Postovana dr krasic, da li je efikasnije u odvikavanju od diazepama koristiti ssri lekove ili antipsihotike, ili kombinaciju istih. Molim vas i da mi odgovorite da li se od antipsihotika nuzno mora ugojiti. Mozda zvuci neozbiljno, ali vas molim da mi pomognete, jer ne smem da se ugojim zbog bolesti kicmenog stuba, a trebalo bi da pocnem sa lecenjem. Koji lekovi namenjeni prestanku uzimanja dizaepama, odnosno odvikavanju, najmanje goje? Srdacan pozdrav, hvala
Poštovana dr. Krasić, moji problemi su počeli posle trećeg porođaja (imam troje zdrave dece, trudnoće i porođaji su protekli uredno) a odnose se na period pred menstruaciju. Osećam se depresivno, manje vredno, izgubljeno, osećam nemir, nervozu. . . Sve u svemu tih dana nisam ja-napominjem da dojim bebu i da verovatno moji hormoni uzimaju stvar u svoje ruke ali bih vam bila jako zahvalna ako postoji način da lakše prebrodim te dane. Unapred zahvalna, ljiljana
Već 4 godine imam generalizovan anksiozni poremećaj i pila sam Cipralex, Xanax, Flormidal, jer ne postoji šansa da drugačije preživim noć. Jednostavno ne mogu bez lekova, jer je strah nepremostiv. S druge strane želim bebu i radim na tome. Šta ako ostanem u drugom stanju? Molim vas samo mi nemojte reći da prekinem terapiju, jer znam da bez nje sigurno ne mogu.
Sve znate, tražite pomoć, ali imate nameru raditi po svome. Nemoguće je usaglasiti i jedno i drugo. U suštini, mogućnosti ima, ali rizik je prisutan kako po bebu tako i po vas ukoliko ne korigujete terapiju i naravno prekinuti je pomoću psihoterapije.
Postovani, u proteklih nekoliko godina moj brat se lijeci na psihijatriji, i ima dijagnoze ptsp komplex, trajni poremecaj licnosti, i teski povratni depresivni poremecaj sa psihoticnim simptomima. Uskoro treba ici na ocjenu radne sposobnosti odnosno komisiju, pa me interesuje da li ce biti penzionisan s ovim dijagnozama. Inace stalno govori da ga neko prati, da zele da ga ubiju, prisluskuju ga, cak mu i neka bica dolaze, odvedu ga u nepoznatu zemlju u neke lavirinte i kasnije ga vrate, stalno je preplasen, nigdje ne izlazi iz svoje sobe, rijetko jede, ne spava ni 2 sata u toku dana, prica nepovezano, nista sto pocne ne moze zavrsiti i onda se povlaci u sebe. Ni sa kim ne komunicira osim ponekad sa mnom. Cuje neke glasove koji mu govore da je nesposoban za bilo sta i da je naj bolje da se ubije, a u svojoj sobi je rekao da mu zena skine zavjese jer su to duhovi koji dolaze po njega, stalno su mu spustene roletne na prozorima sobe jer cim se podignu on vidi resetke na prozorima. Ne znam sta vise da pisem, imao bi napisati roman o njemu i njegovome stanju, ali ovo je ono naj bitnije. Stalno kad uhvatim vremena da s njim razgovaram, jer obicno izbjegava, on kaze da je naj bolje da nije ziv, i da ce da se ubije. Posebno se boji ako bi ga ova komisija koja bi trebalo da ga penzionise, odbila i vratila na posao. Stoga vas molim da mi spram vaseg iskustva kazete, kolike su sanse da mi se brat penzionise, ima 39 godina starosti i oko 20 godina staza, ali je u zadnjih 2 godine totalno nesposoban za bilo sta, i to vrojeme je konstantno na bolovanju. Unaprijed zahvalan, edmond
Od pre godinu dana uzimam terapiju za hipotireozu. Mesec dana od pocetka terapije javila se vrtoglavica i daljim pregledima je ustanovljen poremecaj centra za ravnotezu (koristila urutal 6 meseci) i blago povisen pritisak i tahikardije (uzimam concor) . Na tri meseca idem na kontrole kod neuropsihijatra, rekla sam da sam primetila da sam placljivija (placem za filmove sa srecnim zavrsetkom, nisam u stanju da gledam ratne filmove, ubistva, bolesti) , jace me pogadjaju primedbe upucene meni, ne branim se adekvatno, u momentu se uzdrzim i delujem sabrano, mozda hladno, ali kasnije "puknem", pocinjem da placem, shvatam da me je taj dogadjaj pogodio jace nego sto sam ocekivala i da nisam tako jaka i ne kontrolisem se kao sto sam to mogla da radim ranije. Dr kaze da mi nije potrebna terapija kod psihijatra, da sam ja svesna i svojih problema i realna u svemu, da je sve prolazno stanje dok se ne regulise nivo hormona. Lekar sam, svakodnevno okruzena kolegama, sestrama, pacijentima. Oni nista ne primecuju, smatraju da je sve u najboljem redu, koncentrisana sam u radu, smatraju me strucnijom od drugih, ali ja vidim da neke stvari nisam u stanju da ignorisem ili ih tretiram kao manje bitne (npr. Vikanje sestre u ordinaciji na mene) vec te dogadjaje po nekoliko dana analiziram, pokusavam da nadjem svoju gresku u tome, nisam u stanju da to ostavim iza sebe i idem dalje, vec ne spavam nocima. Kako da se izvucem iz svega ovoga? Ako mi treba pomoc psihijatra, gde da odem? Imam utisak da mi treba neko da me vrati na moje staro stanje kada sam bila uvek nasmejana, stalno u pokretu, stizala sve da uradim, procitam, sa svima da se druzim, izlazim. . . Nemam pojma sta mi se desava, ne prepoznajem samu sebe
Poštovana, Sigurno je da postoji hormonski disbalans ili je postojao i doveo do psihicke simptomatologije, ali je i sigurno i to da imate bolest koja je psihosomastkog karaktera tako da se moze reci da imate nestabilan vegetativni nervni sistem i manevrisanje sa emocijama putem kaptaze i zatvaranja. Preosetljivi, povredljivi, ali i previse tolerantni i popustljivi, tako da u tome mozete i preterati sto drugi moze zloupotrebiti, kao sto vam se i desilo sa sestrom. Na zalost nismo na istim pozicijama, pa ne sagledavamo ambijent na isti nacin, tako da je distanca neophodna i povredjenost kada se ona narusi je bolna, narocito ako vi ne nosite odgovornost za povredjivanje. Ne sme vam vikati sestra naravno, ali razmislite sta ste vi doprineli da se to desi, narusi autoritet i smanji distanca! Plakanje ne vodi nicemu, porazgovarajte sa kolegama) psihijatrom) , naci cete izlaz, sigurno, samo krenite!
Antidepresivi tipa ssri ne povecaavaju tezinu, mogu se koristiti u odvikavanju
dr d. Krasic
Pozdrav
Da biste izbegli upotrebu medikamenata, krenite sa psihoterapijom koja ce vam sigurno pomoci
dr d. Krasic
Pozdrav
Smatram da su yadovoljeni zakonski i medicinski uslovi za invalidsku penziju i trebalo bi biti sve u redu
dr d. Krasic
Pozdrav
Sigurno je da postoji hormonski disbalans ili je postojao i doveo do psihicke simptomatologije, ali je i sigurno i to da imate bolest koja je psihosomastkog karaktera tako da se moze reci da imate nestabilan vegetativni nervni sistem i manevrisanje sa emocijama putem kaptaze i zatvaranja. Preosetljivi, povredljivi, ali i previse tolerantni i popustljivi, tako da u tome mozete i preterati sto drugi moze zloupotrebiti, kao sto vam se i desilo sa sestrom. Na zalost nismo na istim pozicijama, pa ne sagledavamo ambijent na isti nacin, tako da je distanca neophodna i povredjenost kada se ona narusi je bolna, narocito ako vi ne nosite odgovornost za povredjivanje. Ne sme vam vikati sestra naravno, ali razmislite sta ste vi doprineli da se to desi, narusi autoritet i smanji distanca! Plakanje ne vodi nicemu, porazgovarajte sa kolegama) psihijatrom) , naci cete izlaz, sigurno, samo krenite!
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 571-575 od ukupno 2344 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke