Moj dečak ima 14 meseci. Divno je dete, veselo, druželjubivo i poprilično samostalno i nezavisno za svoj uzrast. Pre mesec dana je krenuo u jaslice, gde se jako lepo adaptirao, što procenjujemo na osnovu toga što se raduje kad stignemo tamo i na osnovu toga što deluje zadovoljno i srećno svaki put kad gvirnemo sa strane kad dođemo po njega.
E sad...problem koji imamo i za koji smo sami krivi, ali sada ne znamo kako da ga rešimo ima veze sa njegovim uspavljivanjem i noćnim spavanjem. Naime, još uvek nismo prestali sa sisanjem, zato što je krenuo u jaslice, pa kao dok se ne adaptira u potpunosti, intenzivno mu rastu zubići, pa se desi da ne može ništa da jede u toku dana, ali može da sisa...No, to je uzrokovalo da 1. ne može da se uspava sam bez sisanja 2. da se više puta u toku noći budi i da ne može sam da se uspava, pa traži da sisa...3. traži da sisa sve češće i duže u toku noći, što postaje poprilično iscrpljujuce za mene. Pokušaj uvođenja drugog mleka kao alternative je prve nedelje bio vrlo uspešan, da bi u poslednje vreme to postala nemoguća misija. Kako vidi flasicu sa belom tekućinom odbija je i pruža se ka meni kao zanimljivijem izvoru tekućine. Situacija koja je nas uznemirila se javila pre neko veče kada je imao nešto što bi se moglo nazvati histeričnim napadom koji je trajao oko sat vremena. Do ispada je došlo kada je po njegovom buđenju u toku noći došao suprug da ga umiri. To se obično završi tako što ga neko podigne iz kreveca na par minuta malo pomazi i on se smiri, s tim što to najčešće radim ja, a nekad mu čak dam ponovo da sisa. No, te večeri sam ostavila tatu malo duže s njim gde se malac očigledno jako iznervirao i počeo vrlo burno da reaguje bacakanjem na sve strane. Niti hoće kod mene, tačnije kad ga ja uzmem vrišti još jače i pruža ruke ka mužu, kad ga on uzme vrišti i gura ga od sebe...kad ga spustimo na krevet skače sa njega i baca se po podu....Sve dok ga nekako nismo smirili da bih mu dala da sisa gde je zaspao snom pravednika. No tokom noći se budi više puta i više puta traži da sisa sve dok u nekom trenutku rano izjutra ja odbijem posle sat vremena sisanja da mu dam ponovo nakon 5 minuta. Akcija vrištanja od te večeri se ponavlja... Probali smo sve i uzimanje u zagrljaj i tiho pričanje i ljuljanje i da ga pustimo, ali to je trajalo SAT vremena kad je već postalo nepodnošljivo. Uspeo je da se smiri na trenutak kada smo mu otpevali omiljenu pesmicu i da se smeši...da bi se odmah potom setio svoje muke i nastavio sa vrištanjem. Na pokušaj da mu damo da sisa bi se smirio na kratko, ali očigleno pošto mu potrebe nisu ispunjene (jer mleka više nema ili ne ide dovoljno brzo) bi ponovo počeo da vrišti. Nije hteo ni vodu, a flasicu sa belom tekućinom neću ni da spominjem. Smirio se kad je dobio keks u ruke koji nije ni zagrizao, ali se tad opustio i zaspao. Naravno kad se probudio kao da ništa nije bilo, veseo srećan, oran, spreman za igru i saradnju.
Kako rešavati te burne situacije? Čitam da treba ignorisati takvo ponašanje, ali KAKO? Zar nije mali da bih ga ignorisala...i kako ignorisati dete koje se u pola noći baca po podu...
Inače nije da nema dovoljno pažnje, tačnije kao što se pojedinačno igramo sa njim odvajamo vreme kada se svi zajedno igramo na podu ili jurimo u parku ili mazimo pred spavanje, a nije i da nema vreme za sebe kada će sam da istražuje i ispituje i igra se....
Otkud napadi besa...
I kako ih rešiti?
Puno pozdrava i znam da nemate gotov recept, ali nadam se da imate dobar savet i predlog kako bi ovo mogli da rešimo.
Dobro ste napisali: \"još uvek nismo prestali sa sisanjem\", mada pretpostavljam da ste želeli da napišete da on nije prestao sa sisanjem. Ali kako da prestane ako mu vi pomažete da nastavi? Vaša konstatacija ukazuje na vaše učešće, odnosno učešće vaših uverenja da će mu dojenje pomoći da održi imunitet i zdravlje i ublaži moguće patnje adaptacije. Jedna majka mi je rekla u očajuČ \"Ja vidim da ga fizički štitim, ali ga emocionalno urnišem\". Bila je u zabludi i po jednom i po drugom pitanju. Mleko sa 14 meseci nema ni ribližno potrebnu hranljivu ni yaštitnu vrednost. Već sa 4 meseci bebe su spremne da griz, a sa 6 uveliko žvaću i to su jasni signali kada mleko treba da postane sekundarno, a druga vrsta hrane primarna. Odvikavanje od dojke podrazumeva jasnu, a ne zbunjujuću poruku detetu. Očekivana reakcija deteta nije reakcija prihvatanja već protesta, ali učenje svega novog podrazumeva neko odricanje od starih navika i ta lekcija se nauči nakon dve noći. Od vas se očekuje odgovornost za odluke koje donosite i dolslednost u sprovođenju. Glad i rast zuba moaju biti sagledani. Za zubiće postoji rastvor sa anestetikom, a glad se reguliše adekvatnim obrocima tokom dana i pre spavanja. Napade besa (ili akutne anksioznosti i uznemirenosti) možete prevazići uvođenjem \"sigurnosnog ćebenceta\" ili meke lutke, jastueta sa posebnom teksturom koja će biti uz njeg pri uspavljivanju i prilikom uznemirenja. Ne morate mu davati hranu automatski! Noću ni vi ne jedete. O tehničkim detaljima postupanja tokom noći možete više da pročitate u mom tekstu \"Noćni podoji, neispavana majka\" (ili tako nešto slično), na ovom sajtu u odeljku Zdravlje dece.
Poštovani doktore,
Nemam više nemam strpljenja i energije, kao ni načina, ideje ili čega god, da svog sina od 11 god. motivišem, zainteresujem ili čak i nateram da uči. Tako je od prvog razreda, pa ne mogu da krivim godine u kojima je. Čita katastrofalno (kad mora), u pisanju ima i dalje ogroman broj grešaka, dekoncentrisan, nezainteresovan. Sa druge strane, usmeno komunicira veoma elokventno i to kako sa decom tako i sa odraslima, intelektualcima, komšijama, sveštenicima i .sl. i pritom ga svi hvale kako je pametan i vaspitan. Trenira vaterpolo godinu dana i ima dopunske časove iz jezika. Ima znatan višak kilograma, iako je veoma aktivan. Osetljiv je, kad ga zamolim za neku pomoć u kući sve hoće, pažljiv je ali bi sve vreme koristio samo za igru. Čak ne sedi ni na kompjuteru, ali zato mu je TV uvek upaljen. Sa suprugom i sa mnom ima prilično liberalan odnos, a to sve u našoj želji za zdravom komunikacijom i obostranim poverenjem. Često se zajedno igramo, kako van kuće, tako i u kući i onda je sve OK. Za školu radim sa njim, trudim se da mu objasnim sve što mu nije jasno i jednom rečju dajem sve od sebe. Probala sam da ga pustim samog da uči - ne pada mu na pamet, nisu pomogle ni kazne, ni nagrade, ni obećanja, ni razgovori kako lepi, tako ni ljuti...
Sve me to deprimira, osećam se loše, bespomoćno i ne znam više kako da pomognem ni sebi, ni njemu. Ne bežim ni od razgovora sa stručnim licem, samo nas nemojte upućivati na školske pedagoge ili psihologe, jer ću onda morati da Vam pišem još duže...
Hvala
P.S. U Beogradu smo
Poštovana,
postoje stanja gde bihejvioralne metode učenja nekog ponašanja ne funkcionišu. To su situacije kada postoji biološki problem. To onda bude nemoguća misija, kao kad spremate atletičara za trku ma 100m sa slomljenom nogom. Niste mi napisali kakav uspeh postiže u trci za školskim uspehom, niti u učenju engleskog, ali pošto pretpostavljam da mladić ima specifičan problem usvajanja veštine čitanja (disleksija) i pisanja (rekao bih disortografija a ne disgrafija), verujem da ne postiže svoj maksimum ni približno. Dakle, pošto ste u Beogradu, možete se javiti dr Oliveri Aleksić-Hil (dečjem psihijatru) ili nekom drugom dečjem psihijatru, a pogotovo potražite gdju Violu Povše Ivkić (defektologu) u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj u dispanzeru za decu i omladinu. Dakle treba prvo razmotriti dilemu postojanja disleksije i pomoći dečaku da na alternativan našin pristupi čitanju i pisanju, a tek onda sagledavati bihejvioralne metode. Što se tiče viška kilograma oni su dobijeni verovatno naučenim ponašanjem, odnosno izbegavanjem učenja uz obrokovanje pored TV-a. Tu bihejvior terapija nema premca.
Srdačno
Danas mi je konstatovana polineuropatija kao posledica SLE. U narednih par dana me očekuju još neke pretrage krvi kao i EEMG. U iščekivanju svega toga, kako mogu pomoći sebi. U pitanju je utrnuće stopala sa gotovo pečućim bolom koji mi otežava hodanje i spavanje. Analgetik, kao Diklofen npr. mi ne pomaže.
Hvala.
Poštovani dr,
kod sina se pojavila vrtoglavica. Ima 11 godina, 151 cm visine i 60 kg.
Prvi put se pojavila pre oko 6 meseci, kada se nekoliko puta uzastopno vozio na ringišpilu.
Vrtoglavica se pojavljivala samo pokadkad i uglavnom u blagom obliku.
Međutim, preksinoć je dobio malo jaču vrtoglavicu, a zabolela ga je i glava (u predelu slepoočnice i kod sinusa)
Uradili smo kompletnu krvnu sliku i ona je potpuno u redu. Kompletan pregled oftalmologa takođe nije pokazao ništa sumnjivo.
Nalaz lokalnog neurologa je sledeći. Prvo konstatuje ono što sam Vam već napisao i na kraju zaključak: Neurološki nalaz uredan, neupadljiv u psihičkom statusu. Uraditi EEG.
Odmah smo uradili i EEG i nalaz je sledeći (verovatno ima grešaka u kucanju naše dr): Osnovna aktivnost je dolfa ( ili Delfa) tipa , u granicama normalnog nalaza. Provocirana je diskretan, diuspektn agrnično spec aktivnost sa CT dominacijom i desnom akcentuacijom. Th Bedoksin 2 x 32 i Tab magnezijum 2x1.
Zakazan je još jedan EEG za mesec dana. Molim Vas da mi malo pojasnite sve što je dr napisala, jer apsolutno nam nije ništa objašnjeno. Posebno nas zanima EEG nalaz, jer tu baš ništa ne razumemo.
Molimo Vas i da nam pojasnite koliko se Bedoksina treba uzeti jer je dr napisala 2 x 32, a to je sigurno greška.
Molimo Vas da nam pomognete, kažete da li je potrebno ići dalje sa ispitivanjima. Ujedno Vas molimo i za o tome šta je ovde u pitanju.
Unapred hvala na odgovoru,
Zabrinutu roditelji.
Poštovani,
ako je normalan nalaz to je alfa tipa, ali postoji i delta koja nije normalna aktivnost. Sve zavisi od toga šta su Vam realno napisali. Postavljena je sumnja na moždanu disfunkciju u desnoj hemisferi. Treba da uradi obavezno MR mozga (ne CT mozga) pored preporučenih kontrola EEG. Što se tiče Bedoxina 3x1 ili 3x2. Javite nalaz.
Pozdrav
Vec sam Vam jednom pisala i fvala na odgovoru, mada sam skoro bila sigurna da je to od ljekova, no nema veze, posljednje što gubi čovjek je nada. Želim Vam postaviti još jedno pitanje, a možda i više. Imam 38 godina i naravno Parkinsonizam.
Da li se mogu na ovu vozrast podloziti na operaciju so kojom se ugraduje apart u glavi koi kontroliše dopamina, ako može gde se operirati i koliko košta ova operacija. Ovo zatoa što sa ljekovima ide mnogu teško, a tremor se nikada ne umiruje, nego sa vremenom se sve vise pojačuje.
Fvala i čekam odgovor..
pozdrav iz Makedonije...
Moj dečak ima 14 meseci. Divno je dete, veselo, druželjubivo i poprilično samostalno i nezavisno za svoj uzrast. Pre mesec dana je krenuo u jaslice, gde se jako lepo adaptirao, što procenjujemo na osnovu toga što se raduje kad stignemo tamo i na osnovu toga što deluje zadovoljno i srećno svaki put kad gvirnemo sa strane kad dođemo po njega.
Odgovoreno: 22. 10. 2008.E sad...problem koji imamo i za koji smo sami krivi, ali sada ne znamo kako da ga rešimo ima veze sa njegovim uspavljivanjem i noćnim spavanjem. Naime, još uvek nismo prestali sa sisanjem, zato što je krenuo u jaslice, pa kao dok se ne adaptira u potpunosti, intenzivno mu rastu zubići, pa se desi da ne može ništa da jede u toku dana, ali može da sisa...No, to je uzrokovalo da 1. ne može da se uspava sam bez sisanja 2. da se više puta u toku noći budi i da ne može sam da se uspava, pa traži da sisa...3. traži da sisa sve češće i duže u toku noći, što postaje poprilično iscrpljujuce za mene. Pokušaj uvođenja drugog mleka kao alternative je prve nedelje bio vrlo uspešan, da bi u poslednje vreme to postala nemoguća misija. Kako vidi flasicu sa belom tekućinom odbija je i pruža se ka meni kao zanimljivijem izvoru tekućine. Situacija koja je nas uznemirila se javila pre neko veče kada je imao nešto što bi se moglo nazvati histeričnim napadom koji je trajao oko sat vremena. Do ispada je došlo kada je po njegovom buđenju u toku noći došao suprug da ga umiri. To se obično završi tako što ga neko podigne iz kreveca na par minuta malo pomazi i on se smiri, s tim što to najčešće radim ja, a nekad mu čak dam ponovo da sisa. No, te večeri sam ostavila tatu malo duže s njim gde se malac očigledno jako iznervirao i počeo vrlo burno da reaguje bacakanjem na sve strane. Niti hoće kod mene, tačnije kad ga ja uzmem vrišti još jače i pruža ruke ka mužu, kad ga on uzme vrišti i gura ga od sebe...kad ga spustimo na krevet skače sa njega i baca se po podu....Sve dok ga nekako nismo smirili da bih mu dala da sisa gde je zaspao snom pravednika. No tokom noći se budi više puta i više puta traži da sisa sve dok u nekom trenutku rano izjutra ja odbijem posle sat vremena sisanja da mu dam ponovo nakon 5 minuta. Akcija vrištanja od te večeri se ponavlja... Probali smo sve i uzimanje u zagrljaj i tiho pričanje i ljuljanje i da ga pustimo, ali to je trajalo SAT vremena kad je već postalo nepodnošljivo. Uspeo je da se smiri na trenutak kada smo mu otpevali omiljenu pesmicu i da se smeši...da bi se odmah potom setio svoje muke i nastavio sa vrištanjem. Na pokušaj da mu damo da sisa bi se smirio na kratko, ali očigleno pošto mu potrebe nisu ispunjene (jer mleka više nema ili ne ide dovoljno brzo) bi ponovo počeo da vrišti. Nije hteo ni vodu, a flasicu sa belom tekućinom neću ni da spominjem. Smirio se kad je dobio keks u ruke koji nije ni zagrizao, ali se tad opustio i zaspao. Naravno kad se probudio kao da ništa nije bilo, veseo srećan, oran, spreman za igru i saradnju.
Kako rešavati te burne situacije? Čitam da treba ignorisati takvo ponašanje, ali KAKO? Zar nije mali da bih ga ignorisala...i kako ignorisati dete koje se u pola noći baca po podu... Inače nije da nema dovoljno pažnje, tačnije kao što se pojedinačno igramo sa njim odvajamo vreme kada se svi zajedno igramo na podu ili jurimo u parku ili mazimo pred spavanje, a nije i da nema vreme za sebe kada će sam da istražuje i ispituje i igra se.... Otkud napadi besa... I kako ih rešiti?
Puno pozdrava i znam da nemate gotov recept, ali nadam se da imate dobar savet i predlog kako bi ovo mogli da rešimo.
Dobro ste napisali: \"još uvek nismo prestali sa sisanjem\", mada pretpostavljam da ste želeli da napišete da on nije prestao sa sisanjem. Ali kako da prestane ako mu vi pomažete da nastavi? Vaša konstatacija ukazuje na vaše učešće, odnosno učešće vaših uverenja da će mu dojenje pomoći da održi imunitet i zdravlje i ublaži moguće patnje adaptacije. Jedna majka mi je rekla u očajuČ \"Ja vidim da ga fizički štitim, ali ga emocionalno urnišem\". Bila je u zabludi i po jednom i po drugom pitanju. Mleko sa 14 meseci nema ni ribližno potrebnu hranljivu ni yaštitnu vrednost. Već sa 4 meseci bebe su spremne da griz, a sa 6 uveliko žvaću i to su jasni signali kada mleko treba da postane sekundarno, a druga vrsta hrane primarna. Odvikavanje od dojke podrazumeva jasnu, a ne zbunjujuću poruku detetu. Očekivana reakcija deteta nije reakcija prihvatanja već protesta, ali učenje svega novog podrazumeva neko odricanje od starih navika i ta lekcija se nauči nakon dve noći. Od vas se očekuje odgovornost za odluke koje donosite i dolslednost u sprovođenju. Glad i rast zuba moaju biti sagledani. Za zubiće postoji rastvor sa anestetikom, a glad se reguliše adekvatnim obrocima tokom dana i pre spavanja. Napade besa (ili akutne anksioznosti i uznemirenosti) možete prevazići uvođenjem \"sigurnosnog ćebenceta\" ili meke lutke, jastueta sa posebnom teksturom koja će biti uz njeg pri uspavljivanju i prilikom uznemirenja. Ne morate mu davati hranu automatski! Noću ni vi ne jedete. O tehničkim detaljima postupanja tokom noći možete više da pročitate u mom tekstu \"Noćni podoji, neispavana majka\" (ili tako nešto slično), na ovom sajtu u odeljku Zdravlje dece.
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 22. 10. 2008.Nemam više nemam strpljenja i energije, kao ni načina, ideje ili čega god, da svog sina od 11 god. motivišem, zainteresujem ili čak i nateram da uči. Tako je od prvog razreda, pa ne mogu da krivim godine u kojima je. Čita katastrofalno (kad mora), u pisanju ima i dalje ogroman broj grešaka, dekoncentrisan, nezainteresovan. Sa druge strane, usmeno komunicira veoma elokventno i to kako sa decom tako i sa odraslima, intelektualcima, komšijama, sveštenicima i .sl. i pritom ga svi hvale kako je pametan i vaspitan. Trenira vaterpolo godinu dana i ima dopunske časove iz jezika. Ima znatan višak kilograma, iako je veoma aktivan. Osetljiv je, kad ga zamolim za neku pomoć u kući sve hoće, pažljiv je ali bi sve vreme koristio samo za igru. Čak ne sedi ni na kompjuteru, ali zato mu je TV uvek upaljen. Sa suprugom i sa mnom ima prilično liberalan odnos, a to sve u našoj želji za zdravom komunikacijom i obostranim poverenjem. Često se zajedno igramo, kako van kuće, tako i u kući i onda je sve OK. Za školu radim sa njim, trudim se da mu objasnim sve što mu nije jasno i jednom rečju dajem sve od sebe. Probala sam da ga pustim samog da uči - ne pada mu na pamet, nisu pomogle ni kazne, ni nagrade, ni obećanja, ni razgovori kako lepi, tako ni ljuti...
Sve me to deprimira, osećam se loše, bespomoćno i ne znam više kako da pomognem ni sebi, ni njemu. Ne bežim ni od razgovora sa stručnim licem, samo nas nemojte upućivati na školske pedagoge ili psihologe, jer ću onda morati da Vam pišem još duže...
Hvala
P.S. U Beogradu smo
Poštovana,
postoje stanja gde bihejvioralne metode učenja nekog ponašanja ne funkcionišu. To su situacije kada postoji biološki problem. To onda bude nemoguća misija, kao kad spremate atletičara za trku ma 100m sa slomljenom nogom. Niste mi napisali kakav uspeh postiže u trci za školskim uspehom, niti u učenju engleskog, ali pošto pretpostavljam da mladić ima specifičan problem usvajanja veštine čitanja (disleksija) i pisanja (rekao bih disortografija a ne disgrafija), verujem da ne postiže svoj maksimum ni približno. Dakle, pošto ste u Beogradu, možete se javiti dr Oliveri Aleksić-Hil (dečjem psihijatru) ili nekom drugom dečjem psihijatru, a pogotovo potražite gdju Violu Povše Ivkić (defektologu) u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj u dispanzeru za decu i omladinu. Dakle treba prvo razmotriti dilemu postojanja disleksije i pomoći dečaku da na alternativan našin pristupi čitanju i pisanju, a tek onda sagledavati bihejvioralne metode. Što se tiče viška kilograma oni su dobijeni verovatno naučenim ponašanjem, odnosno izbegavanjem učenja uz obrokovanje pored TV-a. Tu bihejvior terapija nema premca.
Srdačno
Danas mi je konstatovana polineuropatija kao posledica SLE. U narednih par dana me očekuju još neke pretrage krvi kao i EEMG. U iščekivanju svega toga, kako mogu pomoći sebi. U pitanju je utrnuće stopala sa gotovo pečućim bolom koji mi otežava hodanje i spavanje. Analgetik, kao Diklofen npr. mi ne pomaže.
Odgovoreno: 22. 10. 2008.Hvala.
Poštovana,
preporučujem drag.Trental 400 2x1 (posle jela), tbl.Berlithion 300mg 2 tablete ujutro 1/2 sata pre doručka. Kod polineuropatije analgetici ne pomažu.
Pozdrav
Poštovani dr,
Odgovoreno: 22. 10. 2008.kod sina se pojavila vrtoglavica. Ima 11 godina, 151 cm visine i 60 kg. Prvi put se pojavila pre oko 6 meseci, kada se nekoliko puta uzastopno vozio na ringišpilu. Vrtoglavica se pojavljivala samo pokadkad i uglavnom u blagom obliku. Međutim, preksinoć je dobio malo jaču vrtoglavicu, a zabolela ga je i glava (u predelu slepoočnice i kod sinusa) Uradili smo kompletnu krvnu sliku i ona je potpuno u redu. Kompletan pregled oftalmologa takođe nije pokazao ništa sumnjivo. Nalaz lokalnog neurologa je sledeći. Prvo konstatuje ono što sam Vam već napisao i na kraju zaključak: Neurološki nalaz uredan, neupadljiv u psihičkom statusu. Uraditi EEG. Odmah smo uradili i EEG i nalaz je sledeći (verovatno ima grešaka u kucanju naše dr): Osnovna aktivnost je dolfa ( ili Delfa) tipa , u granicama normalnog nalaza. Provocirana je diskretan, diuspektn agrnično spec aktivnost sa CT dominacijom i desnom akcentuacijom. Th Bedoksin 2 x 32 i Tab magnezijum 2x1. Zakazan je još jedan EEG za mesec dana. Molim Vas da mi malo pojasnite sve što je dr napisala, jer apsolutno nam nije ništa objašnjeno. Posebno nas zanima EEG nalaz, jer tu baš ništa ne razumemo. Molimo Vas i da nam pojasnite koliko se Bedoksina treba uzeti jer je dr napisala 2 x 32, a to je sigurno greška. Molimo Vas da nam pomognete, kažete da li je potrebno ići dalje sa ispitivanjima. Ujedno Vas molimo i za o tome šta je ovde u pitanju. Unapred hvala na odgovoru,
Zabrinutu roditelji.
Poštovani,
ako je normalan nalaz to je alfa tipa, ali postoji i delta koja nije normalna aktivnost. Sve zavisi od toga šta su Vam realno napisali. Postavljena je sumnja na moždanu disfunkciju u desnoj hemisferi. Treba da uradi obavezno MR mozga (ne CT mozga) pored preporučenih kontrola EEG. Što se tiče Bedoxina 3x1 ili 3x2. Javite nalaz.
Pozdrav
Vec sam Vam jednom pisala i fvala na odgovoru, mada sam skoro bila sigurna da je to od ljekova, no nema veze, posljednje što gubi čovjek je nada. Želim Vam postaviti još jedno pitanje, a možda i više. Imam 38 godina i naravno Parkinsonizam.
Odgovoreno: 22. 10. 2008.Da li se mogu na ovu vozrast podloziti na operaciju so kojom se ugraduje apart u glavi koi kontroliše dopamina, ako može gde se operirati i koliko košta ova operacija. Ovo zatoa što sa ljekovima ide mnogu teško, a tremor se nikada ne umiruje, nego sa vremenom se sve vise pojačuje.
Fvala i čekam odgovor..
pozdrav iz Makedonije...
Poštovana,
nemam podatke o toj operaciji.
Pozdrav
Prikazano 84421-84425 od ukupno 95781 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke