Poštovana,
Imam
dijagnozu depresije i
binge eating (
nekontrolisano prejedanje). Visoka sam160 cm., a teška 160 kg. Od lekova pijem Zoloft od 50 mg. Dva puta dnevno, kao i tri puta bromazepam od 3 mg. Ne uspevam da počnem dijetu. Mislim da su problemi kod mene nastali u detinjstvu zbog mentalnog i težeg fizičkog maltretiranja od strane agresivnih i ne tolerantnih roditelja, koji su mi uvek postavljali visoke zahteve u vezi sa školom, izgledom, ponašanjem, a izričito zabranjivali bilo kakvo
ispoljavanje seksualnosti. U tom pogledu sam bila strogo kontrolisana i sankcionisana. Iz detinjstva pamtim i jednu traumu koja se odnosi na seksualnost roditelja. Spavali smo u istoj sobi, videla sam ih kada su imali odnos. Mama je to primetila i rekla tati da prestane što on nije hteo i nastavio je, a na mene se izvikao da se okrenem i da ih ne gledam. To je za mene bila trauma. Kasnije sam ja sama, sa drugom decom imala neke seksualne igre u čemu sam bila uhvaćena i strašno osuđena od roditelja, a otac više nikada sa mnom nije hteo da bude drug, samo me je za sve kritikovao i ismevao, izjednačavao me sa najgorom decom iz rodbine, iako sam ja bila dobra. Svi ti događaji su se odigrali oko moje 4.-5. godine. Od tada sam od izuzetno mršavog deteta počela da se prejedam i došla do ovde. Da Vam ne pišem koliko su me rođeni roditelji, koji više nisu živi, vređali i terali čak da gladujem, a pri tom su sami bili deblji i nisu imali nameru da išta menjaju u svojoj ishrani, danas mi se čini da sam debljinom htela da se zaštitim od kontakata sa muškarcima jer ih se bojim pošto ih doživljavam kao agresivne prevarante. Da dodam, otac je varao majku i svi smo zbog toga patili. Kako da prevaziđem probleme, opustim se, povratim veru u život i muškarce jer osećam da ću tek tada moći početi da mršavim. Bojim se roditelja iako su umrli. Verujem u život posle smrti ali se bojim da me se oni i tamo ne dočepaju i maltretiraju me. Lek mi super pomaže da funkcionišem, idem na posao, ne ležim u krevetu okrenuta zidu, ali to nije dovoljno. Molim za Vaš savet kako da prevaziđem svoje probleme.
Unapred hvala.
Poštovana,
Volela bih da Vam kažem da problem nije velik i da je lako rešiv, ali i sami znate koliko je teško. Vaš
problem depresije i napetosti je sekundarnog karaktera. Osnovni i primarni problem je težina koja Vam onemogućava normalan život i narušava zdravlje. Neophodno je da krenete sa nekim programom za mršavljenje, mislim da bi čigota na Zlatiboru bila najbolje rešenje i morate biti uporni jer neće biti lako, ali uspećete ako to zaista želite., ne možete drugačije
pomoći sebi i izaći iz problema, zato krenite što pre. Jako bih volela da mi se javite sa pozitivnim rezultatima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
imam dijagnozu f 41 terapija mi je Seroxat 20 mg 1x1, i lexilium 1, 5 mg 3x1. Trošim terapiju 24 dana osjećam poboljšanje ali ne skroz pa me zanima koliko vremena treba da djeluje terapija da bi se osjećala bolje?
Poštovana,
Lek već deluje, što i sami osećate, i osećate se bolje svakim danom nadalje. Lek se ne uzima manje od tri meseca, ali se morate o tome dogovoriti sa svojim psihijatrom.
Pozdrav
pijem Seroxat već godinu dana i neki dan preko. Zbog (agorafobija sa paničnim atacima) postepeno sam ga uvodila i ovih godinu dana sam na 20mg dnevno. Nisam pila nikakve druge antidepresive, samo Lorazepam na početku zbog nus pojava. Doktorka mi je prepisala postepeno skidanje, medjutim ja se bojim, i dalje imam malo straha na velikom otvorenom prostoru, i da se šetam na duže relacije, pa se plašim kako će mi tek biti kada budem prestajala sa lekom.
Poštovana,
Dejstvo leka ne prestaje prekidom uzimanja, a njegov antidepresivni učinak traje i po prestanku uzimanja leka. Ne oslanjajte se, u svakom slučaju, samo na lek, već morate koristiti i svoje snage, znanje, saznajne mogućnosti i racionalizaciju da se izborite sa tim
Pozdrav
nakon porođaja koji je bio pre 18 meseci osetila sam da mi se dogadja da upadam u postporodjajnu depresiju. Osećala sam bezvoljnost, umor, odbačenost od strane supruga i roditelja, nemogućnost da se zbližim sa detetom itd. Iza svega se krio strah od preterane odgovornosti a ulogu su odigrali i hormoni koji do dan danas ne mogu da se srede (manjak progesterona) . Naravno ja sam se odmah obratila neuropsihijatru i dobila terapiju Cipraleks 10mg ujutru, i Rivotril 1/4 ujutru i uveče. Napominjem da je moj lekar na stavu da se iz depresije izlazi grubo rečeno "na silu" tj. obavljanjem obaveza bez obzira na raspoloženje te ja "funkcionišem". Odlazim redovno na psihoterapiju, ali čini mi se da na lek cipraleks reagujem preslabo jer mi i dalje sve obaveze padaju teško. Doktor koji me leči smatra da ima efekta jer "funkcionišem" a meni se čini da je to mehaničko funkcionisanje koje mi stvara jaču anksioznost.
Molim vas da mi date savet da li da insistiram i dalje na promeni terapije ili šta da uradim?
Poštovana,
Vi najbolje znate kako se osećate, pa ako i posle toliko vremena se ne osećate bolje insistirajte na prestanku ove terapije. Strpite se nakon toga, ne žurite, prestanak terapije neće dovesti do pogoršanja, neće bar odmah. Postoje antidepresivi iz druge grupe koji bi vama više odgovarali možda, ali se morate dogovoriti sa vašim psihijatrom.
Pozdrav
pisala sam ljekaru opšte prakse i neurologu i zapravo shvatila da treba da se obratim vama. Naime moj problem je sledeci: proteklu godinu sam radila dve smjene u školi i uporedo pripremala ispite na postdiplomskom studiju. Nakon tog kad je došao raspust, počeli su i moji problemi. Jedno jutro sam se probudila sa strašnom vrtoglavicom, nakon toga su uslijedili premor tijela, proliv, lupanje srca (strah šta mi je i šta će se desiti) . Sve nalaze sam uradila, od vratne kicme, doplera krvi, sudova vrata, opštih nalaza, tsh, krvnog pritiska i guk-a, i sve je u granicama normale. Napominjem da imam "uvijene"karotide od rodjenja u vratnom dijelu. Kažu zdrava si. A ja svako jutro me uhvati nekakav strah šta će mi se desiti, hoće li mi se opet zavrtjeti, da li ću pasti u nesvijest i sl. Ljekar mi je rekao da je to hronični umor i da se moram odmarati, u redu odmaram, sad mi je raspust, ali se ne mogu osloboditi ružnih misli. Rekao mi je da popijem ujutro Lexilium 1, 5 mg i da pijem ginko forte i poslušala sam ga, to uzimam zadnjih mjesec dana. Vaše mišljenje mi je zaista bitno. Šta preporucujete? Obzirom da sam već posjetila neuropsihijatra, koji kaže da treba da se opustim i uzivam u lijepim stvarima!
Poštovana,
Napad panike je veoma neprijatan, traje kraće ili duže, u svakom slučaju prolazi. Najneprijatnije nakon njega je strah od ponovnog javljanja, tako da menja kvalitet života zbog iščekivanja neprijatnosti. Treba ga shvatiti kao napad i da kao takkav ne ostavlja posledice, treba ga prihvatiti uz drugačije misli i pokušaj kontrole emocija. Nije jednostavno, ali uspećete ukoliko ovo prihvatite na ovaj način, a ne katastrofično.
Pozdrav
Imam dijagnozu depresije i binge eating ( nekontrolisano prejedanje). Visoka sam160 cm., a teška 160 kg. Od lekova pijem Zoloft od 50 mg. Dva puta dnevno, kao i tri puta bromazepam od 3 mg. Ne uspevam da počnem dijetu. Mislim da su problemi kod mene nastali u detinjstvu zbog mentalnog i težeg fizičkog maltretiranja od strane agresivnih i ne tolerantnih roditelja, koji su mi uvek postavljali visoke zahteve u vezi sa školom, izgledom, ponašanjem, a izričito zabranjivali bilo kakvo ispoljavanje seksualnosti. U tom pogledu sam bila strogo kontrolisana i sankcionisana. Iz detinjstva pamtim i jednu traumu koja se odnosi na seksualnost roditelja. Spavali smo u istoj sobi, videla sam ih kada su imali odnos. Mama je to primetila i rekla tati da prestane što on nije hteo i nastavio je, a na mene se izvikao da se okrenem i da ih ne gledam. To je za mene bila trauma. Kasnije sam ja sama, sa drugom decom imala neke seksualne igre u čemu sam bila uhvaćena i strašno osuđena od roditelja, a otac više nikada sa mnom nije hteo da bude drug, samo me je za sve kritikovao i ismevao, izjednačavao me sa najgorom decom iz rodbine, iako sam ja bila dobra. Svi ti događaji su se odigrali oko moje 4.-5. godine. Od tada sam od izuzetno mršavog deteta počela da se prejedam i došla do ovde. Da Vam ne pišem koliko su me rođeni roditelji, koji više nisu živi, vređali i terali čak da gladujem, a pri tom su sami bili deblji i nisu imali nameru da išta menjaju u svojoj ishrani, danas mi se čini da sam debljinom htela da se zaštitim od kontakata sa muškarcima jer ih se bojim pošto ih doživljavam kao agresivne prevarante. Da dodam, otac je varao majku i svi smo zbog toga patili. Kako da prevaziđem probleme, opustim se, povratim veru u život i muškarce jer osećam da ću tek tada moći početi da mršavim. Bojim se roditelja iako su umrli. Verujem u život posle smrti ali se bojim da me se oni i tamo ne dočepaju i maltretiraju me. Lek mi super pomaže da funkcionišem, idem na posao, ne ležim u krevetu okrenuta zidu, ali to nije dovoljno. Molim za Vaš savet kako da prevaziđem svoje probleme.
Unapred hvala.
Volela bih da Vam kažem da problem nije velik i da je lako rešiv, ali i sami znate koliko je teško. Vaš problem depresije i napetosti je sekundarnog karaktera. Osnovni i primarni problem je težina koja Vam onemogućava normalan život i narušava zdravlje. Neophodno je da krenete sa nekim programom za mršavljenje, mislim da bi čigota na Zlatiboru bila najbolje rešenje i morate biti uporni jer neće biti lako, ali uspećete ako to zaista želite., ne možete drugačije pomoći sebi i izaći iz problema, zato krenite što pre. Jako bih volela da mi se javite sa pozitivnim rezultatima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Lek već deluje, što i sami osećate, i osećate se bolje svakim danom nadalje. Lek se ne uzima manje od tri meseca, ali se morate o tome dogovoriti sa svojim psihijatrom.
Pozdrav
Dejstvo leka ne prestaje prekidom uzimanja, a njegov antidepresivni učinak traje i po prestanku uzimanja leka. Ne oslanjajte se, u svakom slučaju, samo na lek, već morate koristiti i svoje snage, znanje, saznajne mogućnosti i racionalizaciju da se izborite sa tim
Pozdrav
Vi najbolje znate kako se osećate, pa ako i posle toliko vremena se ne osećate bolje insistirajte na prestanku ove terapije. Strpite se nakon toga, ne žurite, prestanak terapije neće dovesti do pogoršanja, neće bar odmah. Postoje antidepresivi iz druge grupe koji bi vama više odgovarali možda, ali se morate dogovoriti sa vašim psihijatrom.
Pozdrav
Napad panike je veoma neprijatan, traje kraće ili duže, u svakom slučaju prolazi. Najneprijatnije nakon njega je strah od ponovnog javljanja, tako da menja kvalitet života zbog iščekivanja neprijatnosti. Treba ga shvatiti kao napad i da kao takkav ne ostavlja posledice, treba ga prihvatiti uz drugačije misli i pokušaj kontrole emocija. Nije jednostavno, ali uspećete ukoliko ovo prihvatite na ovaj način, a ne katastrofično.
Pozdrav
Prikazano 1361-1365 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke