Porodila sam se pre mesec dana. Sada ostajem sama sa bebom po ceo dan, muž radi. Imala sam depresivnu epizodu pre 3 godine. Sada pijem lorazepam, i idem kod psihijatra na svakih mesec i po dana. Ponekad imam strašne misli vezane za bebu na primer: bojim se da joj ne uradim nešto, mada je obožavam, brinem se za nju, ali ponekad mi prodje kroz glavu neka strašna misao, prosto mi je strašno da vam ovo i pišem. Pošto je beba bila velika, ja sam išla na ugovoren carski rez, ali još jedan od razloga da se izvrši carski moj ginekolog je naveo i depresiju i mogućnost javljanja pospartalne psihoze. Nisam o tome uopšte razmišljala, ali kada sam pročitala šta je postpartalna psihoza bojim se da mi se to ne pojavi. Reći ću mom psihijatru za to, ali me interesuje i vaše mišljenje, zašto takve misli?
često se dešavaju takve misli, ali i prolaznog su karaktera. Uzrok mogu biti okolnosti u kojima ste, promena života sa rođenjem deteta, kao i vaša struktura ličnosti. Teško se inače nosite sa neprijatnim osećanjima tipa ljutnje, besa, teško ih iznosite, a osećate ih i kanališete po sebi, upućujući ih gde ne treba. Na koga ste u stvari ljuti? Kažite ono što osećate, budite ono što jeste. Razmislite i porazgovarajte sa stručnjakom
Moje pitanje je jasam bolen od depresia od 99 god u dg mi pisano sub depresiven syndrom anksiozno panic i drugo! E togaas od 99 zimam anti depresivi od amyzola pa posle fluoxetina diazepam, rivotril seroxat sega na kraj zemam samo seroxat 10 mg dnevno i rivotril 0.5 e nisam dobro čustvuvam tegobi nemir panika trah deka od disanje ke umiram ne mogu da disam koliko jas sakam ne mi se punat drobovi so vozduh dovolno vaka imam custvo i imam bolovi vrat v rbetot pomalo po gore od rbetot i vo gradniot kos imam srce bienje pritisak malo mi kaci pod 140 - 95 taka šta preporačuvate vie dr
bilo bi dobro da vas pregleda kardiolog i odrediti terapiju tkz. Betablokera koji bi vam regulisao broj otkucaja srca i tenziju. Ukoliko se sa ovom terapijom koju ste naveli ne osećate dobro, možete uzeti t. Zoloft 1 uveče, i t. Ksalol 0, 25 po potrebi. Po potrebi jer, tu vrstu lekova treba uzimati tako da biste izbegli naviku, povećanje doze i samim tim njihovo nedelovanje
2005 godine imala sam smrtni slučaj u porodici (majka, sa kojom sam bila jako vezana). Od tog perioda osećam jaku dozu nervoze i rekla bih, stalnog besa. Ne znam da li to sve ima veze sa tim slučajem ili je to bio samo "okidač". Često osećam potrebu da se raspravljam, pre bih rekla da ne mogu nista da prećutim. Šta mi savetujete? Da li je potrebno da se javim stručnom licu? Koji je način da to prevaziđem?
osim što ste se požalili na bes i ljutnju i smrt majke, ništa ne znam o vama da bih vam bliže objasnila o čemu se radi, jer ne znam ni ja na osnovu ovako malo podataka. Sigurno da bi bilo najbolje da se obratite stručnom licu, jer zadržati emocije tog tipa je veoma loše po psihičko stanje, raspoloženje i funkcionisanje
Pre 2 meseca imala sam veću saobraćajnu nesreću u kojoj sam ja bila vozač, na sreću niko nije povređen osim mene (jedan prelom, udarac u gravu i niz sitnih povreda) . Udes je nastao mojom krivicom. Sada je sve u redu sa mojim fizičkim zdravljem, ali imam veliki strah od upravljanja autom, čak i kada me neko drugi vozi u autu ja osećam neku napetost i strah. Zbog porodičnih i poslovnih obaveza upućena sam da svakodnevno vozim auto, ali je to za mene veliki stres. Zbog toga sam dekoncentrisana i opterećena pri vožnji i bojim se da će mi se upravo zbog toga ponovo desiti nesreća. Molim vas kako da rešim ovaj problem? Inače imam 34 godine i već 10 godina vozim bez problema i ovo mi je prvi udes.
često se dešava da se nakon saobraćajne nesreće razviju strahovi, koji škode daljoj funkcionalnosti. Ali strah se ne može rešiti drugačije nego ulaskom u njega, odnosno, jedino daljom vožnjom ali sa nižom brzinom, većom opreznošću i ne razmišljanjem na negativan način. Nije lako, potrebno je vreme, ali biće dobro samo budite uporni.
Dr, imam problem već nekolilo godina, naime kada sam završila fakultet mislila sam da ću se odmah zaposliti, međutim to se nikad nije desilo. Usledilo je veliko razočarenje, sa velikim osećajem tuge i pomišljanju na samoubistvo. Otišla sam kod psihijatra gde mi je ustanovljena depresija. Lečenje je trajalo godinu dana i bilo mi je bolje, nakon čega je dr ukinuo lekove. Sada mi je još gore, naime u glavu mi dolaze zlobne misli, tipa kako ću ubiti svoje dete, kako ga bacam kroz prozor, ma grozno nešto, a uopšte ne želim to, te misli se javljaju same, bez moje volje i užasavaju me. Nemam kome to da kažem i jako bi me bilo sramota priznati to dr, mada iskreno nisam više ni za lekove, pošto sam se jedva skinula sa njih. Dr molim vas pomozite, da li je reč o depresiji ili još nešto gore?
više nije reč o depresiji, već o prisilno-opsesivnom poremećaju, koga karakterišu prisilne misli, a ne zle misli kako ih nazivate, stoga ne donosimo zaključak da ste loša osoba, već neko ko ima jako veliki problem. Na žalost, morate se javiti ponovo psihijatru, i krenuti sa lekovima (t. Zoloft ili t. Anafranil), neka budu one koje sa psihijatrom budete dogovorili. Stalno ponavljam, ali nisu lekovi samo dovoljni, vec morate imati i psihoterapiju
Prikazano 71406-71410 od ukupno 95670 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke