Molila bih Vas da mi odgovorite...ja sam u drugom stanju, 7 mesec trudnoće, udata sam skoro godinu, živela sam u provinciji a sada živim u Beogradu...kao da se sve desilo od jednom...postala sam jako vezana za svoju majku, što ranije nije bio slučaj, imam neki osećaj da kada nisam pored nje može da mi se desi nešto ružno ili daleko bilo pogubno...to traje već mesecima...najsigurnija sam kada sam u kući kod svojih roditelja i u svom mestu...možete li mi reći da li je to samo zbog trudnoće tako ili postoji nešto...bila bih Vam veoma zahvalana kada biste mi odgovorili na moj mail.
Poštovana Ana, nema načina da vidim vaš email pa ću vam odgovoriti kao i drugima. Strah od napuštanja sigurnih mesta i sigurnih ljudi se javlja kada se osoba oseća nesigurno i nezaštićeno, odnosno kada ima utisak da ako je sama može biti izložena raznim iznenadnim događajima, a da pomoći neće biti. Naravno radi se o strašljivim mislima, a ne realnim opasnostima. Trudnoća je svakako rizični period za pojavljivanje različitih emocionalnih stanja, ali svakako je važno sagledati kako to da je emocionalna vezanost za supruga došla u drugi plan reaktivirajući nekadašanje strahove od odvajanja od majke. Kakve veze sa tim ima odlazak u Beograd, adaptacija na život u njemu, doživljaj sigurnosti, dostupnost muža i njegove podrške, uključenost drugih koji pomažu ili odmažu su otvorena pitanja o kojima treba razgovaratii, pa i sa stručnim licem. Srdačno
Imam problem koji me svakodnevno guši. Imam 24god. i u vezi sam sa dečkom koji ima 30god. Jako sam zadovoljna vezom koju imam, i ništa tu ne bih menjala. Kao da smo rodjeni jedno za drugo. Pričali smo i o zajedničkom životu i braku, kada završim sa školom (apsolvent sam i ostalo mi je jos 4 ispita i diplomski). Problem su moja sestra i moja mama... SESTRA: ima 27god., potpuno nezadovoljna svojim životom, emotivno ne ispunjena, dugo nema vezu, nema pravih prijateljstva koja traju, već se svaki njen odnos zasniva na površnom druženju. I ona ne smatra da je problem u njoj, već u celoj okolini. Nas dve smo potpuna suprotnost, dok ja mislim da je za ljubav potrebno dvoje i da bi uspelo neophodno je uzajamno pružanje, ona u teoriji to isto priča, a u praksi samo traži da se njoj poklanja i ljubav i pažnja... Problem je u tome, što svaki postupak mog dečka ona osudjuje, npr. zašto mi toliko šalje poruke, zašto me zove, zašto je uradio ovo, a zašto ono i svemu tome daje negativnu konotaciju. Na sve to, svakodnevno sugerira mami i svaki naš postupak prepričava kako ona vidi. MAMA: Njoj se ne svidja moj izbor, prvenstveno što po njoj ja mnogo bolje fizički izgledam od njega i da me on ne zaslužuje. Ne svidja joj se što je on buca. Ne mogu da joj dokažem da je meni mnogo bitniji njegov mentalni sklop ličnosti i da mi odgovara onakav kakav jeste i da mi ne smeta njegova kilaža. Prosto i jednostavno volim ga što je takav. Ubedjena je da neću završiti sa školom, kako on pokušava da me odvuče od toga, a ni jedan realan razlog nema za takvim razmišljanjem. Sa njim sam izgubila nevinost i kada sam joj to rekla, na njeno uporno insistiranje, tu je nastao opšti haos. Kaže da sam je razočarala, da sam pogrešna osoba na koju je gubila vreme, što me te njene reči jako bole. Izmišlja bolesti i pokušava time da privuče paznju ( bar ja mislim da pokušava da moju pažnju usmeri sa mog dečka na nju), a kada je konkretno pitam šta je boli, ona mi formalno i ironično kaže da se ne opterećujem time, jer ja imam svoj život. A istovremeno mi i ne dozvoljava da imam svoj život, jer sve voli da zna, pa čak i šta i o čemu pričam sa svojim dečkom. Pokušava da me odvoji od njega, tako što forsira da se vratim u grad u kome oni žive (pošto u drugom gradu studiram), i da dolazim samo za ispite. Takodje joj se ne svidja što moj dečko nije toliko materijalno obezbedjen da sebi priušti "vile i kućne pomoćnice", ali meni to ni ne treba, čitav život živim bez toga. Jedino što mi treba je bogatstvo koje imam sa njim, a to je mir, sigurnost, razumevanje sreca, pažnja, jednom rečju ljubav. Pokušavala sam mnogo puta da pričam sa njom,čak mi je dečko predložio da zajedno popričamo sa njom da ona konačno shavti da on ima ozbiljne namera sa mnom, ali ne vredi. Ne želi da me sasluša, ima neku viziju u svojoj glavi. I često zna da mi kaže: "Stavi prst na čelo, da vidiš da li si normalna". Pa valjda imam pravo da sama izaberem koga ću da volim i da uživam u tome, a ne da mi neko to odredjuje. Nemam ništa protiv ni da mi da negativno mišljenje, ali da je ono pospešeno činjenicama, a ne njenim pretpostavkama, koje sa stvarnošću, ne mogu da se porede. Ne znam šta da radim. Ne želim da žrtvujem ljubav i vezu zbog svoje mame i njenih želja. Ipak ne želim ni da odnos izmedju nas dve bude ovakav, jer je volim. Nadam se da ste me razumeli i da nisam bila konfuzna. Ja ne znam kako dalje, a u Vas verujem,tj. verujem da ćete naći bar neki izlaz iz ovoga.
Unapred sam Vam zahvalna, prvenstveno na vremenu koje ste odvojili, a potom i što se pored svog života zamarate sa nama kojima puno znači Vaš odgovor. Hvala još jednom.
izgleda da je vaša emocionalna veza sa momkom po shvatanju mame i sestre ugrozila vašu međusobnu povezanost (3 žene) i da su mama i sestre "u panici" da ćete ih napustiti. Otuda svaki muškarac može biti pretnja (pa se sestra zadržava na teoriji, a praksu izbegava, a sa druge strane maminog supruga, a vašeg oca takođe ne pominjete). Ako je moja pretpostavka iole tačna, onda bi trebalo raditi na promeni uverenja da je veza van vašeg trougla sa sestrom i mamom opasnost od prekida odnosa. To su različiti emocionalni odnosi i ne treba ih uslovljavati niti postavljati u ravan izbora ili/ili jer se radi o i/i izboru. Odrasla ste osoba i sami pravite izbor bez potrebe da se konsultujete nužno sa drugima, a pogotovo nikome ne morate da podnostite račune sa kim idete u krevet i za to vam ne treba ni negativno ni pozitivno mišljenje drugih, pa makar to bila i majka. Dakle, promena komunikacije sa sestrom i majkom i promena uverenja o tome kako veza sa muškarcam (bilo kojim) može uticati na "ženske" veze, mogu biti od važnosti da nađete izlaz. Srdačno
Me interisira da li mo\e da se izle;i hpv31 bez da ima neprijatni tretmani i operacii i da ne se povrati povtorno jas sum 20godini i toa mnogu mi znači
To su dva problema, koji nekada mogu biti povezani. Za prekomerno znojenje stopala uzmite neki preparat sa urotropinom, obično ih prave po apotekama kao magistralne preparate. A za terapiju gljivičnog oboljenja, ukoliko ga imate, javite se dermatologu.
Moj problem je to što imam jako oštre dlake na nogama i koje rastu brzo. Kada ih brijem nakon sat vremena koža me boli i iritira se, jer dlake počinju da rastu. Pojave mi se bubuljice iz kojih dlake rastu van. Kao da me neko bode po celim nogama, a kada ih depiliram urastaju pod kožu, narastu veličine i do 1,5 cm, upale se i budu mi velike bubuljice na nogama, čak i plave fleke. Koža mi je suva, koristim baby oil i sve preparate koji su za extra suvu kož u, ali ne pomaže. Čak moram depilirati jedan dio stomaka od pupka ka dole, jer su jako dugačke i crne. Inače sam svetlo smedja osoba sa veoma belim pogmentom kože. Na licu imam možda po koju dlačicu koju ne diram ali sa brade moram počupati sa pincetom. Noge su mi sve u ranama i krastama, a ožiljci svuda, posetila sam dermatologa koji mi je prepisao Cefalexin 500 mg radi upale ali to ništa nije pomoglo. Ako ih ne depiliram i samo brijem rastu brzo i koža me boli toliko da ne mogu hodati, a kad ih depiliram urastaju. Po rukama su isto guste i duge, od pazuha do lakta su svetlije malo i ima ih puno, a donji dio ruke je pokriven dlakama. Ruke nikad nisam depilirala niti brijala. Molim vas recite mi šta da radim!
Vaš problem nije redak, veliki broj devojaka ima slične probleme. Morate pokušati neki drugi način uklanjanja dlaka, na primer onim aparatima koji ih čupaju. Depilacija dovodi do njihovog slabljenja, pa zato urastaju. Jedino trajnije rešenje bi bila trajno uklanjanje tih dlaka,najbolje laserom. Što se suve kože tiče, koja nekada može uticati na to, probajte preparate sa ureom (Eucerin, Uriage, Avene).
Poštovana Ana, nema načina da vidim vaš email pa ću vam odgovoriti kao i drugima. Strah od napuštanja sigurnih mesta i sigurnih ljudi se javlja kada se osoba oseća nesigurno i nezaštićeno, odnosno kada ima utisak da ako je sama može biti izložena raznim iznenadnim događajima, a da pomoći neće biti. Naravno radi se o strašljivim mislima, a ne realnim opasnostima. Trudnoća je svakako rizični period za pojavljivanje različitih emocionalnih stanja, ali svakako je važno sagledati kako to da je emocionalna vezanost za supruga došla u drugi plan reaktivirajući nekadašanje strahove od odvajanja od majke. Kakve veze sa tim ima odlazak u Beograd, adaptacija na život u njemu, doživljaj sigurnosti, dostupnost muža i njegove podrške, uključenost drugih koji pomažu ili odmažu su otvorena pitanja o kojima treba razgovaratii, pa i sa stručnim licem. Srdačno
Unapred sam Vam zahvalna, prvenstveno na vremenu koje ste odvojili, a potom i što se pored svog života zamarate sa nama kojima puno znači Vaš odgovor. Hvala još jednom.
Me interisira da li mo\e da se izle;i hpv31 bez da ima neprijatni tretmani i operacii i da ne se povrati povtorno jas sum 20godini i toa mnogu mi znači
Odgovoreno: 24. 02. 2009.Prikazano 76151-76155 od ukupno 94471 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke