Imam 29 god., a bolujem već nekoliko godina od agorafobije. Pročitao sam mnoge knjige, dobio od lekara priručnik za pacijente, pridržavao se raznih saveta, posustajao i borio se u isto vreme, ali strah kad izadjem iz kuće i krenem bilo gde nadvlada sve.
Imate li neki konstruktivan predlog, kome bih još mogao da se obratim, a da se problem ne rešava isključivo lekovima? Možda neka akupunktura ili neka druga alternativa? Znate li Vi neku psihološku metodu koja zaista može da doprinese rešavanju ovog straha?
Unapred zahvalan na odgovoru,
Dragan
Postovani,agorafobija je bolest koja se javlja samostalno ili udruzena ili kao komplikacija panicnog poremecaja.Vodi u otezano funkcionisanje,sto Vi odlicno znate.Lecenje se vodi kako lekovima tako i pshoterapijom,kako psihodinamskom tako i bihevioralnom.Zavisi od procene i mogucnosti
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Poštovana,
moje djete je imalo temperaturu 12 sati 39.5 i ja je nisam mogla skinuti ni sirupom, ni oblogama. Dobio je napad drhtanja i vilica se tresla da sam ja ko majka bila uplašena, počeo je da mjenja boju lica i usne su pomodrele. Ja sam za to vreme zvala ambulantu, koja je brzo došla. Kako mi je djete izgubilo svest i čini mi se bilo na samrti, ja sam dala vještačko disanje i dječak je došao sebi, plačući. Ponovo je izgubio svest, ali sam ga uporno zvala i ambulanta je stigla, konstatovala temperaturu i da takvo stanje nastane usled temperature. Otišli smo u bolnicu, pregledali su uvo i grlo i rekli da je teža upala. Nalazi su to i potvrdili i dječak sad pije sirup.
Da li bi se djete povratilo u život bez moje pomoći? Doktor mi je ovde rekao, da vratilo bi se. Ja ne vjerujem, jer sam u šoku i sad od doživljenog. Da li ovakvo stanje ostavlja posledice na mozak i na nervni sistem ili zdravlje uopšte? Ne mogu ni da pomislim da su to bili epileptični napadi!!!!! Posle tretmana u bolnici dječak je dobio sirupe na bazi pencilina zaspao je i cjelu noć prespavao. Slabo jede, uzima tečnost, povremeno čujem da škripi zubima. Mislim da sam na Vašem sajtu pročitala o tome da kad djete škripi zubima da su upitanju bolovi u uhu, oprostite ako grešim, ako je djetetu prestala temperatura12 sati nakon ljeka, koliko još vremena treba davati sirup za temperaturu? Dajte mi taj savjet za ubuduće, živim u inostranstvu, teško mi je, jer ovde na licima lekara ne mogu da vidim ni zabrinutost ni zadovoljstvo?! Ovde lekari reaguju isto, to me zbunjuje.
Hvala Vam puno na razumjevanju.
Pozdrav
Poštovana,
lek za temperaturu koji se nejčešće primenjuje je paracetamol ( Febricet, Paracet, Eferalgan, Myralgin)
koji se kod nas nalazi u obliku sirupa i supozitorija za rektalnu upotrebu. Lek se dozira 10-15 mg po kg TT
na 6h (npr. 1 Eferalgan supozitorija od 150 mg detetu od 15 kg na 6h kada je telesna temperatura >38,5 C).
Kriza svesti kako ste je Vi opisali podseća na tzv. febrilne konvulzije ili "dečji fras" koji traje par minuta, dete spontano dolazi svesti i ne ostavlja posledice na nervni sistem. Kada dete ima ponovo povišenu telesnu temperaturu uz antipiretik, preventivno- da se slična kriza ne bi ponovila primenite rektiole Diazepam u dozi 0,5 mg kg/TT (ali se svakako prethodno posavetujte sa lekarima koji leče dete). Ukoliko dete nema povišenu telesnu temperaturu ne treba da dobija antipiretik. Jednostavne (tipične) febrilne konvulzije se javljaju u uzrastu od 6. mes. do 5. god., neurološki nalaz kod dece je uredan kao i elektroencefalogram, traju kratko, nekoliko minuta (roditelji su uvek uplašeni i imaju utisak da gube dete). Vaše dete bi spontano došlo svesti
bez veštačkog disanja. Ovakve krize se dese jedanput, veoma retko se ponavljaju kada je telesna temperatura povišena. Upravo iz tih razloga savetuje se prevencija Diazepamom, ste primenjivali.
Pozdrav doktorke,
imam 44 god, oženjen sam, imam decu koja su našla svoj put, udala se, a ja sam ostao sa ženom sam da živim. Imali smo normalne odnose, uopšte, dok se nisam upoznao sa covekom koji me je uveo u gay svet imao sam od tada za 2 god odnose i kontakte sa 13 muškaraca i uvek tražio ljubav- pošto kod muškaraca je opštepoznata stvar da misle prvo na sex, a potom na ljubav. Razočarao sam se i prestao sa sexom sa muškarcima, da napomenem da već godinu dana ne spavam sa ženom koja sumnja da sam bio sa muškarcima što ja negiram, naravno, a kao razlog mog nespavanja sa njom navodim da nemam volju. Posle avantura sa muškarcima prestao sam uopšte da imam odnose i što bi se reklo postao sam asexualan i nemam volje da se bilo kome intimno približim, jer sam uvek kad sam tražio ljubav kod nekoga, ostao razočaran, zadovoljavam se nekim drugim stvarima u životu itd. Da Vas ne gnjavim.. da li možete da mi odgovorite šta je sa mnom, da nisam možda ušao u klimakterijum ili slično?
Pozdrav
Poštovani, neznam koliko dugo nemate seksualne odnose uopšte, ali ako sam dobro razumeo vi ste tokom dve godine imali 13 muških partnera + jedno vreme i seksualne odnose sa ženom. Tokom dve godine bili ste promiskuitetni (više od 6 partnera godišnje se smatra promiskuitetnim seksualnim ponašanjem) tražeći ljubav? Zar je tolika potraga za ljubavlju potrebna da biste shvatili da će ipak posle seksa uslediti novi seks bez ljubavi? Ne znam da li ste u klimakterijumu, jer je muški klimakterijum sumnjiva kategorija koja uglavnom treba da objasni zašto neki muškarci seksualno "polude", a ne da objasni gubitak libida. Ono što mene zabrinjava je vaša relacija sa suprugom i ne znam da li je pošteno da dođemo zajedno u pozicuju da vi mene pitate da ja vama pomognem jer vi više niste seksualno budni pored žene i 13 partnera, a da se ne pitamo šta to pomaganje vama čini za relaciju prema supruzi? Gde je ona tu? Da li i ona treba da se zabrine za vas ili je vreme da i njoj pomognete da razmisli kako i sa kim treba da živi i ima seksualne odnose? Razmišljanjem o ljubavi prema, možda dođete i do prave ljubavi drugih prema vama. Srdačno
Poštovani,
moj sin ima 12 god. Od prije par godina, on trepće, a kada to prestane počne da šmrca. Išli smo kod više ljekara, jedni su lečili konjuktivitis, drugi čupali trepavice, treći davali kapi za nos i alergiju, dok ja nisam odlučila da tražim uput za dječ.psihologa, jer sam smatrala da su to tikovi. Doktorka je potvrdila moju predpostavku i odredila vježbe tipa upornog treptanja ili šmrcanja dok se ne zamori, sve smo odradili, rezultata nije bilo, a kada smo pošli na kontrolu nakon 15 dana, sin je veče uoči kontr, prestao da šmrca potpuno i na dan kontrole. Doktorka je zadovoljna zatvorila slučaj, ali po dolasku kući sve se nastavilo i još traje.
Molim Vas da mi predložite šta dalje, jer se plašim da će to ostati i kad odraste.
Hvala
Poštovana,
zaista ne razumem koje su to metode primenjivane (i iz kog veka), pogotovo tretman čupanja trepavica ukoliko se ne radi o zapaljenju folikula dlake trepavica. Dobro je što se terapiju uključio i dečji psiholog, ali savetujem da se obratite i dečjem psihijatru (postoji razlika koja je bitna u terapijskom delu). Važno je razgraničiti nekoliko stvari, da li je izlečen konjuktivitis i da li su alergijske reakcije u pitanju. Drugo, ukoliko je tikovi u pitanju (a radi se o jednostavnom motornom i jednostavnom vokalnom tiku koji se smenjuju) treba znati da li se oni nekada javljaju i istovremeno ili su jasno odvojeni, da li prate neko infektivno stanje (pogotovo infekcije grla i nosa) i kakvi životni događaji prethode pojavi i gubljenju tikova. Važno je i ne obeshrabriti se kada se nakon "mirnog" perioda ponovo tikovi pojave, jer je takva priroda tikova. Treće, važno je sagledati i ostale psihičke funkcije i uopšte organizaciju psihomotorike i porodičnog funkcionisanja. Dakle, jedno kompletno sagledavanje je dobar put u dobro terapijsko planiranje. Bihejvioralni tretman koji je započet je dobar način, ali bih predložio kompletiranje sagledavanja konsultacijom sa dečijim psihijatrom i nezatvaranje slučaja jer stanje koje traje par godina zaslužuje i praćenje nakon gubitka simptoma.
Srdačno
Poštovani,
radila sam analizu krvne slike i samo u leukocitnoj formuli - limfociti su 40,3 - gornja granica je 40, kod supruga su 44,9. Suprug takodje ima povišene i eozinofilne za 0,6. Imam 27 godina, suprug 32. Jeste rezultat samo malo povišen, ali nas zanima šta znači kada su limfociti, kao i eozinofili povećani.
Hvala unapred na odogoru.
Dakle, limfciti mogu biti povecani u slucaju kada postoji hronicno infektivno zarste a ukoliko je bolest nastala akutno obicno se vidja u virusnim oboljenjima.
Eozinofilija je u vasem slucaju beznacajna.
Teriski kada bi eozinofil bilo recimo 20-ak % to bi ukazivalo na alergiju ili na parazitarna oboljnja. Ovako beznacajno uvecanje za 0,6 j vezano za uobicajene zivotne varijacije krne slike i ne zahteva medicinsku paznju. Srdacni pozdravi
Imam 29 god., a bolujem već nekoliko godina od agorafobije. Pročitao sam mnoge knjige, dobio od lekara priručnik za pacijente, pridržavao se raznih saveta, posustajao i borio se u isto vreme, ali strah kad izadjem iz kuće i krenem bilo gde nadvlada sve.
Odgovoreno: 01. 12. 2008.Imate li neki konstruktivan predlog, kome bih još mogao da se obratim, a da se problem ne rešava isključivo lekovima? Možda neka akupunktura ili neka druga alternativa? Znate li Vi neku psihološku metodu koja zaista može da doprinese rešavanju ovog straha?
Unapred zahvalan na odgovoru,
Dragan
Postovani,agorafobija je bolest koja se javlja samostalno ili udruzena ili kao komplikacija panicnog poremecaja.Vodi u otezano funkcionisanje,sto Vi odlicno znate.Lecenje se vodi kako lekovima tako i pshoterapijom,kako psihodinamskom tako i bihevioralnom.Zavisi od procene i mogucnosti Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovana,
Odgovoreno: 01. 12. 2008.moje djete je imalo temperaturu 12 sati 39.5 i ja je nisam mogla skinuti ni sirupom, ni oblogama. Dobio je napad drhtanja i vilica se tresla da sam ja ko majka bila uplašena, počeo je da mjenja boju lica i usne su pomodrele. Ja sam za to vreme zvala ambulantu, koja je brzo došla. Kako mi je djete izgubilo svest i čini mi se bilo na samrti, ja sam dala vještačko disanje i dječak je došao sebi, plačući. Ponovo je izgubio svest, ali sam ga uporno zvala i ambulanta je stigla, konstatovala temperaturu i da takvo stanje nastane usled temperature. Otišli smo u bolnicu, pregledali su uvo i grlo i rekli da je teža upala. Nalazi su to i potvrdili i dječak sad pije sirup.
Da li bi se djete povratilo u život bez moje pomoći? Doktor mi je ovde rekao, da vratilo bi se. Ja ne vjerujem, jer sam u šoku i sad od doživljenog. Da li ovakvo stanje ostavlja posledice na mozak i na nervni sistem ili zdravlje uopšte? Ne mogu ni da pomislim da su to bili epileptični napadi!!!!! Posle tretmana u bolnici dječak je dobio sirupe na bazi pencilina zaspao je i cjelu noć prespavao. Slabo jede, uzima tečnost, povremeno čujem da škripi zubima. Mislim da sam na Vašem sajtu pročitala o tome da kad djete škripi zubima da su upitanju bolovi u uhu, oprostite ako grešim, ako je djetetu prestala temperatura12 sati nakon ljeka, koliko još vremena treba davati sirup za temperaturu? Dajte mi taj savjet za ubuduće, živim u inostranstvu, teško mi je, jer ovde na licima lekara ne mogu da vidim ni zabrinutost ni zadovoljstvo?! Ovde lekari reaguju isto, to me zbunjuje.
Hvala Vam puno na razumjevanju.
Pozdrav
Poštovana,
lek za temperaturu koji se nejčešće primenjuje je paracetamol ( Febricet, Paracet, Eferalgan, Myralgin) koji se kod nas nalazi u obliku sirupa i supozitorija za rektalnu upotrebu. Lek se dozira 10-15 mg po kg TT na 6h (npr. 1 Eferalgan supozitorija od 150 mg detetu od 15 kg na 6h kada je telesna temperatura >38,5 C). Kriza svesti kako ste je Vi opisali podseća na tzv. febrilne konvulzije ili "dečji fras" koji traje par minuta, dete spontano dolazi svesti i ne ostavlja posledice na nervni sistem. Kada dete ima ponovo povišenu telesnu temperaturu uz antipiretik, preventivno- da se slična kriza ne bi ponovila primenite rektiole Diazepam u dozi 0,5 mg kg/TT (ali se svakako prethodno posavetujte sa lekarima koji leče dete). Ukoliko dete nema povišenu telesnu temperaturu ne treba da dobija antipiretik. Jednostavne (tipične) febrilne konvulzije se javljaju u uzrastu od 6. mes. do 5. god., neurološki nalaz kod dece je uredan kao i elektroencefalogram, traju kratko, nekoliko minuta (roditelji su uvek uplašeni i imaju utisak da gube dete). Vaše dete bi spontano došlo svesti bez veštačkog disanja. Ovakve krize se dese jedanput, veoma retko se ponavljaju kada je telesna temperatura povišena. Upravo iz tih razloga savetuje se prevencija Diazepamom, ste primenjivali.
Pozdrav doktorke,
Odgovoreno: 01. 12. 2008.imam 44 god, oženjen sam, imam decu koja su našla svoj put, udala se, a ja sam ostao sa ženom sam da živim. Imali smo normalne odnose, uopšte, dok se nisam upoznao sa covekom koji me je uveo u gay svet imao sam od tada za 2 god odnose i kontakte sa 13 muškaraca i uvek tražio ljubav- pošto kod muškaraca je opštepoznata stvar da misle prvo na sex, a potom na ljubav. Razočarao sam se i prestao sa sexom sa muškarcima, da napomenem da već godinu dana ne spavam sa ženom koja sumnja da sam bio sa muškarcima što ja negiram, naravno, a kao razlog mog nespavanja sa njom navodim da nemam volju. Posle avantura sa muškarcima prestao sam uopšte da imam odnose i što bi se reklo postao sam asexualan i nemam volje da se bilo kome intimno približim, jer sam uvek kad sam tražio ljubav kod nekoga, ostao razočaran, zadovoljavam se nekim drugim stvarima u životu itd. Da Vas ne gnjavim.. da li možete da mi odgovorite šta je sa mnom, da nisam možda ušao u klimakterijum ili slično?
Pozdrav
Poštovani, neznam koliko dugo nemate seksualne odnose uopšte, ali ako sam dobro razumeo vi ste tokom dve godine imali 13 muških partnera + jedno vreme i seksualne odnose sa ženom. Tokom dve godine bili ste promiskuitetni (više od 6 partnera godišnje se smatra promiskuitetnim seksualnim ponašanjem) tražeći ljubav? Zar je tolika potraga za ljubavlju potrebna da biste shvatili da će ipak posle seksa uslediti novi seks bez ljubavi? Ne znam da li ste u klimakterijumu, jer je muški klimakterijum sumnjiva kategorija koja uglavnom treba da objasni zašto neki muškarci seksualno "polude", a ne da objasni gubitak libida. Ono što mene zabrinjava je vaša relacija sa suprugom i ne znam da li je pošteno da dođemo zajedno u pozicuju da vi mene pitate da ja vama pomognem jer vi više niste seksualno budni pored žene i 13 partnera, a da se ne pitamo šta to pomaganje vama čini za relaciju prema supruzi? Gde je ona tu? Da li i ona treba da se zabrine za vas ili je vreme da i njoj pomognete da razmisli kako i sa kim treba da živi i ima seksualne odnose? Razmišljanjem o ljubavi prema, možda dođete i do prave ljubavi drugih prema vama. Srdačno
Poštovani,
Odgovoreno: 01. 12. 2008.moj sin ima 12 god. Od prije par godina, on trepće, a kada to prestane počne da šmrca. Išli smo kod više ljekara, jedni su lečili konjuktivitis, drugi čupali trepavice, treći davali kapi za nos i alergiju, dok ja nisam odlučila da tražim uput za dječ.psihologa, jer sam smatrala da su to tikovi. Doktorka je potvrdila moju predpostavku i odredila vježbe tipa upornog treptanja ili šmrcanja dok se ne zamori, sve smo odradili, rezultata nije bilo, a kada smo pošli na kontrolu nakon 15 dana, sin je veče uoči kontr, prestao da šmrca potpuno i na dan kontrole. Doktorka je zadovoljna zatvorila slučaj, ali po dolasku kući sve se nastavilo i još traje.
Molim Vas da mi predložite šta dalje, jer se plašim da će to ostati i kad odraste.
Hvala
Poštovana,
zaista ne razumem koje su to metode primenjivane (i iz kog veka), pogotovo tretman čupanja trepavica ukoliko se ne radi o zapaljenju folikula dlake trepavica. Dobro je što se terapiju uključio i dečji psiholog, ali savetujem da se obratite i dečjem psihijatru (postoji razlika koja je bitna u terapijskom delu). Važno je razgraničiti nekoliko stvari, da li je izlečen konjuktivitis i da li su alergijske reakcije u pitanju. Drugo, ukoliko je tikovi u pitanju (a radi se o jednostavnom motornom i jednostavnom vokalnom tiku koji se smenjuju) treba znati da li se oni nekada javljaju i istovremeno ili su jasno odvojeni, da li prate neko infektivno stanje (pogotovo infekcije grla i nosa) i kakvi životni događaji prethode pojavi i gubljenju tikova. Važno je i ne obeshrabriti se kada se nakon "mirnog" perioda ponovo tikovi pojave, jer je takva priroda tikova. Treće, važno je sagledati i ostale psihičke funkcije i uopšte organizaciju psihomotorike i porodičnog funkcionisanja. Dakle, jedno kompletno sagledavanje je dobar put u dobro terapijsko planiranje. Bihejvioralni tretman koji je započet je dobar način, ali bih predložio kompletiranje sagledavanja konsultacijom sa dečijim psihijatrom i nezatvaranje slučaja jer stanje koje traje par godina zaslužuje i praćenje nakon gubitka simptoma.
Srdačno
Poštovani,
Odgovoreno: 01. 12. 2008.radila sam analizu krvne slike i samo u leukocitnoj formuli - limfociti su 40,3 - gornja granica je 40, kod supruga su 44,9. Suprug takodje ima povišene i eozinofilne za 0,6. Imam 27 godina, suprug 32. Jeste rezultat samo malo povišen, ali nas zanima šta znači kada su limfociti, kao i eozinofili povećani.
Hvala unapred na odogoru.
Dakle, limfciti mogu biti povecani u slucaju kada postoji hronicno infektivno zarste a ukoliko je bolest nastala akutno obicno se vidja u virusnim oboljenjima. Eozinofilija je u vasem slucaju beznacajna. Teriski kada bi eozinofil bilo recimo 20-ak % to bi ukazivalo na alergiju ili na parazitarna oboljnja. Ovako beznacajno uvecanje za 0,6 j vezano za uobicajene zivotne varijacije krne slike i ne zahteva medicinsku paznju. Srdacni pozdravi
Prikazano 80696-80700 od ukupno 94497 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke