Poštovana,
nakon provedenih 9 meseci u ratu u Sarajevu i sa izbeglistvom u Beogradu obolela sam od
paničnog poremećaja. Uredno sam se lečila, koristila
anafranil, xanax, bromazepam, zoloft, sve pod lekarskom kontrolom i naučila da se vladam sa
simptomima. U međuvremenu sam imala
operaciju endometrioze jajnika 4. a nedugo zatim i 2. stepena. Uspela sam prirodno da
zatrudnim i rodila zdravu devojčicu pre 14 meseci, dojila sam je do 9 meseci, nisam naravno pila nikakve
lekove u periodu
trudnoće i
laktacije. Problem koji se javio nakon
porođaja je p
ersistencija folikula, stalna ovulacija, krvarenja ovulatornog tipa. Sve analize koje su uradili
ginekolozi i
endokrinolozi su uredne. Ostala je
psihosomatika koju su čak i ginekolozi uzeli u obzir. Takođe imam
hipohondrične napade, stalno mislim da imam
karcinom, čas debelog creva, čas grla, čas jajnika. Stalno sam veoma anksiozna mada nisam bezvoljna niti depresivna kako mi se čini. Sta se to sa mnom događa sada kada treba da budem smirena
majka? Oprostite na opširnosti ali ni duša nije malog kapaciteta
Unapred zahvalna Milena
Poštovana,
smatram da imate slične
probleme kao ranije samo u drugom obliku. Može se reći da vam oni maskiraju
depresini kvalitet
raspoloženja i da bi trebalo da ponovo krenete sa
antidepresivima i
psihoterapijom ukoliko ste u mogućnosti
Srdačno
dr Dragana Krasić
Zdravo!
Već 19 godina imam problem, a to je da
ustajem noću par puta da jedem i da pijem. To je sve počelo sa prvom trudnoćom i eto ostalo je sve ove godine! Ja imam 38 god. ne znam zašto ja to radim, ali kad se probudim u toku noći ja idem
direktno u kuhinju, to može biti sendvič, čokolada, kolač, sok itd. Da li sam ja luda, bolesna ili šta se dešava sa mnom?
Unapred zahvalna Gordana
Poštovana,
koliko kilograma imate? Ne žalite se na njih, samo na
lošu naviku. Ovde se radi i o tome, ali posledično tome imate
diskontinuitet sna koji Vas može uvesti ili Vas je uveo u
umor, nezadovoljstvo, neraspoloženje. Svaka navika, kako je započela tako se može i prekinuti. Ne lako, ali ako je čovek rešio, pogotovo u ime nekih važnijih stvari,
može i mora.
Srdačno
dr Dragana Krasić
Poštovani,
kako da se izborim sa besom, pokušavam da ga kontrolišem ali vrlo sam osetljiva osoba, lako se iznerviram, i najčešće uvek
planem u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu, onda treskam vratima, bacam stvari i slično. Ovo mi predstavlja veliki problem.
Molim vas za savet. Hvala
Poštovana,
problem jeste velik i za vas i za okolinu. Dobro je što imate uvid u problem, ali morate naći rešenje za to, ili putem lekova ili
obraćanjem psihijatru radi psihoterapije. U svakom slučaju ne postoji šema za regulisanje određenih ponašnja i reakcija, ali postoji trening kontrole i
rad na sebi i jačanju sopstvenih kapaciteta emocija i tolerancije.
Srdačno
dr Dragana Krasić
molim vas da mi odgovorite tj. malo pojasnite sledeći problem. Moja mama se hitno operisala 26.04.2009. U večernjim satima zbog bolova u stomaku tj.
zavezivanja creva, u tom delu je
crevo počelo da odumire. Operacija i dan posle operacije je prošla dobro obzirom na njene godine i predhodne operacije. Međtim 28.04.2009. u popodnevnim satima dobila je
histeričan napad, vezali su je odbija terapiju i čajeve. 29.04 2009. dolazio je klinički psihijatar koji je prepisao uobičajene sedative, ali ona i dalje nepovezano priča,
bunca u nekom polusvesnom stanju je, ne znam da li ih pije s obzirom da odbija sve, infuziju čupa. Nekada nas
ne prepozna ali posle par minuta priča normalno, zna imena svih ukućana. Moje pitanje je: da li je to možda od anestezije i šoka od operacije ili je u pitanju neka skrivena
psihička bolest koja je tek sada izašla na videlo? Kom lekaru da se obratimo? Kako da joj pomognem?
opisana problematika
jeste posledica hirurške intervencije. Međutim, zbog čega je hirurška intervencija dovela do toga ne mogu Vam reći jer nemam dovoljno podataka o njenim pređašnjim životnim navikama. (da li je
uzimala alkohol, neke lekove ili nešto drugo)?
Poštovana doktorice,
Imam jedan problem koji me veoma muči, te bih Vam bila veoma zahvalna ukoliko biste mi odgovorili. Naime, ja imam 26 godina, završila sam težak fakultet, radim. Problem je u tome što
često crvenim, i to zbog svega i svačega, a još gore od samog crvenenja je strah da ću pocrveneti. To me baš muči i
ometa u komunikaciji sa drugim ljudima, jer stalno imam osećaj da se drugi ljudi pitaju zbog čega li toliko crvenim, jer je to zaista očigledno (bukvalno izgledam kao da mi
gori glava, a i takav je osećaj) , a i crvenim zbog svega i svačega-ponekad i kad mi se samo neko obrati. Hiljadu puta unapred proživljavam neke situacije, kada znam da ću nekog sresti ili sa nekim ili pred nekim morati nešto da pričam, i već od samih tih misli mi nije dobro, jer se samo plašim da ću pocrveneti i ispasti
smotana i glupa. A i problem je u tome što kada pocrvenim, onda bukvalno bežim od razgovora,
okrećem glavu ili ignorišem razgovor, pa onda
delujem ludo. Uglavnom, zbog ovog crvenenja gotovo da imam
kompleks niže vrednosti, previše mislim o tome, baš me to opterećuje, a pogotovo što radim na takvom radnom mestu gde sam u neprestanom kontaktu sa jako puno ljudi, a imam osećaj da su svi oni samopouzdaniji i sigurniji od mene, ili i ako nisu, bar im se to ne očitava toliko jasno na licu. Inače, kada realno razmislim, ja uopšte ne mislim da sam
gluplja ili smotanija od drugih, ali imam baš
previsoka očekivanja od same sebe, i teško mi je da
tolerišem sopstvene greške. Moram da napomenem da sam zbog ove želje da na svakom nivu budem savršena, bolovala od
bulimije nervose, i to od svoje 16. do 22. Godine, ali sam se uz pomoću psihologa od toga uspešno izlečila pre 4 god. Moram priznati da od tada živim daleko srećniji život i da ne zahtevam toliko bolesno mnogo od sebe kao ranije, ali se eto crvenenja još nisam rešila. I stidljiva sam, i nesigurna, a sa druge strane znam da vredim, ali ne znam kako da se od ove crvene napasti izlečim i da prestanem da razmišljam toliko o tome? Imate li vi neki savet za mene?
Puno vam hvala unapred.
S poštovanjem I. Đ.
Poštovana,
Crvenjenje i strah od crvenjenja su velike neprijatnosti koje su
simptom sociofobije, a koje su opet izraz
duboke nesigurnosti i niskog samopoštovanja. Kao i prethodna problematika koju ste imali tako i ova ukazuju na
nedovoljnu prihvaćenost sebe i svog života sa neveštim odbranama kojima održavate kontrolu nad svojim životom. Razlika u odnosu na ranije je što ste problem iz unutarnjih prostora prebacili spolja, ali mučite sebe na sličan način. Nezadovoljni sobom. Sve što je dobro kod vas, odnosno što vi nalazite da je dobro, nalazi se na svesnom nivou, ali determinisani ste u ponašanju mnogo dubljim
nesvesnim sadržajima. Savetujem Vam
psihoterapiju i eventualnu
upotrebu antidepresiva. Još nešto, uzgred, da li mislite da vaša tolika posvećenost crvenilu je jedino bitno čime bi vas okolina primetila i da li mislite da uopšte to neko primećuje kako vi to mislite?
Srdačno
dr. Dragana Krasić
nakon provedenih 9 meseci u ratu u Sarajevu i sa izbeglistvom u Beogradu obolela sam od paničnog poremećaja. Uredno sam se lečila, koristila anafranil, xanax, bromazepam, zoloft, sve pod lekarskom kontrolom i naučila da se vladam sa simptomima. U međuvremenu sam imala operaciju endometrioze jajnika 4. a nedugo zatim i 2. stepena. Uspela sam prirodno da zatrudnim i rodila zdravu devojčicu pre 14 meseci, dojila sam je do 9 meseci, nisam naravno pila nikakve lekove u periodu trudnoće i laktacije. Problem koji se javio nakon porođaja je p ersistencija folikula, stalna ovulacija, krvarenja ovulatornog tipa. Sve analize koje su uradili ginekolozi i endokrinolozi su uredne. Ostala je psihosomatika koju su čak i ginekolozi uzeli u obzir. Takođe imam hipohondrične napade, stalno mislim da imam karcinom, čas debelog creva, čas grla, čas jajnika. Stalno sam veoma anksiozna mada nisam bezvoljna niti depresivna kako mi se čini. Sta se to sa mnom događa sada kada treba da budem smirena majka? Oprostite na opširnosti ali ni duša nije malog kapaciteta
Unapred zahvalna Milena
smatram da imate slične probleme kao ranije samo u drugom obliku. Može se reći da vam oni maskiraju depresini kvalitet raspoloženja i da bi trebalo da ponovo krenete sa antidepresivima i psihoterapijom ukoliko ste u mogućnosti
Srdačno dr Dragana Krasić
Već 19 godina imam problem, a to je da ustajem noću par puta da jedem i da pijem. To je sve počelo sa prvom trudnoćom i eto ostalo je sve ove godine! Ja imam 38 god. ne znam zašto ja to radim, ali kad se probudim u toku noći ja idem direktno u kuhinju, to može biti sendvič, čokolada, kolač, sok itd. Da li sam ja luda, bolesna ili šta se dešava sa mnom?
Unapred zahvalna Gordana
koliko kilograma imate? Ne žalite se na njih, samo na lošu naviku. Ovde se radi i o tome, ali posledično tome imate diskontinuitet sna koji Vas može uvesti ili Vas je uveo u umor, nezadovoljstvo, neraspoloženje. Svaka navika, kako je započela tako se može i prekinuti. Ne lako, ali ako je čovek rešio, pogotovo u ime nekih važnijih stvari, može i mora.
Srdačno dr Dragana Krasić
kako da se izborim sa besom, pokušavam da ga kontrolišem ali vrlo sam osetljiva osoba, lako se iznerviram, i najčešće uvek planem u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu, onda treskam vratima, bacam stvari i slično. Ovo mi predstavlja veliki problem.
Molim vas za savet. Hvala
problem jeste velik i za vas i za okolinu. Dobro je što imate uvid u problem, ali morate naći rešenje za to, ili putem lekova ili obraćanjem psihijatru radi psihoterapije. U svakom slučaju ne postoji šema za regulisanje određenih ponašnja i reakcija, ali postoji trening kontrole i rad na sebi i jačanju sopstvenih kapaciteta emocija i tolerancije.
Srdačno dr Dragana Krasić
Imam jedan problem koji me veoma muči, te bih Vam bila veoma zahvalna ukoliko biste mi odgovorili. Naime, ja imam 26 godina, završila sam težak fakultet, radim. Problem je u tome što često crvenim, i to zbog svega i svačega, a još gore od samog crvenenja je strah da ću pocrveneti. To me baš muči i ometa u komunikaciji sa drugim ljudima, jer stalno imam osećaj da se drugi ljudi pitaju zbog čega li toliko crvenim, jer je to zaista očigledno (bukvalno izgledam kao da mi gori glava, a i takav je osećaj) , a i crvenim zbog svega i svačega-ponekad i kad mi se samo neko obrati. Hiljadu puta unapred proživljavam neke situacije, kada znam da ću nekog sresti ili sa nekim ili pred nekim morati nešto da pričam, i već od samih tih misli mi nije dobro, jer se samo plašim da ću pocrveneti i ispasti smotana i glupa. A i problem je u tome što kada pocrvenim, onda bukvalno bežim od razgovora, okrećem glavu ili ignorišem razgovor, pa onda delujem ludo. Uglavnom, zbog ovog crvenenja gotovo da imam kompleks niže vrednosti, previše mislim o tome, baš me to opterećuje, a pogotovo što radim na takvom radnom mestu gde sam u neprestanom kontaktu sa jako puno ljudi, a imam osećaj da su svi oni samopouzdaniji i sigurniji od mene, ili i ako nisu, bar im se to ne očitava toliko jasno na licu. Inače, kada realno razmislim, ja uopšte ne mislim da sam gluplja ili smotanija od drugih, ali imam baš previsoka očekivanja od same sebe, i teško mi je da tolerišem sopstvene greške. Moram da napomenem da sam zbog ove želje da na svakom nivu budem savršena, bolovala od bulimije nervose, i to od svoje 16. do 22. Godine, ali sam se uz pomoću psihologa od toga uspešno izlečila pre 4 god. Moram priznati da od tada živim daleko srećniji život i da ne zahtevam toliko bolesno mnogo od sebe kao ranije, ali se eto crvenenja još nisam rešila. I stidljiva sam, i nesigurna, a sa druge strane znam da vredim, ali ne znam kako da se od ove crvene napasti izlečim i da prestanem da razmišljam toliko o tome? Imate li vi neki savet za mene?
Puno vam hvala unapred.
S poštovanjem I. Đ.
Crvenjenje i strah od crvenjenja su velike neprijatnosti koje su simptom sociofobije, a koje su opet izraz duboke nesigurnosti i niskog samopoštovanja. Kao i prethodna problematika koju ste imali tako i ova ukazuju na nedovoljnu prihvaćenost sebe i svog života sa neveštim odbranama kojima održavate kontrolu nad svojim životom. Razlika u odnosu na ranije je što ste problem iz unutarnjih prostora prebacili spolja, ali mučite sebe na sličan način. Nezadovoljni sobom. Sve što je dobro kod vas, odnosno što vi nalazite da je dobro, nalazi se na svesnom nivou, ali determinisani ste u ponašanju mnogo dubljim nesvesnim sadržajima. Savetujem Vam psihoterapiju i eventualnu upotrebu antidepresiva. Još nešto, uzgred, da li mislite da vaša tolika posvećenost crvenilu je jedino bitno čime bi vas okolina primetila i da li mislite da uopšte to neko primećuje kako vi to mislite?
Srdačno dr. Dragana Krasić
Prikazano 1691-1695 od ukupno 2351 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke