Poštovana,
Imam 29god. Od 2005 se
lečim od agorafobobije sa paničnim poremećajem -
F40. O1. Th je bila
lorazepam 2,5 3x1i
zoloft 50 0+1+0. Vremenom meni je sve bolje i bolje. Nemam pan. napade,
lupanje srca, drhtanje, gušenje itd. Radim, krećem se svuda sama, što ranije nisam smela. Vozim se autobusom, ranije nisam smela. Odlično se osećam. Smanjen mi je zoloft na 1 četvrt. U podne. Lorazepam i dalje pijem 3x1. Muž i ja planiramo bebu. Postala sam zavisna od lorazep. Kako da ga smanjim, prekinem? Plašim se da se ne jave p. napadi u trudnoći i bojim se da ga prekinem. Da li lorazep. sme da se pije tokom trudnoće, koliko on štetno može da utiče na plod? U slučaju da sam ostala trudna šta da radim?
Hvala puno. Pozdrav. Lana
Poštovana,
U principu
ne postoji lek osim indikovanih koji bi bili dozvoljeni u trudnoći. Savetujem prekid u prva tri meseca trudnoće obavezno, a potom ako baš morate!
dr D. Krasić. Pozdrav
Pozdrav i poštovanje,
Ja sam opet ona devojka 26 godina što sam tražila teku
tabletu za traumu, ok htela sam da Vam kažem kako sam se da kažemo razbolela, imala sam jedan problem sa jednon osobom i svađala sam se i on me je udario i ja ja sam se
uplašila mnogo od udarca jer nisam očekivala to, ali sutra dan nisam se osećala dobro imala sam vatru na vratu i u želudcu nije mi bilo lepo onako kao neka
muka, i otišla kod ljekara on mi je dao
Bensedin i
Paracetamol imala sam pritisak krvi 145, ali onda smirila sam se, ali posle nekoliko dana nisam se osećala dobro ponovo opet kao neka mučnost u želudac i na vratu i jako napeta i otišla ponovo kod ljekara on mi je rekao da mi je nervena baza i dao mi je eglonil za smirenje, onda počela sam da pijem to rekao mi je da trebam da pijem 5 nedelje to i renisan za želudac ali onda ja slučajno pitam jednu osobu šta znači nervena baza jer bila sam mlada imala sam 24 godina, i toliko napeta nisam bila nikad i čudila sam se i zato pitala sam tu osobu šta je nervena baza, onda ona mi je rekla da je jako opasna dolaze jako ružne misli i tera te puno stvari da radiš što ne trebaju na primer da se ubiješ ili nešto drugo, uglavnom je strašno, i onda ja to stavih te njene reči ne znam ni ja sama kako ušli su mi u glavu i počela da se plašim od ludila jer mislila sam da ću da izludim onda ako počnem da mislim na samoubistvo ili nešto drugo onda stvarno sam počela tako uz tu stresnu situaciju da nosim uz taj taren i loših misli za samog sebe loših ideja onda stvarno sam se razbolela, nisam smela izaći od kuće pogotovo kad bih videla one neke ljude koje imaju
problem psihički plašila sam se počela sam da zamišljam kao ja sam to prosto jako sam počela da se plašim jedva bih izašla od kuće sva sam počela da se
tresem kad bih izašla i da se znojim nisam bila više lepo koncetrisana kao pre u društvo kad sam izllazila i zato sam se povukla i sedela sam kod kuće, imala strah svaka moja misli počela da se pretvara u
strah kao da stvarno će se desiti to uopšte nisam bila dobro, onda otišlla kod psihijatra on mi je rekao nemaš ništa samo ti je ušlo nešto glupo u tvojoj glavi i sam ti je nekako kao kompleks to ali pročieti i dao mi je demetrin da pijem to sam pila neko vreme ali ostavila jer nije mi pomazao iste misli u glavu i strah, onda pila sam citolopram i on ništa nije pomogao onda
rivotril i neke druge tablete a sada samo pijem evo 2 meseca i
Xanak malo bolje mi je. Ali ipak opet onako kao pod strah, kao da stojim, nisam kao što sam bila onako bez kompleksa, san mi se napravila ovo kao neka trauma zato sam tražila neku tabletu za traumu, videla dam na jednu stranu da Hrvatska je otkrila tabletu za traumu ali to je neki Prepanolol se zove i to sam pila i još uvek nekad pijem u pola propanolola i xanax 0,5 mg je xanax, i malo bolje mi je ali rekoh još uvek ono ko sa kompleksom izlazim osećam nekad opet strah opet znojim se kad češće izlazim onda mnogo bolje ali kad ne izlazim onda kad hoću da izađem jako loš osećaj ili kad idem mnogo daleko od moje kuće jako mi je ono strah kao da ću da
propadnem u zemlju nisam ono zdrava kao nekada recimo kao pre 3 godina uvek one reči jako su me uplašili kad sam to čula i počela da se plašim od ludila, jer kao ta osoba je bila nekad tako bolesna i onda meni pričala njenu bolest kako se osećala i onda mi je rekla isto si bolesna kao ja kad sam bila bolesna zato sam se uplašila kad mi je pričala dugo vreme kako se ona osečala, zato Vas molim da mi kažete šta da radim da li da nastavim sa ovim tabletama što ih pijem sad i neku drugu da tražim i da li po Vašem mišljenju proćiće mi da li ću biti ona što sam bila uvek bez ovakvi kompleksa, ja sa izninajvam što ovoliko sam Vas pisala ali trebala sam sam da Vam pišem da Vam kažem konkretno kako mi je došlo ovo osećanje ova premena molim Vas još jednom da mi vratite odgovor šta da radim ili šta da pijem.
Ok hvala unapred i pozdrav, čekam odgovor ponovo molim Vas.
Poštovana,
Dosta sam teško razumela Vaše pismo kao i samo pitanje. Primećujem da imate
panične napade i
agorafobično ponašanje kao posledicu strahova da će Vam se nešto desiti. Radi se o čestom poremećaju, koje se leči ali i ima
tendencu ponavljanja, morate se naučiti kako da se nosite sa njim, ali da biste to savladali i pobedili potrebna je psihoterapija kao i antidepresivi tipa sertralina, pre svega.
dr D. Krasić. Pozdrav
Poštovana,
Kada sam imala 16 godina,
roditelji su mi se razveli, a ja sam gledala sve to. Sestra se baš tad udala, otac dolazio i odlazio, a ja sam išla u školu ne znajući šta ću da zateknem kad se budem vratila. To je bilo veoma
stresno za jednog "pubertetliju". Sa 19 sam se zaposlila i platu davala na deterdžent, omekšivač, so, šećer. Nisam izlazila, jer sam imala dosta obaveza, tako da odgovorno tvrdim da sam
preskočila dobar deo mladosti. Sada imam 25 godina. Do skoro sam imala dečka. Bili smo zajedno 3,5 godine, ali nismo se baš najbolje slagali, pa smo se i rastali. Tada su moji problemi i došli do izražaja. Nemam želju da ustanem iz kreveta, da se okupam, umijem, jedem! Nemam društvo, studiram, ali nemam snage da učim.
Plačem, gotovo stalno, ali to ne umem da kontrolišem, jer
suze same teku! Krenula sam kod psihijatra, dom zdravlja Pančevo. Imam
blaži oblik depresije i dobila sa lek Flunisan. Doktorka kaže da sam "poletna", verovatno zato što sam sama dosla i molila za pomoć. Nije mi bolje! Ne smatram da je rešenje da se osobi mojih godina da
Diazepam od 5 mg i da to bude sasvim ok! Nemam novca za privatne lekare i terapije tog vida. Nisam pomišljala da
sebi oduzmem život, ali sve češće razmišljam kako izgleda smrt. Smatram da sam inteligentna osoba i da ne treba da odustajem, ali ne umem sama da se izvučem iz svega. Molim vas, pomozite mi!
Hvala unapred.
Poštovana,
Bilo je dosta
neprijatnih dešavanja u Vašem životu, ali ne opravdavaju Vaše posustajanje sada kada ste na domaku kraja započetog. Sigurno je da ste
iscrpljeni zbog svega što ste naveli i sigurno je da Vas organizam možda traži "izuzeće" kroz
inhibovanost depresije. Zdravo jezgro u Vama se buni i traži pomoć i to je ispravno. Smatram da u Beogradu u institutu u Palmotićevoj ima dobrih psihijatar koji rade sa mladima, koji će Vam pomoći i neće pomoć sagledati samo putem bensedina.
dr D. Krasić. Pozdrav
Poštovana,
Pre četiri godine mi je umrla majka. Bila sam sama sa njom, čekajući hitnu pomoć koja je došla tek nakon 40 minuta... suviše kasno. Dve nedelje posle toga počeli su problemi sa spavanjem, aritmijom, gušenjem, napadima panike. Kada je postalo neizdrživo, jer po dva-tri dana i noći ne bih uopšte spavala (pala sam nekoliko puta, ali nisam se onesvestila) potražila sam stručnu pomoć. Koja je pomogla, nakon godinu i po dana redovnih poseta neuropsihijatru i
upotrebe antidepresiva. To je sve sada iza mene, fizički problemi, lekari i lekovi. Mislila sam da sam dobro, do skoro. Iako nikada više nisam bila kao ranije, uvek
svesna tuge i teskobe, smatrala sam to normalnim. Čak i
umišljen bol u grudima i teskobu koji su se povremeno javljali. Međutim, od pre nekoliko meseci ponovo se osećam sve lošije. Živim sama, nemam dečka/muža/porodicu i lično mislim da je to problem. Imam prijatelje, oca, sestru (i njenu porodicu). Ali ipak sam, na kraju dana, potpuno sama. Ono što me zabrinjava je činjenica da sam počela da se povređujem.
Pritisak u grudima se povuče jedino nakon što osetim pravi, fizički bol. Prvi put sam to uradila pre oko mesec dana, osećala sam se vrlo loše i udarila sam se iz sve snage
pesnicom po glavi, slučajno, pre potpuno
nevoljnim pokretom očajnika (nešto poput udaranja nogom o pod od besa). Čim je počela glavobolja, počela sam lakše da dišem i osećaj
gomile kamenja na mojim grudima je nestao. Nekoliko dana kasnije uradila sam to ponovo - ovog puta namerno. Onda sam našla efikasnije rešenje.
Udarac kajšem po leđima. Taj bol je dovoljno oštar i dovoljno snažan da potisne sve ostalo. Osim stida i straha da
gubim razum. Ali ipak mi je lakše. Znam da takvo ponašanje nije normalno. Ja ne volim bol, ne volim grubost, to me ne uzbuđuje i ne osećam potrebu za dominacijom, mazohizmom niti bilo čime sličnim (ovo moram da naglasim, jer nisam sigurna da li uspevam da objasnim kako je
bol samo ventil za teskobu, ne faktor seksualnog uzbuđenja). Ali isto tako, ne mogu da se nateram da potražim stručnu pomoć, sramota me je. Sramota me je što sam suviše slaba i što radim nešto što niko normalan ne radi. Da li uopšte mogu sama sebi da pomognem, da se oslobodim nečega toliko lošeg i toliko... nenormalnog?
Hvala unapred.
Poštovana,
Sasvim sam razumela Vaš problem i nemojte se osećati "nenormalnom" zbog toga, jer to i niste. Ali je sigurno da je
napetost ekstremnih dimenzija, jer
samopovređivanje jeste jedan od načina
razrešenja takvih napetosti. Vaš život i njegov kvalitet Vas čine nesrećnom, a niste u stanju da išta promenite. Nije sramota otići psihijatru i ići na psihoterapiju, jer ona je upravo blagotvorna u ovakvim problemima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Moji
problemi počinju sa alergijom koju sam dobila 2005.
na lek bactrim. Reči lekara u hitnoj su bile da je dobro Što nisam zaspala jer je alergija krenula na srce, ne spolja, i da bi se ugušila. Isprimala sam puno
Sinopena u inekcijama i dugo išla kod kožnog lekara zbog
crvenila na licu. Od tada su počeli problemi. Ubrzan rad srca, visok pritisak, naročito srčani, znojenje, neka strepnja kao da mi
podrhtava celo telo, vrtoglavica. Od analiza sam uradila: ekg, ultra zvuk srca, holter pritiska. Sve je to bilo dobro, ali posumnjali su na štitnu žlezdu. Analize krvi i ultra zvuk su opet bili u redu. Onda sam ja počela da osećam sve ove gore navedene simptome kad negde odem, u prodavnicu, kod lekara, na roditeljski sastanak, u grad. Da bi posle dužeg vremena počela da izbegavam da negde dalje odem sama jer sam se plašila da će mi biti loše. Na moj zahtev prošle godine u Maju tražila sam uput i otišla psihijatru. Prva dijagnoza je bila:
socijalna fobija. Od lekova sm dobila: ksalol 0,25 ujutru i uveče i bromazepam ujutru 1,5 uveče 3 mg. Tako tri nedelje. To mi je poboljšalo san ali sve ostalo je ostalo isto. Nisam napomenula da sam izgubila 6 kilograma. Na kontroli mi je određena dijagnoza:
panični poremećaj. Osam meseci sam pila:
Asenra 25mg ujutru i
ksalol 0,25 dva puta dnevno. Stanje se poboljšalo. Onda mi je posle osam meseci moj lekar opšte prakse rekao da postepeno počnem da smanjujem asentru da bi prestala da je pijem jer može da mi šteti. Tako sam i uradila bez konsultacije sa psihijatrom. Verujem da sam pogrešila. Sada opet loše spavam,
budim se noću uznemirena, kad odem u prodavnicu, apoteku, školu, gde god se malo duže zadržim kreće isto: vrtoglavica, znojenje, uznemirenost, strah da će mi biti loše, pritisak. Život mi je postao jako nekvalitetan mada se trudim da se to ne vidi i još uvek nekako uspevam u tome. Inače imam 35 godina, dobar brak, dvoje dece, solidan život, i ništa od toga mi nije problem. Molim Vas ako ste u mogućnosti odgovorite na moje pismo.
Unapred zahvalna!
Poštovana,
Panični
poremećaj se ponavlja i rešava, treba ga prihvatiti na taj način i naučiti kako ga savladati. Lekovi jesu potrebni, ali pre svega
psihoterapija, te smatram da bi trebalo da se ponovo javite svom psihijatru. Budite
strpljivi, biće u redu, ali morate verovati i uhvatiti se u koštac sa time!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Imam 29god. Od 2005 se lečim od agorafobobije sa paničnim poremećajem - F40. O1. Th je bila lorazepam 2,5 3x1i zoloft 50 0+1+0. Vremenom meni je sve bolje i bolje. Nemam pan. napade, lupanje srca, drhtanje, gušenje itd. Radim, krećem se svuda sama, što ranije nisam smela. Vozim se autobusom, ranije nisam smela. Odlično se osećam. Smanjen mi je zoloft na 1 četvrt. U podne. Lorazepam i dalje pijem 3x1. Muž i ja planiramo bebu. Postala sam zavisna od lorazep. Kako da ga smanjim, prekinem? Plašim se da se ne jave p. napadi u trudnoći i bojim se da ga prekinem. Da li lorazep. sme da se pije tokom trudnoće, koliko on štetno može da utiče na plod? U slučaju da sam ostala trudna šta da radim?
Hvala puno. Pozdrav. Lana
U principu ne postoji lek osim indikovanih koji bi bili dozvoljeni u trudnoći. Savetujem prekid u prva tri meseca trudnoće obavezno, a potom ako baš morate!
dr D. Krasić. Pozdrav
Ja sam opet ona devojka 26 godina što sam tražila teku tabletu za traumu, ok htela sam da Vam kažem kako sam se da kažemo razbolela, imala sam jedan problem sa jednon osobom i svađala sam se i on me je udario i ja ja sam se uplašila mnogo od udarca jer nisam očekivala to, ali sutra dan nisam se osećala dobro imala sam vatru na vratu i u želudcu nije mi bilo lepo onako kao neka muka, i otišla kod ljekara on mi je dao Bensedin i Paracetamol imala sam pritisak krvi 145, ali onda smirila sam se, ali posle nekoliko dana nisam se osećala dobro ponovo opet kao neka mučnost u želudac i na vratu i jako napeta i otišla ponovo kod ljekara on mi je rekao da mi je nervena baza i dao mi je eglonil za smirenje, onda počela sam da pijem to rekao mi je da trebam da pijem 5 nedelje to i renisan za želudac ali onda ja slučajno pitam jednu osobu šta znači nervena baza jer bila sam mlada imala sam 24 godina, i toliko napeta nisam bila nikad i čudila sam se i zato pitala sam tu osobu šta je nervena baza, onda ona mi je rekla da je jako opasna dolaze jako ružne misli i tera te puno stvari da radiš što ne trebaju na primer da se ubiješ ili nešto drugo, uglavnom je strašno, i onda ja to stavih te njene reči ne znam ni ja sama kako ušli su mi u glavu i počela da se plašim od ludila jer mislila sam da ću da izludim onda ako počnem da mislim na samoubistvo ili nešto drugo onda stvarno sam počela tako uz tu stresnu situaciju da nosim uz taj taren i loših misli za samog sebe loših ideja onda stvarno sam se razbolela, nisam smela izaći od kuće pogotovo kad bih videla one neke ljude koje imaju problem psihički plašila sam se počela sam da zamišljam kao ja sam to prosto jako sam počela da se plašim jedva bih izašla od kuće sva sam počela da se tresem kad bih izašla i da se znojim nisam bila više lepo koncetrisana kao pre u društvo kad sam izllazila i zato sam se povukla i sedela sam kod kuće, imala strah svaka moja misli počela da se pretvara u strah kao da stvarno će se desiti to uopšte nisam bila dobro, onda otišlla kod psihijatra on mi je rekao nemaš ništa samo ti je ušlo nešto glupo u tvojoj glavi i sam ti je nekako kao kompleks to ali pročieti i dao mi je demetrin da pijem to sam pila neko vreme ali ostavila jer nije mi pomazao iste misli u glavu i strah, onda pila sam citolopram i on ništa nije pomogao onda rivotril i neke druge tablete a sada samo pijem evo 2 meseca i Xanak malo bolje mi je. Ali ipak opet onako kao pod strah, kao da stojim, nisam kao što sam bila onako bez kompleksa, san mi se napravila ovo kao neka trauma zato sam tražila neku tabletu za traumu, videla dam na jednu stranu da Hrvatska je otkrila tabletu za traumu ali to je neki Prepanolol se zove i to sam pila i još uvek nekad pijem u pola propanolola i xanax 0,5 mg je xanax, i malo bolje mi je ali rekoh još uvek ono ko sa kompleksom izlazim osećam nekad opet strah opet znojim se kad češće izlazim onda mnogo bolje ali kad ne izlazim onda kad hoću da izađem jako loš osećaj ili kad idem mnogo daleko od moje kuće jako mi je ono strah kao da ću da propadnem u zemlju nisam ono zdrava kao nekada recimo kao pre 3 godina uvek one reči jako su me uplašili kad sam to čula i počela da se plašim od ludila, jer kao ta osoba je bila nekad tako bolesna i onda meni pričala njenu bolest kako se osećala i onda mi je rekla isto si bolesna kao ja kad sam bila bolesna zato sam se uplašila kad mi je pričala dugo vreme kako se ona osečala, zato Vas molim da mi kažete šta da radim da li da nastavim sa ovim tabletama što ih pijem sad i neku drugu da tražim i da li po Vašem mišljenju proćiće mi da li ću biti ona što sam bila uvek bez ovakvi kompleksa, ja sa izninajvam što ovoliko sam Vas pisala ali trebala sam sam da Vam pišem da Vam kažem konkretno kako mi je došlo ovo osećanje ova premena molim Vas još jednom da mi vratite odgovor šta da radim ili šta da pijem.
Ok hvala unapred i pozdrav, čekam odgovor ponovo molim Vas.
Dosta sam teško razumela Vaše pismo kao i samo pitanje. Primećujem da imate panične napade i agorafobično ponašanje kao posledicu strahova da će Vam se nešto desiti. Radi se o čestom poremećaju, koje se leči ali i ima tendencu ponavljanja, morate se naučiti kako da se nosite sa njim, ali da biste to savladali i pobedili potrebna je psihoterapija kao i antidepresivi tipa sertralina, pre svega.
dr D. Krasić. Pozdrav
Kada sam imala 16 godina, roditelji su mi se razveli, a ja sam gledala sve to. Sestra se baš tad udala, otac dolazio i odlazio, a ja sam išla u školu ne znajući šta ću da zateknem kad se budem vratila. To je bilo veoma stresno za jednog "pubertetliju". Sa 19 sam se zaposlila i platu davala na deterdžent, omekšivač, so, šećer. Nisam izlazila, jer sam imala dosta obaveza, tako da odgovorno tvrdim da sam preskočila dobar deo mladosti. Sada imam 25 godina. Do skoro sam imala dečka. Bili smo zajedno 3,5 godine, ali nismo se baš najbolje slagali, pa smo se i rastali. Tada su moji problemi i došli do izražaja. Nemam želju da ustanem iz kreveta, da se okupam, umijem, jedem! Nemam društvo, studiram, ali nemam snage da učim. Plačem, gotovo stalno, ali to ne umem da kontrolišem, jer suze same teku! Krenula sam kod psihijatra, dom zdravlja Pančevo. Imam blaži oblik depresije i dobila sa lek Flunisan. Doktorka kaže da sam "poletna", verovatno zato što sam sama dosla i molila za pomoć. Nije mi bolje! Ne smatram da je rešenje da se osobi mojih godina da Diazepam od 5 mg i da to bude sasvim ok! Nemam novca za privatne lekare i terapije tog vida. Nisam pomišljala da sebi oduzmem život, ali sve češće razmišljam kako izgleda smrt. Smatram da sam inteligentna osoba i da ne treba da odustajem, ali ne umem sama da se izvučem iz svega. Molim vas, pomozite mi!
Hvala unapred.
Bilo je dosta neprijatnih dešavanja u Vašem životu, ali ne opravdavaju Vaše posustajanje sada kada ste na domaku kraja započetog. Sigurno je da ste iscrpljeni zbog svega što ste naveli i sigurno je da Vas organizam možda traži "izuzeće" kroz inhibovanost depresije. Zdravo jezgro u Vama se buni i traži pomoć i to je ispravno. Smatram da u Beogradu u institutu u Palmotićevoj ima dobrih psihijatar koji rade sa mladima, koji će Vam pomoći i neće pomoć sagledati samo putem bensedina.
dr D. Krasić. Pozdrav
Pre četiri godine mi je umrla majka. Bila sam sama sa njom, čekajući hitnu pomoć koja je došla tek nakon 40 minuta... suviše kasno. Dve nedelje posle toga počeli su problemi sa spavanjem, aritmijom, gušenjem, napadima panike. Kada je postalo neizdrživo, jer po dva-tri dana i noći ne bih uopšte spavala (pala sam nekoliko puta, ali nisam se onesvestila) potražila sam stručnu pomoć. Koja je pomogla, nakon godinu i po dana redovnih poseta neuropsihijatru i upotrebe antidepresiva. To je sve sada iza mene, fizički problemi, lekari i lekovi. Mislila sam da sam dobro, do skoro. Iako nikada više nisam bila kao ranije, uvek svesna tuge i teskobe, smatrala sam to normalnim. Čak i umišljen bol u grudima i teskobu koji su se povremeno javljali. Međutim, od pre nekoliko meseci ponovo se osećam sve lošije. Živim sama, nemam dečka/muža/porodicu i lično mislim da je to problem. Imam prijatelje, oca, sestru (i njenu porodicu). Ali ipak sam, na kraju dana, potpuno sama. Ono što me zabrinjava je činjenica da sam počela da se povređujem. Pritisak u grudima se povuče jedino nakon što osetim pravi, fizički bol. Prvi put sam to uradila pre oko mesec dana, osećala sam se vrlo loše i udarila sam se iz sve snage pesnicom po glavi, slučajno, pre potpuno nevoljnim pokretom očajnika (nešto poput udaranja nogom o pod od besa). Čim je počela glavobolja, počela sam lakše da dišem i osećaj gomile kamenja na mojim grudima je nestao. Nekoliko dana kasnije uradila sam to ponovo - ovog puta namerno. Onda sam našla efikasnije rešenje. Udarac kajšem po leđima. Taj bol je dovoljno oštar i dovoljno snažan da potisne sve ostalo. Osim stida i straha da gubim razum. Ali ipak mi je lakše. Znam da takvo ponašanje nije normalno. Ja ne volim bol, ne volim grubost, to me ne uzbuđuje i ne osećam potrebu za dominacijom, mazohizmom niti bilo čime sličnim (ovo moram da naglasim, jer nisam sigurna da li uspevam da objasnim kako je bol samo ventil za teskobu, ne faktor seksualnog uzbuđenja). Ali isto tako, ne mogu da se nateram da potražim stručnu pomoć, sramota me je. Sramota me je što sam suviše slaba i što radim nešto što niko normalan ne radi. Da li uopšte mogu sama sebi da pomognem, da se oslobodim nečega toliko lošeg i toliko... nenormalnog?
Hvala unapred.
Sasvim sam razumela Vaš problem i nemojte se osećati "nenormalnom" zbog toga, jer to i niste. Ali je sigurno da je napetost ekstremnih dimenzija, jer samopovređivanje jeste jedan od načina razrešenja takvih napetosti. Vaš život i njegov kvalitet Vas čine nesrećnom, a niste u stanju da išta promenite. Nije sramota otići psihijatru i ići na psihoterapiju, jer ona je upravo blagotvorna u ovakvim problemima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Moji problemi počinju sa alergijom koju sam dobila 2005. na lek bactrim. Reči lekara u hitnoj su bile da je dobro Što nisam zaspala jer je alergija krenula na srce, ne spolja, i da bi se ugušila. Isprimala sam puno Sinopena u inekcijama i dugo išla kod kožnog lekara zbog crvenila na licu. Od tada su počeli problemi. Ubrzan rad srca, visok pritisak, naročito srčani, znojenje, neka strepnja kao da mi podrhtava celo telo, vrtoglavica. Od analiza sam uradila: ekg, ultra zvuk srca, holter pritiska. Sve je to bilo dobro, ali posumnjali su na štitnu žlezdu. Analize krvi i ultra zvuk su opet bili u redu. Onda sam ja počela da osećam sve ove gore navedene simptome kad negde odem, u prodavnicu, kod lekara, na roditeljski sastanak, u grad. Da bi posle dužeg vremena počela da izbegavam da negde dalje odem sama jer sam se plašila da će mi biti loše. Na moj zahtev prošle godine u Maju tražila sam uput i otišla psihijatru. Prva dijagnoza je bila: socijalna fobija. Od lekova sm dobila: ksalol 0,25 ujutru i uveče i bromazepam ujutru 1,5 uveče 3 mg. Tako tri nedelje. To mi je poboljšalo san ali sve ostalo je ostalo isto. Nisam napomenula da sam izgubila 6 kilograma. Na kontroli mi je određena dijagnoza: panični poremećaj. Osam meseci sam pila: Asenra 25mg ujutru i ksalol 0,25 dva puta dnevno. Stanje se poboljšalo. Onda mi je posle osam meseci moj lekar opšte prakse rekao da postepeno počnem da smanjujem asentru da bi prestala da je pijem jer može da mi šteti. Tako sam i uradila bez konsultacije sa psihijatrom. Verujem da sam pogrešila. Sada opet loše spavam, budim se noću uznemirena, kad odem u prodavnicu, apoteku, školu, gde god se malo duže zadržim kreće isto: vrtoglavica, znojenje, uznemirenost, strah da će mi biti loše, pritisak. Život mi je postao jako nekvalitetan mada se trudim da se to ne vidi i još uvek nekako uspevam u tome. Inače imam 35 godina, dobar brak, dvoje dece, solidan život, i ništa od toga mi nije problem. Molim Vas ako ste u mogućnosti odgovorite na moje pismo.
Unapred zahvalna!
Panični poremećaj se ponavlja i rešava, treba ga prihvatiti na taj način i naučiti kako ga savladati. Lekovi jesu potrebni, ali pre svega psihoterapija, te smatram da bi trebalo da se ponovo javite svom psihijatru. Budite strpljivi, biće u redu, ali morate verovati i uhvatiti se u koštac sa time!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Prikazano 1391-1395 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke