Moj sin ima 19 god. Imao je jednu dužu i nekoliko kraćih veza sa devojkama. Nedavno mi je rekao da ima vezu sa dečakom. Napominjem da je uvek dobijao sta god poželi i da veoma želi da bude poseban, ˝in˝ ili ˝cool˝, kako on to kaze. Da li ta veza može da bude rezultat jos jednog njegovog hira? Kome da se obratim za pomoć ili da li da ga vodim na neke razgovore ?
Poštovana,
Lepo ste primetili da to može da bude samo hir ali može da bude i neka vrsta eksperimenta, gde se preispituje sopstvena seksualnost.
Bilo kako bilo to nije ništa strašno. Jedino na šta bi kao majka trebalo da obratite pažnju, jeste seksualno iskorišćavanje. Raspitajte se ko je partner vašeg sina, koliko godina ima, čime se bavi... Jer su homoseksulane grupe rizične i podložne manipulaciji, iskorišćavanju i zloupotrebi.
Možete se obratiti psihijatru u Kliničkom centru (u vašem gradu) ili privatno kod psihijatara, psihologa ili psihoterapeuta.
Imam bebu od 40 dana. Trudnoća se desila spontano jer još uvek nismo planirali bebu a već imamo jedno dete. U toku trudnoće sve je bilo u redu. Nakon rodjenja deteta počela sam da se osećam loše. Naime, nemam nikakv osećaj prema bebi, nemam radosti u sebi i osećam prazninu i neraspoloženje. Nemem interesovanja ni za stvari kojima sam se ranije zanimala, na primer. odlazak kod frizera, kupovina garderobe, itd. Ne znam šta da radim, teško mi je.
Poštovana,
Iz priloženog vidim da imate veliku patnju u sebi i da Vam je veoma teško. Nakon pročitanog, mogu da Vam kažem, da se to stanje povremeno javlja kod majki sa malom decom i niste jedini niti drugačiji zbog toga. Ne mogu da tvrdim ali samo pretpostavljam da možda se radi o post porodjajnoj depresiji. U svakom slučaju otidjite do psihijatra u Vašem gradu i sa njim možete porazgovarati, to je odličan početak. Siguran sam da Vam može pomoći. Znajte, niste ni prvi ni jedini kome se to dešava tako da rešenja ima.
Kao prvi korak obratite se lekaru, psihijatru ili psihoterapeutu za pomoć.
Postovani, imam 32 god. 5 god. U skladnom braku jos uvek nemam decu, radim, nisam isla kod doktora, ne lecim se od nikakvih bolesti. Raspolozenje mi se stalno menja, cesto sam nervozna, tuzna, zatvorena sam osoba, osecam umor svaki dan fizicki i psihicki, sve u svemu osecam se lose vrlo cesto da naznacim imam 20-ak kg viska interesuje me da li je to depresija i jos da naznacim da stalno nesto brojim ograde, drvece, linije na putu, prozore na zgradama. . . . To brojanje traje jako dugo mislim da sam u osnovnoj skoli pocela sa tim. Sve u svemu normalno funkcionisem ali bez energije ipak imam 32 god. Trebalo bi da sam "puna zivota" to traje a vremenom se pojacava oko 4 god. Hvala unapred na odgovoru (i jos nesto predpostavljam da u med. Postoji naziv za to moje brojanje pa ako mozete i na to da odg.)
Poštovana, Prvo ću vam odgovoriti na poslednje pitanje, da, postoji naziv za za takav neurotski poremećaj i zove se opsesivnost. Da bi se to moglo nazvati opsesivno kompulzivnim poremećajme moralo bi da ispuni određene kriterijume koji se nalaze u icd 10 priručniku.
to što brojite nije dovoljan kriterijum da bi se odredila dijagnoza, pa shodno tome bi morali da odedte do psihodijagnostičara ili psihijatra kako bi se to tačno utvrdilo da li postoji neki poremećaj. To se radi kroz određene testove i intervju.
odgovor na vaše prvo pitanje smatram da je sadržano u prvom mom odgovoru. Da bi govorili o depresiji potrebno je da porazgovarate sa psihijatrom ili psihoterapeutom.
spomenuli ste česte promene raspoloženja, gubitak volje, to su sve neki od simptoma za određene neurotske poremećaje, tako da vam je moj savet da odvojite malo vremena za sebe i odete do državne klinike i porazgovarate sa stručnim licem. Smatram da je to dobar početak da počnete na rešavanju problema.
Postovani, od svoje sedme godine imam problema sa ponasanjem. Tada jos nisam znala da objasnim svoje strahove (otvoreni prostor, guzva, depresivnost) , da bi u 15oj godini to sve kulminiralo i tada zapocelo lecenje. U pocetku su to bili sedativi tipa lexilium, demetrin koje sam pila po potrebi, da bi sa 30god, pocelo lecenje ksalolom, flunirinom uz dijagnozu anksiozna depresija. Lekove od tada redovno uzimam i nisam imala problema sa fobijama, ali u zadnjih godinu dana imam izrazene probleme vezane za agresivnost. Tacnije, prvo sam mislila da je vezano za menstrualni ciklus, jer se uglavnom tada manifestovalo u vidu napada nekontrolisanog besa, placa, a zatim tuge. Medjutim u zadnje vreme bes je postao toliko izrazen, da osim ljutnje, psovki i grdnje cesto mi se desava da imam zelju da nekoga tucem, sto je i rezultovalo time da sam se par puta potukla. Izostavila sam da kazem, a mislim d je veoma bitno, da sam problem sa besom imala i kao mala, i da sam se samopovredjivala (sekla se ziletom, gasila opusak na telo. .) , sto mi cesto i sada pada na pamet. Zavrsila sam vaspitacku skolu, radim kao menadzer u firmi, imam dve cerke od 17 i 13 god i razvedena sam od pre 4 godine. Imam stalnu vezu vec 3 godine, ali problem sa agresivnoscu ozbiljno ugrozava moju porodicu, moj posao, vezu. Odlazim kod psihologa redovno, lekove mi psihijatar nije promenuo, ali se plasim da je ovo sada vec ozbiljno jer se blizim menopauzi. Neznam vise kako da resim ovaj problem i s toga vas molim za odgovor i pomoc. Unapred zahvalna, lena
Poštovana, Niste naveli koju terapiju uzimate i da li redovno odlazite kod psihijatra a psihologa zamolite da vam uradi psihološko testiranje drdušanka petrović privatna praksa petrović Pozdrav
Postovana dr. , vec 20 godina se borim sa napadima panike i agorafobijom. Ranije je bilo mnogo gore nego sada, ali sam uvek bila pod terapijom. Pila sam zoloft i rivotril, a sada pijem seroxat 1/2 tablete od 20mg i rivotril 3x1/4 od 2mg. Imam dete od 17 godina iz prvog braka, a pre godinu dana sam se ponovo udala i u svojih 38 godina rodila divnog decaka koji sada ima 4 meseca. U pocetku sam ga sisala, medjutim kako su se posle porodjaja napadi panike vratili u punom intezitetu, na moju veliku zalost, morala sam da prekinem da ga sisam i da pocnem sa lekovima. Zivim sa covekom koji nije los, samo voli da slaze na sitnicama, a ja laz ne podnosim, pa samim tim imamo problem. Takodje je i losa komunikacija izmedju nas, osim oko bebe, tu gotovo da jedino funkcionisemo. Mislim da smo se oboje odlucili na ovaj brak da ne bi ostali sami, jer je i on razveden ali nema dece iz prvog braka. Bebu sam rodila jer volim decu i tako sam zelela te se zbog toga nikako ne kajem. Moj problem je sto ovaj prelepi nov stan koji imamo ne mogu da prihvatim kao svoj dom, stalno trcim sa decom kod majke, sto zbog straha, sto onako. . . Da osetim toplinu doma. Bojim se noci, lose mi je kada se beba probudi. . . Bojim se dana, znam da mi je ovde mesto, a ja nisam tu, uglavnom. I kada ostanem u stanu nekako se svrazam, ne nalazim nikakvu zanimaciju te puno radim, mada mislim da se vrtim u krug. Zaposlena sam, pa se vec sada plasim povratka na posao, kao da je taj deo moga zivota miljama daleko od mene. Napominjem i da sam oduvek zivela u kuci sa dvoristem, a ovaj nas stan nema cak ni terasu. . . Gusi me ovde. . . Stan ili brak ili ja samu sebe??? Ne znam. . . Trebalo bi mi vase misljenje. . . Kako stvoriti topao dom u mom slucaju? Mnogo vam hvala unapred
Poštovana, Mišljenja sam da bi trebalo da imate redovne posete i tretmane ko psihijatra kako bi ste stvorili nove modele ponašanja. Oni će vam omogućiti da realizujete atmosferu toplog doma. Dr dušanka petrović privatna praksa petrović Pozdrav
Lepo ste primetili da to može da bude samo hir ali može da bude i neka vrsta eksperimenta, gde se preispituje sopstvena seksualnost.
Bilo kako bilo to nije ništa strašno. Jedino na šta bi kao majka trebalo da obratite pažnju, jeste seksualno iskorišćavanje. Raspitajte se ko je partner vašeg sina, koliko godina ima, čime se bavi... Jer su homoseksulane grupe rizične i podložne manipulaciji, iskorišćavanju i zloupotrebi.
Možete se obratiti psihijatru u Kliničkom centru (u vašem gradu) ili privatno kod psihijatara, psihologa ili psihoterapeuta.
Pozdrav
Iz priloženog vidim da imate veliku patnju u sebi i da Vam je veoma teško. Nakon pročitanog, mogu da Vam kažem, da se to stanje povremeno javlja kod majki sa malom decom i niste jedini niti drugačiji zbog toga. Ne mogu da tvrdim ali samo pretpostavljam da možda se radi o post porodjajnoj depresiji.
U svakom slučaju otidjite do psihijatra u Vašem gradu i sa njim možete porazgovarati, to je odličan početak. Siguran sam da Vam može pomoći. Znajte, niste ni prvi ni jedini kome se to dešava tako da rešenja ima.
Kao prvi korak obratite se lekaru, psihijatru ili psihoterapeutu za pomoć.
Pozdrav
Prvo ću vam odgovoriti na poslednje pitanje, da, postoji naziv za za takav neurotski poremećaj i zove se opsesivnost. Da bi se to moglo nazvati opsesivno kompulzivnim poremećajme moralo bi da ispuni određene kriterijume koji se nalaze u icd 10 priručniku.
to što brojite nije dovoljan kriterijum da bi se odredila dijagnoza, pa shodno tome bi morali da odedte do psihodijagnostičara ili psihijatra kako bi se to tačno utvrdilo da li postoji neki poremećaj. To se radi kroz određene testove i intervju.
odgovor na vaše prvo pitanje smatram da je sadržano u prvom mom odgovoru. Da bi govorili o depresiji potrebno je da porazgovarate sa psihijatrom ili psihoterapeutom.
spomenuli ste česte promene raspoloženja, gubitak volje, to su sve neki od simptoma za određene neurotske poremećaje, tako da vam je moj savet da odvojite malo vremena za sebe i odete do državne klinike i porazgovarate sa stručnim licem. Smatram da je to dobar početak da počnete na rešavanju problema.
s poštovanjem
žarko
Pozdrav
Niste naveli koju terapiju uzimate i da li redovno odlazite kod psihijatra a psihologa zamolite da vam uradi psihološko testiranje drdušanka petrović privatna praksa petrović
Pozdrav
Mišljenja sam da bi trebalo da imate redovne posete i tretmane ko psihijatra kako bi ste stvorili nove modele ponašanja. Oni će vam omogućiti da realizujete atmosferu toplog doma. Dr dušanka petrović privatna praksa petrović
Pozdrav
Prikazano 491-495 od ukupno 2358 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke