1. Pitanje broj: #13165

    Moj dečak ima 14 meseci. Divno je dete, veselo, druželjubivo i poprilično samostalno i nezavisno za svoj uzrast. Pre mesec dana je krenuo u jaslice, gde se jako lepo adaptirao, što procenjujemo na osnovu toga što se raduje kad stignemo tamo i na osnovu toga što deluje zadovoljno i srećno svaki put kad gvirnemo sa strane kad dođemo po njega.
    E sad...problem koji imamo i za koji smo sami krivi, ali sada ne znamo kako da ga rešimo ima veze sa njegovim uspavljivanjem i noćnim spavanjem. Naime, još uvek nismo prestali sa sisanjem, zato što je krenuo u jaslice, pa kao dok se ne adaptira u potpunosti, intenzivno mu rastu zubići, pa se desi da ne može ništa da jede u toku dana, ali može da sisa...No, to je uzrokovalo da 1. ne može da se uspava sam bez sisanja 2. da se više puta u toku noći budi i da ne može sam da se uspava, pa traži da sisa...3. traži da sisa sve češće i duže u toku noći, što postaje poprilično iscrpljujuce za mene. Pokušaj uvođenja drugog mleka kao alternative je prve nedelje bio vrlo uspešan, da bi u poslednje vreme to postala nemoguća misija. Kako vidi flasicu sa belom tekućinom odbija je i pruža se ka meni kao zanimljivijem izvoru tekućine. Situacija koja je nas uznemirila se javila pre neko veče kada je imao nešto što bi se moglo nazvati histeričnim napadom koji je trajao oko sat vremena. Do ispada je došlo kada je po njegovom buđenju u toku noći došao suprug da ga umiri. To se obično završi tako što ga neko podigne iz kreveca na par minuta malo pomazi i on se smiri, s tim što to najčešće radim ja, a nekad mu čak dam ponovo da sisa. No, te večeri sam ostavila tatu malo duže s njim gde se malac očigledno jako iznervirao i počeo vrlo burno da reaguje bacakanjem na sve strane. Niti hoće kod mene, tačnije kad ga ja uzmem vrišti još jače i pruža ruke ka mužu, kad ga on uzme vrišti i gura ga od sebe...kad ga spustimo na krevet skače sa njega i baca se po podu....Sve dok ga nekako nismo smirili da bih mu dala da sisa gde je zaspao snom pravednika. No tokom noći se budi više puta i više puta traži da sisa sve dok u nekom trenutku rano izjutra ja odbijem posle sat vremena sisanja da mu dam ponovo nakon 5 minuta. Akcija vrištanja od te večeri se ponavlja... Probali smo sve i uzimanje u zagrljaj i tiho pričanje i ljuljanje i da ga pustimo, ali to je trajalo SAT vremena kad je već postalo nepodnošljivo. Uspeo je da se smiri na trenutak kada smo mu otpevali omiljenu pesmicu i da se smeši...da bi se odmah potom setio svoje muke i nastavio sa vrištanjem. Na pokušaj da mu damo da sisa bi se smirio na kratko, ali očigleno pošto mu potrebe nisu ispunjene (jer mleka više nema ili ne ide dovoljno brzo) bi ponovo počeo da vrišti. Nije hteo ni vodu, a flasicu sa belom tekućinom neću ni da spominjem. Smirio se kad je dobio keks u ruke koji nije ni zagrizao, ali se tad opustio i zaspao. Naravno kad se probudio kao da ništa nije bilo, veseo srećan, oran, spreman za igru i saradnju.
    Kako rešavati te burne situacije? Čitam da treba ignorisati takvo ponašanje, ali KAKO? Zar nije mali da bih ga ignorisala...i kako ignorisati dete koje se u pola noći baca po podu... Inače nije da nema dovoljno pažnje, tačnije kao što se pojedinačno igramo sa njim odvajamo vreme kada se svi zajedno igramo na podu ili jurimo u parku ili mazimo pred spavanje, a nije i da nema vreme za sebe kada će sam da istražuje i ispituje i igra se.... Otkud napadi besa... I kako ih rešiti?
    Puno pozdrava i znam da nemate gotov recept, ali nadam se da imate dobar savet i predlog kako bi ovo mogli da rešimo.

    Odgovoreno: 22. 10. 2008.
    • Dobro ste napisali: \"još uvek nismo prestali sa sisanjem\", mada pretpostavljam da ste želeli da napišete da on nije prestao sa sisanjem. Ali kako da prestane ako mu vi pomažete da nastavi? Vaša konstatacija ukazuje na vaše učešće, odnosno učešće vaših uverenja da će mu dojenje pomoći da održi imunitet i zdravlje i ublaži moguće patnje adaptacije. Jedna majka mi je rekla u očajuČ \"Ja vidim da ga fizički štitim, ali ga emocionalno urnišem\". Bila je u zabludi i po jednom i po drugom pitanju. Mleko sa 14 meseci nema ni ribližno potrebnu hranljivu ni yaštitnu vrednost. Već sa 4 meseci bebe su spremne da griz, a sa 6 uveliko žvaću i to su jasni signali kada mleko treba da postane sekundarno, a druga vrsta hrane primarna. Odvikavanje od dojke podrazumeva jasnu, a ne zbunjujuću poruku detetu. Očekivana reakcija deteta nije reakcija prihvatanja već protesta, ali učenje svega novog podrazumeva neko odricanje od starih navika i ta lekcija se nauči nakon dve noći. Od vas se očekuje odgovornost za odluke koje donosite i dolslednost u sprovođenju. Glad i rast zuba moaju biti sagledani. Za zubiće postoji rastvor sa anestetikom, a glad se reguliše adekvatnim obrocima tokom dana i pre spavanja. Napade besa (ili akutne anksioznosti i uznemirenosti) možete prevazići uvođenjem \"sigurnosnog ćebenceta\" ili meke lutke, jastueta sa posebnom teksturom koja će biti uz njeg pri uspavljivanju i prilikom uznemirenja. Ne morate mu davati hranu automatski! Noću ni vi ne jedete. O tehničkim detaljima postupanja tokom noći možete više da pročitate u mom tekstu \"Noćni podoji, neispavana majka\" (ili tako nešto slično), na ovom sajtu u odeljku Zdravlje dece.

Ostavite komentar