Postovani, mj problem je vezan za strah moga deteta od smrti, njegove, kao i nas jajblizih. On ima 13 godina, ali taj prosbem je poceo od njegove 6-7 godine, i od tada do danas desavalo se u periodima 2-3 puta godisnje da ga uhvati panika od smrti. Inace, dete i ja zivimo sami od njegove cetrvte godine, sa ocem ima jako malo kontakta. Pokusavali smo na sve nacine da izdejstvujemo da ga otac zove, posecuje i slicno, ali bez nekog uspeha. Za 10 godina od naseg razvoda, bili su na 2 raspusta zajedno po 10-tak dana i dosao je 2 puta na rodjendan detetu. Sve ostalo je bilo samo obecanje. . . Inace, dete mi je od trece godine bilo u bolnici (pertes) i skoro tri godine, koliko je trajalo lecenje, jako malo je bio u mogucnosti da izlazi napolje i da ima kontakt sa spoljanjim svetom. Sto se tice materijalnih stvari, skoro da mu je sve bilo priusteno. . . . Dobar je djak, dobro je dete, ali me jako brinu ti njegovi strahovi, jer se jako plasim da to ne ostavi trajne posledice na njegovu licnost. Molim za savet. Hvala i srdacan pozdrav. S.
Poštovana, Uočavam da sa stanjem svog deteta dovodite u vezu 3 pojave: odsustvo oca, trogodišnji boravak u bolnici i priuštenost materijalnih stvari. Prva i posledanja, reklo bi se da imaju više veze sa vama nego sa njegovim strahovima, ali to je moja slobodna procena jer ne razumem čemu insistiranje da se neko privoli roditeljstvu kada toj osobi to očigledno ne polazi za rukom niti pišete da je detet na tome insistiralo (samo vi) , predlažem da se zbog očigledn traumatskog iskustva i realne ugroženosti tokom bolovanja deteta, obrtite bihejvioralnom terapeutu (psihologu ili psihijatru) koji će sa detetom raditi na umanjenju strahova, ali ne od smrti već od bolesti. Strahovi od smrti se ne leče jer su realni (ne možete nikoga uveriti da neće umreti kada to nije istina) , a to više nije dete već adolescent koji malo bolje razume da li su ljudi besmrtni ili ne. Pozdrav
Poštovani, Za sada nije otkriven gen za aspergerov sindrom. Nisu otkriveni ni drugi uzroci koji dovode do pojave aspergerovog sindroma, ali ima dosta pretpostavki o mogućim uzrocima. Po pitanju genetike spekuliše se da ona ima određenog uticaja jer je jasno da se aspergerov sindrom javlja u familijama i da se ispoljava u veoma blagoj ili klinički izraženoj formi, ali nasleđivanje nije u potpunosti naučno sagledano i ne postoji neka tačna i validna statistika o tome. Pozdrav
Postovana doktorko, vec sam vam pisala u vezi sa mojom devojcicom od 17 meseci koja je dokazano zdrava ali malo jede. Rekli ste da pratim dete. Problem koji vidim je u tome da se devojcica nekako jako skokovito intelektualno razvija. Ona govori logicke recenice, broji, recituje pesmice, primecuje i najmanje detalje, a da ni malo nismo insistirali na bilo cemu. Oboje smo obrazovani, i suprug i ja, tako da smo na stavu da detetu nista ne treba nametati i nismo nametali ili insistirali na bilo cemu od pomenutog osim na igri sa njom. Dete se nocu budi puno utisaka i deluje "prepuno" informacija. Od naseg pedijatra sam trazila uput za decjeg psihologa a ona je rekla da pre meni treba psihijatar i nije me podrzala u pomenutom. Zanima me da li postoji neki kompleks vitamina b ili nesto slicno sto moze da pomogne detetu da bolje spava i da se malo "smiri" (jer sam ubedjena da i apetit ima veze sa njenom "hipersenzibilnosti" koju nesumnjivo uocavam) ? P. S. Ja sam otisla kod psihijatra jer nemam predrasude i receno je da je osim normalne majcinske brige sa mnom sve u redu. Unapred zahvalna, milena
Poštovana, Nisam najbolje razumeo vaše pitanje. Od čega da se dete smiri kada niste napisali da je uznemireno, već samo "puno" informacija i utisaka? Razumeo sam da imeta utisak da noću spava manje nego što očekujete, ali ste i naveli neke druge detalje koje ukazuje da dete nema poremećaj pažnje i hiperaktivnost, već da možda ima manju potrebu za spavanjem usled snažne dnevne senzorne stimulacije. Ipak, kombinacija sa slabom ishrano i na tako malom uzrastu zahteva jedan konsultativni pregled od strane dečjeg psihijatra (ne psihologa) kako biste najpre vi odstranili sumnje da se radi o nekakvom poremećaju. B kompleks može da pomogne da se dete smiri ali i uznemiri ako se detetu daje bez prethodne kosultacije sa lekarom. Pozdrav
Posle procitanog tekst shvatila sam da moj sin verovatno ima adhd, a na sta sam sumnjala i ranije. Od svih navedenih simptoma poseduje bar 70% . On uskoro krece u drugi razred, a kraj prvog sam docekala poluluda sa totalno poremecenom porodicnom harmonijom. U toku raspusta smo uzivali jer nije imao obaveza, a cim smo krenuli sa blagim pripremama za skolu. . . Sve se vraca na staro: (angazovala sam psihologa i isao je na tretmane jednom nedeljno, a stanje je bilo malo bolje. Medjutim psiholog tvrdi da on nije hiperaktivan ali je malo zakacio taj sindrom. Medjutim, ja se bojim da on ima bas veliki problem i jako se bojim da to ne ostavi posledice u njegovom daljem zivotu. Interesuju me ti lekovi za stimulaciju paznje, kako bi mogla da porazgovaram sa njegovim psihologom o tome. Unapred zahvalna, aleksandra
Poštovana, Predlažem da posetite dečjeg psihijatra. Na odeljenju na kojem radim, razvili smo metod objektivnije procene poremećaja pažnje, kognitivnih funkcija i emocionalnog reagovanja putem neurofeedback aparata, pa tako na prilično jednostavan način, osim kliničke procene putem merenja fizioloških funkcija možemo jasnije razlikovati da li se radi o slabosti kontrole emocija, afekta ili pažnje. Ne savetujem vam nikakvo korišćenje lekova na svoju ruku bez konsultacije lekara, jer ono što jednima koristi drugima šteti ako procena nije dobra. U terapiji adhd razvijamo pristup u kome je uzimanje lekova samo jedan (i to samo kada je nužan) od pristupa. Ukoliko ne možete dobiti uput za kliniku za zaštitu mentalnog zdravlja unišu (a mi smo za sada jedina klinika u srbiju sa tim dijagnostičkim i terapijskim pristupom) nije ništa manje vredno potražiti pomoć i u drugim centrima gde postoji d. Psihijatar. Ukoliko je "malo zakačio" (?) taj sindrom, onda se trebate konsultovtim šta sa onim "velikim ostatkom" i od čega potiče zabrinutost za njega (od ponašanja deteta ili od vaše procene) .
Postovani, zelela bih da mi pomognete. Imam nepunih 18 godina, a jos se bojim. Znam da je cudno, jer se niko sa 18 godina ne boji. . . Jos od malena se bojim puno (vise nego sto bi trebalo) . Bojim se mraka. Od malena sam zamisljala da ce se pojaviti nesto iz mraka (nesto poput vampira, vestica, kostura,. . .) . Ali ja se jos bojim. Znam da to ne postoji, ali sama u glavi stvorim nocu sliku o tome, i onda ne mogu da zaspim do 5, 6 sati ujutru. Zbog ne spavanja me boli glava a i nervozna sam. Horor filmove ne gledam, ali cesto se setim nekog kad sam gledala pre par godina i onda se nocu bojim. Ne znam da li da odem do doktora. A bojim se sta ce on reci, jer je sramota bojati se mraka i ostajati sam u stanu. Da li mi mozete reci kako tog straha da se resim i sta bi trebala da uradim. . . Unapred hvala. . .
Poštovana, Svi se nečega boje i sa 8 i sa 18 i 88 godina. Strah od mraka je univerzalni strah i u većoj ili manjoj meri i određenim okolnostima, velika većina ljudi ispoljava taj strah u podnošljivom ili nepodnošljivom intenzitetu. Zato što je povezan sa razvojem i opstankom ljudske vrste koja nekada nije živela u komfornim stanovima već u pećinama savana i prašuma. Da li otići kod lekara zbog tog straha? Svakako ako te ometa u svakodnevnom funkcionisanj, ali pre toga možeš i ti nešto da učiniš za sebe. Pošto je duša nerazdvojna od tela, ti podsticanjem razvoja tela, možeš poomoći i duši. Bavljenje nekim sportom kojim se jača telo će te možda osnažiti da se suočiš sa "nemanima" iz mraka. Druženje sa vršnjacima koji nemaju slične strahove takođe, a pogotovo ne izbegavanje druženja "kada padne mrak". Uspostavljanje emocionalne veze je najdelotvornije u pobeđivanju strahova, a razmišljanje o zapošljenju, budućoj profesiji i eventualnom studiranju to još više pojačava. Ako ništa od ovoga ne uspe, onda sa stručnjakom možeš poraditi na rasplašivanju pravljenjem detaljnog plana tzv. "desenzitizacije i preplavljivanja". Pozdrav
Uočavam da sa stanjem svog deteta dovodite u vezu 3 pojave: odsustvo oca, trogodišnji boravak u bolnici i priuštenost materijalnih stvari. Prva i posledanja, reklo bi se da imaju više veze sa vama nego sa njegovim strahovima, ali to je moja slobodna procena jer ne razumem čemu insistiranje da se neko privoli roditeljstvu kada toj osobi to očigledno ne polazi za rukom niti pišete da je detet na tome insistiralo (samo vi) , predlažem da se zbog očigledn traumatskog iskustva i realne ugroženosti tokom bolovanja deteta, obrtite bihejvioralnom terapeutu (psihologu ili psihijatru) koji će sa detetom raditi na umanjenju strahova, ali ne od smrti već od bolesti. Strahovi od smrti se ne leče jer su realni (ne možete nikoga uveriti da neće umreti kada to nije istina) , a to više nije dete već adolescent koji malo bolje razume da li su ljudi besmrtni ili ne.
Pozdrav
Za sada nije otkriven gen za aspergerov sindrom. Nisu otkriveni ni drugi uzroci koji dovode do pojave aspergerovog sindroma, ali ima dosta pretpostavki o mogućim uzrocima. Po pitanju genetike spekuliše se da ona ima određenog uticaja jer je jasno da se aspergerov sindrom javlja u familijama i da se ispoljava u veoma blagoj ili klinički izraženoj formi, ali nasleđivanje nije u potpunosti naučno sagledano i ne postoji neka tačna i validna statistika o tome.
Pozdrav
Nisam najbolje razumeo vaše pitanje. Od čega da se dete smiri kada niste napisali da je uznemireno, već samo "puno" informacija i utisaka? Razumeo sam da imeta utisak da noću spava manje nego što očekujete, ali ste i naveli neke druge detalje koje ukazuje da dete nema poremećaj pažnje i hiperaktivnost, već da možda ima manju potrebu za spavanjem usled snažne dnevne senzorne stimulacije. Ipak, kombinacija sa slabom ishrano i na tako malom uzrastu zahteva jedan konsultativni pregled od strane dečjeg psihijatra (ne psihologa) kako biste najpre vi odstranili sumnje da se radi o nekakvom poremećaju. B kompleks može da pomogne da se dete smiri ali i uznemiri ako se detetu daje bez prethodne kosultacije sa lekarom.
Pozdrav
Predlažem da posetite dečjeg psihijatra. Na odeljenju na kojem radim, razvili smo metod objektivnije procene poremećaja pažnje, kognitivnih funkcija i emocionalnog reagovanja putem neurofeedback aparata, pa tako na prilično jednostavan način, osim kliničke procene putem merenja fizioloških funkcija možemo jasnije razlikovati da li se radi o slabosti kontrole emocija, afekta ili pažnje. Ne savetujem vam nikakvo korišćenje lekova na svoju ruku bez konsultacije lekara, jer ono što jednima koristi drugima šteti ako procena nije dobra. U terapiji adhd razvijamo pristup u kome je uzimanje lekova samo jedan (i to samo kada je nužan) od pristupa. Ukoliko ne možete dobiti uput za kliniku za zaštitu mentalnog zdravlja unišu (a mi smo za sada jedina klinika u srbiju sa tim dijagnostičkim i terapijskim pristupom) nije ništa manje vredno potražiti pomoć i u drugim centrima gde postoji d. Psihijatar. Ukoliko je "malo zakačio" (?) taj sindrom, onda se trebate konsultovtim šta sa onim "velikim ostatkom" i od čega potiče zabrinutost za njega (od ponašanja deteta ili od vaše procene) .
Pozdrav
Svi se nečega boje i sa 8 i sa 18 i 88 godina. Strah od mraka je univerzalni strah i u većoj ili manjoj meri i određenim okolnostima, velika većina ljudi ispoljava taj strah u podnošljivom ili nepodnošljivom intenzitetu. Zato što je povezan sa razvojem i opstankom ljudske vrste koja nekada nije živela u komfornim stanovima već u pećinama savana i prašuma. Da li otići kod lekara zbog tog straha? Svakako ako te ometa u svakodnevnom funkcionisanj, ali pre toga možeš i ti nešto da učiniš za sebe. Pošto je duša nerazdvojna od tela, ti podsticanjem razvoja tela, možeš poomoći i duši. Bavljenje nekim sportom kojim se jača telo će te možda osnažiti da se suočiš sa "nemanima" iz mraka. Druženje sa vršnjacima koji nemaju slične strahove takođe, a pogotovo ne izbegavanje druženja "kada padne mrak". Uspostavljanje emocionalne veze je najdelotvornije u pobeđivanju strahova, a razmišljanje o zapošljenju, budućoj profesiji i eventualnom studiranju to još više pojačava. Ako ništa od ovoga ne uspe, onda sa stručnjakom možeš poraditi na rasplašivanju pravljenjem detaljnog plana tzv. "desenzitizacije i preplavljivanja".
Pozdrav
Prikazano 116-120 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke