Poštovana,
Htio bih Vas pitati nedavno ste mi predložili
tablete clarinase ili rinasek da pijem i da
produvavam uho. Ja već dugo te tablete tražim ali kod nas u bih izgleda da ih nema ne znam kako u glavnoj apoteci sam tražio obe vrste rekli su da nisu čuli za njih. Ako možete da mi kažete kakava je to
vrsta lijeka i da li postoje kod nas neke slične tablete koje bih ja mogao za to produvavanje da koristim.
Hvala unapred.
Poštovani,
Ne znam gde vi živite ali oba leka sadrže
pseudoefedrin "razlog zašto je to lek za vaš problem" dok je druga komponenta u oba leka
antihistaminik koji u Vašem slučaju nije važan. Suština je da pseudoefedrin nije registrovan u srbiji kao samstalan lek već samo u kombinaciji sa antihistaminicima ili ibuprofenom "
defrinol".
Pozdrav
Poštovana,
Imam
česte pojave angine. Sa uglavnim bolničkim lečenjem, jer druga mi ne pomažu. Trenutno mi je crveno grlo, bez bola. Predlažu mi
operaciju krajnika. Pa me interesuje kako izgleda operacija i da li je to najbolje rešenje? Inače nikada nisam imala takvih problema, tipično kao za dete, osim u poslednje dve godine.
Hvala unapred.
Poštovana,
Najverovatnije je operacija za Vas najbolje rešenje jer Vam to savetuju lekari koji Vas leče. Gnojne angine jesu češće u dečjem uzrastu ali prave problem i u odraslom životnom dobu.
Peritonzilarni abcesi su češći kod adraslih osoba. Operacija se radi u lokalnoj ili u opštoj anesteziji "neuporedivo bolja varijanta za pacijenta". U postoperativnom periodu se mora računati na
bolove prilikom gutanja hrane koji se rešavaju analgeticima. U svakom slučaju
zarastanje tonzilarnih loža traje oko 10 dana, ali je to krajnje individualno. U tom periodu se jede tečna i meka na hrana. Bolovi i zarastanje rana su krajnje individualni.
Pozdrav
Poštovani,
Imao sam
hockina morbus pre 14 godina, lečen je
kombinovanom terapijom citostatika i zračenja, sada je sve ok. Interesuju me posledice koje mogu da budu tj da imam?
Hvala unapred.
Poštovani,
Prvo, verovatno znate da je
hočkin smrtonosan ako se ne počne sa terapijom na vreme, takođe, to je jedna od retkih malignih bolesti koja je 100% izlečiva u početnim stadijumima. Nakon navedene terapije postoji povećan rizik od obolevanja od drugih malignih bolesti koje nemaju veze sa hočkinom (leukemije, karcinomi, sarkomi). Povećan rizik je čista statistika, treba da živite i da se ponašate sasvim normalno, bez ikakvih ograničenja, uostalom pobedili ste opaku bolest. Što se tiče mogućnosti zdravog potomstva nakon isprimane terapije šanse praktično nepostoje. Uglavnom osobe ostaju
sterilne ili je
genetski materijal značajno izmutirao.
Pozdrav
Poštovani doktore,
Ja sam upravo to i pitala: kako
sinove poštedeti uvlačenja u situacije koje im nisu primerene. Npr. kako reagovati kada otac pozove starijeg sina na razgovor i onda mu, uz
neizbežno nalivanje alkoholom, puna tri sata drži predavanje o tome kako sam ga pokrala. Ja sam sinu rekla da to nije trebao da sluša i da je trebalo da kaže ocu da se to njega i brata ne tiče a da otac pozove mene ako ima nešto da razjašnjava. Ali sam želela da me posavetujete kako da se postavim u takvim situacijama: ako im kažem da ne idu kod oca mogu da pomisle da im branim da se viđaju sa njim, a ovako ih on uvlači u blato u kojem se i sam valja. Dakle doktore, tražila sam savet a parole koje ste mi napisali znam napamet ali u stvarnom životu od njih slaba korist, verujte mi.
Hvala unapred.
Poštovana,
Našu prepisku shvatam kao način da ipak napraite
strategiju zaštite dece, a ne kao
puku konfrontaciju jer Vam se nije svideo odgovor. Ja i ne odgovaram na način koji treba po svaku cenu nekome da se svidi. Pošto izražavate dileme i nezadovoljstvo prema svim društvenim resursima, uključujući i moj odgovor, to je idealna situacija da se otvori forumska debata, pa Vas molim da svoj prvi komentar upišete ispod Vašeg prvog pitanja, što ću i ja učiniti, kako bi mogo da se prati kontinuitet a drugi korisnici stranice mogu da upišu svoj komentar. A sada da dam svoj završni komentar. Kada biste znali da će Vaša deca (za koje ne znam koliko imaju godina) biti izložena fizičkom maltretiranju u kontaktu sa bilo kim ili da znate da im je život ugrožen, šta bi ste učinili da ih zaštitite? Verujem da biste bili odlučni i da ne biste odustajali. Kakva je onda razlika kada je u pitanju psihičkog maltretiranja ako znate da je ishod "blato"? Onda je logi; no da reagujete podjednako. Imate presudu, podnetu krivičnu prijavu, mogućnost da angažujete centar za socijalni rad ili da centar prijavite ministarstvu zbog nečinjenja obaveza iz njhove nadležnosti. Zatim, sud Vam je na raspolaganju ponovo u slučaju traženja
zabrane pristupa deci, preinačenja odluke o vidjanju,
veštačenje ličnosti roditelja i sl. Tu su i nevladine organizacije, zaštitnici ljudskih prava, pa i štampa. Međutim, kontradikcije iz Vaših pisama govore da ne koristite resurse koje imate, već se oslanjate na one (porodične) čija je cena basnoslovna u emocionalnoj šteti. Evo primera iz Vaših pisama: ". Sve to se razvlači već mesecima. Stariji sin je išao da pita oca kada će da plati ono što duguje a otac je pozvao policiju zbog uznemiravanja. Moram još da dodam da sam, dok sam još bila u braku, jednom prilikom zvala policiju zbog muževljevog pijanstva. Samo me je interesovalo kako da savetujem decu da se ponašaju prema takvom ocu ali za sad nemamo taj problem jer deci, zgroženoj njegovim postupcima, trenutno ne pada na pamet da idu kod njega." u čemu su kontradikcije? Sin je (ne znamo koliko ima godina) doveden u poziciju da pita oca kada će platiti
alimentaciju koju je odredio sud na osnovu Vaše tužbe? Da li deca trebaju biti “uterivači dugova”, koje policija privodi, a da nisu odgovrna za bilo šta u šta su upletena? Zatim, zvali ste policiju jednom zbog maltretiranja, a onda stekli uverenje da je policija uvek neefikasna u pomoći. Mnogi zovu (i treba da zovu) policiju uvek kada se maltretiranje dešava i ne odustaju od prijave, što omogućava da se jasno postave granice u ponašanju osobe koja maltretira. I na kraju, dok ste vi jadikovali na institucije Vaš sin je doživeo loše iskustvo sa ocem koje uopšte nije bilo nužno. I sada im ne pada na pamet da idu kod oca koji ih maltretira. Otuda moja pitanja sa početka komentara. Da vas ne bi zbunio moj sadašnji odgovor sa pređašnjim u kome čak pominjem da vi pomognete ocu i deci da uspostave zdraviju relaciju, oni su povezani upravo jasnim granicama. Ako vi pomognete njihovom ocu (uz pomoć institucija) da nauči gde su jasne granice u ponašanju prema Vama i njima, onda će on možda biti jos više ljut na Vas, ali će najverovatnije naučiti kako da se civilizovanije ponaša prema Vama i njima. U suprotnom u tome će mu pomoći država, a to onda ni za koga nije prijatno. Na kraju, želim da Vas ohrabrim da budete uporni u nameri da postavite te nove granice. Kada sam napisao da niste prvi, to nisu fraze već svedočenja iz stvarnog života dece i roditelja koji su bili prinuđeni da preduzimaju korenite zahvate u interesu dece, a ja bio svedok toga (pa i savetodavac) moj ovakav i prethodni odgovori su sa istim ciljem,
zaštite prava dece. Strah je normalan pratilac, pogotovo ako ste traumatizovani prethodnim lošim ličnim iskustvima. Ali morate biti hrabriji i više verovati u pomoć i ne odustajati pogotovo ne uz zaključke da je jedno loše iskustvo znak da nema nikave pomoći. Želim Vam puno odlučnosti, hrabrosti i sreće.
Pozdrav
Poštovani,
Imam
Sykaode kvina, i
problem sa svinterom od Aprila kad je ibila opracija 4-5 pršljena - diskusa, upražnjvam fizioterapeutske vežbe tipa noge svijene karlica lagano u vis napinjanje trbušnjaka i stezanje zadnjice i slične. Da li i koliko vremena treba da se vrate u
normalu funkcije prnjenja bešike i debelog creva. Zahvalan Draško Jovanović ul. Milorada Gavrilovića br. 22, Beograd.
Hvala unapred.
Htio bih Vas pitati nedavno ste mi predložili tablete clarinase ili rinasek da pijem i da produvavam uho. Ja već dugo te tablete tražim ali kod nas u bih izgleda da ih nema ne znam kako u glavnoj apoteci sam tražio obe vrste rekli su da nisu čuli za njih. Ako možete da mi kažete kakava je to vrsta lijeka i da li postoje kod nas neke slične tablete koje bih ja mogao za to produvavanje da koristim.
Hvala unapred.
Ne znam gde vi živite ali oba leka sadrže pseudoefedrin "razlog zašto je to lek za vaš problem" dok je druga komponenta u oba leka antihistaminik koji u Vašem slučaju nije važan. Suština je da pseudoefedrin nije registrovan u srbiji kao samstalan lek već samo u kombinaciji sa antihistaminicima ili ibuprofenom " defrinol".
Pozdrav
Imam česte pojave angine. Sa uglavnim bolničkim lečenjem, jer druga mi ne pomažu. Trenutno mi je crveno grlo, bez bola. Predlažu mi operaciju krajnika. Pa me interesuje kako izgleda operacija i da li je to najbolje rešenje? Inače nikada nisam imala takvih problema, tipično kao za dete, osim u poslednje dve godine.
Hvala unapred.
Najverovatnije je operacija za Vas najbolje rešenje jer Vam to savetuju lekari koji Vas leče. Gnojne angine jesu češće u dečjem uzrastu ali prave problem i u odraslom životnom dobu. Peritonzilarni abcesi su češći kod adraslih osoba. Operacija se radi u lokalnoj ili u opštoj anesteziji "neuporedivo bolja varijanta za pacijenta". U postoperativnom periodu se mora računati na bolove prilikom gutanja hrane koji se rešavaju analgeticima. U svakom slučaju zarastanje tonzilarnih loža traje oko 10 dana, ali je to krajnje individualno. U tom periodu se jede tečna i meka na hrana. Bolovi i zarastanje rana su krajnje individualni.
Pozdrav
Imao sam hockina morbus pre 14 godina, lečen je kombinovanom terapijom citostatika i zračenja, sada je sve ok. Interesuju me posledice koje mogu da budu tj da imam?
Hvala unapred.
Prvo, verovatno znate da je hočkin smrtonosan ako se ne počne sa terapijom na vreme, takođe, to je jedna od retkih malignih bolesti koja je 100% izlečiva u početnim stadijumima. Nakon navedene terapije postoji povećan rizik od obolevanja od drugih malignih bolesti koje nemaju veze sa hočkinom (leukemije, karcinomi, sarkomi). Povećan rizik je čista statistika, treba da živite i da se ponašate sasvim normalno, bez ikakvih ograničenja, uostalom pobedili ste opaku bolest. Što se tiče mogućnosti zdravog potomstva nakon isprimane terapije šanse praktično nepostoje. Uglavnom osobe ostaju sterilne ili je genetski materijal značajno izmutirao.
Pozdrav
Ja sam upravo to i pitala: kako sinove poštedeti uvlačenja u situacije koje im nisu primerene. Npr. kako reagovati kada otac pozove starijeg sina na razgovor i onda mu, uz neizbežno nalivanje alkoholom, puna tri sata drži predavanje o tome kako sam ga pokrala. Ja sam sinu rekla da to nije trebao da sluša i da je trebalo da kaže ocu da se to njega i brata ne tiče a da otac pozove mene ako ima nešto da razjašnjava. Ali sam želela da me posavetujete kako da se postavim u takvim situacijama: ako im kažem da ne idu kod oca mogu da pomisle da im branim da se viđaju sa njim, a ovako ih on uvlači u blato u kojem se i sam valja. Dakle doktore, tražila sam savet a parole koje ste mi napisali znam napamet ali u stvarnom životu od njih slaba korist, verujte mi.
Hvala unapred.
Našu prepisku shvatam kao način da ipak napraite strategiju zaštite dece, a ne kao puku konfrontaciju jer Vam se nije svideo odgovor. Ja i ne odgovaram na način koji treba po svaku cenu nekome da se svidi. Pošto izražavate dileme i nezadovoljstvo prema svim društvenim resursima, uključujući i moj odgovor, to je idealna situacija da se otvori forumska debata, pa Vas molim da svoj prvi komentar upišete ispod Vašeg prvog pitanja, što ću i ja učiniti, kako bi mogo da se prati kontinuitet a drugi korisnici stranice mogu da upišu svoj komentar. A sada da dam svoj završni komentar. Kada biste znali da će Vaša deca (za koje ne znam koliko imaju godina) biti izložena fizičkom maltretiranju u kontaktu sa bilo kim ili da znate da im je život ugrožen, šta bi ste učinili da ih zaštitite? Verujem da biste bili odlučni i da ne biste odustajali. Kakva je onda razlika kada je u pitanju psihičkog maltretiranja ako znate da je ishod "blato"? Onda je logi; no da reagujete podjednako. Imate presudu, podnetu krivičnu prijavu, mogućnost da angažujete centar za socijalni rad ili da centar prijavite ministarstvu zbog nečinjenja obaveza iz njhove nadležnosti. Zatim, sud Vam je na raspolaganju ponovo u slučaju traženja zabrane pristupa deci, preinačenja odluke o vidjanju, veštačenje ličnosti roditelja i sl. Tu su i nevladine organizacije, zaštitnici ljudskih prava, pa i štampa. Međutim, kontradikcije iz Vaših pisama govore da ne koristite resurse koje imate, već se oslanjate na one (porodične) čija je cena basnoslovna u emocionalnoj šteti. Evo primera iz Vaših pisama: ". Sve to se razvlači već mesecima. Stariji sin je išao da pita oca kada će da plati ono što duguje a otac je pozvao policiju zbog uznemiravanja. Moram još da dodam da sam, dok sam još bila u braku, jednom prilikom zvala policiju zbog muževljevog pijanstva. Samo me je interesovalo kako da savetujem decu da se ponašaju prema takvom ocu ali za sad nemamo taj problem jer deci, zgroženoj njegovim postupcima, trenutno ne pada na pamet da idu kod njega." u čemu su kontradikcije? Sin je (ne znamo koliko ima godina) doveden u poziciju da pita oca kada će platiti alimentaciju koju je odredio sud na osnovu Vaše tužbe? Da li deca trebaju biti “uterivači dugova”, koje policija privodi, a da nisu odgovrna za bilo šta u šta su upletena? Zatim, zvali ste policiju jednom zbog maltretiranja, a onda stekli uverenje da je policija uvek neefikasna u pomoći. Mnogi zovu (i treba da zovu) policiju uvek kada se maltretiranje dešava i ne odustaju od prijave, što omogućava da se jasno postave granice u ponašanju osobe koja maltretira. I na kraju, dok ste vi jadikovali na institucije Vaš sin je doživeo loše iskustvo sa ocem koje uopšte nije bilo nužno. I sada im ne pada na pamet da idu kod oca koji ih maltretira. Otuda moja pitanja sa početka komentara. Da vas ne bi zbunio moj sadašnji odgovor sa pređašnjim u kome čak pominjem da vi pomognete ocu i deci da uspostave zdraviju relaciju, oni su povezani upravo jasnim granicama. Ako vi pomognete njihovom ocu (uz pomoć institucija) da nauči gde su jasne granice u ponašanju prema Vama i njima, onda će on možda biti jos više ljut na Vas, ali će najverovatnije naučiti kako da se civilizovanije ponaša prema Vama i njima. U suprotnom u tome će mu pomoći država, a to onda ni za koga nije prijatno. Na kraju, želim da Vas ohrabrim da budete uporni u nameri da postavite te nove granice. Kada sam napisao da niste prvi, to nisu fraze već svedočenja iz stvarnog života dece i roditelja koji su bili prinuđeni da preduzimaju korenite zahvate u interesu dece, a ja bio svedok toga (pa i savetodavac) moj ovakav i prethodni odgovori su sa istim ciljem, zaštite prava dece. Strah je normalan pratilac, pogotovo ako ste traumatizovani prethodnim lošim ličnim iskustvima. Ali morate biti hrabriji i više verovati u pomoć i ne odustajati pogotovo ne uz zaključke da je jedno loše iskustvo znak da nema nikave pomoći. Želim Vam puno odlučnosti, hrabrosti i sreće.
Pozdrav
Imam Sykaode kvina, i problem sa svinterom od Aprila kad je ibila opracija 4-5 pršljena - diskusa, upražnjvam fizioterapeutske vežbe tipa noge svijene karlica lagano u vis napinjanje trbušnjaka i stezanje zadnjice i slične. Da li i koliko vremena treba da se vrate u normalu funkcije prnjenja bešike i debelog creva. Zahvalan Draško Jovanović ul. Milorada Gavrilovića br. 22, Beograd.
Hvala unapred.
To je relativno. Kod svake osobe je drugačije, funkcija se vraća postepeno.
Pozdrav
Prikazano 67136-67140 od ukupno 94667 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke