Jako sam lose zbog bulimije i depresivna sam i agresivna ne znma kako da sebi pomognem.Ineteresuju me posledice koje mogu imati a patim od bulimije vec 12 godina sa etapama anoreksije...i promenama u kilazi do 48 kg na visinu od 181 cm i lecenju ali neuspesno jako iako sam kod stucnih lica isla i znam da nije do njih jer su uglavnom bile preporuka roditeljima i teko sam isla kod ljudi koji su vec znali koliko sam divna devojka i nista vise i dozivljavali su to kao trenutnu fazu i ostalo je tako...a ja sam jako , jako lose...ne vidim izlaz a volela bih... hvala
Posledice mogu biti brojne, najpre ogromna patnja i veoma nizak kvalitet zivota. Drugo je upravo ovo sto ste pomenuli - depresivnost, koja dodatno ima negativan uticaj na pacijenta. Mogu se javiti i telesne posledice. Ako ste visoki 181 cm i teski 48 kg onda je to znacajno ispod telesne tezine koja je neophodna za ocuvanje zdravlja Vaseg tela. Tada ceo organizam pati, obzirom da nema dovoljno hranjivih materija te mnogi organi stradaju. Iako su poremecaji ishrane veoma teski, to ne znaci da se ne mogu leciti, potrebna je upornost. U Beogradu postoje speijalni timovi mladih i ambicioznih lekara psihijatara i njihovih saradnika - psihologa, socijalnih radnika, kao i internista - endokrinologa koji se konkretno bave poremecajima ishrane i ako do sada niste tamo pokusali, mozda bi bilo dobro da porazgovarate sa Vasim psihijatrom i o toj mogucnosti (KBC Dr. Dragisa Misovic). Samo je vazno da ne odustajete, ako zaista zelite da se resite ove bolesti - nece biti lako - ali nije nemoguce!
Draga doktorice,molim Vas za savjet.Kako i da li se isplati pomoci alkoholicaru,koji kaze da je sretan,a vidi se da nije.Naime mamin brat je 62 godiste,vec godinama alkoholicar,ali je sada vec poceo pomalo da propada,pada u depresiju,ne vidi smisao zivota,("dokle ide, ide").U zadnje vrijeme ima ceste bolove u predjelu jetre,dobio navodno hepatitis,dobio diabetes ...Ima li jos sanse da mu se nekako pomogne,iako on nikada za lijecenje nije imao volje,niti priznaje da je alkoholicar.Ima li jos ikakve nade za njega?Kako i da li mu se uopce moglo dosada pomoci protiv njegove volje? Jako zalosne zbog njega sestra i necakinje.Unaprijed hvala
Naravno da ima mogucnosti da se pomogne alkoholicaru i to nije nikakav poseban problem da mu se odredi terapija koja ce mu pomoci da ostavi alkohol. Ono sto je tesko kod alkoholizma je da se osoba nagovori da zapocne lecenje i drugo, kad se uspostavi apstinencija (potpuni prekid konzumacije alkohola), da se ne napravi recidiv (propijanje). Prvi problem se resava na nekoliko nacina. Najpre se pokusa da cela porodica sedne i razgovara sa njim, ali onda kada je trezan. Druga mogucnost je da se uslovi necim, recimo ako je u radnom odnosu da mu zaprete otkazom ako ne ode na lecenje, ako je u braku, razvodom. Vrlo cesto ni to nije dovoljno. Najcesce se javljaju kada im zdravlje postane ugrozeno i kada se jave posledice, pa im lekari objasne da ako nastave da piju ne mogu da se nadaju da ce jos dugo izdrzati. Sledeci nacin je prinudno lecenje u slucaju da je osoba pod dejstvom alkohola agresivna prema drugima ili prema sebi, kada se pozove hitna pomoc i milicija, a po proceni lekara pacijent eventualno posalje u bolnicu na bolnicko lecenje obzirom da postaje opasan po sebe i okolinu. Ponekada nista od ovog ne uspe. Sto se tice odrzavanja apstinencije i tu postoje problemi, obzirom da i nakon lecenja jos dugo imaju tz. krize - neizdrzivi poriv da popiju. Obicno se tokom lecenja uce (i pacijent i porodica) kako da prepoznaju i kako da savladaju krizu. I pored toga je znacajan broj onih koji propiju. Medjutim, ponekada drugo ili trece lecenje bude ono koje mu pomogne, sto znaci da ne treba gubiti nadu, ali je ponekada veoma tesko izdrzati. Mozda je dobro da se javite psihijatrijskoj sluzbi u vasem mestu kako bi Vam dali preciznije podatke o njihovim mogucnostima i eventualnoj pomoci u prevladavanju otpora prema lecenju kod vaseg rodjaka.
Moja nedoumica je u tome da ne mogu da razjasnim sta mi se dogodilo i da li ja imam problem za Psihijatra ili Gastroenterologa, zapravo moj problem pocinje preslog leta na moru, sedela sam sa drustvom na plazi i kartala se i od jednom mi je pozlilo(brzi otkucaji srca, bol u gornjem delu stomaka, strasna panika...)otisla sam kod lokalnog DR. gde mi je medicinska sestra rekla da imam neki "letnji grip" dala mi neke lekove i poslala kuci, posle mora sam odmah otisla kod lekara gde me je on poslao da radim analize na heliko bakteriju itd, kao utvrdili su mi gastritis bez gastroskopije, medjutim slici napadi su mi se ponavljali jos dva puta prosle godine a izmedju njih sam osecala strasnu tegobu u visini zeludca, svaki od tih napada je pracen panikom i nekim osecajem treme, ne znam kako bi vam to objasnila u svakom slucaju strasno.U poslednjih 6-7 meseci nisam imala nekih vecih problema ali sam se trudila da se ne nerviram, bacila cigarete, kafu....Recite mi da li bi po vasem mis!ljenju trebalo da posetim psihijatra? Izvinite na ovako opsirnom pismu! pozdrav
Ako poslednjih 6-7 meseci niste imali probleme, naravno da nije potrebno da se javljate psihijatru. Ako se napadi jakog straha ponove i ako pocnu da Vam predstavljaju problem u smislu da pocinju da budu ucestali, da Vas remete u svakodnevnom zivljenju i funkcionisanju, ako imate stalnu strepnju da se ne ponove, tada bi trabalo da se javite i psihijatru.
17.10 ove godine,moja devojčica koja ima 22 meseca,operisana je od benignog tumora ulnae,tačna dijagnoza je juvenilna hijalina fibromatoza.Ekstirpacija tumora uradjena je u potpunosti,pri čemu je uradjena i parcijalna resekcija ulne koja je oštećena tumorom koji je čvrsto srastao za kost i okolne mišiće.Defekt ulne je oko 4cm.Devijčica je nosila gips dva meseca,pa je skinut i sada nosi ortozu na podlaktici koja ima i svrhu da ispravlja radijus koji je iskrivljen pod pritiskom tumora. Rečeno nam je da će se pokušati sa prirodnom regeneracijom,pa nas interesuje kakav je proces regeneracije kosti i koliko on može da traje s obzirom na oštećenje koje je prilično veliko(oko 4cm)?Kontrolni RTG snimak nije pokazao neki značajniji napredak,a uradjen je posle dva meseca od operacije.
Samo na osnovu opisa teško je dati neki odredjeniji sud, ali pokušaću. regenraciona sposobnost kosi deteta je velika, i ona je utoliko veća ukoliko je dete mladje. ulna je kost koja je poznata po tome da se usporeno zarastanje ili nezarastanje posle preloma ili osteotomija (presecanje kosti), relativno često dešava. Defekt od 4 cm je dosta veliki, i nisam siguran da su prirodne regeneracione snage sposobne da ga premoste, bez primene koštano kalema (prirodnog il iveštačkog), i fiksacije ulne, pogotovu ako je i radijus iskrivljen. U principu kost raste 1 mm na dan na mestu preloma (osteotomije) što se korisi prilikom produženja ekstremiteta. Ukoliko je moguće, pošaljite mi skenirne ili snimljne RTG snimke, pa ću pokušati da vam dam više informacija.
Mojoj majci 59g je preporucena operacija srca i to 1. Zamena aortnog zalistka 2. Zamena mitralnog zalistka 3. Korekcija trikuspidne insuficijencije. Interesuje me Vase misljenje koliko je ovo teska operacija, koje su dobre i lose strane ovakvog zahvata i kako bi trebalo da se oseca nakon operacije. Unapred zahvalan
Operacije koje ste naveli su veoma ozbiljne i znače da je bolest kod Vaše majke trajala dugo (možda neprepoznata) pa je i oštećenje srca veće. Cilj ove operacije je da pacijent ima ponovo što normalniji život, tj. da nema ili da se smanje epizode srčane slabosti
Jako sam lose zbog bulimije i depresivna sam i agresivna ne znma kako da sebi pomognem.Ineteresuju me posledice koje mogu imati a patim od bulimije vec 12 godina sa etapama anoreksije...i promenama u kilazi do 48 kg na visinu od 181 cm i lecenju ali neuspesno jako iako sam kod stucnih lica isla i znam da nije do njih jer su uglavnom bile preporuka roditeljima i teko sam isla kod ljudi koji su vec znali koliko sam divna devojka i nista vise i dozivljavali su to kao trenutnu fazu i ostalo je tako...a ja sam jako , jako lose...ne vidim izlaz a volela bih... hvala
Odgovoreno: 25. 12. 2007.Posledice mogu biti brojne, najpre ogromna patnja i veoma nizak kvalitet zivota. Drugo je upravo ovo sto ste pomenuli - depresivnost, koja dodatno ima negativan uticaj na pacijenta. Mogu se javiti i telesne posledice. Ako ste visoki 181 cm i teski 48 kg onda je to znacajno ispod telesne tezine koja je neophodna za ocuvanje zdravlja Vaseg tela. Tada ceo organizam pati, obzirom da nema dovoljno hranjivih materija te mnogi organi stradaju. Iako su poremecaji ishrane veoma teski, to ne znaci da se ne mogu leciti, potrebna je upornost. U Beogradu postoje speijalni timovi mladih i ambicioznih lekara psihijatara i njihovih saradnika - psihologa, socijalnih radnika, kao i internista - endokrinologa koji se konkretno bave poremecajima ishrane i ako do sada niste tamo pokusali, mozda bi bilo dobro da porazgovarate sa Vasim psihijatrom i o toj mogucnosti (KBC Dr. Dragisa Misovic). Samo je vazno da ne odustajete, ako zaista zelite da se resite ove bolesti - nece biti lako - ali nije nemoguce!
Draga doktorice,molim Vas za savjet.Kako i da li se isplati pomoci alkoholicaru,koji kaze da je sretan,a vidi se da nije.Naime mamin brat je 62 godiste,vec godinama alkoholicar,ali je sada vec poceo pomalo da propada,pada u depresiju,ne vidi smisao zivota,("dokle ide, ide").U zadnje vrijeme ima ceste bolove u predjelu jetre,dobio navodno hepatitis,dobio diabetes ...Ima li jos sanse da mu se nekako pomogne,iako on nikada za lijecenje nije imao volje,niti priznaje da je alkoholicar.Ima li jos ikakve nade za njega?Kako i da li mu se uopce moglo dosada pomoci protiv njegove volje? Jako zalosne zbog njega sestra i necakinje.Unaprijed hvala
Odgovoreno: 25. 12. 2007.Naravno da ima mogucnosti da se pomogne alkoholicaru i to nije nikakav poseban problem da mu se odredi terapija koja ce mu pomoci da ostavi alkohol. Ono sto je tesko kod alkoholizma je da se osoba nagovori da zapocne lecenje i drugo, kad se uspostavi apstinencija (potpuni prekid konzumacije alkohola), da se ne napravi recidiv (propijanje). Prvi problem se resava na nekoliko nacina. Najpre se pokusa da cela porodica sedne i razgovara sa njim, ali onda kada je trezan. Druga mogucnost je da se uslovi necim, recimo ako je u radnom odnosu da mu zaprete otkazom ako ne ode na lecenje, ako je u braku, razvodom. Vrlo cesto ni to nije dovoljno. Najcesce se javljaju kada im zdravlje postane ugrozeno i kada se jave posledice, pa im lekari objasne da ako nastave da piju ne mogu da se nadaju da ce jos dugo izdrzati. Sledeci nacin je prinudno lecenje u slucaju da je osoba pod dejstvom alkohola agresivna prema drugima ili prema sebi, kada se pozove hitna pomoc i milicija, a po proceni lekara pacijent eventualno posalje u bolnicu na bolnicko lecenje obzirom da postaje opasan po sebe i okolinu. Ponekada nista od ovog ne uspe. Sto se tice odrzavanja apstinencije i tu postoje problemi, obzirom da i nakon lecenja jos dugo imaju tz. krize - neizdrzivi poriv da popiju. Obicno se tokom lecenja uce (i pacijent i porodica) kako da prepoznaju i kako da savladaju krizu. I pored toga je znacajan broj onih koji propiju. Medjutim, ponekada drugo ili trece lecenje bude ono koje mu pomogne, sto znaci da ne treba gubiti nadu, ali je ponekada veoma tesko izdrzati. Mozda je dobro da se javite psihijatrijskoj sluzbi u vasem mestu kako bi Vam dali preciznije podatke o njihovim mogucnostima i eventualnoj pomoci u prevladavanju otpora prema lecenju kod vaseg rodjaka.
Moja nedoumica je u tome da ne mogu da razjasnim sta mi se dogodilo i da li ja imam problem za Psihijatra ili Gastroenterologa, zapravo moj problem pocinje preslog leta na moru, sedela sam sa drustvom na plazi i kartala se i od jednom mi je pozlilo(brzi otkucaji srca, bol u gornjem delu stomaka, strasna panika...)otisla sam kod lokalnog DR. gde mi je medicinska sestra rekla da imam neki "letnji grip" dala mi neke lekove i poslala kuci, posle mora sam odmah otisla kod lekara gde me je on poslao da radim analize na heliko bakteriju itd, kao utvrdili su mi gastritis bez gastroskopije, medjutim slici napadi su mi se ponavljali jos dva puta prosle godine a izmedju njih sam osecala strasnu tegobu u visini zeludca, svaki od tih napada je pracen panikom i nekim osecajem treme, ne znam kako bi vam to objasnila u svakom slucaju strasno.U poslednjih 6-7 meseci nisam imala nekih vecih problema ali sam se trudila da se ne nerviram, bacila cigarete, kafu....Recite mi da li bi po vasem mis!ljenju trebalo da posetim psihijatra? Izvinite na ovako opsirnom pismu! pozdrav
Odgovoreno: 25. 12. 2007.Ako poslednjih 6-7 meseci niste imali probleme, naravno da nije potrebno da se javljate psihijatru. Ako se napadi jakog straha ponove i ako pocnu da Vam predstavljaju problem u smislu da pocinju da budu ucestali, da Vas remete u svakodnevnom zivljenju i funkcionisanju, ako imate stalnu strepnju da se ne ponove, tada bi trabalo da se javite i psihijatru.
17.10 ove godine,moja devojčica koja ima 22 meseca,operisana je od benignog tumora ulnae,tačna dijagnoza je juvenilna hijalina fibromatoza.Ekstirpacija tumora uradjena je u potpunosti,pri čemu je uradjena i parcijalna resekcija ulne koja je oštećena tumorom koji je čvrsto srastao za kost i okolne mišiće.Defekt ulne je oko 4cm.Devijčica je nosila gips dva meseca,pa je skinut i sada nosi ortozu na podlaktici koja ima i svrhu da ispravlja radijus koji je iskrivljen pod pritiskom tumora. Rečeno nam je da će se pokušati sa prirodnom regeneracijom,pa nas interesuje kakav je proces regeneracije kosti i koliko on može da traje s obzirom na oštećenje koje je prilično veliko(oko 4cm)?Kontrolni RTG snimak nije pokazao neki značajniji napredak,a uradjen je posle dva meseca od operacije.
Odgovoreno: 25. 12. 2007.Samo na osnovu opisa teško je dati neki odredjeniji sud, ali pokušaću. regenraciona sposobnost kosi deteta je velika, i ona je utoliko veća ukoliko je dete mladje. ulna je kost koja je poznata po tome da se usporeno zarastanje ili nezarastanje posle preloma ili osteotomija (presecanje kosti), relativno često dešava. Defekt od 4 cm je dosta veliki, i nisam siguran da su prirodne regeneracione snage sposobne da ga premoste, bez primene koštano kalema (prirodnog il iveštačkog), i fiksacije ulne, pogotovu ako je i radijus iskrivljen. U principu kost raste 1 mm na dan na mestu preloma (osteotomije) što se korisi prilikom produženja ekstremiteta. Ukoliko je moguće, pošaljite mi skenirne ili snimljne RTG snimke, pa ću pokušati da vam dam više informacija.
Mojoj majci 59g je preporucena operacija srca i to 1. Zamena aortnog zalistka 2. Zamena mitralnog zalistka 3. Korekcija trikuspidne insuficijencije. Interesuje me Vase misljenje koliko je ovo teska operacija, koje su dobre i lose strane ovakvog zahvata i kako bi trebalo da se oseca nakon operacije. Unapred zahvalan
Odgovoreno: 25. 12. 2007.Operacije koje ste naveli su veoma ozbiljne i znače da je bolest kod Vaše majke trajala dugo (možda neprepoznata) pa je i oštećenje srca veće. Cilj ove operacije je da pacijent ima ponovo što normalniji život, tj. da nema ili da se smanje epizode srčane slabosti
Prikazano 92601-92605 od ukupno 94710 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke