Kako bi ste okarakterisati dete koje ide u treci razred osnovne skole, koje je sa osobinama hiperaktivnog deteta, nekomunikativno,dete koje kad dodje u goste ne kaze ni dobar dan, pripija se uz majku i stidi se, zaume neko mesto i gleda tv,
rodjen je u osmom mesecu . Pre polaska u skolu bio je u obdanistu, slabo se druzio sa drugom decom, igrao se sam, a na testiranju za skolu nije sklapao recenice.U skoli je dobio dobrog ucitelja, ne seta po ucionici kao na pocetku prvog razreda, dosta stvari se promenilo.Uci sa majkom voli matematiku i engleski koji mu idu vise nego dobro gotovo odlicno ali njegovo uklapanje u drustvo i okolinu koja ga okruzuje nije odgovarajuce njegovom uzrastu. Napominjem da dete ima neku cudnu gojaznost bez obzira na ishranu. Krupniji je od ostale dece. Ide u redovnu skolu a ne u skolu za decu sa posebnim potrebams. Tako da je glavno pitanje kako dete resocijalizovati i usmeriti na osamostaljivanje. Hvala
.
Poštovana, resocijalizacija je moguća onda kada je prvo bio socijalizovan, ali je te veštine izgubio ili oštetio. U suprotnom socijalizacija nikada nije ni postignuta. Ponašanje koje ste opisali kod dečaka, svakako ima karakteristike poremećaja socijalnog funkcionisanja, bez elemenata mentalne retadrdacije zbog čega verovatno i nije kategorisan za specijalnu školu. Da bi se napravila diferencijacija između lošeg okolinskog uticaja i ozbiljnijih smetnji (autistični spektar, specifične smetnje učenja) potreban je psihijatrijski pregled. Učenje socijalnih veština moguće je kada se tačno sagleda sa kakvim se problemom dete suočava i da li se samo sa tim može izboriti. Pozdrav
postovani Dr Stankovicu, Nas Marko od 2 godine i 8 meseci nas mnogo zabrinjava sa svojim ponasanjem. Cekamo da napuni 3 godine da bi mu operisali sva tri krajnika i imao je usne upale jos od svoje 1.godine, kao mali imao je kolik i trajalo je cela tri meseca zatim su mu zubi izbijali i tako da je plakao stalno otkako se rodio...stalno je imao bolove. Sad se ponasa kao hiper aktivno dete bar tako nas doktor kaze..kao kod ostalih roditelja sto su napisali isto tako se baca,agresivno se ponasa, udara mene i supruga ..ali najvise me plasi sto on toliko sebe povredjuje u glavu. nocu se sa vristanjem probudi,spava i place i tako da to traje oko 30 min i onda kad stvar se ne smiruje mi ga spakujemo i odvezemo u hitnu ali kad stignemo do hitne on se smiri dali od lekova za bolove sto mu damo . vristi i toliko upotrebljava snagu da se izmigolji iz narucja i da padne sa kreveta. da ga ne drzimo pao bi i udarao bi glavom od zid. Pitanje je kako da ga ignorisemo u takvom stanju posto ste napisali da treba sve sto nevalja ignorisati? Kako da znam da je to samo sila njegova ili dete ima stvarno neke bolove.Dali je moguce da mu kutnjaci izlaze jer grize svoje prstice i mene za obraz? To se desilo nocas a sutra ujutro smo ga vodili kod lekara i krv mu je u redu, osim sto su mu usi i grlo malo crveni i doktor kaze da to nemoze toliko da ga boli sto bi opravdalo takvo ponasanje. ponekad se uplasim takve njegove reakcije da placem po ceo dan...naravno kad je dete odsutno da me ne vidi. Inace sa drugom decom kad se igra uvek trazi mene da prisustvujem ako neko dete ne radi onako kako on zeli. I onda se opet baca i udara glavom od pod. Mi inace zivimo u Norveskoj i nas Marko treba da krene u vrtic od avgusta sto nas zabrinjava kako ce sve proteci. Procitala sam svu vasu teoriju i opet nevidm sta da radim. Dali mozete da mi date neki odgovor malo jasniji....leti idemo na odmor u Vranje sto nije daleko od Nisa i volela bi da nase dete pregleda doktor kao vi a ne norvezanin koji nisu poznati kao dobri strucnjaci.Nas sin Marko inace nije uvek takav da se baca i ljuti..mi mislimo da kad ga nemuce bolovi on je dete za primer...ali dali ih ima ili nema kako da znamo kad ne prica... nas doktor kaze da je sve u redu i da dete mozda ima autisticnu bolest ..jos uvek neprica bas nista, ponekad izgovori mama i to je sve....dali je i to normalno sto jos nije progovorio..on stalno nesto prica ali na bebi jeziku. dali mu se pomesalo dva jezika? Mnogo smo zabrinuti...to nam je prvo dete i mi ga mnogo volimo...ali sta da radimo? Molimo vas za savet...
Sneza i Zoran
Poštovani Snežana i Zorane, tačno je da sam napisao da neprimereno ponašanje treba ignosrisati. Međutim u tekstovima o disciplinovanj dece piše još ponešto. Prvo, treba ulagati u dete pažnju, negu, ljubav, saradničku igru, poštovanje itd. onda kada dete pokazuje primereno ponašanje. Drugo, treba sa detetompraviti neku vrstu ugovora srazmerno uzrastu, to i to možeš raditi, to i to ne možeš raditi i objasniti mu konsekvence (jednostavnim i razumljivim za dete rečniko ili crtežom šta će se dogoditi pozitivno ili negativno ukoliko se pridržava ili ne pridržava dogovora. Treće, ignorisati da, ali ne po svaku cenu, jer ne možete ignorisati udaranje, grebanje, ujedanje i izlaganje deteta opasnosti. Tu je potrebna kontrola kretanja, ali ignorisanje kontakta, pažnje, smirivanja, bilo kakve komunikacije sa detetom dok se samo ne smiri. Samo smirivanje treba nagraditi pažnjom i pohvalom, a ne izlive besa. U prvom slučaju detetu dajete poruku da ste dostupni kada se samo smiri, a u drugio kada ima izliv besa. Savetujm da detaljnije pročitate tekstove. Pominjanje autizma, hiperkinetskog poremećaja (od strane lekara), postojanje bolova i nerazvijenost govora u bilingvalnom kontekstu odvajaju vaše dete od dece koja nemaju pomenute karakteristike, a pokazuju neadekvatno ponašanje. Dobar pregled, gledanje eventualnog video snimka o ponašanju deteta tokom dana I NOĆI, može pomoći da se napravi jasna razlika šta je poremećaj (ako postoji), a šta je naučeno ponašanje koje će se promeniti drugačijim postupanjem roditelja. Tokom avgusta ću raditi na Klinici, i vrlo rado obaviti pregled ukoliko i vi budete u prilici da dođete. U Norveškoj, Oslu, Trondheimu, Bergenu ima vrhunskih dečjih psihijatara. Šaljem vam adresu predsednika udruženja dečje i adolescentne psihijatrije Norveške, koji vam može preporučiti kod lekara možete potražiti u regiji u kojoj živite: dr. Jon Longe Eventyrveien 26 0851 Oslo, Norway 20, tel +47-22 36 25 jonlange@online.no
mojot sin ima 13 godini.pred 2 meseci imase jaki bolki vo zeludnikot na saat vreme primase infuzijii.bolkata i ponatamu traese. posle se otkri deka ima helio bakterija vo zeludnikot. ja prima trojnata terapija i prodolzuva uste 1 mesec da pie lanzul.bolka veke nema sto ponatamu.no najmnogu me zagrizuva rezultatite od krvta vrednostite na amino fosfazata se mnogu zgolemenii.sto vsusnost oznacuvaat tie i sto da napravam ponatamu.poz.od makedonija.OLI
Poštovani, iz onoga što sam razumeo iz vašeg pisma, pisali ste o žekudačnim smetnjama kod vašeg sina izazvanih bakteriom Helicobacter. Na žalost moje kompetencije kao dečjeg psihijatra u lečenju pomenutih smetnji daleko su manje od kompetencije pedijatra, tako da mislim da vaše pitanje trebate uputiti dr Jeleni Vojinović (oblast Pedijatrija).
Moje dete, Aleksa, ima 3 godine i 3 meseca. Ide u jasle vec godinu dana i od sledeceg meseca prelazi u vrtic. Izuzetno je zivahno dete, pokretno, sklon je svakavim egzibicijama, prevrtanjima, trcanju...Takodje voli da gleda crtane filmove i ima strpljenja da ih gleda. Najveci problem mi predstavlja njegovo ponasanje (bacanje, dranje, plakanje) kada zeli da se nesto uradi po njegovom a to mu se ne dopusti. Iz tog revolta je u stanju da ugrize, da se baca, da baca stvari...Jako je emotivan. Pre neki dan je u vrticu iz besa ujeo vaspitacicu koja je pokusala da ga smiri. On je inace jako dobar, ali prosto kao da izgubi kontrolu kao da padne u neki trans...ne znam da li da ga udarim, kako da ga osvestim kada pocne tako da se ponasa. Pokusavala sam da ga ostavim ali on bude jos gori. Uspem da ga smirim tek kad ga cvrsto zagrlim...Ima te li neki savet?
Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨.
Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje).
Imam 21. godinu.,vec od 18. godine primecum povezanost izmedju psihickog stanja i menstrualnog ciklusa. Od divnog raspolozenja do osecanja umora ,razdrazljivosti i preterane potrebe za spavanjem, ,slabe kocetracije,glavobolje,napetost. Drugi razlozi za takvo stanje ne postoje,fizicki sam zdrava i nemam problema niti u porodici niti sa prijateljima. Izbegavam drustvo u tim danima kada izgledam kao druga osoba. Zanima me da li koriscenjem nekih lekova,antiderpresiva mogu se osecati bole?
Poštovana, opisane tegobe predstavljaju samo prenaglašene i prolazne simptome fiziološkog procesa. Naravno, protisak farmaceutske industrije čini da se od mnogih fizioloških stanja (u širim granicama) napravi teren za primenu lekova, koji se po definiciji daju kod bioloških poremećaja. Dakle, ako je nešto fiziološka (očekivana i uobičajena) smetnja, onda to nije istovremeno i poremećaj. Naravno, ima protivnika ovakvom mišljenju koji tvrde da se ta granica ne vidi i da je to individualna pojava. Svakako da ometanje opšte funkcionalnosti i remećenje kvaliteta života ne sme biti minimizirano i da je potrebno reagovati da bi se nekome umanjile patnje, ali ja sigurno nisam lekar koji će vam odmah savetovati da uzmete lekove, pre nego što se angažuju uspavane ili zanemarene unutrašnje snage. Savetujem vam da prvo potražite savetodavnu pomoć, pre svega nekog bihejvioralno kognitivnog psihoterapeuta uz čiju pomoć ćete napraviti drugačiju strategiju funkcionisanja bez izbegavanja života. Samo izbegavanje a pogotovo uverenje da ste druga osoba, još više učvršćuje strah od "onih dana".
Srdačan pozdrav
Kako bi ste okarakterisati dete koje ide u treci razred osnovne skole, koje je sa osobinama hiperaktivnog deteta, nekomunikativno,dete koje kad dodje u goste ne kaze ni dobar dan, pripija se uz majku i stidi se, zaume neko mesto i gleda tv, rodjen je u osmom mesecu . Pre polaska u skolu bio je u obdanistu, slabo se druzio sa drugom decom, igrao se sam, a na testiranju za skolu nije sklapao recenice.U skoli je dobio dobrog ucitelja, ne seta po ucionici kao na pocetku prvog razreda, dosta stvari se promenilo.Uci sa majkom voli matematiku i engleski koji mu idu vise nego dobro gotovo odlicno ali njegovo uklapanje u drustvo i okolinu koja ga okruzuje nije odgovarajuce njegovom uzrastu. Napominjem da dete ima neku cudnu gojaznost bez obzira na ishranu. Krupniji je od ostale dece. Ide u redovnu skolu a ne u skolu za decu sa posebnim potrebams. Tako da je glavno pitanje kako dete resocijalizovati i usmeriti na osamostaljivanje. Hvala .
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovana, resocijalizacija je moguća onda kada je prvo bio socijalizovan, ali je te veštine izgubio ili oštetio. U suprotnom socijalizacija nikada nije ni postignuta. Ponašanje koje ste opisali kod dečaka, svakako ima karakteristike poremećaja socijalnog funkcionisanja, bez elemenata mentalne retadrdacije zbog čega verovatno i nije kategorisan za specijalnu školu. Da bi se napravila diferencijacija između lošeg okolinskog uticaja i ozbiljnijih smetnji (autistični spektar, specifične smetnje učenja) potreban je psihijatrijski pregled. Učenje socijalnih veština moguće je kada se tačno sagleda sa kakvim se problemom dete suočava i da li se samo sa tim može izboriti. Pozdrav
postovani Dr Stankovicu, Nas Marko od 2 godine i 8 meseci nas mnogo zabrinjava sa svojim ponasanjem. Cekamo da napuni 3 godine da bi mu operisali sva tri krajnika i imao je usne upale jos od svoje 1.godine, kao mali imao je kolik i trajalo je cela tri meseca zatim su mu zubi izbijali i tako da je plakao stalno otkako se rodio...stalno je imao bolove. Sad se ponasa kao hiper aktivno dete bar tako nas doktor kaze..kao kod ostalih roditelja sto su napisali isto tako se baca,agresivno se ponasa, udara mene i supruga ..ali najvise me plasi sto on toliko sebe povredjuje u glavu. nocu se sa vristanjem probudi,spava i place i tako da to traje oko 30 min i onda kad stvar se ne smiruje mi ga spakujemo i odvezemo u hitnu ali kad stignemo do hitne on se smiri dali od lekova za bolove sto mu damo . vristi i toliko upotrebljava snagu da se izmigolji iz narucja i da padne sa kreveta. da ga ne drzimo pao bi i udarao bi glavom od zid. Pitanje je kako da ga ignorisemo u takvom stanju posto ste napisali da treba sve sto nevalja ignorisati? Kako da znam da je to samo sila njegova ili dete ima stvarno neke bolove.Dali je moguce da mu kutnjaci izlaze jer grize svoje prstice i mene za obraz? To se desilo nocas a sutra ujutro smo ga vodili kod lekara i krv mu je u redu, osim sto su mu usi i grlo malo crveni i doktor kaze da to nemoze toliko da ga boli sto bi opravdalo takvo ponasanje. ponekad se uplasim takve njegove reakcije da placem po ceo dan...naravno kad je dete odsutno da me ne vidi. Inace sa drugom decom kad se igra uvek trazi mene da prisustvujem ako neko dete ne radi onako kako on zeli. I onda se opet baca i udara glavom od pod. Mi inace zivimo u Norveskoj i nas Marko treba da krene u vrtic od avgusta sto nas zabrinjava kako ce sve proteci. Procitala sam svu vasu teoriju i opet nevidm sta da radim. Dali mozete da mi date neki odgovor malo jasniji....leti idemo na odmor u Vranje sto nije daleko od Nisa i volela bi da nase dete pregleda doktor kao vi a ne norvezanin koji nisu poznati kao dobri strucnjaci.Nas sin Marko inace nije uvek takav da se baca i ljuti..mi mislimo da kad ga nemuce bolovi on je dete za primer...ali dali ih ima ili nema kako da znamo kad ne prica... nas doktor kaze da je sve u redu i da dete mozda ima autisticnu bolest ..jos uvek neprica bas nista, ponekad izgovori mama i to je sve....dali je i to normalno sto jos nije progovorio..on stalno nesto prica ali na bebi jeziku. dali mu se pomesalo dva jezika? Mnogo smo zabrinuti...to nam je prvo dete i mi ga mnogo volimo...ali sta da radimo? Molimo vas za savet... Sneza i Zoran
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovani Snežana i Zorane, tačno je da sam napisao da neprimereno ponašanje treba ignosrisati. Međutim u tekstovima o disciplinovanj dece piše još ponešto. Prvo, treba ulagati u dete pažnju, negu, ljubav, saradničku igru, poštovanje itd. onda kada dete pokazuje primereno ponašanje. Drugo, treba sa detetompraviti neku vrstu ugovora srazmerno uzrastu, to i to možeš raditi, to i to ne možeš raditi i objasniti mu konsekvence (jednostavnim i razumljivim za dete rečniko ili crtežom šta će se dogoditi pozitivno ili negativno ukoliko se pridržava ili ne pridržava dogovora. Treće, ignorisati da, ali ne po svaku cenu, jer ne možete ignorisati udaranje, grebanje, ujedanje i izlaganje deteta opasnosti. Tu je potrebna kontrola kretanja, ali ignorisanje kontakta, pažnje, smirivanja, bilo kakve komunikacije sa detetom dok se samo ne smiri. Samo smirivanje treba nagraditi pažnjom i pohvalom, a ne izlive besa. U prvom slučaju detetu dajete poruku da ste dostupni kada se samo smiri, a u drugio kada ima izliv besa. Savetujm da detaljnije pročitate tekstove. Pominjanje autizma, hiperkinetskog poremećaja (od strane lekara), postojanje bolova i nerazvijenost govora u bilingvalnom kontekstu odvajaju vaše dete od dece koja nemaju pomenute karakteristike, a pokazuju neadekvatno ponašanje. Dobar pregled, gledanje eventualnog video snimka o ponašanju deteta tokom dana I NOĆI, može pomoći da se napravi jasna razlika šta je poremećaj (ako postoji), a šta je naučeno ponašanje koje će se promeniti drugačijim postupanjem roditelja. Tokom avgusta ću raditi na Klinici, i vrlo rado obaviti pregled ukoliko i vi budete u prilici da dođete. U Norveškoj, Oslu, Trondheimu, Bergenu ima vrhunskih dečjih psihijatara. Šaljem vam adresu predsednika udruženja dečje i adolescentne psihijatrije Norveške, koji vam može preporučiti kod lekara možete potražiti u regiji u kojoj živite: dr. Jon Longe Eventyrveien 26 0851 Oslo, Norway 20, tel +47-22 36 25 jonlange@online.no
mojot sin ima 13 godini.pred 2 meseci imase jaki bolki vo zeludnikot na saat vreme primase infuzijii.bolkata i ponatamu traese. posle se otkri deka ima helio bakterija vo zeludnikot. ja prima trojnata terapija i prodolzuva uste 1 mesec da pie lanzul.bolka veke nema sto ponatamu.no najmnogu me zagrizuva rezultatite od krvta vrednostite na amino fosfazata se mnogu zgolemenii.sto vsusnost oznacuvaat tie i sto da napravam ponatamu.poz.od makedonija.OLI
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovani, iz onoga što sam razumeo iz vašeg pisma, pisali ste o žekudačnim smetnjama kod vašeg sina izazvanih bakteriom Helicobacter. Na žalost moje kompetencije kao dečjeg psihijatra u lečenju pomenutih smetnji daleko su manje od kompetencije pedijatra, tako da mislim da vaše pitanje trebate uputiti dr Jeleni Vojinović (oblast Pedijatrija).
Moje dete, Aleksa, ima 3 godine i 3 meseca. Ide u jasle vec godinu dana i od sledeceg meseca prelazi u vrtic. Izuzetno je zivahno dete, pokretno, sklon je svakavim egzibicijama, prevrtanjima, trcanju...Takodje voli da gleda crtane filmove i ima strpljenja da ih gleda. Najveci problem mi predstavlja njegovo ponasanje (bacanje, dranje, plakanje) kada zeli da se nesto uradi po njegovom a to mu se ne dopusti. Iz tog revolta je u stanju da ugrize, da se baca, da baca stvari...Jako je emotivan. Pre neki dan je u vrticu iz besa ujeo vaspitacicu koja je pokusala da ga smiri. On je inace jako dobar, ali prosto kao da izgubi kontrolu kao da padne u neki trans...ne znam da li da ga udarim, kako da ga osvestim kada pocne tako da se ponasa. Pokusavala sam da ga ostavim ali on bude jos gori. Uspem da ga smirim tek kad ga cvrsto zagrlim...Ima te li neki savet?
Odgovoreno: 08. 06. 2008.Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨.
Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje).
Imam 21. godinu.,vec od 18. godine primecum povezanost izmedju psihickog stanja i menstrualnog ciklusa. Od divnog raspolozenja do osecanja umora ,razdrazljivosti i preterane potrebe za spavanjem, ,slabe kocetracije,glavobolje,napetost. Drugi razlozi za takvo stanje ne postoje,fizicki sam zdrava i nemam problema niti u porodici niti sa prijateljima. Izbegavam drustvo u tim danima kada izgledam kao druga osoba. Zanima me da li koriscenjem nekih lekova,antiderpresiva mogu se osecati bole?
Odgovoreno: 04. 06. 2008.Poštovana, opisane tegobe predstavljaju samo prenaglašene i prolazne simptome fiziološkog procesa. Naravno, protisak farmaceutske industrije čini da se od mnogih fizioloških stanja (u širim granicama) napravi teren za primenu lekova, koji se po definiciji daju kod bioloških poremećaja. Dakle, ako je nešto fiziološka (očekivana i uobičajena) smetnja, onda to nije istovremeno i poremećaj. Naravno, ima protivnika ovakvom mišljenju koji tvrde da se ta granica ne vidi i da je to individualna pojava. Svakako da ometanje opšte funkcionalnosti i remećenje kvaliteta života ne sme biti minimizirano i da je potrebno reagovati da bi se nekome umanjile patnje, ali ja sigurno nisam lekar koji će vam odmah savetovati da uzmete lekove, pre nego što se angažuju uspavane ili zanemarene unutrašnje snage. Savetujem vam da prvo potražite savetodavnu pomoć, pre svega nekog bihejvioralno kognitivnog psihoterapeuta uz čiju pomoć ćete napraviti drugačiju strategiju funkcionisanja bez izbegavanja života. Samo izbegavanje a pogotovo uverenje da ste druga osoba, još više učvršćuje strah od "onih dana".
Srdačan pozdrav
Prikazano 431-435 od ukupno 530 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke