Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Zakažete pregled 063 687 460

Najnoviji odgovori (95029)

  1. Poštovana Dr,
    Vi ste mi već jednom ljubazno odgovorili 30.10.2008 na moje pitanje u vezi moje rodjake od 45.god. koji pati od discus hernie i živi sa majkom od 79. god. U medjuvremenu su se desile neke stvari koje bi ukratko da Vam izložim i da zatražim Vaš savet. Naime, uspeli smo da dobijemo uput od njenog lekara opšte prakse za neurologiju u jednom Kbc-u u Beogradu gde bi tamo mogla sada što pre da legne i da se konačno ispregleda sve na jednom mestu i pod nadzorom stručnjaka koji je prijatelji njenog ujaka. Ona je na sve ovo na početku pristala, mada nevoljno naravno, pritisnuta od strane ujaka, brata od ujaka i sa moje strane. U poslednjih nekoliko dana počela je da navodi razloge i da odlaze odlazak . Razlozi su sledeći : treba da dobijem menstruaciju, te je bolje da mi prodje i onda je bolje da idem itd. Mi smo se u načelu složili sa njom, pa i neurolog koji je čeka tamo u bolnici . Medjutim, poslednjih par dana se žali na jake bolove u nozi i kaže da ona sa takvim bolovima neće moći nigde da ide, a kamoli da se seta nekoliko dana po bolnici na raznim lokacijama da bi se ispregledala, jer bi to bio veliki napor za nju u ovom trenutku. Na to se nažalost složila njena majka govoreći kao i poslednjih više i ne znam koliko godina da ona mora zasada da miruje sa takvim bolovima. Naravno, kad mi joj kažemo da čovek koji je u tolikim bolovima poslednjih godina baš zato treba da ide kod lekara, a ne kad mu je dobro ona se breca na nas. Naravno, ona kaže da je ona svesna da ona mora da ide i da će joj biti sve gore i da mi tj. njen ujak i ja sve ovo radimo iz najbolje namere za nju. I tu se krug zatvara kao i uvek. Sada znamo otprilike buduću njihovu priču: npr. sada je zahladnelo, prehladiće tamo, jer od dugog ležanja u kući joj je imunitet opao itd. itd. i još hiljadu drugih razloga. Mi sve pokušavamo, sve smo probali, na svaki način pokušavamo da im pridjemo, pomognemo, brinemo za njih, ali izgleda da ne vredi.
    Molim Vas da nam pomognete na bilo kakav način.
    Srdačan pozdrav

    Odgovoreno: 17. 11. 2008.
    • Poštovana,
      sami ste rekli da ste sve probali i to je veoma u redu i korektno, ali i lepo vaspitanje i briga imaju svoju granicu. Bojim se da baš i nemate pravo da prelazite granicu i i vršite presiju nad nečijim odlukama i menjate pravac nekoga koji je odlučio da se kreće svojim načinom. Sačekajte da ona sama zatraži pomoć, jer ako to radite zbog nje pomozite joj kada joj to bude trebalo i ukoliko je to u Vašoj moći.
      Srdačno,
      Dr Dragana Krasić

  1. Poštovanje,
    Prošle nedelje sam dobila terapiju koja se sastojala iz kombinacije: Zoloft + Eftil + Nipam, jer se po svemu sudeći i pored prirodne hiperaktivnosti, kojoj sam pripisivala insomniji, nalazim u maničnoj depresiji. Emotivno sam izuzetno nestabilna, tako da me i najmanja sitnica može rasplakati, ali i benigna rečenica dovesti do izuzetnog besa i agresivnosti, sve to spakovano u samo par minuta...tako da je jedan takav dan veoma naporan. Na Zoloft sam odreagovala izuzetno burno, sa gotovo svim neželjenim efektima, uključujuci i hipoglikemijski napad. Lekarka mi je dala da sada uzimam ksalol 0.25+1/4 eftila ujutro i 2Xksalol+ 1/2 eftila uveče što mi omogućuje san, ali mi u toku dana ne rešava ništa... rekla je da probamo par dana, jer sam očito preosetljiva, pa ćemo onda videti šta nam je činiti.
    Kako uopšte rešiti problem, jer se plašim reakcije na neki novi antidepresiv...

    Odgovoreno: 17. 11. 2008.
    • Poštovana,
      budite strpljivi, jer nekada je potrebno vreme da se dodje do pravog leka i doze. Rešenje uvek postoji, reakcija na jedan lek ne znači da će ga biti sa drugim.
      Srdačno,
      dr Dragana Krasić

  1. Da li lenjost simptom depresije?

    Odgovoreno: 17. 11. 2008.
    • Poštovani,
      verovatno da terminologija u opisu nekih dešavanja je različita. Šta je lenjost? Neko je lenje pa ne uči ili ne radi...Može zato što je lenj i uvek je takav bio ili se promenio, prestao da obavlja dosadašnje obaveze? Šta je u pitanju? Ne mogu Vam dati jednostavan odgovor bez dodatnih podataka.
      Srdačno,
      Dr Dragana Krasić

  1. Poštovana Dr.,
    Htela bih Vas upitati za savet. Imam anksiozni poremećaj, tj. panični poremećaj. Lekar mi je prepisao Ksalol i Cipralex. Ono što trenutno osećam kada popijem lek je pospanost i mala mučnina (jednom mi se javila, a terapiju uzimam tek 2 dana)
    Da li su to uobičajene propratne stvari kod uzimanje tih lekova konkretno ili mi je potrebno odredjeno vreme da se na njih priviknem. Ono što mi je najbitnije je da su osećaji straha i velike tenzije nestali. Ne potpuno, jave se, ali to je neprimetno i beznačajno u odnosu na stanje bez leka. Nemam do sada iskustva, pa ne znam proceduru i kroz šta ću sve morati proći kao sastavni deo terapije, pa Vas molim da mi kažete nešto o tome.
    Unapred havla i puno pozdrava

    Odgovoreno: 17. 11. 2008.
    • Poštovana,
      mučnina u prvim danima terapije jeste propratna neželjena pojava, ali nestaje nakon nekoliko dana. Nastavite sa terapijom, ali uz obavezne i dalje redovne kontrole Vašeg psihijatra.
      Srdačno,
      Dr Dragana Krasić

  1. Draga doktorice,
    obraćam se za pomoć ovim putem, jer živim daleko od svoje zemlje i ne znam šta više da radim. Prije dve godine kada smo putovali 2000km daleko, nešto mi se desilo, čitavo telo mi se treslo do zore i nisam moga da se zaustavim. Prije toga sam najednom tokom vožnje osetila strašno lupanje srca i osećaj da ću se onesvestiti. Muž je parkirao auto i ja sam jedva izašla. Tu noć smo prespavali u motelu, nisam spavala do zore, jer sam se jako tesla. U licu sam gorila, sva sam bila crvena. Posle toga par dana kada smo došli u novi grad, ja sam počela dobijati panične napade i jednostavno nisam smela dalje od kuće. Ako bih krenula na autoput, vraćala bih se nazad, jer je osećaj gušenja i nesvesti bio jako veliki. Pored toga što bi mi srce jako lupalo, ja sam se zadnji puta "paralisala" vozeći 100km na sat i od tada nikada više nisam vozila na autoputu. Ne mogu dalje od kuće, dalje od bolnice, jer se tu osećam najsigurnije. Jedina relacija mi je posao-kuća, već odlazak u trgovinu dalje od moga stana, gde nam bolnice prouzrokuje osećaj gušenja toliko intenzivno da sam mislila danas da ću se ugušiti. Pored toga velika nesvest. Prošle godine sam se zaglavila u liftu jedno 2 sata kada je sve to postalo jako intenzivno. Ja sam hipoventilirala i tada sam shvatila da imam i klaustofobiju. Osećaj bespomoćnosti je toliki problem u mom životu, jer ne samo da idem stepenicama na peti sprat u svoj stan, nego ne mogu zamisliti let avionom. Zatvorena biti ne mogu, jer to momentalno prouzrokuje veliki napad. Ako krenem negde dalje od bolnice imam osećaj da ću se udaviti i umreti i da mi niko neće pomoći.
    Šta da radim, imate li savete za mene? Ne mogu sa razumem da imam agorafobiju, klaustofobiju, panične napade i sve to u isto vreme. Imam i strah od lekova, što mi je jedan takode veliki problem. Šta mi se to desilo doktorice i šta da radim? Kako da živim normalan život?
    Velki srdačan pozdrav iz daljine

    Odgovoreno: 12. 11. 2008.
    • Postovana,zivecete normalan zivot,naravno opet, ali se morate odluciti na korak lecenja.U protivnom problem ce se produbljivati,slabicete svoju vec narusenu psihicku ekonomiju,te je stoga neophodno da se obratite psihijatru.Zasto se bojite lekova ?Oni Vam donose ozdravljenje!Postoji i psihoterapija,koja je veoma blagotvorna. Srdacno Dr Dragana Krasic

Prikazano 1981-1985 od ukupno 2343 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460