Moj brat ima 50 godina. Od drugog jula 2007 godine bio je nekoliko puta na bolničkom lečenju
na psihijatriji u Subotici. Data je dijagnoza: F23.3 SY Interpretatis, G30 Dementio in morbo alzheimeri,
aethyulismus u apstinenciji.
Posle snimanja glave (CT) kod neurologa dijagnoza: Kortikalna moždana atrofija.
Lekovi koje uzima: Rivoltril, Risar, Exalon (aricept ili asnal), bensedin i ponekad leponex.
Njegovo stanje se ne stablizuje, ima ukočenost udova, sporost, mucanje, gubi na kilaži, konfuzan je
ne može da se brine o sebi - zaboravlja.
Najgore od svega je psihoza podizanja telefonske slusalice i razgovor sam samim sobom (poslednji tri
godine je radio kao portir)
Moja pitanja su sledeća:
1. Da li je moguće da je demencija nastala kao posledica alkohola
2. Otac nam je umro sa 54 godine od infarkta, isto je pio, ali nije imao demenciju, a kažu da je to nasledno
ili nije?
3. Da li je ovo puno lekova od jednom i da li zbog toga gubi na težini ili je to posledica
napredovanja bolesti
.
Očajni smo, jer smo bili kod više lekara i uglavnom nam otvoreno kažu da će morati u dom za negu.
Ne sluša radio, ne gleda TV, ništa ga ne može zainterosvati, kao da gubi kontakt svetom.
Unapred
zahvalna,
mladja sestra.
Poštovana,
demenca je bolest koja nije uzrokovana jednim faktorom. Sigurno je da je alkoholizam doprineo u nastanku demence, ali nije jedini odgovoran. U nastanku svake bolesti u psihijatrioji igraju ulogu biološki, sociološki i psihološki faktori. Tek njihova kombinacija dovodi do izbijanja neke bolesti.
Lekova nema mnogo, toliko je potrebno, jer psihijatar koji prati pacijenta ima najbolje uvida u to, kako se pacijent treba lečiti.
Srdačno,
Dr Dragana Krasić
Tretiran sam antidepresivom, paroksetin i to u bolničkim uslovima, posle pojave hipomanije, antidepresiv mi je ukinut, i pojačana mi je trapija sa prazinom, nakon toga što sam na moj zahtev tražio od mog psihijatra da mi se promeni terapija, zbog toga što sam postao bezvoljan, usporen, prestao sam i da govorim, nisam imao volju ni da popijem kafu ujutru, sav sam bio izubijan. Od maja meseca sam tretiran sa Asentrom, i dobro se osećam, povratila mi se volja.
Molio bih Vas da mi objasnite koja je razlika izmedju Paroksetina i Asentre i zašto me je prvi učinio ubrzanim (po mišljenju lekara, i to u bolničkim uslovima), a drugi mi je dobar i kakva je razlika izmedju ta dva antidepresiva.
Unapred zahvalan,
Vladimir iz Skoplja ...
Postovani, i jedan i drugi lek pripadaju antidepresivima i iz iste su grupe serotoninskih antidepresiva.Asentra ima genericko ime sertralin, paroksetin je sa tim generickim imenom.Radi se o podjednako dobrim antidepresivima, stim sto postoji i individualni odgovor,
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Poštovana,
Imam 30 god i već 2 meseca imam razne tegobe, zbog kojih sam išao na preglede kod interniste, kardiologa, oftamologa. Naime, počelo je jednog jutra sa visokim pritiskom od 160/100 i ubraznim lupanjem srca i oblivanjem hladnog znoja. Nastavilo se u narednim danima kao osećaj da ću se onesvestiti, neka napetost izmedju stomaka i grudi, plitko otežano disanje, hladan znoj, strah od umiranja...
Išao sam kod interniste na pregled, snimao EKG, celokupan internistički pregled, biohemijske analize, merila mi je pritisak, nosio sam i holter EKG 24 sata, gde je kardiolog ustanovio da nema potrebe za terapijom i na kraju mi je internista sve to pripisao anksioznosti i uputila na psihologa.
Tegobe i dalje imam, pojačale su se sa nekom depresivnošću, nesanicom, teško zaspim, ponekad do ranih jutarnjih sati, a onda se dodatno i iznerviram, jer ustajem rano zbog posla, pijem bensedine da bih zaspao, kad spavam i to je isprekidano...
Nemam nikakve bolove ni oko srca, ni u grudima ni u glavi... samo taj neprijatan osećaj da ću se onesvestiti, neka lelujavost, nije ni vrtoglavica, ni nesvestica klasična, nemam gubitke vida ni svesti... jednostavno, samo talas odjednom, kao da nešto nije u redu, i onda mi klečaju kolena i kao napetost u stomaku i hladan znoj... i prodje posle par minuta..
Na sreću, tegobe nisu svakodnevne, uzastopne, ima dana i bez njih ali me jako uplaše, kada se pojave, naročito taj osećaj lelujanja u glavi, hladan znoj, ubrzano lupanje srca…
Zamolio bih Vas za Vaše mišljenje. Radim posao u dosta stresnim uslovima, a i životni uslovi nisu ništa manje stresni, pa ako mislite da bi mogli da mi nekako pomognete, bio bih Vam zahvalan
Postovani,mogu da Vam pomognem,ali nisam sigurna da je ovo taj put.Imate problem koji je ispoljen navedenim simptomima a koji se zove anksiozno-depresivni poremecaj.Potrebno je da se obratite psihijatru u mestu zbog upotrebe odgovarajuce terapije,kako lekovima tako i psihiterapijom
Srdacni
Dr Dragana Krasic
Poštovani,
Evo kao laik, ali uz mnogo čitanja, došla sam do zaključka da je moja majka anksiozna i da pati od napada panike. Napadi su sada češći nego ranije i predpostavljam da je inicijalna kapisla ovo zimsko vreme, padanje mraka ranije, jer je majka još i klaustofobična. Ima napade gušenja, gubi dah, suše joj se usta, javlja se potreba da odlazi češće u toalet, lupanje srca, uznemirenost, osećaj pritiska u glavi, kao da će eksplodirati…Često sanja da je neko zatvara u prostoriju bez prozora, sa zmijama, pa se naglo u strahu i panici budi. Napadi su češći u popodnevnim časovima.
Inače majka, po mom mišljenju nije žena koja je izložena stresu. Penzioner je, živi materialno u obezbedjenim uslovima, mi deca smo se pre 10-tak godina odvojile, živimo blizu roditelja, redovno ih posećujemo. Dakle, u pitanju je jedan harmoničan život i porodična atmosfvera, a otac i majka imaju lep brak. Možda, jedino, što otac i dalje radi, pa je majka poprilično preko nedelje, sama, do 08-17h.
Konsultovali smo neuropsihijatra koji je kao terapiju dao:
- ujutru i popodne Bromazepan od 3mg
- Lorazepan uveče pred spavanje od 1m
Citala sam da je ovo tradicionalan vid lečenja paničnih napada i da savremena terapija danas preporučuje antidepresive (seratonim) kao rešenje ovim problemima. Negde mi je to potpuno logično, jer ova data terapija nema apsolutno nikakvog efekta.
Majka je razumna i obrazovana žena i dosta smo se zajedno informisale o ovome. Dakle, da se od toga ne umire, da može da se kontroliše, da ne sme stalno da misli o tome, da mora da ima neku zanimaciju koja će joj prijati itd. Majka inače ima 65 godina, i po njenim rečima prvi napad imala je s dolaskom menopauze (prilično rano oko 43-45).
Interesuje me Vaše mišljenje o antidepresivima kao terapiji i uopšte saveti kako da se izborimo sa ovim problemom.
Najlepše hvala na odgovoru.
Postovana,radi se o panicnom poremecaju ,koji se moze javiti i mnogo ranije u zivotu, cak i u decjem uzrastu.Kod Vase majke je problem nastao verovatno sa hormonskim zbivanjima i propratnim depresivnim rasolozenjima u tom periodu zivota.Preporucujem odlazak psihijatru,upotrebi antidepresiva(sertralin) i psihoterapiju.Sigurno bez adekvatnog lecenja nece joj biti bolje,naprotiv moze se stanje produbiti i uvestu u potpunu socvijalnu imobilizaciju
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Poštovana,
Često imam problem sa snom. Naporo radm, svakog dana putujem do posla 50km, osećam premor, strah kad ne zaspim ubrzo posto se smestim u udobnu postelju. Pijem povremeno čaj od kantariona, majčine dušice ili vranilovu trava. Ne pušim, ne pijem kafu popodne, ne jedem tešku hranu i imam 32god. Kupila sam masku s magnetima za oči koja mi valjda pomaze, ali me i dalje strah da jednostavno ne mogu da se zaspim blagovremeno pa se samim tim ne naspavam i nemogu sve dnevne obaveze da završim. Panika me hvata kad shvatim da dan traje samo 24h. i da je nemoguće da sve stignem za tako kratko vreme. Moji prijatelji primećuju da mi je život "kao na trkačkoj stazi",ali ja jednostavno imam milion obaveza i sve to moram sama. Od lekova sam probala samo PERSEN forte. Da li postoji neki lek koji bi me opusatio a koji bi pila samo po potrebi i koji ne izaziva zavisnost.
Da li imate neki savet kako da se odmorim, naspavam?
Unapred hvala
Postovana,sami ste zakljucili kao i Vasa okolina da zivite preterano brzim tempom.Dnevno uznemirenje je nemoguce iskljuciti tokom noci.Mi ipak imamo emocije koje se ne mogu iskljuciti i zaci na pocinak poput sunca.One nastavljaju jos intenzivnije da funkcionisu nocu,putem sna i putem telesne simptomatologije uznemirenja koja dovodi do budnosti.Lekovi za smirenje dovode do resenja,ali kratkotrajno.Probl;em treba resiti sustinski,a ne simptomatski.Da li se i relaksirate,koliko vremena imate za sopstvena uzivanja?Razmislite,eventualno posetite psihoterapeuta
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Moj brat ima 50 godina. Od drugog jula 2007 godine bio je nekoliko puta na bolničkom lečenju na psihijatriji u Subotici. Data je dijagnoza: F23.3 SY Interpretatis, G30 Dementio in morbo alzheimeri, aethyulismus u apstinenciji. Posle snimanja glave (CT) kod neurologa dijagnoza: Kortikalna moždana atrofija. Lekovi koje uzima: Rivoltril, Risar, Exalon (aricept ili asnal), bensedin i ponekad leponex. Njegovo stanje se ne stablizuje, ima ukočenost udova, sporost, mucanje, gubi na kilaži, konfuzan je ne može da se brine o sebi - zaboravlja. Najgore od svega je psihoza podizanja telefonske slusalice i razgovor sam samim sobom (poslednji tri godine je radio kao portir)
Odgovoreno: 30. 11. 2008.Moja pitanja su sledeća: 1. Da li je moguće da je demencija nastala kao posledica alkohola 2. Otac nam je umro sa 54 godine od infarkta, isto je pio, ali nije imao demenciju, a kažu da je to nasledno ili nije? 3. Da li je ovo puno lekova od jednom i da li zbog toga gubi na težini ili je to posledica napredovanja bolesti . Očajni smo, jer smo bili kod više lekara i uglavnom nam otvoreno kažu da će morati u dom za negu. Ne sluša radio, ne gleda TV, ništa ga ne može zainterosvati, kao da gubi kontakt svetom.
Unapred zahvalna,
mladja sestra.
Poštovana,
demenca je bolest koja nije uzrokovana jednim faktorom. Sigurno je da je alkoholizam doprineo u nastanku demence, ali nije jedini odgovoran. U nastanku svake bolesti u psihijatrioji igraju ulogu biološki, sociološki i psihološki faktori. Tek njihova kombinacija dovodi do izbijanja neke bolesti. Lekova nema mnogo, toliko je potrebno, jer psihijatar koji prati pacijenta ima najbolje uvida u to, kako se pacijent treba lečiti.
Srdačno,
Dr Dragana Krasić
Tretiran sam antidepresivom, paroksetin i to u bolničkim uslovima, posle pojave hipomanije, antidepresiv mi je ukinut, i pojačana mi je trapija sa prazinom, nakon toga što sam na moj zahtev tražio od mog psihijatra da mi se promeni terapija, zbog toga što sam postao bezvoljan, usporen, prestao sam i da govorim, nisam imao volju ni da popijem kafu ujutru, sav sam bio izubijan. Od maja meseca sam tretiran sa Asentrom, i dobro se osećam, povratila mi se volja.
Odgovoreno: 30. 11. 2008.Molio bih Vas da mi objasnite koja je razlika izmedju Paroksetina i Asentre i zašto me je prvi učinio ubrzanim (po mišljenju lekara, i to u bolničkim uslovima), a drugi mi je dobar i kakva je razlika izmedju ta dva antidepresiva.
Unapred zahvalan,
Vladimir iz Skoplja ...
Postovani, i jedan i drugi lek pripadaju antidepresivima i iz iste su grupe serotoninskih antidepresiva.Asentra ima genericko ime sertralin, paroksetin je sa tim generickim imenom.Radi se o podjednako dobrim antidepresivima, stim sto postoji i individualni odgovor, Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovana,
Odgovoreno: 25. 11. 2008.Imam 30 god i već 2 meseca imam razne tegobe, zbog kojih sam išao na preglede kod interniste, kardiologa, oftamologa. Naime, počelo je jednog jutra sa visokim pritiskom od 160/100 i ubraznim lupanjem srca i oblivanjem hladnog znoja. Nastavilo se u narednim danima kao osećaj da ću se onesvestiti, neka napetost izmedju stomaka i grudi, plitko otežano disanje, hladan znoj, strah od umiranja... Išao sam kod interniste na pregled, snimao EKG, celokupan internistički pregled, biohemijske analize, merila mi je pritisak, nosio sam i holter EKG 24 sata, gde je kardiolog ustanovio da nema potrebe za terapijom i na kraju mi je internista sve to pripisao anksioznosti i uputila na psihologa. Tegobe i dalje imam, pojačale su se sa nekom depresivnošću, nesanicom, teško zaspim, ponekad do ranih jutarnjih sati, a onda se dodatno i iznerviram, jer ustajem rano zbog posla, pijem bensedine da bih zaspao, kad spavam i to je isprekidano... Nemam nikakve bolove ni oko srca, ni u grudima ni u glavi... samo taj neprijatan osećaj da ću se onesvestiti, neka lelujavost, nije ni vrtoglavica, ni nesvestica klasična, nemam gubitke vida ni svesti... jednostavno, samo talas odjednom, kao da nešto nije u redu, i onda mi klečaju kolena i kao napetost u stomaku i hladan znoj... i prodje posle par minuta.. Na sreću, tegobe nisu svakodnevne, uzastopne, ima dana i bez njih ali me jako uplaše, kada se pojave, naročito taj osećaj lelujanja u glavi, hladan znoj, ubrzano lupanje srca…
Zamolio bih Vas za Vaše mišljenje. Radim posao u dosta stresnim uslovima, a i životni uslovi nisu ništa manje stresni, pa ako mislite da bi mogli da mi nekako pomognete, bio bih Vam zahvalan
Postovani,mogu da Vam pomognem,ali nisam sigurna da je ovo taj put.Imate problem koji je ispoljen navedenim simptomima a koji se zove anksiozno-depresivni poremecaj.Potrebno je da se obratite psihijatru u mestu zbog upotrebe odgovarajuce terapije,kako lekovima tako i psihiterapijom Srdacni Dr Dragana Krasic
Poštovani,
Odgovoreno: 24. 11. 2008.Evo kao laik, ali uz mnogo čitanja, došla sam do zaključka da je moja majka anksiozna i da pati od napada panike. Napadi su sada češći nego ranije i predpostavljam da je inicijalna kapisla ovo zimsko vreme, padanje mraka ranije, jer je majka još i klaustofobična. Ima napade gušenja, gubi dah, suše joj se usta, javlja se potreba da odlazi češće u toalet, lupanje srca, uznemirenost, osećaj pritiska u glavi, kao da će eksplodirati…Često sanja da je neko zatvara u prostoriju bez prozora, sa zmijama, pa se naglo u strahu i panici budi. Napadi su češći u popodnevnim časovima. Inače majka, po mom mišljenju nije žena koja je izložena stresu. Penzioner je, živi materialno u obezbedjenim uslovima, mi deca smo se pre 10-tak godina odvojile, živimo blizu roditelja, redovno ih posećujemo. Dakle, u pitanju je jedan harmoničan život i porodična atmosfvera, a otac i majka imaju lep brak. Možda, jedino, što otac i dalje radi, pa je majka poprilično preko nedelje, sama, do 08-17h. Konsultovali smo neuropsihijatra koji je kao terapiju dao: - ujutru i popodne Bromazepan od 3mg - Lorazepan uveče pred spavanje od 1m Citala sam da je ovo tradicionalan vid lečenja paničnih napada i da savremena terapija danas preporučuje antidepresive (seratonim) kao rešenje ovim problemima. Negde mi je to potpuno logično, jer ova data terapija nema apsolutno nikakvog efekta. Majka je razumna i obrazovana žena i dosta smo se zajedno informisale o ovome. Dakle, da se od toga ne umire, da može da se kontroliše, da ne sme stalno da misli o tome, da mora da ima neku zanimaciju koja će joj prijati itd. Majka inače ima 65 godina, i po njenim rečima prvi napad imala je s dolaskom menopauze (prilično rano oko 43-45). Interesuje me Vaše mišljenje o antidepresivima kao terapiji i uopšte saveti kako da se izborimo sa ovim problemom.
Najlepše hvala na odgovoru.
Postovana,radi se o panicnom poremecaju ,koji se moze javiti i mnogo ranije u zivotu, cak i u decjem uzrastu.Kod Vase majke je problem nastao verovatno sa hormonskim zbivanjima i propratnim depresivnim rasolozenjima u tom periodu zivota.Preporucujem odlazak psihijatru,upotrebi antidepresiva(sertralin) i psihoterapiju.Sigurno bez adekvatnog lecenja nece joj biti bolje,naprotiv moze se stanje produbiti i uvestu u potpunu socvijalnu imobilizaciju Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovana,
Odgovoreno: 24. 11. 2008.Često imam problem sa snom. Naporo radm, svakog dana putujem do posla 50km, osećam premor, strah kad ne zaspim ubrzo posto se smestim u udobnu postelju. Pijem povremeno čaj od kantariona, majčine dušice ili vranilovu trava. Ne pušim, ne pijem kafu popodne, ne jedem tešku hranu i imam 32god. Kupila sam masku s magnetima za oči koja mi valjda pomaze, ali me i dalje strah da jednostavno ne mogu da se zaspim blagovremeno pa se samim tim ne naspavam i nemogu sve dnevne obaveze da završim. Panika me hvata kad shvatim da dan traje samo 24h. i da je nemoguće da sve stignem za tako kratko vreme. Moji prijatelji primećuju da mi je život "kao na trkačkoj stazi",ali ja jednostavno imam milion obaveza i sve to moram sama. Od lekova sam probala samo PERSEN forte. Da li postoji neki lek koji bi me opusatio a koji bi pila samo po potrebi i koji ne izaziva zavisnost.
Da li imate neki savet kako da se odmorim, naspavam?
Unapred hvala
Postovana,sami ste zakljucili kao i Vasa okolina da zivite preterano brzim tempom.Dnevno uznemirenje je nemoguce iskljuciti tokom noci.Mi ipak imamo emocije koje se ne mogu iskljuciti i zaci na pocinak poput sunca.One nastavljaju jos intenzivnije da funkcionisu nocu,putem sna i putem telesne simptomatologije uznemirenja koja dovodi do budnosti.Lekovi za smirenje dovode do resenja,ali kratkotrajno.Probl;em treba resiti sustinski,a ne simptomatski.Da li se i relaksirate,koliko vremena imate za sopstvena uzivanja?Razmislite,eventualno posetite psihoterapeuta Srdacno Dr Dragana Krasic
Prikazano 1966-1970 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke