Poštovani doktore,
Moja majka ima 76 godina i pre par dana je posle krvarenja iz nosa u Urgentnom centru konstatovana hipertenzija. U tom momentu pritisak je bio 190/110, puls 85.
Doktorka je prepisala tritace 2,5 mg i concor 2,5 mg. Od tada pritisak je konstantno nizak, najmanja izmerena vrednost je 92/52 a puls 57.
Budući da je i ranije imala uvek niži pritisak interesuje me kako da se ponašamo u situacijama kada je pritisak nizak a vreme je da se uzme terapija, da ne bi došlo do iznenadnog skoka.
Da li prepoloviti dozu, ne uzeti lek, ili...? Isto tako interesuje me koja je najniža vrednost pritiska pri kojoj se terapija mora i može uzeti.
Hvala Vam unapred na odgovoru.
Ja bih prvo proverio da li je taj pritisak sada definitivan nalaz ili je bio samo reakcijaa na nešto iz oktuženja. Da bi to objektivizirali potrebno je nekoliko dana meriti krvni pritisak na istoj ruci, istim aparatom, i ako je stalno veći od 140/90mmHg onda treba dati terapiju. Na pritisak koji navodite ne treba davati lekove koji obaraju pritisak.
Brat mi je pre par dana, po četvrti put, odveden na hematologiju na lečenje. Boluje od trombocitopenije. Prvi put u 15. godini, drugi u 17.godini, treći put je ležao sa 20 godina i sad, posle dve i po godine iste manifestacije. Uzrok bolesti je nepoznat. Ispitivanja pokazuju da su svi nalazi uredni, što se tiče organa. Poslednji put je bilo reči da se podvrgne zahvatu vadjenja slezine, ali je ipak odlučeno da se to ne radi. Još uvek nemamo neke detaljnije podatke i upravo ta neizvesnost me strašno plaši.
Cenila bih svaki komentar.
Unapred zahvalna.
Poštovana,
Imunoška (idiopatska) trombocitopenična purpura ili skraćeno ITP je autoimuno oboljenje koje ima nepredvidljiv tok. Poznato je da postoje slučajevi gde se bolest nanovo vraća i to je verovatno slučaj i kod vašeg brata.
Dobra je stvar što je on u više navrata ipak povoljno reagovao na terapiju pa nije bilo potrebe da se pribegne sledečim koracima među koje spada upravo eliminacija slezine.
Nadajmo se da će i sada regovati kao što se to već dođalo.
Pozdrav
Moj sin sad ima 20 godina, a od svoje 9-te godine primetila sam da laže pomalo. Sve vreme u osnovnoj školi bio super djak i do sedmog razreda je bio predsednik učionice, bio najbolji djak, nikad nije pobegao iz škole, pa da ne znam gde je, nikada se to nije desilo. Svi su mi se divili njega i još mi se dive kako vaspitanog sina imaš, jer stvarno je osetliv i hoće svima da pomogne, mnogo je društven . Počela sam da sa njim razgovaram, da ne treba da laže, nije dobra navika, neće niko da te voli i ako ti se nešto ružno desi niko neće verovati. Vidim da stvarno laže čim počinjem s njim razgovarati i da ga slušam, on odmah počinje da me laže sva i svašta. Ponekad priča da mi ne znamo koju moć on ima , sad još puši i pobegne od nas, samo traži gde može da se oseti slobodan i da laže i da se duva. Još voli da se obuče kao mafija, kao da je star 45-50godina. Priča drugima kako mi ne razumemo njega i treba neko da razgovara sa nama. Sad stvarno ne mogu da ga trpim, niti mogu da ga gledam u oči, sasvim sam izgubila poverenje u njega
i stvarno me boli duša, jer moj je sin i hoću da mu pomognem.
Molim Vas da mi pomognete, jer znam da i ja sam kriva, jer pre sam 12 godina izgubila najdražu sestru i ona je njega mnogo volela, pa ni ja nisam sakrila taj bol, jer moja deca su vršnjaci njenih i u početku kad je ona poginula, mnogo sam se bavila njima i mojoj deci rekla nemojte pored njih da me zovete mama.
Puno Vam hvala,
Violeta
Poštovana gđo Violeta,
kada se od 20 oduzme 9 razlika je 11. Nije teško uočiti da se to poklapa sa periodom žalosti za sestrom i promenom ponašanja prema vašoj deci (slanjem poruke da se povremeno odreknu vas kao majke u prisustvu sestrine dece). Kako je taj period i vaše ponašanje uticalo na dalji razvoj događaja i šta se sada može promeniti mogao bi biti predmet razgovora sa sistemskim porodičnim terapeutom. Iskoristite savet koji vam sin upućuje da neko treba sa vama da razgovara (vama i suprugom), ali da taj neko poziva i njega u pomoć porodici.
Srdačno
Hvala Vam mnogo za brzi odgovor. Jesmo kontaktirali psihologa, i to naravno privatno... U školi školski pedagog, psihologica, direktorica škole Ivan Gundulić, Novi Sad - lično direktorica je vrištanjem u hodniku rekla da moj sin neće dobiti nikakvu pomoć od njenog školskog tima, pa zaboga neće se baviti jednim detetom. Sada je peti razred i u međuvremenu smo bili kod psi. Sanje Nišević, sa kojom ćemo i dalje nastaviti saradnju. Njen nalaz je - Prema primerenoj skali za procenu intelektualnih sposobnosti *revisk* postiže rezultate u kategoriji potproseka, kako na globalnom nivou tako i u pogledu pojedinačnih funkcija (IQ 87, VIQ85, NIQ88). sKATER ANALIZA, MEDUTIM UKAZUJE NA ZNAČAJNU VARIJABILNOST U POGLEDU POJEDINAČNIH FUNKCIJA (PONDERI U RASPONU OD 5 DO 13).
Sada i ne znam koje bi Vam još pitanje uputila. Ako imate još koji savet...
Unapred hvala.
Nema na čemu. Drago mi je da ste pronašli stručnjaka za dalju saradnju koja će vam razjasniti sve dileme dobijene njenim testiranjem. Ne znam ni ja šta bih mogao da vam odgovorim na nepostavljeno pitanje. Možda nekom drugom prilikom.
Srdačno
Molim Vas recite mi da li sama mogu pomoći mom starijem sinu koji je predškolac, ima 6 godina i ima paničan strah od golubova. Kada idemo ulicom i ugleda golubove kako kljucaju po ulici, šetaju ili lete, on se toliko uplaši da počinje da beži, dva puta ga umalo auto nije zgazio. Pričali smo o strahovima , navodim ga da mi kaže šta ga to konkretno plaši, a on kaže se uzasava perja i zvuka krila kada golubovi lete, plaši se da ga ne udare.
Ne znam kako da se postavim, šta da uradim, a da ne pogrešim, jer on uskoro kreće u školu.
Srdačan pozdrav.
Paničan strah od golubova je veoma dobro opisao čuveni prof. Pol Salkovski koji je imao pacijentkinju koja je od tog straha patila 50 godina, ali njeno ponašanje izbegavanja nije ozbiljno bilo shvaćeno, ali je bitno uticao na njen kvalitet života. Desenzitizacija i terapija preplavljivanjem u mašti i uživo (tako se zove bihejvioralna metoda lečenja straha) vrši se u visoko specijalizovanim ustanovama i to treba da čini edukovani bihejvioralno kognitivni terapeut koji poznaje principe rada sa decom. Važno je kako je strah nastao (traumatskim putem (verovatnije) ili putem pogrešne informacije(manje verovatno)). Ima teorija koje govore o tzv. simboličkom strahu, ali one aktuelno imaju smisla samo ako se govori u okolnostima prolongiranog stresa (po vašem opisu taj scenario je najmanje verovatan). Kako vi treba da se postavite prema sinu, vodite dnevnik i postepeno ga izlažete i pomažete mu da se relaksira treba da bude predmet savetovanja sa terapeutom.
Srdačno
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 10. 11. 2008.Moja majka ima 76 godina i pre par dana je posle krvarenja iz nosa u Urgentnom centru konstatovana hipertenzija. U tom momentu pritisak je bio 190/110, puls 85. Doktorka je prepisala tritace 2,5 mg i concor 2,5 mg. Od tada pritisak je konstantno nizak, najmanja izmerena vrednost je 92/52 a puls 57. Budući da je i ranije imala uvek niži pritisak interesuje me kako da se ponašamo u situacijama kada je pritisak nizak a vreme je da se uzme terapija, da ne bi došlo do iznenadnog skoka.
Da li prepoloviti dozu, ne uzeti lek, ili...? Isto tako interesuje me koja je najniža vrednost pritiska pri kojoj se terapija mora i može uzeti.
Hvala Vam unapred na odgovoru.
Ja bih prvo proverio da li je taj pritisak sada definitivan nalaz ili je bio samo reakcijaa na nešto iz oktuženja. Da bi to objektivizirali potrebno je nekoliko dana meriti krvni pritisak na istoj ruci, istim aparatom, i ako je stalno veći od 140/90mmHg onda treba dati terapiju. Na pritisak koji navodite ne treba davati lekove koji obaraju pritisak.
Brat mi je pre par dana, po četvrti put, odveden na hematologiju na lečenje. Boluje od trombocitopenije. Prvi put u 15. godini, drugi u 17.godini, treći put je ležao sa 20 godina i sad, posle dve i po godine iste manifestacije. Uzrok bolesti je nepoznat. Ispitivanja pokazuju da su svi nalazi uredni, što se tiče organa. Poslednji put je bilo reči da se podvrgne zahvatu vadjenja slezine, ali je ipak odlučeno da se to ne radi. Još uvek nemamo neke detaljnije podatke i upravo ta neizvesnost me strašno plaši.
Odgovoreno: 10. 11. 2008.Cenila bih svaki komentar.
Unapred zahvalna.
Poštovana,
Imunoška (idiopatska) trombocitopenična purpura ili skraćeno ITP je autoimuno oboljenje koje ima nepredvidljiv tok. Poznato je da postoje slučajevi gde se bolest nanovo vraća i to je verovatno slučaj i kod vašeg brata. Dobra je stvar što je on u više navrata ipak povoljno reagovao na terapiju pa nije bilo potrebe da se pribegne sledečim koracima među koje spada upravo eliminacija slezine. Nadajmo se da će i sada regovati kao što se to već dođalo.
Pozdrav
Moj sin sad ima 20 godina, a od svoje 9-te godine primetila sam da laže pomalo. Sve vreme u osnovnoj školi bio super djak i do sedmog razreda je bio predsednik učionice, bio najbolji djak, nikad nije pobegao iz škole, pa da ne znam gde je, nikada se to nije desilo. Svi su mi se divili njega i još mi se dive kako vaspitanog sina imaš, jer stvarno je osetliv i hoće svima da pomogne, mnogo je društven . Počela sam da sa njim razgovaram, da ne treba da laže, nije dobra navika, neće niko da te voli i ako ti se nešto ružno desi niko neće verovati. Vidim da stvarno laže čim počinjem s njim razgovarati i da ga slušam, on odmah počinje da me laže sva i svašta. Ponekad priča da mi ne znamo koju moć on ima , sad još puši i pobegne od nas, samo traži gde može da se oseti slobodan i da laže i da se duva. Još voli da se obuče kao mafija, kao da je star 45-50godina. Priča drugima kako mi ne razumemo njega i treba neko da razgovara sa nama. Sad stvarno ne mogu da ga trpim, niti mogu da ga gledam u oči, sasvim sam izgubila poverenje u njega i stvarno me boli duša, jer moj je sin i hoću da mu pomognem.
Odgovoreno: 10. 11. 2008.Molim Vas da mi pomognete, jer znam da i ja sam kriva, jer pre sam 12 godina izgubila najdražu sestru i ona je njega mnogo volela, pa ni ja nisam sakrila taj bol, jer moja deca su vršnjaci njenih i u početku kad je ona poginula, mnogo sam se bavila njima i mojoj deci rekla nemojte pored njih da me zovete mama.
Puno Vam hvala,
Violeta
Poštovana gđo Violeta,
kada se od 20 oduzme 9 razlika je 11. Nije teško uočiti da se to poklapa sa periodom žalosti za sestrom i promenom ponašanja prema vašoj deci (slanjem poruke da se povremeno odreknu vas kao majke u prisustvu sestrine dece). Kako je taj period i vaše ponašanje uticalo na dalji razvoj događaja i šta se sada može promeniti mogao bi biti predmet razgovora sa sistemskim porodičnim terapeutom. Iskoristite savet koji vam sin upućuje da neko treba sa vama da razgovara (vama i suprugom), ali da taj neko poziva i njega u pomoć porodici.
Srdačno
Hvala Vam mnogo za brzi odgovor. Jesmo kontaktirali psihologa, i to naravno privatno... U školi školski pedagog, psihologica, direktorica škole Ivan Gundulić, Novi Sad - lično direktorica je vrištanjem u hodniku rekla da moj sin neće dobiti nikakvu pomoć od njenog školskog tima, pa zaboga neće se baviti jednim detetom. Sada je peti razred i u međuvremenu smo bili kod psi. Sanje Nišević, sa kojom ćemo i dalje nastaviti saradnju. Njen nalaz je - Prema primerenoj skali za procenu intelektualnih sposobnosti *revisk* postiže rezultate u kategoriji potproseka, kako na globalnom nivou tako i u pogledu pojedinačnih funkcija (IQ 87, VIQ85, NIQ88). sKATER ANALIZA, MEDUTIM UKAZUJE NA ZNAČAJNU VARIJABILNOST U POGLEDU POJEDINAČNIH FUNKCIJA (PONDERI U RASPONU OD 5 DO 13).
Odgovoreno: 10. 11. 2008.Sada i ne znam koje bi Vam još pitanje uputila. Ako imate još koji savet...
Unapred hvala.
Nema na čemu. Drago mi je da ste pronašli stručnjaka za dalju saradnju koja će vam razjasniti sve dileme dobijene njenim testiranjem. Ne znam ni ja šta bih mogao da vam odgovorim na nepostavljeno pitanje. Možda nekom drugom prilikom.
Srdačno
Molim Vas recite mi da li sama mogu pomoći mom starijem sinu koji je predškolac, ima 6 godina i ima paničan strah od golubova. Kada idemo ulicom i ugleda golubove kako kljucaju po ulici, šetaju ili lete, on se toliko uplaši da počinje da beži, dva puta ga umalo auto nije zgazio. Pričali smo o strahovima , navodim ga da mi kaže šta ga to konkretno plaši, a on kaže se uzasava perja i zvuka krila kada golubovi lete, plaši se da ga ne udare.
Odgovoreno: 10. 11. 2008.Ne znam kako da se postavim, šta da uradim, a da ne pogrešim, jer on uskoro kreće u školu.
Srdačan pozdrav.
Paničan strah od golubova je veoma dobro opisao čuveni prof. Pol Salkovski koji je imao pacijentkinju koja je od tog straha patila 50 godina, ali njeno ponašanje izbegavanja nije ozbiljno bilo shvaćeno, ali je bitno uticao na njen kvalitet života. Desenzitizacija i terapija preplavljivanjem u mašti i uživo (tako se zove bihejvioralna metoda lečenja straha) vrši se u visoko specijalizovanim ustanovama i to treba da čini edukovani bihejvioralno kognitivni terapeut koji poznaje principe rada sa decom. Važno je kako je strah nastao (traumatskim putem (verovatnije) ili putem pogrešne informacije(manje verovatno)). Ima teorija koje govore o tzv. simboličkom strahu, ali one aktuelno imaju smisla samo ako se govori u okolnostima prolongiranog stresa (po vašem opisu taj scenario je najmanje verovatan). Kako vi treba da se postavite prema sinu, vodite dnevnik i postepeno ga izlažete i pomažete mu da se relaksira treba da bude predmet savetovanja sa terapeutom.
Srdačno
Prikazano 83061-83065 od ukupno 95509 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke