imam 27god. i lečeni sam narkoman. Već duži period - oko 2god. ne uzimam drogu. Strašno sam nervozna, ne mogu da jedem (nenormalno sam mršava), da spavam, mislim. Sasvim sam bezvoljna, apatična, nesigurna, povučena (ne mogu da budem u društvu - to čak ide do te mere da osećam strah kada sam sa ljudima). Sve to je odjednom počelo da se dešava - u septembru...da bi mi istog meseca umrla majka, što je naravno samo pogoršalo stvar. Samoinicijativno pijem lekove pred spavanje - najpre sam koristila bensedin, a sada ksalol. Nemam mogućnosti da posetim lekara, jer nemam zdravstveno osiguranje, a ionako u gradu u kom živim psihijatar nije zainteresovan za probleme narkomana - iako ja to nisam više.
Da li imate neki savet, kakav-takav...a da se ne svodi na preporuku odlaska psihijatru? Znam da je sve ovo besmisleno i da mi nećete pružiti drugi savet osim ovog koji sam navela, što je i razumljivo..ali opet...
Poštovana Nina,
Siguran sam da ima psihijatara i u Vašoj okolini koji ne veruju u besmislenu sintagmu "jednom narkom uvek narkoman". Stoga, žao mi je što Vas ne mogu u potponosti podržati u izbegavanju potpune pomoći jer ću Vam ipak predložiti da potražite psihijatra prvenstveno zbog samoinicijativnog uzimanja lekova što svakako nije preporučljivo. Tegobe koje ste pobrojali nisu tegobe narkomana već osobe sa problemom raspoloženja i volje, a koja je povrh svega u žalosti za majkom. Psihijatar i lekovi ne mogu da zamene majku, oca, partnera, prijatelje, rodbinu, komšiluk, posao, veru, što mislim da su važni oslonci u svačijem životu, ali niste mi napisali koliko su oni uključeni u Vaš život. Moj kakav-takav savet je da razmislite u kojoj meri se možete obratiti i drugim osloncima za pomoć, i da ne zanemrite njihovu moć.
Srdačn.
U porodici imamo dijete kome je sa godinu dana postavljena dijagnoza ottitis prvo akutni, pa potom i hronični, dijete nije govorilo do druge godine ništa, ima glas ali ne i riječi konkretne. Potom radjene cjevčice operisano 3 puta a poslednja op uradjena na Institutu za majku i dijete u Beogradu. Napominjem da je za vrijeme od prve do druge godine imalo stalne infekcije uha, candida, pseudomonas i stalno je curio sekret iz uha. Sada se samo po nekada javi kod prehlada ali redje i u manjoj količini. Doktori su govorili nama da dijete ne govori zato što nije čulo ništa zbog čepova u ušima. Posle zadnje op uradjena bera i sluh je dobar, ima skoro 2 godine. Od tada dijete ponovi po neku riječ, ali nepovezano i više se služi motorikom da dobije šta želi, a ponašanje krajnje histerično. Posle smo upućeni u Lipovicu sa dijagnozom autizam [iz Podgorice]. Bili smo tamo i oni su nam rekli da to dijete nema tu dijagnozu sa kojom je poslato. Sada u Podgorici idemo kod logopeda i psihologa, koji i sam kaže da to nije autizam da je dijete razmaženo. Zar svako razmaženo dijete treba da posjećuje psihologa? Opisaću Vam ponašanje djeteta i voljela bih Vaše mišljenje jer nam niko ne kaže o čemu se radi. Nalazi očni; neurološki, ct, eeg i ostalo - sve u redu. Sada ima 4g koristi vrlo malo riječi i to rijetko, plače kad nešto ne može da dobije, baca se, ujeda, samo sebi čupa kosu, na ulici udara ljude oko sebe, kad nešto hoće uzima majku za ruku i vodi je gdje hoće ili nekog drugog, ima svakodnevne navike da radi iste stvari. Gleda crtane, svraća u radnju u blizini pri prolasku pored nje - u suprotnom to je haos.
Znam da je teško reći nešto kad ne vidite dijete, ali bar neko mišljenje bi nam značilo, jer ovdje ne dobijamo nikakve odgovore o čemu se zapravo radi.
Poštovani,
Potpuno sa pravom postavljate pitanje da li svako razmaženo deteta treba da posećuje psihologa. Moj odgovor je nikako, jer psiholozi ne vaspitavaju decu, to rade prvenstveno roditelji i oni trebaju ići kod psihologa na savetovanje. Kada je Vaše dete u pitanju, niste mi napisali šta je to "ostalo" u redu, jer neznam da li je rađen psihotest i pregled 3 UZASTOPNE stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Ako nisu, uradite za početak to dok se paralelno savetujete sa psihologom o vaspitanju i logopedom o kućnim vežbama. Srdačno.
Ćerka ima 2 godine i 9 mjeseci. Prije oko mjesec dana sam primijetila da je počela da zamuckuje, ali ne uvijek i ne uvijek na iste riječi. Čini mi se da joj je najteže da započne riječ koja počinje na M ili na P, pa se vidno napreže otežući po nekoliko puta "mmmmmmmm". Nekad govori potpuno normalno i tečno, a nekad muca i koristi poštapalice "pa" ili "ma". Inače je pričalica i prije ovoga je baš dobro govorila, čak je i slova R, Č, Ž itd. izgovarala potpuno razgovjetno. U svemu ostalom je potpuno OK, veselo i aktivno dijete, ide u vrtić, vaspitačice je hvale. Jedino što bih eventualno povezala sa pojavom mucanja je da se u isto vrijeme mom bratu rodilo dijete i da je ona tada imala buran ljubomorni ispad kad sam ga ja uzela u naručje.
Da li je ovo prolazna pojava i koliko može da potraje? Da li da je vodim kod logopeda?
Hvala na pomoći.
Na tom uzrastu, pa i nešto kasnije mucanje se često javlja i ukoliko se ne potkrepljuje (a to se najčešće dešava kada se detetu važne osobe obraćaju uglavnom kada je trebaju opomenuti ili izgrditi), najčešće spontano prolazi sazrevanjem govornog aparata koji povremeno ne može da prati (i uskladi se sa skokovitim umnim napredovanjem). Ukoliko je dete po prirodi plašljivo a živi unapetom okruženju, i ako pokazuje znake nespretnosti i nezrelosti fine motorike očekivane za uzrast, korisno je potražiti savet logopeda.
Srdačno
Moj problem je da sam zamenio dan za noć. Noću ostajem budan do ranih sati (6:00; 7:00) što verovatno znači da imam nesanicu. Imam probleme sa usnama u poslednje vreme. Ne suše se a pucaju i ljušte se. Ne znam ali počinjem da brinem za svoje zdravlje. I vrlo malo vremena spavam. I nisam izmoren. Šta bi to moglo da bude, imam 17 god?
Ne znam da li treba da počneš da brineš za svoje zdravlje, jer ja o tome ne odlučujem, ali bi svakako mogao da probaš da nešto promeniš ako ti smeta. To što malo spavaš, a nisi umoran (fizički), možda znači da se brzo odmoriš, a pogotovo ne znači da imaš nesanicu ukoliko voljno ostaješ do ujutru budan. Za pucanje usana moraš pitati kožnog lekara. Veliki pozdrav
Poštovani doktore,
Ne znam da li je ovo problem, ali svakako me uznemirava već duže vreme. Naime moj sin koji ima 2 godine i 2 meseca odbija da spava i kada je najumorniji. Dok je bio mlađi sve je bilo ok sa spavanjem. Prvo sam mislila da zbog dnevnog spavanja ne može uveče da zaspi, ali i kada preko dana ne spava , uveče histerija. Pročitam mu priču, gleda crtani i kada treba samo da zažmuri i opusti se on ustaje iz kreveta i u stanju je da se igra do ponoći! Kada ga grdim i vičem samo se gore ponaša, a kada ga lepo zovem da legne neće! Šta da radimo i koliko sati sna je njemu potrebno? Unapred hvala!
može postojati više razloga za ovakvo ponašanje deteta, ali na osnovu ovoga što ste mi napisali "Kada ga grdim i vičem samo se gore ponaša, a kada ga lepo zovem da legne neće", izgleda da vreme za spavanje i uspavljivanje vaš sin povezao sa prilikom za igranje (sa mamom). Obzirom da pokazuje umor (a kada je igra sa mamom u pitanju tu umor nikada nije dovoljan), a ostaje do ponoći (što remeti endokrinološke cirkadnevne ritmove), svakako mu treba pomoći da nauči da to nije vreme za igru. Crtani film pre spavanja nije preporučljiv, jer ma kako nama izgledo bezopasno i naivno, za decu su pojedini crtaći veoma uzbudljivi (što razbuđuje i pokreće na akciju). Priča (bajka) treba da bude umirujuća, a ne o prinčevima koji su nemilosrdno posekli vojske i divove da bi osvojili ili došli do svoje princeze, naslućujete iz istih razloga. Potreban je signal da dete razume da ćete prekinuti dalju komunikaciju i da je došlo vreme za mirovanje, a to je obično vreme na satu (uvek isto), ritul higijene pred spavanja, čitanje priče i rečenica: "vreme je za spavanje", nakon koje sledi poljubac i umirivanje. Od tog trenutka prestaje dalje pričanje (grdnja i vika obično ne umiruju nikoga), i ponavljanje (makar to bilo i lepo). Sve što imate reći i ućiniti je "vreme je za spavanje" i vraćanje deteta u položaj za spavanje, onoliko puta koliko je potrebno da nauči novinu u ritualu za spavanje (naravno bez ikakvih drugih komentara i pokazavanja emocija bilo negativnih bilo pozitivnih), Potrebno je i da se tata uključi na isti način, po principu jedno veče vi jedno tata. Sledeći važan korak je samostalno uspavljivanje. Srdačno
Da li imate neki savet, kakav-takav...a da se ne svodi na preporuku odlaska psihijatru? Znam da je sve ovo besmisleno i da mi nećete pružiti drugi savet osim ovog koji sam navela, što je i razumljivo..ali opet...
Poštovana Nina,
Siguran sam da ima psihijatara i u Vašoj okolini koji ne veruju u besmislenu sintagmu "jednom narkom uvek narkoman". Stoga, žao mi je što Vas ne mogu u potponosti podržati u izbegavanju potpune pomoći jer ću Vam ipak predložiti da potražite psihijatra prvenstveno zbog samoinicijativnog uzimanja lekova što svakako nije preporučljivo. Tegobe koje ste pobrojali nisu tegobe narkomana već osobe sa problemom raspoloženja i volje, a koja je povrh svega u žalosti za majkom. Psihijatar i lekovi ne mogu da zamene majku, oca, partnera, prijatelje, rodbinu, komšiluk, posao, veru, što mislim da su važni oslonci u svačijem životu, ali niste mi napisali koliko su oni uključeni u Vaš život. Moj kakav-takav savet je da razmislite u kojoj meri se možete obratiti i drugim osloncima za pomoć, i da ne zanemrite njihovu moć.
Srdačn.
Znam da je teško reći nešto kad ne vidite dijete, ali bar neko mišljenje bi nam značilo, jer ovdje ne dobijamo nikakve odgovore o čemu se zapravo radi.
Poštovani,
Potpuno sa pravom postavljate pitanje da li svako razmaženo deteta treba da posećuje psihologa. Moj odgovor je nikako, jer psiholozi ne vaspitavaju decu, to rade prvenstveno roditelji i oni trebaju ići kod psihologa na savetovanje. Kada je Vaše dete u pitanju, niste mi napisali šta je to "ostalo" u redu, jer neznam da li je rađen psihotest i pregled 3 UZASTOPNE stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Ako nisu, uradite za početak to dok se paralelno savetujete sa psihologom o vaspitanju i logopedom o kućnim vežbama. Srdačno.
Ćerka ima 2 godine i 9 mjeseci. Prije oko mjesec dana sam primijetila da je počela da zamuckuje, ali ne uvijek i ne uvijek na iste riječi. Čini mi se da joj je najteže da započne riječ koja počinje na M ili na P, pa se vidno napreže otežući po nekoliko puta "mmmmmmmm". Nekad govori potpuno normalno i tečno, a nekad muca i koristi poštapalice "pa" ili "ma". Inače je pričalica i prije ovoga je baš dobro govorila, čak je i slova R, Č, Ž itd. izgovarala potpuno razgovjetno. U svemu ostalom je potpuno OK, veselo i aktivno dijete, ide u vrtić, vaspitačice je hvale. Jedino što bih eventualno povezala sa pojavom mucanja je da se u isto vrijeme mom bratu rodilo dijete i da je ona tada imala buran ljubomorni ispad kad sam ga ja uzela u naručje.
Odgovoreno: 24. 12. 2008.Da li je ovo prolazna pojava i koliko može da potraje? Da li da je vodim kod logopeda?
Hvala na pomoći.
Na tom uzrastu, pa i nešto kasnije mucanje se često javlja i ukoliko se ne potkrepljuje (a to se najčešće dešava kada se detetu važne osobe obraćaju uglavnom kada je trebaju opomenuti ili izgrditi), najčešće spontano prolazi sazrevanjem govornog aparata koji povremeno ne može da prati (i uskladi se sa skokovitim umnim napredovanjem). Ukoliko je dete po prirodi plašljivo a živi unapetom okruženju, i ako pokazuje znake nespretnosti i nezrelosti fine motorike očekivane za uzrast, korisno je potražiti savet logopeda.
Srdačno
Moj problem je da sam zamenio dan za noć. Noću ostajem budan do ranih sati (6:00; 7:00) što verovatno znači da imam nesanicu. Imam probleme sa usnama u poslednje vreme. Ne suše se a pucaju i ljušte se. Ne znam ali počinjem da brinem za svoje zdravlje. I vrlo malo vremena spavam. I nisam izmoren. Šta bi to moglo da bude, imam 17 god?
Odgovoreno: 23. 12. 2008.Ne znam da li treba da počneš da brineš za svoje zdravlje, jer ja o tome ne odlučujem, ali bi svakako mogao da probaš da nešto promeniš ako ti smeta. To što malo spavaš, a nisi umoran (fizički), možda znači da se brzo odmoriš, a pogotovo ne znači da imaš nesanicu ukoliko voljno ostaješ do ujutru budan. Za pucanje usana moraš pitati kožnog lekara. Veliki pozdrav
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 23. 12. 2008.Ne znam da li je ovo problem, ali svakako me uznemirava već duže vreme. Naime moj sin koji ima 2 godine i 2 meseca odbija da spava i kada je najumorniji. Dok je bio mlađi sve je bilo ok sa spavanjem. Prvo sam mislila da zbog dnevnog spavanja ne može uveče da zaspi, ali i kada preko dana ne spava , uveče histerija. Pročitam mu priču, gleda crtani i kada treba samo da zažmuri i opusti se on ustaje iz kreveta i u stanju je da se igra do ponoći! Kada ga grdim i vičem samo se gore ponaša, a kada ga lepo zovem da legne neće! Šta da radimo i koliko sati sna je njemu potrebno? Unapred hvala!
Prikazano 291-295 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke