1. Pitanje broj: #26707

    Poštovani,
    Već godinama (od 2002) se lečim (rivotrilom) od anksioznog poremećaja praćenog somatskim simptomima depresije. Imam 32 godine. Jedini period kada sam uzimala lekove samo u krajnjoj nuždi je za vreme trudnoće (2006. Godine) kada sam uzimala maksimalno dozvoljene doze persena. Od rođenja deteta (april 2007) ponovo sam počela uzimati rivotril. Poslednjih meseci se jako loše osećam, depresivna sam (što ranije nije bio moj problem), bezvoljna, konstantno umorna, razdražljiva, sa pojačanim somatskim problemima (stezanje u grlu, spazam vratnih i ledjnih misica). Počela sam i da se svađam sa suprugom oko sitnica i seksualna želja mi je umanjena. Inače, mnogo radim, sama se staram o detetu, roditelji su mi davno preminuli (kada su i počeli moji psihički problemi) , socijalni život mi je sveden na minimum (a i nemam neku preteranu želju za druženjem). Jedina stvar koja me još uvek zaista raduje i usrećuje je moje dete. Od kada mi se dete rodilo, svega 2-3 puta sam izašla sa suprugom bez deteta, a ostalo vreme sam posvećena njemu i kući. Život mi se u zadnje dve godine sveo na posao koji ne volim ali ga dobro obavljam i na obaveze oko deteta i kuće. Na žalost, ne vidim rešenje u vidu relaksacije, obzirom da nema ko da mi čuva dete, a ne želim da njega krivim niti da ono na bilo koji način ispašta zbog porodične situacije (nema ko da ga čuva sem dadilje koja je sa njim dok smo ja i suprug na poslu). Prosto bih osećala krivicu kada mu se ne bih u dovoljnoj meri posvećivala, jer nema ko drugi. Poreban mi je savet. Da li ja grešim u nečemu što se mog života tiče. Da li je moguće da je novonastala depresija odraz premora i jednoličnog zivota? Mogu li pomoći sama sebi ili mi je potreban psihijatar i ponovo novi lekovi.
    Srdačan pozdrav i hvala unapred!
    Milena.

    Odgovoreno: 15. 04. 2009.
    • Poštovana,
      Čovek mora pomoći, pre svega, samom sebi! Ili bar mora pokušati koliko je u moći.Vi ste hrabra osoba, ličnost sa jakim moralnim i ljudskim kvalitetima, ali preosetljiva i socijalno slabije funkcionalna.Vaša preosetljivost i sklonost strahovima, Vas čini često bespomoćnom i uvodi u neraspoloženja. Nije strašno priznati to i zatražiti pomoć. Porazgovarajte sa mužem, promenite šta možete u Vašem funkcionisanju, dobra ste majka i ne znači da ste dete zanemarili ako ga povremeno date nekom na čuvanje. Ne slažem se sa uzimanjem sedativa, smatram da oni ne rešavaju problem na duže vreme, nego trenutno uz stalno povećavanje doze. Stoga ako niste u stanju da promenama nešto uradite, porazgovarajte sa psihijatrom i započnite medikamentni tretman antidepresivima i psihoterapijom. Srdačno Dr Dragana Krasić

Ostavite komentar