Postovani,
Imam 20 god.
brinu me moji strahovi... Bojim se mraka, nepoznatih ljudi, pasa, vode, smrti, vožnje kolima, mostova, nesreća... Kada šetam ulicom sa svojim sinom strah me je da će mi ga neko oteti, kada sam sama u kući plašim se da će neko u nju provaliti i silovati me, kada plivam u panici sam jer mislim da ću se udaviti, kada prelazimo preko reke kolima mislim da cemo upasti i udaviti se... U glavi mi se vrzmaju razne slike, npr. gubitak drage osobe, saobraćajna nesreća u kojoj svi ginemo, manijaci me napadaju... Da li je moguće da su uzrok mojih strahova horor, i ostali +strašni+ filmovi, koje sam gledala kao mala pored svojih roditelja? Ili možda traume iz detinjstva kada me je napao manijak u parku i sl.? Kome da se obratim za pomoć?
Hvala u napred...
Poštovana, neophodno je da se obratite stručnom licu u mestu u kome živite. Već navedeno je dovoljno da se shvati kako se loše osećate i da Vam je neophodna pomoć. Ovakva osećanja i misli čine Vaš život nekvalitetnim kako za sebe tako i za druge, a vi ste već odgovorni pred svojim detetom kome trebate hrabri i zdravi.
Srdačno
Dr. Dragana Krasić
Poštovana doktorko,
Pre 3 meseca imala sam
namerni pobačaj poodmakle trudnoće iz medicinskih razloga. Iako dete nije bilo poželjno, sam pobačaj je za mene bio jedno izuzetno traumatično iskustvo. Vernik sam i sada osećam ogromnu grižu savesti bez obzira na razloge koji su me naveli na ovako nešto. Osećam veliki strah i ne prođe ni jedan dan a da u sećanju ne oživim ovaj događaj. Da li mislite da je ova rana još uvek sveža i zato tako
mnogo boli i kako da se izborim sa ovim jer misim da nije normalno da se stalno vraćam na nešto što više ne mogu da promenim, a ne dozvoljava mi da svoj život nastavim dalje.
Unapred Vam hvala na odgovoru.
Poštovana, suština je da je pokrenuta depresivna pozicija i osećanje koje naslovljavate problemom koji opravdava takvo stanje. Imate uvid u situaciju, jasno Vam je da nešto što je prošlo se ne može promeniti. Ali to se uvek dešava kada se čovek i oseća nemoćno pa se uvezuje za situacije koje su okončane, nose razumljivi emotivni naboj a neizmenjive su. Posetite psihijatra, popričajte o problemu, pa će te se dogovoriti kako dalje.
Srdačno
Dr. Dragana Krasić
molim Vas da mi odgovorite. Imam 25 godina i pre 5 godina sam počela osjećati simptome kao što su lupanje srca, drhtanje ruku, glave i tela u situacijama kada sam izložena promatranju drugih ljudi. Moja dijagnoza je f 40. 1 i po preporuci psihijatra koristim seroxat 30 mg dnevno već dva meseca i ksalol 0. 25 mg p. P. Uz psihoterapiju ali problemi su i dalje prisutni. Pre seroxata sam koristila zoloft a zatim flunisan koji mi takođe nisu pomogli. Molim Vas da mi kažete Vaše mišljenje, jer sam jako razočarana i bojim se da se nikad neću uspeti izlečiti od ovog poremećaja.
sociofobija je česta problematika u svim generacijama, morate biti uporni i ne oslanjajte se samo na lekove. Ispravno je piti lekove koje uzimate i neophodna je psihoterapija. Budite uporni i strpljivi, najveće rezultate daje psihoterapija
naljlepše bih Vas zamolio da me posavetujete u vezi jednog problema koje me dugo muči. Svaki put pred polaganje ispita ili bilo koje druge važnije životne situacije reagujem tako što povraćam. Ne mogu da okusim ništa pre takvih situacija. Pre nekoliko dana sam bio kod psihijatra koja mi je propisala da pred takve situacije popijem bromazepam. Ona je divna doktorica i ne sumnjam u njene stručne i ljudske namere, ali bih zamolio Vas da me posavetujete da li je moguća i neka terapija koja će pomoći u prevazilaženju tih problema. Po njenim rečima ja sam napet i zabrinut, a pred emocionalno obojene situacije organizam tada reaguje. Student sam u Beogradu pred kraj fakulteta imam 24 godina.
mislim da period pred završavanje fakulteta spada u jedan vrlo teško psihički podnošljiv period, koji izaziva specifično psihičko stanje nestrpljenja, napetosti, priželjkivanja i umora, emotivne labilnosti, raspoložajne promenljivosti. Vi reagujete stomačnim tegobama na napetost, što je inače česta pojava kod ljudi. Takođe smatram da veće napetosti od predispitne nema, te Vas potpuno shvatam i savetujem da samo izdržite još malo, da će to proći. Ako morate popijte anksiolitik, ali samo ako morate. To će proći, a navika da posežete za nečim da bi Vam pomoglo ne prolazi. Za utehu, loši studenti, oni koji ne uče nemaju tremu, jer ništa ne mogu izgubiti. Srećno!
Da li u Vranju postoji dobar psihoterapeut, molim Vas ako znate nekog da mi preporučite.
Pozdrav i hvala unapred.
Postovani na žalost ne znam odgovor na ovo pitanje. Srdačno Dr Dragana Krasić
Imam 20 god. brinu me moji strahovi... Bojim se mraka, nepoznatih ljudi, pasa, vode, smrti, vožnje kolima, mostova, nesreća... Kada šetam ulicom sa svojim sinom strah me je da će mi ga neko oteti, kada sam sama u kući plašim se da će neko u nju provaliti i silovati me, kada plivam u panici sam jer mislim da ću se udaviti, kada prelazimo preko reke kolima mislim da cemo upasti i udaviti se... U glavi mi se vrzmaju razne slike, npr. gubitak drage osobe, saobraćajna nesreća u kojoj svi ginemo, manijaci me napadaju... Da li je moguće da su uzrok mojih strahova horor, i ostali +strašni+ filmovi, koje sam gledala kao mala pored svojih roditelja? Ili možda traume iz detinjstva kada me je napao manijak u parku i sl.? Kome da se obratim za pomoć?
Hvala u napred...
Poštovana, neophodno je da se obratite stručnom licu u mestu u kome živite. Već navedeno je dovoljno da se shvati kako se loše osećate i da Vam je neophodna pomoć. Ovakva osećanja i misli čine Vaš život nekvalitetnim kako za sebe tako i za druge, a vi ste već odgovorni pred svojim detetom kome trebate hrabri i zdravi. Srdačno Dr. Dragana Krasić
Pre 3 meseca imala sam namerni pobačaj poodmakle trudnoće iz medicinskih razloga. Iako dete nije bilo poželjno, sam pobačaj je za mene bio jedno izuzetno traumatično iskustvo. Vernik sam i sada osećam ogromnu grižu savesti bez obzira na razloge koji su me naveli na ovako nešto. Osećam veliki strah i ne prođe ni jedan dan a da u sećanju ne oživim ovaj događaj. Da li mislite da je ova rana još uvek sveža i zato tako mnogo boli i kako da se izborim sa ovim jer misim da nije normalno da se stalno vraćam na nešto što više ne mogu da promenim, a ne dozvoljava mi da svoj život nastavim dalje.
Unapred Vam hvala na odgovoru.
Poštovana, suština je da je pokrenuta depresivna pozicija i osećanje koje naslovljavate problemom koji opravdava takvo stanje. Imate uvid u situaciju, jasno Vam je da nešto što je prošlo se ne može promeniti. Ali to se uvek dešava kada se čovek i oseća nemoćno pa se uvezuje za situacije koje su okončane, nose razumljivi emotivni naboj a neizmenjive su. Posetite psihijatra, popričajte o problemu, pa će te se dogovoriti kako dalje. Srdačno Dr. Dragana Krasić
Prikazano 1731-1735 od ukupno 2351 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke