Poštovana,
Molim Vas da mi objasnite. Moja majka je bila na
pregledu štitne žlezde, i ima problema sa njom već 2 leta, al se odlučila tek sada da ode na pregled. Ovo su rezultati -
štitasta žlezda je uobičajenog oblika, položaja i veličine koja lako ne
homopene izohgene strukture sa modusima u lr veličine 0.84x0.53 cm i 1.07 ho, 58cm i dr 0.94x0.55 vadila je ponovo krv za tsh i tg. Molim Vas da mi objasnite šta ono znači i Vaše pretpostavke za lečenje.
Hvala.
Poštovana,
Postoje postoje
nodusi štitaste žlezde koji nisu posebno veliki i ne bi trebalo da svojom veličinom prave bilo kakve simptome. Ukoliko su
hormoni ft4 i tsh u granicama normale nije potrebno lečenje, jer za noduse i nema
medikamentozne terapije. Ukoliko rastu jedino definitivno rešenje je hirurška intervencija. Ultrazvučne kontrole 1-2 puta godišnje.
ass. dr Milena Velojić Golubović. Pozdrav
Poštovana,
Nakon smrti oca 2000. godine i pri kraju fakulteta upao sam u
depresiju. Lečenje je trajalo od 2000. - 2003. godine, nakon čega sam otišao na privremen rad u Rusiju. U periodu od 2003. do Decembra 2008. godine sve je poprilično bilo normalno i normalno sam funkcionisao. U Decembru 2008. godine napustio sam posao i osnovao privatnu firmu. Od tada opet počinju moji problemi. Inače, oni se ogledaju u tome što
teško održavam koncentraciju, nemam mogućnost da stvari odradim kvalitetno i do kraja već napuštam na pola,
nemam samopouzdanja, imam
strah od telefona, strah kada razgovaram sa ljudima koji imaju autoritet, tada oni
viču na mene a ja se zbunim u potpunosti i sav se
unervozim. Obične životne stvari kao plaćanje računa, overavanje zdravstvene knjižice, izlazak sa prijateljima sam totalno zanemario, tako da više to i ne radim već samo sedim u stanu. Više nemam volje ni snage ni za šta. To se sve naravno odrazilo i na moje odnose sa suprugom. Nemam redovne seksualne odnose, ona oseća da nema podršku niti stabilnost koju očekuje od jednog muškarca. To nam polako ali sigurno razorava vezu. Mnogo sam neodlučan, često ne znam šta želim, stalno sam
nervozan i napet, nemam snage da odem na rođendane, svadbe i veselja, a ako odem samo sedim i ćutim. Kao da postoji nešto što me blokira. Prestao sam da jedem, jedem jednom u dva dana i to na silu po malo. Izgubio sam oko 7kg od Decembra 2008. U Aprilu 2009. godine sam se javio kod psihijatra koji mi je postavio dijagnozu "
disordo personae anxiousus (
evitans) f60. 6" i "
disordo personae depedens - f60. 7". Prepisao mi je
Seroxat od 20mg ujutru i
Bromazepam 3mg 2x1 koji su samo donekle poboljšali situaciju. Molim za savet i Vaše mišljenje, jer sam strašno uplašen šta se može dogoditi, a sa ovakvim unutrašnjim pritiskom veoma teško živim i sve što je kvalitetno uništavam oko sebe. Molim, takođe, da ukoliko neko od ljudi koji čitaju Vaš sajt a imaju sličnu situaciju, da me kontaktiraju, da mi daju neki koristan savet, kako se iz svega izvući.
Hvala unapred.
Poštovani,
Vaš problem jeste u
ponovljenoj depresivnoj afektivnoj promeni, koja bi zahtevala lečenje, ali pre svega
česte psihoterapijske seanse, naravno i uz primenu terapije, koja bi podrazumevala eventualnu izmenu ili dopunu dosadašnje. Sa psihoterapijom morate početi što pre jer mislim da ona daje najpoželjnije rezultate.
dr D. Krasić. Pozdrav
Posle razgovora sa psihijatrom i njegove procene dobijete odgovarajući tretman, koji može biti psihoterapija ili tretman odredjenim medikamentima.
Pozdrav
Poštavana dr,
Posle porođaja carskim rezom i veoma teškim buđenjem iz anestezije boravila sam neko vreme u šok sobi a kasnije provela 13 dana u bolnici gde sam primala i transfuziju krvi. U tom periodu sam doživela
napad panike i jedva sam se smirila pritom krijući od osoblja bolnice da mi ne oduzmu dete. Kada sam izašla iz bolnice nisam nikog htela da vidim
često plačem i nemam volje nizašta, jedva obavljam kućne poslove i stalno sam umorna. Stalno razmišljam o mužu da me ne prevari da će da nađe devojku i da me ostavi. Prošlo je 6 meseci od porođaja ali kad se prisetim jeza me i strah stravičan obuzme. Muž mi govori kako imam postporođajnu depresiju i kako moram da idem kod psihijatra
molim Vas za savet.
Hvala unapred.
Poštovana,
Vi govorite o onome što je bilo i čega se prisećate. Nisam razumela da li osim onoga ranije, postoje smetnje i sada. Ako ih imate, trebalo bi da se ipak javite psihijatru u mestu upravo zbog sebe a i deteta i supruga.
Odlazak psihijatru u početku jeste praćen
napetošću i neprijatnošću, što kasnije nestaje i upravo postaje suprotno od tog.
dr D. Krasić. Pozdrav
Molim Vas da mi objasnite. Moja majka je bila na pregledu štitne žlezde, i ima problema sa njom već 2 leta, al se odlučila tek sada da ode na pregled. Ovo su rezultati - štitasta žlezda je uobičajenog oblika, položaja i veličine koja lako ne homopene izohgene strukture sa modusima u lr veličine 0.84x0.53 cm i 1.07 ho, 58cm i dr 0.94x0.55 vadila je ponovo krv za tsh i tg. Molim Vas da mi objasnite šta ono znači i Vaše pretpostavke za lečenje.
Hvala.
Postoje postoje nodusi štitaste žlezde koji nisu posebno veliki i ne bi trebalo da svojom veličinom prave bilo kakve simptome. Ukoliko su hormoni ft4 i tsh u granicama normale nije potrebno lečenje, jer za noduse i nema medikamentozne terapije. Ukoliko rastu jedino definitivno rešenje je hirurška intervencija. Ultrazvučne kontrole 1-2 puta godišnje.
ass. dr Milena Velojić Golubović. Pozdrav
Nakon smrti oca 2000. godine i pri kraju fakulteta upao sam u depresiju. Lečenje je trajalo od 2000. - 2003. godine, nakon čega sam otišao na privremen rad u Rusiju. U periodu od 2003. do Decembra 2008. godine sve je poprilično bilo normalno i normalno sam funkcionisao. U Decembru 2008. godine napustio sam posao i osnovao privatnu firmu. Od tada opet počinju moji problemi. Inače, oni se ogledaju u tome što teško održavam koncentraciju, nemam mogućnost da stvari odradim kvalitetno i do kraja već napuštam na pola, nemam samopouzdanja, imam strah od telefona, strah kada razgovaram sa ljudima koji imaju autoritet, tada oni viču na mene a ja se zbunim u potpunosti i sav se unervozim. Obične životne stvari kao plaćanje računa, overavanje zdravstvene knjižice, izlazak sa prijateljima sam totalno zanemario, tako da više to i ne radim već samo sedim u stanu. Više nemam volje ni snage ni za šta. To se sve naravno odrazilo i na moje odnose sa suprugom. Nemam redovne seksualne odnose, ona oseća da nema podršku niti stabilnost koju očekuje od jednog muškarca. To nam polako ali sigurno razorava vezu. Mnogo sam neodlučan, često ne znam šta želim, stalno sam nervozan i napet, nemam snage da odem na rođendane, svadbe i veselja, a ako odem samo sedim i ćutim. Kao da postoji nešto što me blokira. Prestao sam da jedem, jedem jednom u dva dana i to na silu po malo. Izgubio sam oko 7kg od Decembra 2008. U Aprilu 2009. godine sam se javio kod psihijatra koji mi je postavio dijagnozu " disordo personae anxiousus ( evitans) f60. 6" i " disordo personae depedens - f60. 7". Prepisao mi je Seroxat od 20mg ujutru i Bromazepam 3mg 2x1 koji su samo donekle poboljšali situaciju. Molim za savet i Vaše mišljenje, jer sam strašno uplašen šta se može dogoditi, a sa ovakvim unutrašnjim pritiskom veoma teško živim i sve što je kvalitetno uništavam oko sebe. Molim, takođe, da ukoliko neko od ljudi koji čitaju Vaš sajt a imaju sličnu situaciju, da me kontaktiraju, da mi daju neki koristan savet, kako se iz svega izvući.
Hvala unapred.
Vaš problem jeste u ponovljenoj depresivnoj afektivnoj promeni, koja bi zahtevala lečenje, ali pre svega česte psihoterapijske seanse, naravno i uz primenu terapije, koja bi podrazumevala eventualnu izmenu ili dopunu dosadašnje. Sa psihoterapijom morate početi što pre jer mislim da ona daje najpoželjnije rezultate.
dr D. Krasić. Pozdrav
Posle razgovora sa psihijatrom i njegove procene dobijete odgovarajući tretman, koji može biti psihoterapija ili tretman odredjenim medikamentima.
Pozdrav
Posle porođaja carskim rezom i veoma teškim buđenjem iz anestezije boravila sam neko vreme u šok sobi a kasnije provela 13 dana u bolnici gde sam primala i transfuziju krvi. U tom periodu sam doživela napad panike i jedva sam se smirila pritom krijući od osoblja bolnice da mi ne oduzmu dete. Kada sam izašla iz bolnice nisam nikog htela da vidim često plačem i nemam volje nizašta, jedva obavljam kućne poslove i stalno sam umorna. Stalno razmišljam o mužu da me ne prevari da će da nađe devojku i da me ostavi. Prošlo je 6 meseci od porođaja ali kad se prisetim jeza me i strah stravičan obuzme. Muž mi govori kako imam postporođajnu depresiju i kako moram da idem kod psihijatra molim Vas za savet.
Hvala unapred.
Vi govorite o onome što je bilo i čega se prisećate. Nisam razumela da li osim onoga ranije, postoje smetnje i sada. Ako ih imate, trebalo bi da se ipak javite psihijatru u mestu upravo zbog sebe a i deteta i supruga. Odlazak psihijatru u početku jeste praćen napetošću i neprijatnošću, što kasnije nestaje i upravo postaje suprotno od tog.
dr D. Krasić. Pozdrav
Interesuje me koja je bolest za šifru F33.1?
Unapred hvala
Pod ovom šifrom se opisuje povratna depresivna epizoda umerene jačine.
dr D. Krasić. Pozdrav
Prikazano 67656-67660 od ukupno 94610 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke