Poštovani doktore,
Obraćam se ponovo pitanjem koje se odnosi na trombocitopeniju. S obzirom da su sve linije u terapiji iscrpljene predložena je operacija slezine. Operacija je izvršena 29.okt.uspešno (broj trombocita je bio 60 000). Postoperativni tok je u redu, što se tiče hirurgije, a broj trombocita nakon operacije je bio 194 hilj., zatim 220 hilj, 250 hiljada i trećeg, odnosno četvrtog dana 375 hilj.
Da li je to dobar odgovor posle operacije (čini se da da, napominjem da nisu dodati trombociti sa separatora ). Posle operacije 29.okt. pacijent je otpušten kući sa brojem trombocita 77 hilj. i propisana je terapija pronizona od 60 mg dnevno u tri doze po 20 i zakazana kontrola za sedam dana. Nakon sedam dana uz terapiju broj trombocita pada na nivo od 59 hilj. da bi danas (od petka do srede danas) iznosio 35 hilj.
Šta dalje, kada trombociti padaju, da li promeniti terapiju, da li je moguće osloniti se na prirodno lečenje preparatima za jačanje imuniteta tipa ekomer, aloje , soka od bobica zove i sl. ili nastaviti i dalje sa propisanom terapijom ili čak sa lekovima koji su u izgledu da se uvedu, a to su jaki citostatici/imuran, endoksan...Inače je dijagnoza ITP / idiopatska trombocitopenija. Da li sve ovo što se dešava i posle splenektomije znači vraćanje na isto i pakao koji svi prolazimo i pacijent (26 godina ima) i mi kao porodica.
Molim Vas doktore pomozite nam savetom šta da radimo i kako da se nosimo svi zajedno sa ovom bolešću. Inače i pacijent i svi mi do sada slušamo savete lekara i zabrinuti smo i ne znamo kako dalje....
Pretpostavljam da ste bili pod direktnim nadzorom lekara sa Instituta za hematologiju. Budite sigurni da preporuke za dalju terapiju koje dobijete na istom mestu će sigurno biti u Vašem najboljem interesu.
Alternativnu medicinu Vam sigurno ne bih nikad preporučio..
Poštovani,
ustanovljeno mi je prisustvo adeno virusa (titar 1/32). U toku proleća i jeseni imam temperaturu oko 37-37,4C u trajanju od tri do četiri nedelje.
Možete li mi ukratko objasniti, šta je adeno virus, kako se dobija, može li izazvati neka obolenja organizma i kako ga prevesti u latentno stanje? Da li može negativno da utiče na trudnoću, i ako je odgovor potvrdan, na koji način se to može sprečiti?
Unapred zahvalna.
Udata sam već 13 godina i imam dvoje divne i zdrave dece. Zadnjih 2 -3 godine imam osećaj da moj muž nije toliko zainteresovan za mene. Često dok razgovaramo on je odsutan i nezainteresovan za moj razgovor. Nisam mu ništa govorila i polako sam počela da se zatvaram u sebe, uteha su mi bili deca i posao. Jednostavno sam se pomirila sa tim . Ali je postajalo sve gore i gore, sexsualni odnosi su se proredili , intimnost nije više ni postojala, po celu noć ne bi spavao i non stop je ili gledao tv ili čačkao mobilni. Kad bi ga pitala u čemu je problem i sa kim se to cima telefonom samo bi mi kratko odgovorio ništa, nisam raspoložen. Letos su počele da mi se vrzmaju razne misli po glavi i postala sam nepodnosljivo ljubomorna i stalno sam ga napadala da ima drugu. On mi je govorio da to nije tačno i da ja treba da se lečim, a da on jednostavno nije raspoložen i ništa drugo. Malo sam se smirila. ali i dalje sumnjam da nije bilo u pitanju samo njegovo loše raspoloženje. Sada više jednostavno ne osećam ništa i kad imamo sex ne osećam ništa, čak mi se po nekada i gadi i želim da se što pre to završi. Po nekada satima razmišljam da nije problem u meni nemam nikakvu želju vezanu za njega. Izbegavam ga kad je to moguće često se pravim da spavam da mi se nebi približio. Zaboravila sam da napomenem da je on u poslednje vreme postao ljubazniji da se promenio da je sad onaj isti kao na početku braka, ali meni sve to deluje odvratno i nikako da se smirim. Ne razmišljam o razvodu jedino zbog dece i on je svestan toga, jer sam mu često govorila da me u poslednje vreme samo deca vezuju za njega.
Šta da radim, kako da budem ona stara koja je bila puna ljubavi i nežnosti, puna razumevanja za sve. Da li je u meni problem i kako da ga rešim ili smo oboje krivi. Po nekada sam pila persen da bi se smirila. Osećam se prazno, a i često mi se plače. Krivim njega za ovo moje stanje, a znam da neću moći još dugo ovako.
P.S. Kod psihijatra ne želim ići jer ovo je malo mesto i svako o svakom sve zna da ne bi morala posle da objašnjavam svima.
Pa i ne morate odmah kod psihijatra, a mislim i da ne trebate ići dok ne probate sve što niste. A niste mi napisali da ste otvoreno razgovarali sa suprugom o tome kako se osećate (pišete da mu niste ništa govorili, već se zatvarali u sebe, a kasnije stalno ga napadali da ima drugu). U čitavoj Prirodi izgleda da je čarobna formula u balansu, a ne u krajnostima. Teško je biti pun razumevanja za sve jer to utiče na Vašeg muža da se udalji od vas, kao što je teško biti zatvoren u sebe da bi se on bio pun razumevanja za Vas. Iz sopstvenog pisma možete videti kako koja vaša ponašanja utiču na Vašeg supruga. Ukoliko pokušate da napravite balans između dve krajnosti, možda nađete mir za kojim tragate.
Srdačno
Poštovani doktore,
moj sin ima 13 godina, problem ima sa tetivom u preponi. Prilikom šutanja lopte javio se bol. Noga boli toliko da je ne može podignut bez bolova, također ne može udarati loptu, trčat, ni hodat bez laganog šepanja. Ista stvar je pri penjanju uza stepenice i slično. To traje već 4 dana.
Molim Vas da savjetujete šta da uradimo.
Zahvalna majka!
Predlažem Vam da se javite specijalisti sportske medicine da precizno postavi dijagnozu. Na osnovu Vaše anamneze povreda je nastala usled istezanja grupe mišića i to: primicač mišića (muskulus adductor longus), tkz.”držač prepone” (muskulus iliopsoas), kao i trbušno-abdominalnih mišića (muskulus rectus abdominalis). U prvoj fazi predlažem da dete ide nekoliko dana na plivanje, gde će raditi određene izometrijske vežbe. Paralelno sa tim treba uzimati medikamentoznu terapiju (miorelaksanti i analgetici). Nakon toga, potrebno je ojačati gore navedene mišiće. Ova povreda zahteva praćenje od strane specijaliste sportske medicine koji će dozirati fizičku aktivnost i proceniti povratak deteta na fudbalski teren. U praksi, ova povreda traje između dve i tri nedelje.
Imam jak problem kada dolazim sa ljudima u kontakt, jako počinjem da se znojim i srce počinje da mi kuca jako. Ne bojim se da mislite da se plašim, jako tremu imam i kada želim da imam odnos sa devojkom počinjem da se znojim i da ne mogu da imam odnos. Lekar mi je prepisao lek zoloftsta.
Šta Vi mislite da li će mi to pomoći ili neki drugi lek...
Hvala
Mislim da je lek koji Vam je propisan (sertralin mu je ime napisano malim slovima u zagradi ispod fabričkog imena koje ste napisali) dobra kao podloga za primarni tip terapije socijalno fobičnog ponašanja koje ste opisali, a to je kognitivno bihejvoralna terapija. Ona se sastoji u radu na iracionalnim negativnim uverenjima o sebi sopstvenim postupcima u prisustvu drugih ljudi, kojima osoba zaplašuje sebe. Takva kombinacija daje najbolje efekte, a ne promena leka.
Srdačno
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 21. 11. 2008.Obraćam se ponovo pitanjem koje se odnosi na trombocitopeniju. S obzirom da su sve linije u terapiji iscrpljene predložena je operacija slezine. Operacija je izvršena 29.okt.uspešno (broj trombocita je bio 60 000). Postoperativni tok je u redu, što se tiče hirurgije, a broj trombocita nakon operacije je bio 194 hilj., zatim 220 hilj, 250 hiljada i trećeg, odnosno četvrtog dana 375 hilj.
Da li je to dobar odgovor posle operacije (čini se da da, napominjem da nisu dodati trombociti sa separatora ). Posle operacije 29.okt. pacijent je otpušten kući sa brojem trombocita 77 hilj. i propisana je terapija pronizona od 60 mg dnevno u tri doze po 20 i zakazana kontrola za sedam dana. Nakon sedam dana uz terapiju broj trombocita pada na nivo od 59 hilj. da bi danas (od petka do srede danas) iznosio 35 hilj.
Šta dalje, kada trombociti padaju, da li promeniti terapiju, da li je moguće osloniti se na prirodno lečenje preparatima za jačanje imuniteta tipa ekomer, aloje , soka od bobica zove i sl. ili nastaviti i dalje sa propisanom terapijom ili čak sa lekovima koji su u izgledu da se uvedu, a to su jaki citostatici/imuran, endoksan...Inače je dijagnoza ITP / idiopatska trombocitopenija. Da li sve ovo što se dešava i posle splenektomije znači vraćanje na isto i pakao koji svi prolazimo i pacijent (26 godina ima) i mi kao porodica.
Molim Vas doktore pomozite nam savetom šta da radimo i kako da se nosimo svi zajedno sa ovom bolešću. Inače i pacijent i svi mi do sada slušamo savete lekara i zabrinuti smo i ne znamo kako dalje....
Pretpostavljam da ste bili pod direktnim nadzorom lekara sa Instituta za hematologiju. Budite sigurni da preporuke za dalju terapiju koje dobijete na istom mestu će sigurno biti u Vašem najboljem interesu. Alternativnu medicinu Vam sigurno ne bih nikad preporučio..
Poštovani,
Odgovoreno: 21. 11. 2008.ustanovljeno mi je prisustvo adeno virusa (titar 1/32). U toku proleća i jeseni imam temperaturu oko 37-37,4C u trajanju od tri do četiri nedelje.
Možete li mi ukratko objasniti, šta je adeno virus, kako se dobija, može li izazvati neka obolenja organizma i kako ga prevesti u latentno stanje? Da li može negativno da utiče na trudnoću, i ako je odgovor potvrdan, na koji način se to može sprečiti?
Unapred zahvalna.
Javite se infektologu i tu ćete dobiti najdetaljnije informacije
Udata sam već 13 godina i imam dvoje divne i zdrave dece. Zadnjih 2 -3 godine imam osećaj da moj muž nije toliko zainteresovan za mene. Često dok razgovaramo on je odsutan i nezainteresovan za moj razgovor. Nisam mu ništa govorila i polako sam počela da se zatvaram u sebe, uteha su mi bili deca i posao. Jednostavno sam se pomirila sa tim . Ali je postajalo sve gore i gore, sexsualni odnosi su se proredili , intimnost nije više ni postojala, po celu noć ne bi spavao i non stop je ili gledao tv ili čačkao mobilni. Kad bi ga pitala u čemu je problem i sa kim se to cima telefonom samo bi mi kratko odgovorio ništa, nisam raspoložen. Letos su počele da mi se vrzmaju razne misli po glavi i postala sam nepodnosljivo ljubomorna i stalno sam ga napadala da ima drugu. On mi je govorio da to nije tačno i da ja treba da se lečim, a da on jednostavno nije raspoložen i ništa drugo. Malo sam se smirila. ali i dalje sumnjam da nije bilo u pitanju samo njegovo loše raspoloženje. Sada više jednostavno ne osećam ništa i kad imamo sex ne osećam ništa, čak mi se po nekada i gadi i želim da se što pre to završi. Po nekada satima razmišljam da nije problem u meni nemam nikakvu želju vezanu za njega. Izbegavam ga kad je to moguće često se pravim da spavam da mi se nebi približio. Zaboravila sam da napomenem da je on u poslednje vreme postao ljubazniji da se promenio da je sad onaj isti kao na početku braka, ali meni sve to deluje odvratno i nikako da se smirim. Ne razmišljam o razvodu jedino zbog dece i on je svestan toga, jer sam mu često govorila da me u poslednje vreme samo deca vezuju za njega.
Odgovoreno: 21. 11. 2008.Šta da radim, kako da budem ona stara koja je bila puna ljubavi i nežnosti, puna razumevanja za sve. Da li je u meni problem i kako da ga rešim ili smo oboje krivi. Po nekada sam pila persen da bi se smirila. Osećam se prazno, a i često mi se plače. Krivim njega za ovo moje stanje, a znam da neću moći još dugo ovako.
P.S. Kod psihijatra ne želim ići jer ovo je malo mesto i svako o svakom sve zna da ne bi morala posle da objašnjavam svima.
Pa i ne morate odmah kod psihijatra, a mislim i da ne trebate ići dok ne probate sve što niste. A niste mi napisali da ste otvoreno razgovarali sa suprugom o tome kako se osećate (pišete da mu niste ništa govorili, već se zatvarali u sebe, a kasnije stalno ga napadali da ima drugu). U čitavoj Prirodi izgleda da je čarobna formula u balansu, a ne u krajnostima. Teško je biti pun razumevanja za sve jer to utiče na Vašeg muža da se udalji od vas, kao što je teško biti zatvoren u sebe da bi se on bio pun razumevanja za Vas. Iz sopstvenog pisma možete videti kako koja vaša ponašanja utiču na Vašeg supruga. Ukoliko pokušate da napravite balans između dve krajnosti, možda nađete mir za kojim tragate.
Srdačno
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 21. 11. 2008.moj sin ima 13 godina, problem ima sa tetivom u preponi. Prilikom šutanja lopte javio se bol. Noga boli toliko da je ne može podignut bez bolova, također ne može udarati loptu, trčat, ni hodat bez laganog šepanja. Ista stvar je pri penjanju uza stepenice i slično. To traje već 4 dana.
Molim Vas da savjetujete šta da uradimo.
Zahvalna majka!
Predlažem Vam da se javite specijalisti sportske medicine da precizno postavi dijagnozu. Na osnovu Vaše anamneze povreda je nastala usled istezanja grupe mišića i to: primicač mišića (muskulus adductor longus), tkz.”držač prepone” (muskulus iliopsoas), kao i trbušno-abdominalnih mišića (muskulus rectus abdominalis). U prvoj fazi predlažem da dete ide nekoliko dana na plivanje, gde će raditi određene izometrijske vežbe. Paralelno sa tim treba uzimati medikamentoznu terapiju (miorelaksanti i analgetici). Nakon toga, potrebno je ojačati gore navedene mišiće. Ova povreda zahteva praćenje od strane specijaliste sportske medicine koji će dozirati fizičku aktivnost i proceniti povratak deteta na fudbalski teren. U praksi, ova povreda traje između dve i tri nedelje.
Imam jak problem kada dolazim sa ljudima u kontakt, jako počinjem da se znojim i srce počinje da mi kuca jako. Ne bojim se da mislite da se plašim, jako tremu imam i kada želim da imam odnos sa devojkom počinjem da se znojim i da ne mogu da imam odnos. Lekar mi je prepisao lek zoloftsta.
Odgovoreno: 21. 11. 2008.Šta Vi mislite da li će mi to pomoći ili neki drugi lek...
Hvala
Mislim da je lek koji Vam je propisan (sertralin mu je ime napisano malim slovima u zagradi ispod fabričkog imena koje ste napisali) dobra kao podloga za primarni tip terapije socijalno fobičnog ponašanja koje ste opisali, a to je kognitivno bihejvoralna terapija. Ona se sastoji u radu na iracionalnim negativnim uverenjima o sebi sopstvenim postupcima u prisustvu drugih ljudi, kojima osoba zaplašuje sebe. Takva kombinacija daje najbolje efekte, a ne promena leka.
Srdačno
Prikazano 82266-82270 od ukupno 95530 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke