na oprezu da je ne povredi. Ona, kao i svaka mladja sestra, ga obozava! I trudili smo se da ga njen dolazak na svet sto manje ugrozi, Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli.
Ne dozvoljava joj da priviri u njegovu sobu, a ako to ipak uradi u stanju je da tako zaurla, da uplasi i nas!
Ne dozvoljava nikakve prozivke od drugara, odmah burno i besno reaguje i plasimo se da ce povrediti neko dete. Recimo, veceras je tako udario - gurnuo svoju drugaricu na ivicu stola, zato sto ga je nesto isprovocirala! Dete je moglo ozbiljno da se povredi, na srecu nije. Bio je istog momenta kaznjen, ali je sve to kratkog daha. Pocinju ljudi da nas izbegavaju, jer je grub i nasilan. Pocinjem da izbegavam i ja njih, jer se stidim ponasanja svoga deteta i osecam kao los roditelj!
Napomenucu, da je veliki emotivac, vezan za nas oboje (ocuha i mene). Jos uvek piski nocu u krevet (vodili smo ga na ispitivanja, nema fizioloski problem - dakle psiholoske je prirode).
Mozda sam pisala "s brda s dola", ali razumecete. Zaista sam ocajna. Mi smo zaista jedna normalna porodica, ne svadjamo se, nema grubih reci, zivimo u slozi i harmoniji. Ja imam odlican odnos sa svojim bivsim suprugom. Nikada ni tu nisu pale teske rece ili ne daj Boze tuce, pa da on ima neke traume od toga. Mazen je, pazen i voljen od svih nas. Jedino ima malo nedostatak oca, jer je on sprecen da ga vidja koliko bi zeleo, posto je nedavno zasnovao novu porodicu.
Molim Vas dajte mi savet kako da vaspitavam svoje dete? Beskrajne price u nedogled sa njim ne pomazu, kritike, kazne, ukidanja omiljenih stvari, batine ("po guzi")... Osecam da stvari polako izmicu kontroli, a ima samo 8,5 godina. Sta ce biti za koju godinu? Strepim da ga vodim u drustvo, jer ce me opet osramotiti! Mislim da mu treba strucna pomoc. Unapred mnogo hvala.
Poštovana, ne slažem se sa vama da ste pisali "s brda s dola", ali se slažem da je potrebna stručna pomoć, odnosno prvenstveno podrška u učenju socijalno prihvatljivog ponašanja. Možda vas je svo ovo vreme ometala liberalna filosofija "Sve ce to skola dovesti u red"; ali i pored velike moći škole, učiteljice su često nemoćne kada deca ispadnu iz klišea na koji su one navkle da uklope decu, pa se onda umesto discipline kod dece pojavi neobuzdano ponašanje, pred kojim se povlače očekujući od roditelja da reaguju, ali od istih onih koji su smatrali da će im dete biti dovedeno u red u školi. Dete postaje tada gospodar moći, a da to nije ni tražilo A ko jednom oseti moć, teško se nje odriče. Pitam se da li su vaši odlični i harmonični odnosi sa svima u porodici, i bivšoj i sadašnjojrezultat vaše popustljive prirode? U svakom slučaju dobro je da imate više saradnika koji vas neće saplitati a hoće podržati u postavljanju novih granica u ponašanju vašeg deteta i u osamostaljivanju, koje neće podrazumevati beskrajno pričanje koje osmogodišnjem dečaku ne pomažu ama baš nikako. Ako ga pitate šta je zapamtio od svega što kažete, videćete da obično to budu samo segmenti koji su mu privukli pažnju. Ako mu je pažnja slaba, a pričanje nezanimljivo, onda možete zamisliti šta se tek tada upamti. Dakle, najbolje kratke jednostavne poruke šta očekujete od njega i šta će se dogoditi ako to ispuni, a šta ako ne ispuni. I to i uradite. Bez preteranih nagrada i kazni. Nisam najbolje razumeo šta se mislili kada ste napisali "Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli...". Nežnost ne treba generalizovati u smislu mnogo-malo, uvek-nikad. Ona je potrebna i znak je bliskosti, i ne treba štedeti sa njom kada postoji potreba da se pokaže, ali je treba uskratiti kada postoje razlozi da se pokaže nezadovoljstvo. Ukoliko vas sin još uvek spava sa nekim od ukućana, potrebno je pomoći mu da se osamostali. Noćno mokrenje je često povezano sa prezaštićujućim odnosima i teškoćama u odvajanju od roditelja noću. Ovi obrasci se pojave rano u detinjstvu, ali ukoliko se ne pomogne detetu da se osamostali, onda te navike sa opstaju zajedno i sa noćnim navikama iz perioda kada je dete imalo dve ili tri godine opstaju i sa 8,5 godina.
Poštovani,
Moja sestra ima dvoje dece, devojčicu od 3 godine i dečaka od godinu i po dana. Moj sestrić Luka, stalno sisa prst. Njemu je palac non stop u ustima, pa jos kažiprst gurne u jednu od nozdrva. S jedne strane, upoznati smo sa teorijom da deca sisaju prst kada se osećaju nevoljeno, a sa druge strane da im je taj prstić uteha i način da se smire, pa da sisanje prsta ne treba shvatiti kao lošu naviku. Mene brine ova prva teorija. On živi stvarno u porodici gde ima puno ljubavi. Moja sestra i zet se stvarno vole, a svoju dečicu obožavaju. Nikada ih nisu udarili. Ponekad viknu, ali i to je retko. Puno vremena provode sa decom, obzirom da su oboje profesori, pa im je radno vreme kraće od 8 sati. Međutim, obzirom da je moja sestričina Mina jako vezana za svoju mamu, sklona je da Luku izgura iz maminog krila. Kada je bio manji, često ga je udarala bez bilo kakvog razloga. On je jadničak već i navikao, pa nije ni reagovao. Tek bi je ponekad počupao iz sve snage. Da li je moguće da takvo ponašanje njegove sestrice, kao i činjenica da je ona izuzetno ćudljiva i definitivno jača i upornija od njega, mogla da dovede do osećaja nevoljenosti ili sam ja malo predimenzionirala problem sisanja prstića. Inače, u njegov život su aktivno pored mame i tate, uključene i dve bake i ja kao tetka. On je jako dobro dete, izuzetno aktivno i vrlo drago. Voli da grli ljude, oduševljavaju ga male životinje, pogotovo male bebe. Svoju sestricu posebno obožava i imitira, ali je se i plaši. Kada se rasplače, odmah stavlja prst u usta i plač je gotov. Nikada nije histerisao. Šta vi mislite? Da li je ovo samo prolazno, ili mu prstić služi kao sretstvo za smirenje, ili se dete možda stvarno oseća nevoljeno? Pozdrav od tetke
Poštovana tetka, i mene brine ova teorija. Pogotovo sam radoznao koji su to putevi opstanka ovakvih pojednostavljenih svatanja dečjeg ponašanja i psihologije. Dugo je opstajala teorija da su npr. deca sa autizmom takva kakva su jer imaju "frižider majke" i da decu teba odvajati od majki jer je to navodno za njih lekovito. Zamislite vi tu situaciju gde se roditelji suočavaju sa tako teškim problemom deteta kao što je autizam za koji postoje jasni dokazi da se radi o biološkom problemu, pa im još dodate krivicu jer su loši roditelji. Kada je reč o vašem sestriću, treba podsetiti da je postojanje refleksa sisanja kod ljudi povezano je sa opstankom i preživljavanjem. Odsustvo sisanja kod dece predstavlja ozbiljnu pretnju zdravlju deteta. Akt sisanja se povezuje sa osećanjem zadovoljstva, pa se tako ta radnja lako može naučiti kao akt koji omogućava relaksaciju i zadovoljstvo jer je povezan sa hranjenjem koje je bezuslovna draž (setite se Pavlovljevog eksperimenta). Vremenom, i kada nestane refleks sisanja i kada se dete odbije od dojke i flašice, palac može pridobiti osobine izgubljenih zadovoljstava. Kada se to dogodi, ni neki poseban stres nije potreban da bi se pokrenuo ritual koji se odvojio od početnih povoda i vremenom počinje da funkcioniše sam za sebe. Srećom, radi se o dečaku od godinu ipo dana, kada se ne može govoriti o već učvršćenoj navici, ružnom ponašanju, nevoljenom detetu. Odvikavanje ne podrazumeva mazanje palca ljutim papričicama i sl. Potrebno je biti više uz dečaka, igrati se sa njim kada pokušava da stavi prst u usta igricama koje podrazumevaju angažovanje ruke (raši-taši i sl.), pohvaljivati (radovati se, tapšati) kada odustane od stavljanja prsta u usta, uz blago sprečavanje i skretanje pažnje (vidi ovo, vidi ono). Uskraćivanje je takođe deo učenja. Svaki akt sisanja palca npr. tokom gledanja omiljenog crtanog filma se, tehnički rečeno, kažnjava uskraćivanjem gledanja dok ne izvadi prst iz usta sam ili uz vašu pomoć, uz istovremeno nagrađivanje ponovnim puštanjem filma. Za ovo je potrebna upornost, bez odustajanja na prvo negodovanje deteta koje da bi naučilo neku novu naviku, mora se odreći prethodne navike, a svako odricanje jeste bolno.
Vec duze vrijeme mi se na rukama pojavljuju neki plihovi, nalik zulju, koji zatim pukne i koza pocne da se ljusti. napominjem da ne perem sudje, zapravo nista po kuci ne radim. bila sam kod dermatologa i dao mi je kuterid, ali meni to nista nije pomoglo. kasnije sam mazala pantenol kremom preko dana i mast uvece, i isto mi je stanje. to jako ruzno djeluje, jer ta koza koja se skida bude tako tvrda i hrapava. kada se primakne s ljustenjem pri noktu jako je bolno, nalik na zanoktice. sta da radim? redovno mazem ruke kremom, probala sam vise sve i svasta, ali to i dalje traje...godinama!
Zao mi je, ali zaista mi niste dali vovoljno podataka da bi mogla postaviti dijagnozu .Kako problem traje godinama smatram da je najbolje da se javite dermatologu koji ce pre svega obaviti sva neophodna ispitivanja i pretrage .Uspesnost terapije zavisi pre svega od tacnosti postavljene dijagnoze.
Postovani/Postovana,
Nedavno je ustanovljeno da imam kondilome, koji su laserskim putem uklonjeni. Njihovo prisustvo potvrdjeno je i kod mog partnera. Medjutim, nisu nikakva ispitivanja vrsena pre nego sto je terapija tecnim azotom zapoceta. To me brine, jer me zanima o kom tipu HPV virusa se radi. Da li je po vama ispravno zapoceti lecenje bez prethodne provere. Doduse, kondilomi su vidljivi i ne tako voluminozni, ima ih 4-5, ali se bojimo da ih ima i na mestima gde nisu uocljivi. Uradjena je jedna terapija, a naredna je zakazana za nedelju dana. Koliko procenjujete da ce trajati terapija? Kako da se stitimo od nastanka novih kondiloma? Da li postoji jos nesto sto moj partner treba da primenjuje tokom terapije ili je ona sama po sebi dovoljna?
Unapred zahvalna
D.S.
Kondilomi (Condylomata acuminata) ili siljate bradavice su benigne tvorevine virusnog porekla .Izazivac je humani papiloma virus (HPV) .Ovaj virus ima afinitet za sredisnji deo povrsnog sloja koze te izaziva pojacano razmnozavanje celija ovog sloja."Bujanje" ovih celija se manifestuje u vidu siljatih tvorevina(otuda naziv siljati kondilomi) boje koze. Postoji veliki broj razlicitih tipova HPVirusa ,vise od 80 .Izvesni tipovi izazivaju karakteristicnu klinicku sliku i lokalizaciju.Otuda odredjivanje tipa virusa niije potrebno.Obavezno je kod otkrivanja kondiloma kod jednog partnera uputiti i drugog seksualnog partnere na predled-sto je i uradjeno u Vasem slucaju.U potpunosti se slazem sa dijagnostickim i terapijskim procedurama kod Vaseg patrnera.Vama bi predlozila da redovno odlazite na kontrolne ginekoloske preglede i radite kolposkopiju i PAPA test.Sto se tice zastite,tu je kondom najmanje delotvoran jer je za nastanak infekcije bitan direktan kontakt . No kako ste vec imali kondilome znaci da ste bili u kontaktu sa HPvirusom.Sa virusima je uvek neizvesno.Naime,virusi nisu sposobni za samostalno razmnozavanje,njima su zato potrebne nase celije. Kada virus dospe u nas organizam njegova dalja sudbina zavisi od naseg odbrambenog sistema i stanja organizma.Ukoliko je organizam "oslabljen" virus ce se aktivirati te ce se bolest manifestovati.Ukoliko su odbrambene snage organizma jake, virus ce ostati u neaktivnom obliku i cekati svojih 5 minuta,kada ce se reaktivirati i izazvati pojavu kondiloma .Dijagnozu kondiloma postavlja lekar-i procenjuje koja od metoda je najadekvatnija.Odgovor na primenjenu terapiju je krajnje individualan i naravno zavisi od broja i velicine promena. Smatram da u vasem slucaju nema mesta najboljemstrahu i brizi.Samo se trudite da vodite zdrav zivot i sve ce biti u redu.
Puno Vam hvala na odgovoru,molim Vas da mi preporucite kome mogu da se obratim u Beogradu,jer sam se u Pancevu obratila dijeteticaru,sa svim nalazima,dobila sam tabelu koju sam i imala ranije sa Instituta za bolesti metabolizma(kasnije sam videla da istu tabelu svi dobijaju samo sa razlicitim unosom kalorija).Uz duzno postovanje mislim da me nije ozbiljno shvatila,nije me ni izmerila,niti je pogledala moje nalaze,samo je rekla da budem uporna,nakon mesec dana i 800 kal.dnevno,gladovanja,zaista sam odustala,a rezultat je bio porazavajuci 1,5kg.Jasno mi je da moram da budem uporna,ali da li je ovo bilo resenje? Hvala Vam unapred
Postovani dr Stankovic, kao i sve ocajne majke, i ja sam prvo potrazila pomoc na internetu, a Vi me molim Vas uputite gde dalje. Moj sin ima 8,5 godina. Sa svojim bioloskim ocem ne zivi od njegovih 1,5 god, razvedeni smo. Vidjaju se 2 puta nedeljno (po sat u proseku), jer otac ne moze vise vremena da provodi sa njim. Od njegove 3. god. sa nama je moj drugi suprug, sa kojim imam i devojcicu od 2 god, koji ga zaista voli kao rodjeno dete i maximalno se trudi oko njega, u svakom pogledu. Rodjen je na vreme, kao normalna i zdrava beba. Bio je do polaska u kolektiv - vrtic (3,5 god.) veoma povucen, a onda se "preokrenuo". Postao je hiperaktivan, u pravom smislu te reci! Postao neposlusan, nemiran beskrajno, ne drzi ga mesto, nema paznju, nema koncentraciju... Do polaska u skolu i nekako smo izdrzavali i pripisivali sve njegovoj nezrelosti. Isli smo za onom: "Sve ce to skola dovesti u red!" Od kada je posao u skolu stvari se nisu promenile. Uciteljica je imala prituzbe da je ne slusa, ustaje za vreme casa, dovikuje se sa drugarima, jurca "kao muva bez glave" po hodnicima za vreme odmora, gura drugare...Domaci zaboravlja, knjige ne pakuje sam, nije u stanju da prenese jednu obicnu poruku npr. kada je roditeljski. Ne interesuju ga film, knjige, neke normalne igre koje igraju njegovi vrsnjaci, sport...Zivi u svetu crtanog filma i njegovog omiljenog drugara i to je sve. Postaje pun nekih kompleksa: "Necu tu majicu bez rukava, debele su mi ruke!" Ili pak: "Ne zelim sandale, imam ruzme prste na nogama!" I tada nastaje histerija! Plakanje, dranje, vriska... Kod zubara postane nemoguc: dere se, svadja, histerise... Primetili smo da i dok se igra sa drugarima (ima samo jednog drugara i jednu drugaricu), negoduje cim nije po njegovom i tada je u stanju da napusti igru i sedi kuci sam, jer nije po njegovom! Svoju mladju sestru zna grubo da udari, da joj kaze ruzne reci, da "proklinje sto se rodila", da je mrzi...Tako da smo uvek na oprezu da je ne povredi. Ona, kao i svaka mladja sestra, ga obozava! I trudili smo se da ga njen dolazak na svet sto manje ugrozi, Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli. Ne dozvoljava joj da priviri u njegovu sobu, a ako to ipak uradi u stanju je da tako zaurla, da uplasi i nas! Ne dozvoljava nikakve prozivke od drugara, odmah burno i besno reaguje i plasimo se da ce povrediti neko dete. Recimo, veceras je tako udario - gurnuo svoju drugaricu na ivicu stola, zato sto ga je nesto isprovocirala! Dete je moglo ozbiljno da se povredi, na srecu nije. Bio je istog momenta kaznjen, ali je sve to kratkog daha. Pocinju ljudi da nas izbegavaju, jer je grub i nasilan. Pocinjem da izbegavam i ja njih, jer se stidim ponasanja svoga deteta i osecam kao los roditelj! Napomenucu, da je veliki emotivac, vezan za nas oboje (ocuha i mene). Jos uvek piski nocu u krevet (vodili smo ga na ispitivanja, nema fizioloski problem - dakle psiholoske je prirode). Mozda sam pisala "s brda s dola", ali razumecete. Zaista sam ocajna. Mi smo zaista jedna normalna porodica, ne svadjamo se, nema grubih reci, zivimo u slozi i harmoniji. Ja imam odlican odnos sa svojim bivsim suprugom. Nikada ni tu nisu pale teske rece ili ne daj Boze tuce, pa da on ima neke traume od toga. Mazen je, pazen i voljen od svih nas. Jedino ima malo nedostatak oca, jer je on sprecen da ga vidja koliko bi zeleo, posto je nedavno zasnovao novu porodicu. Molim Vas dajte mi savet kako da vaspitavam svoje dete? Beskrajne price u nedogled sa njim ne pomazu, kritike, kazne, ukidanja omiljenih stvari, batine ("po guzi")... Osecam da stvari polako izmicu kontroli, a ima samo 8,5 godina. Sta ce biti za koju godinu? Strepim da ga vodim u drustvo, jer ce me opet osramotiti! Mislim da mu treba strucna pomoc. Unapred mnogo hvala.
Odgovoreno: 09. 07. 2008.Poštovana, ne slažem se sa vama da ste pisali "s brda s dola", ali se slažem da je potrebna stručna pomoć, odnosno prvenstveno podrška u učenju socijalno prihvatljivog ponašanja. Možda vas je svo ovo vreme ometala liberalna filosofija "Sve ce to skola dovesti u red"; ali i pored velike moći škole, učiteljice su često nemoćne kada deca ispadnu iz klišea na koji su one navkle da uklope decu, pa se onda umesto discipline kod dece pojavi neobuzdano ponašanje, pred kojim se povlače očekujući od roditelja da reaguju, ali od istih onih koji su smatrali da će im dete biti dovedeno u red u školi. Dete postaje tada gospodar moći, a da to nije ni tražilo A ko jednom oseti moć, teško se nje odriče. Pitam se da li su vaši odlični i harmonični odnosi sa svima u porodici, i bivšoj i sadašnjojrezultat vaše popustljive prirode? U svakom slučaju dobro je da imate više saradnika koji vas neće saplitati a hoće podržati u postavljanju novih granica u ponašanju vašeg deteta i u osamostaljivanju, koje neće podrazumevati beskrajno pričanje koje osmogodišnjem dečaku ne pomažu ama baš nikako. Ako ga pitate šta je zapamtio od svega što kažete, videćete da obično to budu samo segmenti koji su mu privukli pažnju. Ako mu je pažnja slaba, a pričanje nezanimljivo, onda možete zamisliti šta se tek tada upamti. Dakle, najbolje kratke jednostavne poruke šta očekujete od njega i šta će se dogoditi ako to ispuni, a šta ako ne ispuni. I to i uradite. Bez preteranih nagrada i kazni. Nisam najbolje razumeo šta se mislili kada ste napisali "Nismo pokazivali preteranu neznost pred njim, ali smo ga ipak ucili da mu je to sestra i da treba da je voli...". Nežnost ne treba generalizovati u smislu mnogo-malo, uvek-nikad. Ona je potrebna i znak je bliskosti, i ne treba štedeti sa njom kada postoji potreba da se pokaže, ali je treba uskratiti kada postoje razlozi da se pokaže nezadovoljstvo. Ukoliko vas sin još uvek spava sa nekim od ukućana, potrebno je pomoći mu da se osamostali. Noćno mokrenje je često povezano sa prezaštićujućim odnosima i teškoćama u odvajanju od roditelja noću. Ovi obrasci se pojave rano u detinjstvu, ali ukoliko se ne pomogne detetu da se osamostali, onda te navike sa opstaju zajedno i sa noćnim navikama iz perioda kada je dete imalo dve ili tri godine opstaju i sa 8,5 godina.
Poštovani, Moja sestra ima dvoje dece, devojčicu od 3 godine i dečaka od godinu i po dana. Moj sestrić Luka, stalno sisa prst. Njemu je palac non stop u ustima, pa jos kažiprst gurne u jednu od nozdrva. S jedne strane, upoznati smo sa teorijom da deca sisaju prst kada se osećaju nevoljeno, a sa druge strane da im je taj prstić uteha i način da se smire, pa da sisanje prsta ne treba shvatiti kao lošu naviku. Mene brine ova prva teorija. On živi stvarno u porodici gde ima puno ljubavi. Moja sestra i zet se stvarno vole, a svoju dečicu obožavaju. Nikada ih nisu udarili. Ponekad viknu, ali i to je retko. Puno vremena provode sa decom, obzirom da su oboje profesori, pa im je radno vreme kraće od 8 sati. Međutim, obzirom da je moja sestričina Mina jako vezana za svoju mamu, sklona je da Luku izgura iz maminog krila. Kada je bio manji, često ga je udarala bez bilo kakvog razloga. On je jadničak već i navikao, pa nije ni reagovao. Tek bi je ponekad počupao iz sve snage. Da li je moguće da takvo ponašanje njegove sestrice, kao i činjenica da je ona izuzetno ćudljiva i definitivno jača i upornija od njega, mogla da dovede do osećaja nevoljenosti ili sam ja malo predimenzionirala problem sisanja prstića. Inače, u njegov život su aktivno pored mame i tate, uključene i dve bake i ja kao tetka. On je jako dobro dete, izuzetno aktivno i vrlo drago. Voli da grli ljude, oduševljavaju ga male životinje, pogotovo male bebe. Svoju sestricu posebno obožava i imitira, ali je se i plaši. Kada se rasplače, odmah stavlja prst u usta i plač je gotov. Nikada nije histerisao. Šta vi mislite? Da li je ovo samo prolazno, ili mu prstić služi kao sretstvo za smirenje, ili se dete možda stvarno oseća nevoljeno? Pozdrav od tetke
Odgovoreno: 09. 07. 2008.Poštovana tetka, i mene brine ova teorija. Pogotovo sam radoznao koji su to putevi opstanka ovakvih pojednostavljenih svatanja dečjeg ponašanja i psihologije. Dugo je opstajala teorija da su npr. deca sa autizmom takva kakva su jer imaju "frižider majke" i da decu teba odvajati od majki jer je to navodno za njih lekovito. Zamislite vi tu situaciju gde se roditelji suočavaju sa tako teškim problemom deteta kao što je autizam za koji postoje jasni dokazi da se radi o biološkom problemu, pa im još dodate krivicu jer su loši roditelji. Kada je reč o vašem sestriću, treba podsetiti da je postojanje refleksa sisanja kod ljudi povezano je sa opstankom i preživljavanjem. Odsustvo sisanja kod dece predstavlja ozbiljnu pretnju zdravlju deteta. Akt sisanja se povezuje sa osećanjem zadovoljstva, pa se tako ta radnja lako može naučiti kao akt koji omogućava relaksaciju i zadovoljstvo jer je povezan sa hranjenjem koje je bezuslovna draž (setite se Pavlovljevog eksperimenta). Vremenom, i kada nestane refleks sisanja i kada se dete odbije od dojke i flašice, palac može pridobiti osobine izgubljenih zadovoljstava. Kada se to dogodi, ni neki poseban stres nije potreban da bi se pokrenuo ritual koji se odvojio od početnih povoda i vremenom počinje da funkcioniše sam za sebe. Srećom, radi se o dečaku od godinu ipo dana, kada se ne može govoriti o već učvršćenoj navici, ružnom ponašanju, nevoljenom detetu. Odvikavanje ne podrazumeva mazanje palca ljutim papričicama i sl. Potrebno je biti više uz dečaka, igrati se sa njim kada pokušava da stavi prst u usta igricama koje podrazumevaju angažovanje ruke (raši-taši i sl.), pohvaljivati (radovati se, tapšati) kada odustane od stavljanja prsta u usta, uz blago sprečavanje i skretanje pažnje (vidi ovo, vidi ono). Uskraćivanje je takođe deo učenja. Svaki akt sisanja palca npr. tokom gledanja omiljenog crtanog filma se, tehnički rečeno, kažnjava uskraćivanjem gledanja dok ne izvadi prst iz usta sam ili uz vašu pomoć, uz istovremeno nagrađivanje ponovnim puštanjem filma. Za ovo je potrebna upornost, bez odustajanja na prvo negodovanje deteta koje da bi naučilo neku novu naviku, mora se odreći prethodne navike, a svako odricanje jeste bolno.
Vec duze vrijeme mi se na rukama pojavljuju neki plihovi, nalik zulju, koji zatim pukne i koza pocne da se ljusti. napominjem da ne perem sudje, zapravo nista po kuci ne radim. bila sam kod dermatologa i dao mi je kuterid, ali meni to nista nije pomoglo. kasnije sam mazala pantenol kremom preko dana i mast uvece, i isto mi je stanje. to jako ruzno djeluje, jer ta koza koja se skida bude tako tvrda i hrapava. kada se primakne s ljustenjem pri noktu jako je bolno, nalik na zanoktice. sta da radim? redovno mazem ruke kremom, probala sam vise sve i svasta, ali to i dalje traje...godinama!
Odgovoreno: 09. 07. 2008.Zao mi je, ali zaista mi niste dali vovoljno podataka da bi mogla postaviti dijagnozu .Kako problem traje godinama smatram da je najbolje da se javite dermatologu koji ce pre svega obaviti sva neophodna ispitivanja i pretrage .Uspesnost terapije zavisi pre svega od tacnosti postavljene dijagnoze.
Postovani/Postovana, Nedavno je ustanovljeno da imam kondilome, koji su laserskim putem uklonjeni. Njihovo prisustvo potvrdjeno je i kod mog partnera. Medjutim, nisu nikakva ispitivanja vrsena pre nego sto je terapija tecnim azotom zapoceta. To me brine, jer me zanima o kom tipu HPV virusa se radi. Da li je po vama ispravno zapoceti lecenje bez prethodne provere. Doduse, kondilomi su vidljivi i ne tako voluminozni, ima ih 4-5, ali se bojimo da ih ima i na mestima gde nisu uocljivi. Uradjena je jedna terapija, a naredna je zakazana za nedelju dana. Koliko procenjujete da ce trajati terapija? Kako da se stitimo od nastanka novih kondiloma? Da li postoji jos nesto sto moj partner treba da primenjuje tokom terapije ili je ona sama po sebi dovoljna? Unapred zahvalna D.S.
Odgovoreno: 09. 07. 2008.Kondilomi (Condylomata acuminata) ili siljate bradavice su benigne tvorevine virusnog porekla .Izazivac je humani papiloma virus (HPV) .Ovaj virus ima afinitet za sredisnji deo povrsnog sloja koze te izaziva pojacano razmnozavanje celija ovog sloja."Bujanje" ovih celija se manifestuje u vidu siljatih tvorevina(otuda naziv siljati kondilomi) boje koze. Postoji veliki broj razlicitih tipova HPVirusa ,vise od 80 .Izvesni tipovi izazivaju karakteristicnu klinicku sliku i lokalizaciju.Otuda odredjivanje tipa virusa niije potrebno.Obavezno je kod otkrivanja kondiloma kod jednog partnera uputiti i drugog seksualnog partnere na predled-sto je i uradjeno u Vasem slucaju.U potpunosti se slazem sa dijagnostickim i terapijskim procedurama kod Vaseg patrnera.Vama bi predlozila da redovno odlazite na kontrolne ginekoloske preglede i radite kolposkopiju i PAPA test.Sto se tice zastite,tu je kondom najmanje delotvoran jer je za nastanak infekcije bitan direktan kontakt . No kako ste vec imali kondilome znaci da ste bili u kontaktu sa HPvirusom.Sa virusima je uvek neizvesno.Naime,virusi nisu sposobni za samostalno razmnozavanje,njima su zato potrebne nase celije. Kada virus dospe u nas organizam njegova dalja sudbina zavisi od naseg odbrambenog sistema i stanja organizma.Ukoliko je organizam "oslabljen" virus ce se aktivirati te ce se bolest manifestovati.Ukoliko su odbrambene snage organizma jake, virus ce ostati u neaktivnom obliku i cekati svojih 5 minuta,kada ce se reaktivirati i izazvati pojavu kondiloma .Dijagnozu kondiloma postavlja lekar-i procenjuje koja od metoda je najadekvatnija.Odgovor na primenjenu terapiju je krajnje individualan i naravno zavisi od broja i velicine promena. Smatram da u vasem slucaju nema mesta najboljemstrahu i brizi.Samo se trudite da vodite zdrav zivot i sve ce biti u redu.
Puno Vam hvala na odgovoru,molim Vas da mi preporucite kome mogu da se obratim u Beogradu,jer sam se u Pancevu obratila dijeteticaru,sa svim nalazima,dobila sam tabelu koju sam i imala ranije sa Instituta za bolesti metabolizma(kasnije sam videla da istu tabelu svi dobijaju samo sa razlicitim unosom kalorija).Uz duzno postovanje mislim da me nije ozbiljno shvatila,nije me ni izmerila,niti je pogledala moje nalaze,samo je rekla da budem uporna,nakon mesec dana i 800 kal.dnevno,gladovanja,zaista sam odustala,a rezultat je bio porazavajuci 1,5kg.Jasno mi je da moram da budem uporna,ali da li je ovo bilo resenje? Hvala Vam unapred
Odgovoreno: 09. 07. 2008.U BG se javite Institutu za higijenu Pasterova 2 ili BAtutu
Prikazano 87976-87980 od ukupno 94692 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke