Poštovani doktore,
Imam ćerku staru 6, 5 godina, koja je jedno veselo i zdravo dete okružena ljubavlju i pažnjom. Imam problem koji je vezan za njeno spavanje i san. Naime, odvajala se od kuće i spavala je kod baka kao i to da je sa obdaništem bila na Zlatiboru 7 dana. Nismo imali nekih većih problema kada je u pitanju odvajanje od kuće, ali se desilo 2 puta kod kuće i 2 do 3 puta kod baka da je nesto sanjala i da je pri tom isto reagovala u smislu da počne da plače, drhti, srce joj ubrzano radi, ne može da se smiri, ruke i noge su joj hladne. Kome da se obratim, da li da je vodim kod dečijeg psihologa ili dečijeg psihijatra na razgovor?
Hvala unapred
Poštovani,
Radi se o epizodama "noćnog straha" koji nemaju veze sa snovima (osim ako vam i sama nije rekla da je sanjala nešto ružno) . Ne radi se o konitinuiranoj pojavi, već o retkim epizodama koje su više pravilo da se javljaju u njenom uzrastu, nego znak poremećaja. Nema potrebe da zbog toga dete vodite lekaru, več i sami možete da se informišete kako da reagujete. Prvo, provetriti prostoriju u kojoj dete spava (ima razloga o kojima nema prostora za pisanje ovde) . Drugo, ne buditi je niti propitivati šta joj je, jer deca tada još uvek najčešće spavaju već samo prigrliti i vratiti je na spavanje kada se umiri.
Srdačno
Poštovani,
Molim vas za vaše stručno mišljenje i da mi što pre odgovorite. Nadam se da nećete ignorisati moje pitanje. Šta bih trebala da preuzmem. Ja sam bez pomoći psihologa i psihijatra i ostalih. Imam 21 godinu
pokušaću da objasnim moju situaciju. Kada sam u velikom društvu i kada mi neko postavi pitanje i ja treba da odgovorim, a svi obrate pažnju na mene izgubim se od straha. Kada neko pokuša da flertuje sa mnom a meni se on sviđa izgubim se od straha. Kada treba da imam neku prezentaciju pred svim kolegama na faksu, nije mi teško da postojeće gradivo savladam, ali danima se borim sa sobom i sebe hrabrim da neće niašta da se desi, ali ne vredi čim izađem da pričam ne mogu da se koncetrišem na gradivo već samo očekujem kada ću početi da drhtim
i naravno to se i dogodi. Ima perioda kada osećam divovsku snagu, i mislim sve je rešivo
a ponekad skroz suprotno
osećam da ako me ljudi bolje upoznaju da će da kažu da nisam normalna. Znam da je brak između mojih roditelja čist interes. Mama je pokušavala više puta da ostavi tatu, ali on je jasno stavio do znanja da ako ona ode od njega, ne želi da daje novac. Finasijski smo zavisni od njega. Znam da mu teško pada moje školovanje. Pokušavala sam da dobijem stipendiju, i dobijam 9 i 10 a onda kada nedostaje još malo i vidim da to mogu da ostvarim skočim se od straha, ne mogu uopšte da mislim, funkcioni šem glava hoće da eksplodira, osećam da će sve kolege da me rastrgnu sa svojim učestalim pitanjima za pomoć, ako ih odbijem mislim da će da kažu da sam uobražena, bojim se da ne budem prihvaćena
pokušavala sam da nađem posao
i u kafiću, pekari, u knjižari nigde mi nisu primili, zbog toga se osećam malo nesposobno, i manje vrednom. Sada hoću opet da pokušam da nađem posao ali sam ukočena od straha. Ponekad se čudim kad neko uopšte priča sa mnom.
Molim vas za iskren odgovor šta fali meni, i kakav sam ja tip ličnosti?
Unapred hvala
Poštovana,
sami možete mnogo, mada sam ja pobornik i hipoteza da moć lekara i psihoterapeuta ustvari zavisi od njihovog uticaja na pacijente, a da promena u terapiji nastaje isključivo zaslugom pacijenta. Tako je i kada je u pitanju najobičnija prehlada a kamo li različita izmenjena psihička stanja. Dakle, vi trebate prvo da se dobro informišete o svom problemu koji nije nimalo redak među ljudima. Ustvari, predstavlja najčešće ispoljen anksiozni problem koji zahteva da se dovede od kontrolu (ne upotrebljavam reči kao što su neuroza, poremećaj, lečenje jer naprosto nisam u stanju da ovim putem postavljam vama dijagnoze i slično) . Ipak, ključne reči koje ćete tražiti preko interneta su socijalna anksioznost, socijalna fobija (eng. Social anxiety, social phobia) , drugo, potrebno je da s neko vreme pozabavite mislima koje vam se javljaju u situacijama kada se izgubite od straha (jer se vi uplašite od sopstvenih misli o situaciji, a ne od realne opasnosti koja vam zaista preti jer ste sebi 100 puta već dokazali da se crne slutnje nisu obistinile. On koje možda i jesu, samo dokazuju da nije moguće sve isplanirati i pripremiti u životu jer da je tako ponašali bismo se kao roboti bez radosti koja nam priređuju iznenađenja) . Treće, potrebno je da se informišete o tehnikama relaksacije koje ćete primenjivati u situacijama kada strah preti da nadjača razum. Na kraju, svoje strašljive misli (koje ćete utvrditi zapisivanjem) , a koje se stereotipno ponavljaju ćete zameniti realnijim i pozitivnijim koje treba unapred smisliti. Što se tiče porodične situacije, ona je samo model za nesigurnost u odnosima sa ljudima, ali vi sa 21 godinom možete i sami to da "provalite", ali izbor da tako žive je izbor vaših roditelja, što ne mora da bude i vaš.
Srdačno
Poštovani doktore,
moj otac već duže vrijeme ima
napade vrućine iznutra koja mu
neda da diše, radio je nalaze i rekli su mu da je
anemičan. Rečeno mu je
možda od kičme. Šta bi moglo to da bude?
Hvala unaprijed
Poštovana,
Najpre treba utvrditi da li u toku opisanih epizoda kod Vašeg oca stvarno dolazi do skoka telesne temperature ili je to samo
subjektivni osećaj. Pregled treba usmeriti na kardiovaskularni sistem, plućnu funkciju, ali ponekad i gastroenterološka oboljenja ili bolesti žlezda sa unutrašnjim lučenjem dovode do sličnih simptoma. Kao što vidite, treba poraditi da bi se došlo do dijagnoze, a samim tim i do
adekvatne terapije. Za početak
treba uzeti blagi sedativ i vitamine kako bi se umirio vegetativni sistem, a potom sprovesti ispitivanja, ako s tegobe ne smire. Najbolje je da se vaš otac javi lekaru specijalisti za internu medicinu.
prof. dr mhr
Poštovani doktore,
izveštaj specijaliste je: msct toraksa sa iv kontrastom. Obostrano u plućima fibrozne i emfizematozne promene, u desnom plućnom krilu u ant. segm. gornjeg režnja nodulacija 4mm, u levom plućnom krilu u ant. segm. gornjeg režnja nodulacija 6mm, u medijastinumu lgl do 12mm. Nema pat lgl. Pleuralni kavumi bez pl izliva. Izveštaj specijaliste sa ponovljenog snimanja: msct toraksa sa iv kontrastom. Obostrano u plucima fibroznepromene. U desnom plucnom krilu u ant. segm .gornjeg režnja nodulacija 4mm, u srednjem lobusu do 4mm i u donjem lobusu posterobazalno 5mm-nepromenjene. U levom plućnom krilu u ant segm gornjeg režnja nodulacija 6mm i u donjem lobusu dve do 4-5mm, nepromenjena. Obostrano hilarno pojedinačne lgl dimenzija do 10mm. U medijastinumu vidljive pojedinačne lgl dimenzija 8-12mm, nepromenjenog izgleda i veličine. Pleuralni kavumi bez prisustva slobodne tečnosti i pleuralnih infiltrata. Nalaz na plućima bez bitnijih promena u poređenju sa pregledom od xi 2008. Snimanje je ponovljeno nakon 8 nedelja. Interesuje me vaša dijagnoza i moguća terapija.
Unapred zahvalna
Poštovana,
nije moguće postaviti dijagnozu samo na osnovu msct pluća, pa makar snimanje i bilo ponavljano u ritmu koji navodite. Snimci ukazuju na umnoženo vezivno tkivo u intersticijumu pluća, kao i na verifikaciju manjih nodusa. Limfne žlezde su normalne veličine, što ne znači i da su bez patoloških promena. Potrebno je uraditi kompletan pregled i dopunske analize i testiranja, kako bi se rasvetlila priroda plućnih promena. U krajnjoj liniji potrebno je utvrditi stepen funkcionalne oštećenosti, ako ona uopšte postoji. Veliki broj bolesti i stanja mogu dovesti do ispoljavanja ovakvog ct nalaza.
Prof. Dr Milan Rančić
Doktore,
molim vas za savet. Imam sina koji je star 18 meseci, od 6 meseca života boluje od bronhiolitisa. Leči se u KBC Dragiša Mišović, epizode su sve učestalije i gore. Od lekova koristimo berodual inhalacije, spalmotil sirup, hemomicin i jos dosta stvari. Molim vas za savet.
Zahvalan otac
Poštovani,
postavili ste pitanje koje je iz domena pedijatrije, te je najbolje da vam detaljniji odgovor pruži pedijatar. Bronhiolitis je oboljenje kod kojeg se upalni proces lokalizuje na nivou sitnih bronhija (bronhiola) . U tom uzrastu najčešći razlog nastanka oboljenja je infekcija virusima. U toku bolesti nastaje otok i suženje malih disajnih puteva usled čega se javlja kašalj, gušenje i sviranje u grudima. Ponekad su simptomi vrlo izraženi usled čega je otežana ishrana deteta, a vrlo često preti i dehidracija jer dete ne može da pije tečnosti. Nekada je bolest blaga i spontano prolazi, doku u nekim slučajevima se komplikuje respiracijskom insuficijencijom i potrebom hospitalizacije deteta, kada se primenjuju reanimacione mere, kiseonik i infuziona terapija. Dte treba hraniti malim porcijama hrane i češće, a u periodima jakog gušenje i kašlja oprezno davati da pije, čak je sigurnije da ne unosi za kratko tečnost. Obzirom da se radi o infekciji, dete treba izolovati kako se infekcija ne bi proširila na drugu decu. U osnovi lečenja je suportivna terapija: tj. Terapija potpore. Koriste se inhalacije bronhodilatatora i slanih rastvora kako bi se propirili disajni putevi i olakšalo izbacivanje sekreta. U lečenju virusne infekcije primenjuju se antivirusni lekovi, ako se radi o težoj kliničkoj slici. Kortikosteroidi nemaju signifikantni značaj na kurs akutnog virusnog bronhiolitisa, ali u prvim satima terapije može biti koristi od oralno uzetog deksametazona. Fizikalna terapija obično ne utiče na dužinu hospitalizacije i njena uloga nije još dovoljna jasna. Ako se epizode bronhiolitisa ponavljaju treba razlučiti da li se ne radi možda o bronhijalnoj astmi. Nije dovoljno jasno da li deca pod uticajem virusne infekciju razviju bronhiolitis jer su pod povećanim rizikom za nastanak astme, ili bronhiolitis dovodi do povećanja rizika za nastanak bronhijalne astme. U svakom slučaju, vaše dete mora biti pod stalnim nadzorom llekara koji treba da otkrije šta je u pozadini čestih bronhiolitisa.
Prof. Dr Milan Rančić
Imam ćerku staru 6, 5 godina, koja je jedno veselo i zdravo dete okružena ljubavlju i pažnjom. Imam problem koji je vezan za njeno spavanje i san. Naime, odvajala se od kuće i spavala je kod baka kao i to da je sa obdaništem bila na Zlatiboru 7 dana. Nismo imali nekih većih problema kada je u pitanju odvajanje od kuće, ali se desilo 2 puta kod kuće i 2 do 3 puta kod baka da je nesto sanjala i da je pri tom isto reagovala u smislu da počne da plače, drhti, srce joj ubrzano radi, ne može da se smiri, ruke i noge su joj hladne. Kome da se obratim, da li da je vodim kod dečijeg psihologa ili dečijeg psihijatra na razgovor?
Hvala unapred
Radi se o epizodama "noćnog straha" koji nemaju veze sa snovima (osim ako vam i sama nije rekla da je sanjala nešto ružno) . Ne radi se o konitinuiranoj pojavi, već o retkim epizodama koje su više pravilo da se javljaju u njenom uzrastu, nego znak poremećaja. Nema potrebe da zbog toga dete vodite lekaru, več i sami možete da se informišete kako da reagujete. Prvo, provetriti prostoriju u kojoj dete spava (ima razloga o kojima nema prostora za pisanje ovde) . Drugo, ne buditi je niti propitivati šta joj je, jer deca tada još uvek najčešće spavaju već samo prigrliti i vratiti je na spavanje kada se umiri.
Srdačno
Molim vas za vaše stručno mišljenje i da mi što pre odgovorite. Nadam se da nećete ignorisati moje pitanje. Šta bih trebala da preuzmem. Ja sam bez pomoći psihologa i psihijatra i ostalih. Imam 21 godinu pokušaću da objasnim moju situaciju. Kada sam u velikom društvu i kada mi neko postavi pitanje i ja treba da odgovorim, a svi obrate pažnju na mene izgubim se od straha. Kada neko pokuša da flertuje sa mnom a meni se on sviđa izgubim se od straha. Kada treba da imam neku prezentaciju pred svim kolegama na faksu, nije mi teško da postojeće gradivo savladam, ali danima se borim sa sobom i sebe hrabrim da neće niašta da se desi, ali ne vredi čim izađem da pričam ne mogu da se koncetrišem na gradivo već samo očekujem kada ću početi da drhtim i naravno to se i dogodi. Ima perioda kada osećam divovsku snagu, i mislim sve je rešivo a ponekad skroz suprotno osećam da ako me ljudi bolje upoznaju da će da kažu da nisam normalna. Znam da je brak između mojih roditelja čist interes. Mama je pokušavala više puta da ostavi tatu, ali on je jasno stavio do znanja da ako ona ode od njega, ne želi da daje novac. Finasijski smo zavisni od njega. Znam da mu teško pada moje školovanje. Pokušavala sam da dobijem stipendiju, i dobijam 9 i 10 a onda kada nedostaje još malo i vidim da to mogu da ostvarim skočim se od straha, ne mogu uopšte da mislim, funkcioni šem glava hoće da eksplodira, osećam da će sve kolege da me rastrgnu sa svojim učestalim pitanjima za pomoć, ako ih odbijem mislim da će da kažu da sam uobražena, bojim se da ne budem prihvaćena pokušavala sam da nađem posao i u kafiću, pekari, u knjižari nigde mi nisu primili, zbog toga se osećam malo nesposobno, i manje vrednom. Sada hoću opet da pokušam da nađem posao ali sam ukočena od straha. Ponekad se čudim kad neko uopšte priča sa mnom.
Molim vas za iskren odgovor šta fali meni, i kakav sam ja tip ličnosti?
Unapred hvala
sami možete mnogo, mada sam ja pobornik i hipoteza da moć lekara i psihoterapeuta ustvari zavisi od njihovog uticaja na pacijente, a da promena u terapiji nastaje isključivo zaslugom pacijenta. Tako je i kada je u pitanju najobičnija prehlada a kamo li različita izmenjena psihička stanja. Dakle, vi trebate prvo da se dobro informišete o svom problemu koji nije nimalo redak među ljudima. Ustvari, predstavlja najčešće ispoljen anksiozni problem koji zahteva da se dovede od kontrolu (ne upotrebljavam reči kao što su neuroza, poremećaj, lečenje jer naprosto nisam u stanju da ovim putem postavljam vama dijagnoze i slično) . Ipak, ključne reči koje ćete tražiti preko interneta su socijalna anksioznost, socijalna fobija (eng. Social anxiety, social phobia) , drugo, potrebno je da s neko vreme pozabavite mislima koje vam se javljaju u situacijama kada se izgubite od straha (jer se vi uplašite od sopstvenih misli o situaciji, a ne od realne opasnosti koja vam zaista preti jer ste sebi 100 puta već dokazali da se crne slutnje nisu obistinile. On koje možda i jesu, samo dokazuju da nije moguće sve isplanirati i pripremiti u životu jer da je tako ponašali bismo se kao roboti bez radosti koja nam priređuju iznenađenja) . Treće, potrebno je da se informišete o tehnikama relaksacije koje ćete primenjivati u situacijama kada strah preti da nadjača razum. Na kraju, svoje strašljive misli (koje ćete utvrditi zapisivanjem) , a koje se stereotipno ponavljaju ćete zameniti realnijim i pozitivnijim koje treba unapred smisliti. Što se tiče porodične situacije, ona je samo model za nesigurnost u odnosima sa ljudima, ali vi sa 21 godinom možete i sami to da "provalite", ali izbor da tako žive je izbor vaših roditelja, što ne mora da bude i vaš.
Srdačno
moj otac već duže vrijeme ima napade vrućine iznutra koja mu neda da diše, radio je nalaze i rekli su mu da je anemičan. Rečeno mu je možda od kičme. Šta bi moglo to da bude?
Hvala unaprijed
Najpre treba utvrditi da li u toku opisanih epizoda kod Vašeg oca stvarno dolazi do skoka telesne temperature ili je to samo subjektivni osećaj. Pregled treba usmeriti na kardiovaskularni sistem, plućnu funkciju, ali ponekad i gastroenterološka oboljenja ili bolesti žlezda sa unutrašnjim lučenjem dovode do sličnih simptoma. Kao što vidite, treba poraditi da bi se došlo do dijagnoze, a samim tim i do adekvatne terapije. Za početak treba uzeti blagi sedativ i vitamine kako bi se umirio vegetativni sistem, a potom sprovesti ispitivanja, ako s tegobe ne smire. Najbolje je da se vaš otac javi lekaru specijalisti za internu medicinu.
prof. dr mhr
izveštaj specijaliste je: msct toraksa sa iv kontrastom. Obostrano u plućima fibrozne i emfizematozne promene, u desnom plućnom krilu u ant. segm. gornjeg režnja nodulacija 4mm, u levom plućnom krilu u ant. segm. gornjeg režnja nodulacija 6mm, u medijastinumu lgl do 12mm. Nema pat lgl. Pleuralni kavumi bez pl izliva. Izveštaj specijaliste sa ponovljenog snimanja: msct toraksa sa iv kontrastom. Obostrano u plucima fibroznepromene. U desnom plucnom krilu u ant. segm .gornjeg režnja nodulacija 4mm, u srednjem lobusu do 4mm i u donjem lobusu posterobazalno 5mm-nepromenjene. U levom plućnom krilu u ant segm gornjeg režnja nodulacija 6mm i u donjem lobusu dve do 4-5mm, nepromenjena. Obostrano hilarno pojedinačne lgl dimenzija do 10mm. U medijastinumu vidljive pojedinačne lgl dimenzija 8-12mm, nepromenjenog izgleda i veličine. Pleuralni kavumi bez prisustva slobodne tečnosti i pleuralnih infiltrata. Nalaz na plućima bez bitnijih promena u poređenju sa pregledom od xi 2008. Snimanje je ponovljeno nakon 8 nedelja. Interesuje me vaša dijagnoza i moguća terapija.
Unapred zahvalna
nije moguće postaviti dijagnozu samo na osnovu msct pluća, pa makar snimanje i bilo ponavljano u ritmu koji navodite. Snimci ukazuju na umnoženo vezivno tkivo u intersticijumu pluća, kao i na verifikaciju manjih nodusa. Limfne žlezde su normalne veličine, što ne znači i da su bez patoloških promena. Potrebno je uraditi kompletan pregled i dopunske analize i testiranja, kako bi se rasvetlila priroda plućnih promena. U krajnjoj liniji potrebno je utvrditi stepen funkcionalne oštećenosti, ako ona uopšte postoji. Veliki broj bolesti i stanja mogu dovesti do ispoljavanja ovakvog ct nalaza.
Prof. Dr Milan Rančić
molim vas za savet. Imam sina koji je star 18 meseci, od 6 meseca života boluje od bronhiolitisa. Leči se u KBC Dragiša Mišović, epizode su sve učestalije i gore. Od lekova koristimo berodual inhalacije, spalmotil sirup, hemomicin i jos dosta stvari. Molim vas za savet.
Zahvalan otac
postavili ste pitanje koje je iz domena pedijatrije, te je najbolje da vam detaljniji odgovor pruži pedijatar. Bronhiolitis je oboljenje kod kojeg se upalni proces lokalizuje na nivou sitnih bronhija (bronhiola) . U tom uzrastu najčešći razlog nastanka oboljenja je infekcija virusima. U toku bolesti nastaje otok i suženje malih disajnih puteva usled čega se javlja kašalj, gušenje i sviranje u grudima. Ponekad su simptomi vrlo izraženi usled čega je otežana ishrana deteta, a vrlo često preti i dehidracija jer dete ne može da pije tečnosti. Nekada je bolest blaga i spontano prolazi, doku u nekim slučajevima se komplikuje respiracijskom insuficijencijom i potrebom hospitalizacije deteta, kada se primenjuju reanimacione mere, kiseonik i infuziona terapija. Dte treba hraniti malim porcijama hrane i češće, a u periodima jakog gušenje i kašlja oprezno davati da pije, čak je sigurnije da ne unosi za kratko tečnost. Obzirom da se radi o infekciji, dete treba izolovati kako se infekcija ne bi proširila na drugu decu. U osnovi lečenja je suportivna terapija: tj. Terapija potpore. Koriste se inhalacije bronhodilatatora i slanih rastvora kako bi se propirili disajni putevi i olakšalo izbacivanje sekreta. U lečenju virusne infekcije primenjuju se antivirusni lekovi, ako se radi o težoj kliničkoj slici. Kortikosteroidi nemaju signifikantni značaj na kurs akutnog virusnog bronhiolitisa, ali u prvim satima terapije može biti koristi od oralno uzetog deksametazona. Fizikalna terapija obično ne utiče na dužinu hospitalizacije i njena uloga nije još dovoljna jasna. Ako se epizode bronhiolitisa ponavljaju treba razlučiti da li se ne radi možda o bronhijalnoj astmi. Nije dovoljno jasno da li deca pod uticajem virusne infekciju razviju bronhiolitis jer su pod povećanim rizikom za nastanak astme, ili bronhiolitis dovodi do povećanja rizika za nastanak bronhijalne astme. U svakom slučaju, vaše dete mora biti pod stalnim nadzorom llekara koji treba da otkrije šta je u pozadini čestih bronhiolitisa.
Prof. Dr Milan Rančić
Prikazano 75006-75010 od ukupno 95563 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke