Molila bi Vas da mi pomognete savetom.Imam 31 godinu,završila sam ekonomski fakultet u roku sa visokim prosekom.Oduvek sam bila vredna i odgovorna osoba koja je samostalno rešavala svoje probleme.S obzirom da nisam imale neke veze koje bi mi omogućile zaposlenje sama sam tražila posao.To je u početku bila firma u kojoj su uslovi za rad bili loši kao i plata,ali sam odlučila da stičem iskustvo i znanje koje će mi omogućiti neki bolji posao.Takođe sam se usavršavala iz oblasti jezika i računara.Moj problem je što i posle sedam godina radnog iskustva i promenjenih pet firmi i dalje radim posao koji nije u skladu sa mojim znanje,obrazovanjem i ambicijama.Imam utisak da su se svi nekako snašli,čak i sa nižim obrazovanjem, dok ja i pored velikog truda i znanja i dalje radim u lošim firmama,na lošim radnim mestima i sa lošom platom.Ta situacija mi se čini potpuno bezizlaznom jer neznam šta je potrebno još da uradim da dođem do neke pozicije za koju smatram da mi pripada.Inače zadovoljna sam svojim ljubavnim i socijalnim životom,nemam porodičnih problema,al imam utisak da niko ne može da mi pomogne u ovom problemu koji me opterećuje i ne ostavlja mi mnogo mogućnosti da planiram neku bolju budućnost.Da li sam nemoćna ja,ili su nemoćne moje navike?
Ne bih rekla da bi Vas problem mogao da se objasni preko "nemoci Vasih navika", kako ste rekli, vec bih pre rekla da ste po prirodi nenametljiva osoba koja ocekuje da se pravi kvalitet vidi i da ce sve doci na svoje mesto, samo da Vi dovoljno napredujete.Naravno da ste razocarani kad vidite da su okolnosti, uprkos Vasem napredovanju, maje-vise iste. Sigurna sam da pred sobom imate primere probitacnih, nametljivih, nekada i neukusno bezobzirnih ljudi koji grabe i dobijaju za sebe i vise nego sto zasluzuju, a to zato sto su uporni, acesto i beskrupulozni u svojoj zelji za napredovanjem. I veoma cesto, takvi povrsni i nametljivi oblici funkcionisanja bolje uspevaju nego ono sto treba stvarno ceniti, odnosno imaju bolju prodju nego sustinske ljudske vrednosti. Da biste izasli s tim na kraj, nije lose da malo poradite na svojoj asertivnosti, odnosno na promeni u stavu koja bi Vam doprinela da se malo aktivnije okrenete svojim ciljevima i da se za njih aktivnije borite. To ne znaci da treba bitno da se kosite sa svojim dasadasnjim principima, vec samo da jasnije istaknete svoje vrednosti i kompetencije, jer je cesto potrebno da otvorenije skrenete paznju na svoje sposobnosti, umesto da cekate da ih neko primeti, da se prijavite za poslove slozenije od Vaseg, da sami ponudite da uradite nesto sto je stvarno u domenu Vsih pravih kvalifikacija. Najbolje je kad se to uradi odmah na pocetku rada u nekoj sredini, jer Vas onda usvoje na pocetku kao osobu koja zna da sebi prokrci put, sto je osobina koja se visoko ceni dok se osobe koje su nedovoljno asertivne, povucene su i zatvorene, lakse obezvredjuju i ostavljaju po strani. Ukoliko u Vasoj sredini postoji neko od terapeuta ko se bavi problemom asertivnosti, bilo bi uputno da se angazujete i da i na taj nacin efikasnije sebe osnazite u pogledu socijalnih vestina koje Vas, ustvari, kao nedovoljno savladane, ne prikazuju u odgpvarajucem svetlu i pred drugima sa kojima ste u kontaktu.
Ja se iskreno nadam da je kod mene problem psihološke prirode, a ne fizičke. Ja bih volela da idem na terapije, ali nažalost ja bih morala sama jer moj partner živi u inostranstvu i nije u mogućnosti da ide sa mnom. On je mene savetovao da se raspitam o tome zašto ne mogu da doživim orgazam. Želim samo da Vas pitam da li znate u Novom Sadu gde mogu da odem na terapije, tj. kome da se obratim (seksualnom psihoterapeutu ili kome)?
Nažalost, ne znam konkretne osobe koje se time bave u Novom Sadu, ali bi bilo dobro da se raspitate, čak ne morate lično, već možete najpre i telefonski da dobijete informaciju, u psihijatrijskim ustanovama ko se bavi lečenjem seksualnih disfunkcija, pa će i referentna osoba kraj telefona moći da Vas usmeri. Smatram da bi to bio najkraći put da se javite na taj način stručnjaku koji kao užu oblast rada ima upravo ono što Vas muči. Pomenula sam već da postoji mogućnost da na takvu vrstu terapija idete i bez partnera, pa neka to bude početak, a ukoliko se situacija bude promenila i stvori se mogućnost da idete i zajedno, to neće biti teško organizovati. Veoma je dragoceno to što ste rešili da radite na sebi i nađete odgovor na svoje dileme, a to je uvek veliki korak napred, a Vaša lična motivisanost i aktivno učešće u terapiji će Vam sigurno mnogo olakšati rešavanje problema.
postovana doktorice,
imam 47 godina i jedan problem koji vise ,,pristaje,, da tako kazem mladim osobama a ne meni ali zato datira od mladosti.naime,uvek sam bila punacka i zato poprilicno iskompleksirana pa sam od svoje 26 godine ,nazalost,podlegla,,BULIMIJI,,kao svom jedinom resenju.Da,u pocetku je bilo sve u redu sto se izgleda tice izgledala sam zaista super do pre tri godine.iako i jedem i povracam svakodnevno a nemam nikakvim simptoma klimaksa moji kilogrami se gomilaju.Gde god da sam procitala o bulimiji sve je ,,delovalo,,da je to opasna ,,boljka,, medjutim,kod mene je sve bilo u redu pa sam time i bila ,,ohrabrena,, i nastavljala dalje.Imam problema sa osteopenijom i poremecajem rada stitaste zlezde ,smanjen rad.koristim IDEOS za kosti i pijem pola tablete TIVORALA za sti.zlezdu.vecim problema nemam a kg idu na vise.inace,visina mi je 155 a tezina 66 a do pre tri godine imala sam 53-54 kg.sve je isto samo...kilogrami gore.menstruacije su mi savrseno uredne .cak mnogo urednije nego u mladosti.Nazalost,sve teze povracam ali ne pokusavam da prestanem jer zaista volim da jedem i to i priznajem nisam od onih koji govore ,,nista ne jedem a gojim se,, bas naprotiv ,volim slatkise i testo i to me ,,ubija,,.Zanima me kako sam ja i pored bulimije dosta dobro i sto i dalje ne odrzavam onu kilazu nego se gojim.Nazalost,ne postavljam dobro pitanje a to je kako prestati tako da znam da bi mi razgovor verovatno trebao ali ja to ne trazim samo malo objasnjenja o samoj bulimiliji i pre svega o tim posledicama koje ja bas ne osecam iako to radim vec toliko godina.veliki pozdrav i zahvalnost..Ruzica
Problem bulimije je dosta ozbiljan, kako sigurno i sami znate i to je relativno
zastupljenja tema koja se najčešće javlja zaista kod mladih devojaka. Pošto
kažete da je taj problem bio od mladosti prisutan i kod Vas, rekla bih da se
ipak uklapate u kliničku sliku bulimije, jer sve ove godine niste uspeli a možda
ni pokušali da taj svoj problem rešite. Čak i sad, kada tražite odgovore, nemam
utisak da se spremate da promenite način svoje ishrane, već ste samo znatiželjni
da objasnite neočekivane promene u svojoj kilaži. Znate i sami da organizam sa
godinama menja svoje funkcionisanje, pa u okviru toga i metabolizam koji je
ranijih godina možda kod Vas bio nešto brži pa je dolazilo do većeg sagorevanja
unetih kalorija, dok sada možda nije tako - na kraju, i kod osoba koje nemaju
problem sa bulimijom, sa protokom godina kilogrami se prosto "lepe" i mnogo se
teže skidaju nego u mladosti. Zašto biste onda Vi bili izuzetak? Možda su vam i
aktivnosti koje sada obavljate manje obimne i naporne fizički nego ranije, što
opet znači manju potrošnju kalorija na istu (a možda i veću) količinu unosa
hrane. Sami kilogrami kojih je sada nešto više ne bi trebalo da budu Vaša prva
briga, već ipak želim da Vas podsetim da bulimija spada u poremećaje nagona za
ishranom, i da će Vam održavanje i kilaže i takvog načina funkcionisanja biti sa
godinama sve teže, pa iako niste preterano raspoloženi za menjanje ovakvog
načina ishrane, ipak potražite pomoć neuropsihijatra kako biste pokušali da to
prevaziđete, a što će Vam biti značajno olakšanje u godinama koje slede, ukoliko
uspete da uspostavite kontrolu u ishrani.
postovana doktorice bojana drago mi je sto ste mi pisali u dva pisma kod mene ide sve bolje i bolje hocu da me spoznate bolje po duhovnom liku kakve navike imam kakav mi je karakter imam 28 godina i nikad u zivotu se nisam nasmejao sa drustvom kad vidim neke moje drugove kako se smeju ja se zacudim kad stupam u kontakt sa mojim drugovima i svi se saljimo svi pocnu da se smeju uz sale samo ja nemam osmeh na licu ne mogu prirodno da se nasmejem izgledam drugovima da sam hladnokrvan inace sam stidljiva osoba brzo se uznemirujem pokusavam da maknem stid ali mi je pretesko ustvari ponekad zamislim da nisam stidljiv nego sam neraspolozen a to sto sam neraspolozen ne tera me na salu ni na smeh i mislim da sam prirodno hladnokrvan nemogu sa drugovima razgovarati za neku temu za smeh jer nemam uputstvo na to pa me mnogo zabrinjava jer kako cu da razgovaram sa novom devoikom kad nisam nikad oraspolozen neznam kako da razvijem smeh u sebi kako da se menjam dali treba da pijem neke ljekove da bio nasmejan razdraziv to je moj najveci problem recite mi kako da ga resim kako da budem nasmejan u zivotu hvala vam unapred
Očigledno ste stidljiva osoba kojoj treba više vremena da sa nekim
uspostavi prisniji kontakt, da se oslobodi u kontaktu i radi običnog razgovora,
pa razumem Vašu nedoumicu kad je u pitanju opušten razgovor koji je Vama stran.
Na zalost, nema jednostavnog recepta za smeh i dobro raspoloženje, niti postoje
tako osmišljeni lekovi koji će od Vas stidljivog i zatvorenog, napraviti
slobodnog i komunikativnog čoveka. Verovatno su Vas i roditelji vaspitavali u
duhu ozbiljnosti i odgovornosti, što nekad već vrlo rano uguši spontanost i
neobaveznost u ponašanju. Dakle, Vaš karakter je takav da ste tvrđi i
nepristupačniji nego mnogi Vaši vršnjaci ali to nije poremećaj koji treba
lečiti. Pokušajte u razgovoru da se ipak malo opustite, da se ponekad našalite i
na svoj račun, što ne znači da morate da budete tako opušteni kao oni koje
gledate, već će za početak samo jedan mali korak ka slobodnijem ponašanju biti
dovoljan. Videćete, vremenom, da to nije tako teško i da umete da budete
i spontaniji. Kada je u pitanju Vaša buduća komunikacija sa devojkom, nemojte se
unapred preterano opterećivati time - kada se sa nekom devojkom budete
dovoljno zbližili i osetili dovoljno poverenja, opustićete se i neće biti
problema u međusobnoj komunikaciji, a to znači da će Vaš osmeh za osobu koju
zavolite doći sam od sebe. Na kraju krajeva, ona koja Vas bude prihvatila,
voleće Vas i sa osmehom i bez njega. Nemojte unapred da strahujete.
Postovana doktorka,
Pre odprilike dve nedelje sam Vam poslala pitanje na koje mi niste odgovorili, pa Vas molim ukoliko mozete da ga pronadjete da mi odgovorite jer mi je jako bitno
Žao mi je ukoliko na Vaše pitanje niste dobili odgovor. Na sva pitanja
prosledjena meni odogovorila sam, u to sam sigurna, a istovremeno nemam uz sva
postavljena pitanja nikakav identifikacioni znak da bih znala od koga je pismo
prosledjeno meni, odnosno, da odgovor pošaljem opet ukoliko nije ispravno
dostavljen- nemam tehničkih mogućnosti da ga pronadjem. Zato Vas molim da
ukoliko ste konačno utvrdili da nema odgovora na Vaše pitanje, da ga postavite
ponovo i ja ću odgovoriti.
Molila bi Vas da mi pomognete savetom.Imam 31 godinu,završila sam ekonomski fakultet u roku sa visokim prosekom.Oduvek sam bila vredna i odgovorna osoba koja je samostalno rešavala svoje probleme.S obzirom da nisam imale neke veze koje bi mi omogućile zaposlenje sama sam tražila posao.To je u početku bila firma u kojoj su uslovi za rad bili loši kao i plata,ali sam odlučila da stičem iskustvo i znanje koje će mi omogućiti neki bolji posao.Takođe sam se usavršavala iz oblasti jezika i računara.Moj problem je što i posle sedam godina radnog iskustva i promenjenih pet firmi i dalje radim posao koji nije u skladu sa mojim znanje,obrazovanjem i ambicijama.Imam utisak da su se svi nekako snašli,čak i sa nižim obrazovanjem, dok ja i pored velikog truda i znanja i dalje radim u lošim firmama,na lošim radnim mestima i sa lošom platom.Ta situacija mi se čini potpuno bezizlaznom jer neznam šta je potrebno još da uradim da dođem do neke pozicije za koju smatram da mi pripada.Inače zadovoljna sam svojim ljubavnim i socijalnim životom,nemam porodičnih problema,al imam utisak da niko ne može da mi pomogne u ovom problemu koji me opterećuje i ne ostavlja mi mnogo mogućnosti da planiram neku bolju budućnost.Da li sam nemoćna ja,ili su nemoćne moje navike?
Odgovoreno: 08. 05. 2008.Ne bih rekla da bi Vas problem mogao da se objasni preko "nemoci Vasih navika", kako ste rekli, vec bih pre rekla da ste po prirodi nenametljiva osoba koja ocekuje da se pravi kvalitet vidi i da ce sve doci na svoje mesto, samo da Vi dovoljno napredujete.Naravno da ste razocarani kad vidite da su okolnosti, uprkos Vasem napredovanju, maje-vise iste. Sigurna sam da pred sobom imate primere probitacnih, nametljivih, nekada i neukusno bezobzirnih ljudi koji grabe i dobijaju za sebe i vise nego sto zasluzuju, a to zato sto su uporni, acesto i beskrupulozni u svojoj zelji za napredovanjem. I veoma cesto, takvi povrsni i nametljivi oblici funkcionisanja bolje uspevaju nego ono sto treba stvarno ceniti, odnosno imaju bolju prodju nego sustinske ljudske vrednosti. Da biste izasli s tim na kraj, nije lose da malo poradite na svojoj asertivnosti, odnosno na promeni u stavu koja bi Vam doprinela da se malo aktivnije okrenete svojim ciljevima i da se za njih aktivnije borite. To ne znaci da treba bitno da se kosite sa svojim dasadasnjim principima, vec samo da jasnije istaknete svoje vrednosti i kompetencije, jer je cesto potrebno da otvorenije skrenete paznju na svoje sposobnosti, umesto da cekate da ih neko primeti, da se prijavite za poslove slozenije od Vaseg, da sami ponudite da uradite nesto sto je stvarno u domenu Vsih pravih kvalifikacija. Najbolje je kad se to uradi odmah na pocetku rada u nekoj sredini, jer Vas onda usvoje na pocetku kao osobu koja zna da sebi prokrci put, sto je osobina koja se visoko ceni dok se osobe koje su nedovoljno asertivne, povucene su i zatvorene, lakse obezvredjuju i ostavljaju po strani. Ukoliko u Vasoj sredini postoji neko od terapeuta ko se bavi problemom asertivnosti, bilo bi uputno da se angazujete i da i na taj nacin efikasnije sebe osnazite u pogledu socijalnih vestina koje Vas, ustvari, kao nedovoljno savladane, ne prikazuju u odgpvarajucem svetlu i pred drugima sa kojima ste u kontaktu.
Ja se iskreno nadam da je kod mene problem psihološke prirode, a ne fizičke. Ja bih volela da idem na terapije, ali nažalost ja bih morala sama jer moj partner živi u inostranstvu i nije u mogućnosti da ide sa mnom. On je mene savetovao da se raspitam o tome zašto ne mogu da doživim orgazam. Želim samo da Vas pitam da li znate u Novom Sadu gde mogu da odem na terapije, tj. kome da se obratim (seksualnom psihoterapeutu ili kome)?
Odgovoreno: 08. 05. 2008.Nažalost, ne znam konkretne osobe koje se time bave u Novom Sadu, ali bi bilo dobro da se raspitate, čak ne morate lično, već možete najpre i telefonski da dobijete informaciju, u psihijatrijskim ustanovama ko se bavi lečenjem seksualnih disfunkcija, pa će i referentna osoba kraj telefona moći da Vas usmeri. Smatram da bi to bio najkraći put da se javite na taj način stručnjaku koji kao užu oblast rada ima upravo ono što Vas muči. Pomenula sam već da postoji mogućnost da na takvu vrstu terapija idete i bez partnera, pa neka to bude početak, a ukoliko se situacija bude promenila i stvori se mogućnost da idete i zajedno, to neće biti teško organizovati. Veoma je dragoceno to što ste rešili da radite na sebi i nađete odgovor na svoje dileme, a to je uvek veliki korak napred, a Vaša lična motivisanost i aktivno učešće u terapiji će Vam sigurno mnogo olakšati rešavanje problema.
postovana doktorice, imam 47 godina i jedan problem koji vise ,,pristaje,, da tako kazem mladim osobama a ne meni ali zato datira od mladosti.naime,uvek sam bila punacka i zato poprilicno iskompleksirana pa sam od svoje 26 godine ,nazalost,podlegla,,BULIMIJI,,kao svom jedinom resenju.Da,u pocetku je bilo sve u redu sto se izgleda tice izgledala sam zaista super do pre tri godine.iako i jedem i povracam svakodnevno a nemam nikakvim simptoma klimaksa moji kilogrami se gomilaju.Gde god da sam procitala o bulimiji sve je ,,delovalo,,da je to opasna ,,boljka,, medjutim,kod mene je sve bilo u redu pa sam time i bila ,,ohrabrena,, i nastavljala dalje.Imam problema sa osteopenijom i poremecajem rada stitaste zlezde ,smanjen rad.koristim IDEOS za kosti i pijem pola tablete TIVORALA za sti.zlezdu.vecim problema nemam a kg idu na vise.inace,visina mi je 155 a tezina 66 a do pre tri godine imala sam 53-54 kg.sve je isto samo...kilogrami gore.menstruacije su mi savrseno uredne .cak mnogo urednije nego u mladosti.Nazalost,sve teze povracam ali ne pokusavam da prestanem jer zaista volim da jedem i to i priznajem nisam od onih koji govore ,,nista ne jedem a gojim se,, bas naprotiv ,volim slatkise i testo i to me ,,ubija,,.Zanima me kako sam ja i pored bulimije dosta dobro i sto i dalje ne odrzavam onu kilazu nego se gojim.Nazalost,ne postavljam dobro pitanje a to je kako prestati tako da znam da bi mi razgovor verovatno trebao ali ja to ne trazim samo malo objasnjenja o samoj bulimiliji i pre svega o tim posledicama koje ja bas ne osecam iako to radim vec toliko godina.veliki pozdrav i zahvalnost..Ruzica
Odgovoreno: 07. 05. 2008.Problem bulimije je dosta ozbiljan, kako sigurno i sami znate i to je relativno zastupljenja tema koja se najčešće javlja zaista kod mladih devojaka. Pošto kažete da je taj problem bio od mladosti prisutan i kod Vas, rekla bih da se ipak uklapate u kliničku sliku bulimije, jer sve ove godine niste uspeli a možda ni pokušali da taj svoj problem rešite. Čak i sad, kada tražite odgovore, nemam utisak da se spremate da promenite način svoje ishrane, već ste samo znatiželjni da objasnite neočekivane promene u svojoj kilaži. Znate i sami da organizam sa godinama menja svoje funkcionisanje, pa u okviru toga i metabolizam koji je ranijih godina možda kod Vas bio nešto brži pa je dolazilo do većeg sagorevanja unetih kalorija, dok sada možda nije tako - na kraju, i kod osoba koje nemaju problem sa bulimijom, sa protokom godina kilogrami se prosto "lepe" i mnogo se teže skidaju nego u mladosti. Zašto biste onda Vi bili izuzetak? Možda su vam i aktivnosti koje sada obavljate manje obimne i naporne fizički nego ranije, što opet znači manju potrošnju kalorija na istu (a možda i veću) količinu unosa hrane. Sami kilogrami kojih je sada nešto više ne bi trebalo da budu Vaša prva briga, već ipak želim da Vas podsetim da bulimija spada u poremećaje nagona za ishranom, i da će Vam održavanje i kilaže i takvog načina funkcionisanja biti sa godinama sve teže, pa iako niste preterano raspoloženi za menjanje ovakvog načina ishrane, ipak potražite pomoć neuropsihijatra kako biste pokušali da to prevaziđete, a što će Vam biti značajno olakšanje u godinama koje slede, ukoliko uspete da uspostavite kontrolu u ishrani.
postovana doktorice bojana drago mi je sto ste mi pisali u dva pisma kod mene ide sve bolje i bolje hocu da me spoznate bolje po duhovnom liku kakve navike imam kakav mi je karakter imam 28 godina i nikad u zivotu se nisam nasmejao sa drustvom kad vidim neke moje drugove kako se smeju ja se zacudim kad stupam u kontakt sa mojim drugovima i svi se saljimo svi pocnu da se smeju uz sale samo ja nemam osmeh na licu ne mogu prirodno da se nasmejem izgledam drugovima da sam hladnokrvan inace sam stidljiva osoba brzo se uznemirujem pokusavam da maknem stid ali mi je pretesko ustvari ponekad zamislim da nisam stidljiv nego sam neraspolozen a to sto sam neraspolozen ne tera me na salu ni na smeh i mislim da sam prirodno hladnokrvan nemogu sa drugovima razgovarati za neku temu za smeh jer nemam uputstvo na to pa me mnogo zabrinjava jer kako cu da razgovaram sa novom devoikom kad nisam nikad oraspolozen neznam kako da razvijem smeh u sebi kako da se menjam dali treba da pijem neke ljekove da bio nasmejan razdraziv to je moj najveci problem recite mi kako da ga resim kako da budem nasmejan u zivotu hvala vam unapred
Odgovoreno: 07. 05. 2008.Postovana doktorka, Pre odprilike dve nedelje sam Vam poslala pitanje na koje mi niste odgovorili, pa Vas molim ukoliko mozete da ga pronadjete da mi odgovorite jer mi je jako bitno
Odgovoreno: 06. 05. 2008.Žao mi je ukoliko na Vaše pitanje niste dobili odgovor. Na sva pitanja prosledjena meni odogovorila sam, u to sam sigurna, a istovremeno nemam uz sva postavljena pitanja nikakav identifikacioni znak da bih znala od koga je pismo prosledjeno meni, odnosno, da odgovor pošaljem opet ukoliko nije ispravno dostavljen- nemam tehničkih mogućnosti da ga pronadjem. Zato Vas molim da ukoliko ste konačno utvrdili da nema odgovora na Vaše pitanje, da ga postavite ponovo i ja ću odgovoriti.
Prikazano 151-155 od ukupno 229 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke