pisala sam ljekaru opšte prakse i neurologu i zapravo shvatila da treba da se obratim vama. Naime moj problem je sledeci: proteklu godinu sam radila dve smjene u školi i uporedo pripremala ispite na postdiplomskom studiju. Nakon tog kad je došao raspust, počeli su i moji problemi. Jedno jutro sam se probudila sa strašnom vrtoglavicom, nakon toga su uslijedili premor tijela, proliv, lupanje srca (strah šta mi je i šta će se desiti) . Sve nalaze sam uradila, od vratne kicme, doplera krvi, sudova vrata, opštih nalaza, tsh, krvnog pritiska i guk-a, i sve je u granicama normale. Napominjem da imam "uvijene"karotide od rodjenja u vratnom dijelu. Kažu zdrava si. A ja svako jutro me uhvati nekakav strah šta će mi se desiti, hoće li mi se opet zavrtjeti, da li ću pasti u nesvijest i sl. Ljekar mi je rekao da je to hronični umor i da se moram odmarati, u redu odmaram, sad mi je raspust, ali se ne mogu osloboditi ružnih misli. Rekao mi je da popijem ujutro Lexilium 1, 5 mg i da pijem ginko forte i poslušala sam ga, to uzimam zadnjih mjesec dana. Vaše mišljenje mi je zaista bitno. Šta preporucujete? Obzirom da sam već posjetila neuropsihijatra, koji kaže da treba da se opustim i uzivam u lijepim stvarima!
Poštovana,
Napad panike je veoma neprijatan, traje kraće ili duže, u svakom slučaju prolazi. Najneprijatnije nakon njega je strah od ponovnog javljanja, tako da menja kvalitet života zbog iščekivanja neprijatnosti. Treba ga shvatiti kao napad i da kao takkav ne ostavlja posledice, treba ga prihvatiti uz drugačije misli i pokušaj kontrole emocija. Nije jednostavno, ali uspećete ukoliko ovo prihvatite na ovaj način, a ne katastrofično.
Pozdrav
Poštovana, molim za vaš savet. Ja sam student treće godine, i od prošle godine pred ispitni rok, naročito dva do tri dana pred ispit u meni se nešto blokira i ja ne mogu da učim, bacam knjigu, plačem, vrištim, i skoro uvek ne izađem na ispit. Takođe, imam nesanicu, dovoljno mi je dva sata sna, nemam potrebu da spavam, ali samo pred ispitni rok. Telo mi se grči kada pomislim na ispite, a nemam pritisak od roditelja da moram da položim ispite. Prošle godine u avgustu sam bila u nekoj vrsti depresije, samo sam plakala, sedela u kući, gledala u knjige, mrzela sebe i ceo svet. Često se svađam, ne mogu nikoga da podnesem, sem jednu drugaricu koja je ista kao ja, i osećam da nisam zrela za svoje godine, ne ponašam se kao osobe koje imaju 22. Godine. Otac mi je savetovao da potražim stručnu pomoć, ali ja to nisam uradila. Takođe, postoje osobe sa kojima ne razgovaram, pobesnim kada mi neko protivreči, na fakultetu su retki oni sa kojima mogu da ostvarim neki kontat i kada ga ostvarim to je kratkotrajno, totalno sam se povukla u sebe. Imam višak kilograma, pa kada nešto ne uspem da uradim ja okrivljujem višak kilograma, iako sam svesna da to nema veze sa tim. Ranije sam jedva čekala da spavam, jer sam se tako distancirala od svih problema, ulazila sam u neki svoj svet, gde sam živela potpuno drugi život. Iz ovog opisa da li možete da mi kažete šta se sa mnom dešava i da li treba da potražim stručnu pomoć ili ja samo tako reagujem na stres? Unapred zahvalna.
Poštovana, Potrebna vam je strucna pomoc, naravno i sami ste to pomislili. Vi niste psihijatrijski npacijent, sto se misli u8 nasem narodu, ako se ode psihijatru. Niti cete dobiti dijagnozu koja ce vas obeleziti. Odlazak psihijatru bi bio nacin resavanja problema uz neciju pomoc i poboljsanje kvaliteta zivota stoga. Zato je dobro da sto pre izadjete iz sveta u kome se ljutite na sebe i druge i u kome cete sve manje voleti sebe i druge!
Imam mlađu sestru koja ima 28 godina, pre pet godina je počela čudno da se ponaša, prva dijagnoza je bila depresija, vrlo brzo je postavljena konačna dijagnoza bipolarnog poremećaja. Dva puta je bila hospitalizovana u tom periodu. Upoznati smo sa bolešću i dobili smo savet od psihijatra kod koga se leči da je ne uznemiravamo, budemo obazrivi i strpljivi sa njom što mi maksimalno sprovodimo. U tenucima krize, a to je svakih par meseci mi preživljavamo torture sa njene strane: histeriše, lomi i gađa nas stvarima po
kući. Verujte to je već neizdrživo. Kada joj je bolje ode kod momka ili sa društvom i ne javlja nam se na mobilni telefon danima tako nas i tada muči, tada je dobre volje i nije je briga za bilo šta. Mama i ja smo stalno u strahu šta će sledeće da uradi i to je već postala agonija pošto nam stalno preti da će da se ubije. Kada joj je loše lekar joj uglavnom poveće terapiju i to je to, ali to maltretiranje traje još par nedelja, valjda dok lekovi ne deluju. Tata i mlađi brat uglavnom nisu kod kuće-rade i tako beže iz ove mučne situacije. Molim vas imate li neki savet kako da pomognemo sebi, jer smo na ivici izdržljivosti i snage?
Poštovana, Resenje za sestru i naravno sve vas, su redovne kontrole i terapijsko pracenje, da ne bi doslo do velikih varijacija kada je postizanje poboljsanja sporije
Postovanje, molim vas da li mozete nesto da mi kazete o leku zalata pokusala sam sama da nesto pronadjem al sem makedonskog sajta kod nas nista>mojoj rodjaki je prepisan taj lek koji je i skup za njene mogucnosti pa nas interesuje da li ima zamenu jer njena dr, tvrdi da nema. Pored njega pije zofolot i rivotril inace je dijagnoza f23. 1. Misljenja smo da od kako njega koristi da se stanje pogorsalo i da je od tad agresivna. Hvala
Poštovani, Ja znam za lek zalasta a ne zalata, pa se nadam da je to greska u pisanju. Postoje iz te grupe atipicnih neurolep-tika lekovi pod nazivom rispolept, closapin i td
Posto ste rekli ako budem svracala do nisa, a ja tamo imam sestru koja bi mogla da pozajmi dnevnik jedne depresije i da to iskopira i normalno da vrati. Mogu vam dati njen broj (064 380 98 85 jelena) pa kada vi budete mogli samo je kontaktirajte i ona ce vam posle vratiti knjigu. Hvala unapred.
Napad panike je veoma neprijatan, traje kraće ili duže, u svakom slučaju prolazi. Najneprijatnije nakon njega je strah od ponovnog javljanja, tako da menja kvalitet života zbog iščekivanja neprijatnosti. Treba ga shvatiti kao napad i da kao takkav ne ostavlja posledice, treba ga prihvatiti uz drugačije misli i pokušaj kontrole emocija. Nije jednostavno, ali uspećete ukoliko ovo prihvatite na ovaj način, a ne katastrofično.
Pozdrav
Potrebna vam je strucna pomoc, naravno i sami ste to pomislili. Vi niste psihijatrijski npacijent, sto se misli u8 nasem narodu, ako se ode psihijatru. Niti cete dobiti dijagnozu koja ce vas obeleziti. Odlazak psihijatru bi bio nacin resavanja problema uz neciju pomoc i poboljsanje kvaliteta zivota stoga. Zato je dobro da sto pre izadjete iz sveta u kome se ljutite na sebe i druge i u kome cete sve manje voleti sebe i druge!
dr d. Krasic
Pozdrav
Resenje za sestru i naravno sve vas, su redovne kontrole i terapijsko pracenje, da ne bi doslo do velikih varijacija kada je postizanje poboljsanja sporije
dr d. Krasic
Pozdrav
Ja znam za lek zalasta a ne zalata, pa se nadam da je to greska u pisanju. Postoje iz te grupe atipicnih neurolep-tika lekovi pod nazivom rispolept, closapin i td
dr d. Krasic
Pozdrav
Ja radim u kc nis, zavod za mentalno zdravlje pa vasa sestra moze kontaktirati samnom
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1361-1365 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke