postovani,
Imam sina od 11 godina i imam velikih problema. On je pametan decak i odlican ucenik. Ono sto me brine to je njegova agresivnost, odbojnost koju oseca prema meni i dozivljava me kao nekog ko ga mrzi. Cak mi i kaze da me mrzi. Osecam da sam toliko postala nemocna da uticem na svoje dete a on to imam utisak koristi. Suprug ga kad mi kaze tako nesto istuce i onda je sve gore. Govori mi cesto ruzne reci kao da ne shata da to ne treba da radi. Tesko uci u smislu da mu je sve tesko da radi, zaboravlja domace zadatke, kada se potuče u skoli i učiteljica mu kaže da ima smanjenu ocenu iz vladanja na njega to ne utice. Ja i suprug imamo neskladan brak, ali se u poslednje vreme toliko trudimo da sve bude u redu i spustimo loptu, da sa njim razgovaramo svakog dana da mu objasnimo da mora da roditelje postuje i da ne sme da se ponasa tako drsko ni prema roditeljima ni prema drugarima. On to shvata da je samo on ugrozen da je on uvek krivac. Pruzili smo mu sve što je pozeleo, kada dobije nesto bude srecan, ali posle isto nastavlja. Kada nemozemo da mu izađemo u susret tu je galama, negodovanje, svađa. Par puta je rekao kako će da ode od kuce, vodila sam ga kod psihologa, pedagoga, oni kazu da je veoma pametno dete ali njemu ni kazna ni pohvala nista ne znače. Kada dobije po guzi kaze da to njega ne boli i da mu batine ništa ne znace. Nemoguce je razgovarati sa njim u pojedinim momentima. Mnogo se plasim jer sve manje znam da izađem na kraj sa njim a krece i pubertet. Stalno kaze kako ga smaram, kada ga ostavim on ne odnosi domace, kada dobije minuse kaze nece vise i tako sve u krug. Nece da cita ni lektiru ni knjige sve mu je opterecenje a ja ne mogu da pustim svoje dete da bude ravnodusno prema svemu. Trenira ajkido, vodim ga stalno na treninge. stalno mu smeta drustvo koje je puno zajedanja, podrugivnja, ko ima vise i tesko podnosi nepravdu, stalno hoce nesto da istera, tu je na mene ja sam kasno shvatila da to nicemu ne vodi, i hocu njemu na vreme da ukazem da je to uzaludna bitka. Ja sam dete roditelja koji imaju nesrecan brak, otac nam nikad nije posvecivao paznju, stalno sam gledala svađe svojih roditelja, majku kako pati i ostaje u braku zbog nas i nema gde i danas se to nije promenilo, ali ja sam se trudila da budem uz svoju majku i da budem dobro dete, odrekla sam se i detinjstva i mladosti zbog njihovih problema trudeci se da budem most da se ne tuku,svađaju i sl. Sada mi se proslost nastavlja a trudila sam se da budem sve ono što moji roditelji nisu bili prema meni. Naravno po suprugu sam ja kriva za sve, zivimo u zajednici i iskreno ni ja nemam gde. Sada zivim zbog deteta i hocu da ga izvedem na pravi put, s tim da moj suprug stalno insistira na tome da je on vec formorana licnost i da je kasno, ja to necu da prihvatim, ja se menjam i sa 35 godina i stalno se trudim da se prilagodim drugima izgubila sam i sebe, samo svoj zivot ne zivim. Molim vas da mi pomognete i date savet sta da radim, postoji li literatura koju mogu da procitam da mi pomogne da bolje shvatim svoje greske, da mogu da prepoznam sta ga muci i dam mu pravi savet, da primenim nesto sto ce uticati, jer sve sto sam do sada probala dalo je samo privremene rezeltate. Unapred zahvlana.
Zabrinuta majka.
Poštovana zabrinuta majko, pre nego što vam iko da bilo kakav stručni savet o pozitivnom vaspitavanju deteta, morate se odreći negativnog. Čak ni kombinacija pozitivnog i negativnog vaspitavanja ne može dati pozitivan rezultat. Dakle, NASILJE SE MORA ZAUSTVITI, a ono se uvuklo u vašu kuću.Da bi dete naučilo da kontroliše svoj bes, potrebno je da ima adekvatne uzore, modele. Otac ga istuče kada vama uputi rzužne reči, dobija po guzi, gori da mu batine ništa ne znače. Vi sebe ne opisujete kao fizički nasilnu, već kao okrivljenu ženu i majku koja je uhvaćena u zamku jer nemate gde da odete. To mi sve zvuči kao da dečak živi u veoma nesigurnom okruženju. Sa druge strane, vi i školski tim opisujete dečaka kao neosetljivog, ali ja stičem utisak da se naprotiv radi o veoma ranjivom dečaku koji je nekako naučio da mu je njegovo sadašnje ponašanje od pomoći da preživi u okolnostima u kojima se nalazi. I ne samo to. Njegovo ponašanje je i ujedinilo roditelje, koji su bili mnogo neskladniji kada je on bio bolji. To za njega može biti razlog više da se ne popravlja ukoliko voli svoje roditelje, jer što je on gori oni se više trude da spuste loptu i sa njim i među sobom. On nije kriv za neskladan brak roditelja, za život u zajednici, za vaše nesretno detinjstvo i nerazumevanje svog oca i vašeg supruga da nije formirana ličnost i da je ipak još uvek dete uz svo uvažavanje njegovih 11 godina. Stoga, da bi se roditelji savetovali kako da vaspitavaju, potrebno je da se vrate u okvire roditeljstva, i pokušaju zajedno sa savetnikom da potraže zamene za sadašnjie vaspitne navike koje su uticale na formiranje velike osetljivosti dečaka, slabe kontrole ponašanja i štetnih navika u ponašanju . Ukoliko budete pisali ponovo, mene će svakako prvo zanimati da li je od proteklog pisma bilo nasilja u kući, kao i kako je drugačije ponašanje roditelja koji ne okrivlju i ne tuku uticalo na ponašanje dečaka.
Kako bi ste okarakterisati dete koje ide u treci razred osnovne skole, koje je sa osobinama hiperaktivnog deteta, nekomunikativno,dete koje kad dodje u goste ne kaze ni dobar dan, pripija se uz majku i stidi se, zaume neko mesto i gleda tv,
rodjen je u osmom mesecu . Pre polaska u skolu bio je u obdanistu, slabo se druzio sa drugom decom, igrao se sam, a na testiranju za skolu nije sklapao recenice.U skoli je dobio dobrog ucitelja, ne seta po ucionici kao na pocetku prvog razreda, dosta stvari se promenilo.Uci sa majkom voli matematiku i engleski koji mu idu vise nego dobro gotovo odlicno ali njegovo uklapanje u drustvo i okolinu koja ga okruzuje nije odgovarajuce njegovom uzrastu. Napominjem da dete ima neku cudnu gojaznost bez obzira na ishranu. Krupniji je od ostale dece. Ide u redovnu skolu a ne u skolu za decu sa posebnim potrebams. Tako da je glavno pitanje kako dete resocijalizovati i usmeriti na osamostaljivanje. Hvala
.
Poštovana, resocijalizacija je moguća onda kada je prvo bio socijalizovan, ali je te veštine izgubio ili oštetio. U suprotnom socijalizacija nikada nije ni postignuta. Ponašanje koje ste opisali kod dečaka, svakako ima karakteristike poremećaja socijalnog funkcionisanja, bez elemenata mentalne retadrdacije zbog čega verovatno i nije kategorisan za specijalnu školu. Da bi se napravila diferencijacija između lošeg okolinskog uticaja i ozbiljnijih smetnji (autistični spektar, specifične smetnje učenja) potreban je psihijatrijski pregled. Učenje socijalnih veština moguće je kada se tačno sagleda sa kakvim se problemom dete suočava i da li se samo sa tim može izboriti. Pozdrav
postovani Dr Stankovicu, Nas Marko od 2 godine i 8 meseci nas mnogo zabrinjava sa svojim ponasanjem. Cekamo da napuni 3 godine da bi mu operisali sva tri krajnika i imao je usne upale jos od svoje 1.godine, kao mali imao je kolik i trajalo je cela tri meseca zatim su mu zubi izbijali i tako da je plakao stalno otkako se rodio...stalno je imao bolove. Sad se ponasa kao hiper aktivno dete bar tako nas doktor kaze..kao kod ostalih roditelja sto su napisali isto tako se baca,agresivno se ponasa, udara mene i supruga ..ali najvise me plasi sto on toliko sebe povredjuje u glavu. nocu se sa vristanjem probudi,spava i place i tako da to traje oko 30 min i onda kad stvar se ne smiruje mi ga spakujemo i odvezemo u hitnu ali kad stignemo do hitne on se smiri dali od lekova za bolove sto mu damo . vristi i toliko upotrebljava snagu da se izmigolji iz narucja i da padne sa kreveta. da ga ne drzimo pao bi i udarao bi glavom od zid. Pitanje je kako da ga ignorisemo u takvom stanju posto ste napisali da treba sve sto nevalja ignorisati? Kako da znam da je to samo sila njegova ili dete ima stvarno neke bolove.Dali je moguce da mu kutnjaci izlaze jer grize svoje prstice i mene za obraz? To se desilo nocas a sutra ujutro smo ga vodili kod lekara i krv mu je u redu, osim sto su mu usi i grlo malo crveni i doktor kaze da to nemoze toliko da ga boli sto bi opravdalo takvo ponasanje. ponekad se uplasim takve njegove reakcije da placem po ceo dan...naravno kad je dete odsutno da me ne vidi. Inace sa drugom decom kad se igra uvek trazi mene da prisustvujem ako neko dete ne radi onako kako on zeli. I onda se opet baca i udara glavom od pod. Mi inace zivimo u Norveskoj i nas Marko treba da krene u vrtic od avgusta sto nas zabrinjava kako ce sve proteci. Procitala sam svu vasu teoriju i opet nevidm sta da radim. Dali mozete da mi date neki odgovor malo jasniji....leti idemo na odmor u Vranje sto nije daleko od Nisa i volela bi da nase dete pregleda doktor kao vi a ne norvezanin koji nisu poznati kao dobri strucnjaci.Nas sin Marko inace nije uvek takav da se baca i ljuti..mi mislimo da kad ga nemuce bolovi on je dete za primer...ali dali ih ima ili nema kako da znamo kad ne prica... nas doktor kaze da je sve u redu i da dete mozda ima autisticnu bolest ..jos uvek neprica bas nista, ponekad izgovori mama i to je sve....dali je i to normalno sto jos nije progovorio..on stalno nesto prica ali na bebi jeziku. dali mu se pomesalo dva jezika? Mnogo smo zabrinuti...to nam je prvo dete i mi ga mnogo volimo...ali sta da radimo? Molimo vas za savet...
Sneza i Zoran
Poštovani Snežana i Zorane, tačno je da sam napisao da neprimereno ponašanje treba ignosrisati. Međutim u tekstovima o disciplinovanj dece piše još ponešto. Prvo, treba ulagati u dete pažnju, negu, ljubav, saradničku igru, poštovanje itd. onda kada dete pokazuje primereno ponašanje. Drugo, treba sa detetompraviti neku vrstu ugovora srazmerno uzrastu, to i to možeš raditi, to i to ne možeš raditi i objasniti mu konsekvence (jednostavnim i razumljivim za dete rečniko ili crtežom šta će se dogoditi pozitivno ili negativno ukoliko se pridržava ili ne pridržava dogovora. Treće, ignorisati da, ali ne po svaku cenu, jer ne možete ignorisati udaranje, grebanje, ujedanje i izlaganje deteta opasnosti. Tu je potrebna kontrola kretanja, ali ignorisanje kontakta, pažnje, smirivanja, bilo kakve komunikacije sa detetom dok se samo ne smiri. Samo smirivanje treba nagraditi pažnjom i pohvalom, a ne izlive besa. U prvom slučaju detetu dajete poruku da ste dostupni kada se samo smiri, a u drugio kada ima izliv besa. Savetujm da detaljnije pročitate tekstove. Pominjanje autizma, hiperkinetskog poremećaja (od strane lekara), postojanje bolova i nerazvijenost govora u bilingvalnom kontekstu odvajaju vaše dete od dece koja nemaju pomenute karakteristike, a pokazuju neadekvatno ponašanje. Dobar pregled, gledanje eventualnog video snimka o ponašanju deteta tokom dana I NOĆI, može pomoći da se napravi jasna razlika šta je poremećaj (ako postoji), a šta je naučeno ponašanje koje će se promeniti drugačijim postupanjem roditelja. Tokom avgusta ću raditi na Klinici, i vrlo rado obaviti pregled ukoliko i vi budete u prilici da dođete. U Norveškoj, Oslu, Trondheimu, Bergenu ima vrhunskih dečjih psihijatara. Šaljem vam adresu predsednika udruženja dečje i adolescentne psihijatrije Norveške, koji vam može preporučiti kod lekara možete potražiti u regiji u kojoj živite: dr. Jon Longe Eventyrveien 26 0851 Oslo, Norway 20, tel +47-22 36 25 jonlange@online.no
mojot sin ima 13 godini.pred 2 meseci imase jaki bolki vo zeludnikot na saat vreme primase infuzijii.bolkata i ponatamu traese. posle se otkri deka ima helio bakterija vo zeludnikot. ja prima trojnata terapija i prodolzuva uste 1 mesec da pie lanzul.bolka veke nema sto ponatamu.no najmnogu me zagrizuva rezultatite od krvta vrednostite na amino fosfazata se mnogu zgolemenii.sto vsusnost oznacuvaat tie i sto da napravam ponatamu.poz.od makedonija.OLI
Poštovani, iz onoga što sam razumeo iz vašeg pisma, pisali ste o žekudačnim smetnjama kod vašeg sina izazvanih bakteriom Helicobacter. Na žalost moje kompetencije kao dečjeg psihijatra u lečenju pomenutih smetnji daleko su manje od kompetencije pedijatra, tako da mislim da vaše pitanje trebate uputiti dr Jeleni Vojinović (oblast Pedijatrija).
Moje dete, Aleksa, ima 3 godine i 3 meseca. Ide u jasle vec godinu dana i od sledeceg meseca prelazi u vrtic. Izuzetno je zivahno dete, pokretno, sklon je svakavim egzibicijama, prevrtanjima, trcanju...Takodje voli da gleda crtane filmove i ima strpljenja da ih gleda. Najveci problem mi predstavlja njegovo ponasanje (bacanje, dranje, plakanje) kada zeli da se nesto uradi po njegovom a to mu se ne dopusti. Iz tog revolta je u stanju da ugrize, da se baca, da baca stvari...Jako je emotivan. Pre neki dan je u vrticu iz besa ujeo vaspitacicu koja je pokusala da ga smiri. On je inace jako dobar, ali prosto kao da izgubi kontrolu kao da padne u neki trans...ne znam da li da ga udarim, kako da ga osvestim kada pocne tako da se ponasa. Pokusavala sam da ga ostavim ali on bude jos gori. Uspem da ga smirim tek kad ga cvrsto zagrlim...Ima te li neki savet?
Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨.
Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje).
postovani, Imam sina od 11 godina i imam velikih problema. On je pametan decak i odlican ucenik. Ono sto me brine to je njegova agresivnost, odbojnost koju oseca prema meni i dozivljava me kao nekog ko ga mrzi. Cak mi i kaze da me mrzi. Osecam da sam toliko postala nemocna da uticem na svoje dete a on to imam utisak koristi. Suprug ga kad mi kaze tako nesto istuce i onda je sve gore. Govori mi cesto ruzne reci kao da ne shata da to ne treba da radi. Tesko uci u smislu da mu je sve tesko da radi, zaboravlja domace zadatke, kada se potuče u skoli i učiteljica mu kaže da ima smanjenu ocenu iz vladanja na njega to ne utice. Ja i suprug imamo neskladan brak, ali se u poslednje vreme toliko trudimo da sve bude u redu i spustimo loptu, da sa njim razgovaramo svakog dana da mu objasnimo da mora da roditelje postuje i da ne sme da se ponasa tako drsko ni prema roditeljima ni prema drugarima. On to shvata da je samo on ugrozen da je on uvek krivac. Pruzili smo mu sve što je pozeleo, kada dobije nesto bude srecan, ali posle isto nastavlja. Kada nemozemo da mu izađemo u susret tu je galama, negodovanje, svađa. Par puta je rekao kako će da ode od kuce, vodila sam ga kod psihologa, pedagoga, oni kazu da je veoma pametno dete ali njemu ni kazna ni pohvala nista ne znače. Kada dobije po guzi kaze da to njega ne boli i da mu batine ništa ne znace. Nemoguce je razgovarati sa njim u pojedinim momentima. Mnogo se plasim jer sve manje znam da izađem na kraj sa njim a krece i pubertet. Stalno kaze kako ga smaram, kada ga ostavim on ne odnosi domace, kada dobije minuse kaze nece vise i tako sve u krug. Nece da cita ni lektiru ni knjige sve mu je opterecenje a ja ne mogu da pustim svoje dete da bude ravnodusno prema svemu. Trenira ajkido, vodim ga stalno na treninge. stalno mu smeta drustvo koje je puno zajedanja, podrugivnja, ko ima vise i tesko podnosi nepravdu, stalno hoce nesto da istera, tu je na mene ja sam kasno shvatila da to nicemu ne vodi, i hocu njemu na vreme da ukazem da je to uzaludna bitka. Ja sam dete roditelja koji imaju nesrecan brak, otac nam nikad nije posvecivao paznju, stalno sam gledala svađe svojih roditelja, majku kako pati i ostaje u braku zbog nas i nema gde i danas se to nije promenilo, ali ja sam se trudila da budem uz svoju majku i da budem dobro dete, odrekla sam se i detinjstva i mladosti zbog njihovih problema trudeci se da budem most da se ne tuku,svađaju i sl. Sada mi se proslost nastavlja a trudila sam se da budem sve ono što moji roditelji nisu bili prema meni. Naravno po suprugu sam ja kriva za sve, zivimo u zajednici i iskreno ni ja nemam gde. Sada zivim zbog deteta i hocu da ga izvedem na pravi put, s tim da moj suprug stalno insistira na tome da je on vec formorana licnost i da je kasno, ja to necu da prihvatim, ja se menjam i sa 35 godina i stalno se trudim da se prilagodim drugima izgubila sam i sebe, samo svoj zivot ne zivim. Molim vas da mi pomognete i date savet sta da radim, postoji li literatura koju mogu da procitam da mi pomogne da bolje shvatim svoje greske, da mogu da prepoznam sta ga muci i dam mu pravi savet, da primenim nesto sto ce uticati, jer sve sto sam do sada probala dalo je samo privremene rezeltate. Unapred zahvlana. Zabrinuta majka.
Odgovoreno: 25. 06. 2008.Poštovana zabrinuta majko, pre nego što vam iko da bilo kakav stručni savet o pozitivnom vaspitavanju deteta, morate se odreći negativnog. Čak ni kombinacija pozitivnog i negativnog vaspitavanja ne može dati pozitivan rezultat. Dakle, NASILJE SE MORA ZAUSTVITI, a ono se uvuklo u vašu kuću.Da bi dete naučilo da kontroliše svoj bes, potrebno je da ima adekvatne uzore, modele. Otac ga istuče kada vama uputi rzužne reči, dobija po guzi, gori da mu batine ništa ne znače. Vi sebe ne opisujete kao fizički nasilnu, već kao okrivljenu ženu i majku koja je uhvaćena u zamku jer nemate gde da odete. To mi sve zvuči kao da dečak živi u veoma nesigurnom okruženju. Sa druge strane, vi i školski tim opisujete dečaka kao neosetljivog, ali ja stičem utisak da se naprotiv radi o veoma ranjivom dečaku koji je nekako naučio da mu je njegovo sadašnje ponašanje od pomoći da preživi u okolnostima u kojima se nalazi. I ne samo to. Njegovo ponašanje je i ujedinilo roditelje, koji su bili mnogo neskladniji kada je on bio bolji. To za njega može biti razlog više da se ne popravlja ukoliko voli svoje roditelje, jer što je on gori oni se više trude da spuste loptu i sa njim i među sobom. On nije kriv za neskladan brak roditelja, za život u zajednici, za vaše nesretno detinjstvo i nerazumevanje svog oca i vašeg supruga da nije formirana ličnost i da je ipak još uvek dete uz svo uvažavanje njegovih 11 godina. Stoga, da bi se roditelji savetovali kako da vaspitavaju, potrebno je da se vrate u okvire roditeljstva, i pokušaju zajedno sa savetnikom da potraže zamene za sadašnjie vaspitne navike koje su uticale na formiranje velike osetljivosti dečaka, slabe kontrole ponašanja i štetnih navika u ponašanju . Ukoliko budete pisali ponovo, mene će svakako prvo zanimati da li je od proteklog pisma bilo nasilja u kući, kao i kako je drugačije ponašanje roditelja koji ne okrivlju i ne tuku uticalo na ponašanje dečaka.
Kako bi ste okarakterisati dete koje ide u treci razred osnovne skole, koje je sa osobinama hiperaktivnog deteta, nekomunikativno,dete koje kad dodje u goste ne kaze ni dobar dan, pripija se uz majku i stidi se, zaume neko mesto i gleda tv, rodjen je u osmom mesecu . Pre polaska u skolu bio je u obdanistu, slabo se druzio sa drugom decom, igrao se sam, a na testiranju za skolu nije sklapao recenice.U skoli je dobio dobrog ucitelja, ne seta po ucionici kao na pocetku prvog razreda, dosta stvari se promenilo.Uci sa majkom voli matematiku i engleski koji mu idu vise nego dobro gotovo odlicno ali njegovo uklapanje u drustvo i okolinu koja ga okruzuje nije odgovarajuce njegovom uzrastu. Napominjem da dete ima neku cudnu gojaznost bez obzira na ishranu. Krupniji je od ostale dece. Ide u redovnu skolu a ne u skolu za decu sa posebnim potrebams. Tako da je glavno pitanje kako dete resocijalizovati i usmeriti na osamostaljivanje. Hvala .
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovana, resocijalizacija je moguća onda kada je prvo bio socijalizovan, ali je te veštine izgubio ili oštetio. U suprotnom socijalizacija nikada nije ni postignuta. Ponašanje koje ste opisali kod dečaka, svakako ima karakteristike poremećaja socijalnog funkcionisanja, bez elemenata mentalne retadrdacije zbog čega verovatno i nije kategorisan za specijalnu školu. Da bi se napravila diferencijacija između lošeg okolinskog uticaja i ozbiljnijih smetnji (autistični spektar, specifične smetnje učenja) potreban je psihijatrijski pregled. Učenje socijalnih veština moguće je kada se tačno sagleda sa kakvim se problemom dete suočava i da li se samo sa tim može izboriti. Pozdrav
postovani Dr Stankovicu, Nas Marko od 2 godine i 8 meseci nas mnogo zabrinjava sa svojim ponasanjem. Cekamo da napuni 3 godine da bi mu operisali sva tri krajnika i imao je usne upale jos od svoje 1.godine, kao mali imao je kolik i trajalo je cela tri meseca zatim su mu zubi izbijali i tako da je plakao stalno otkako se rodio...stalno je imao bolove. Sad se ponasa kao hiper aktivno dete bar tako nas doktor kaze..kao kod ostalih roditelja sto su napisali isto tako se baca,agresivno se ponasa, udara mene i supruga ..ali najvise me plasi sto on toliko sebe povredjuje u glavu. nocu se sa vristanjem probudi,spava i place i tako da to traje oko 30 min i onda kad stvar se ne smiruje mi ga spakujemo i odvezemo u hitnu ali kad stignemo do hitne on se smiri dali od lekova za bolove sto mu damo . vristi i toliko upotrebljava snagu da se izmigolji iz narucja i da padne sa kreveta. da ga ne drzimo pao bi i udarao bi glavom od zid. Pitanje je kako da ga ignorisemo u takvom stanju posto ste napisali da treba sve sto nevalja ignorisati? Kako da znam da je to samo sila njegova ili dete ima stvarno neke bolove.Dali je moguce da mu kutnjaci izlaze jer grize svoje prstice i mene za obraz? To se desilo nocas a sutra ujutro smo ga vodili kod lekara i krv mu je u redu, osim sto su mu usi i grlo malo crveni i doktor kaze da to nemoze toliko da ga boli sto bi opravdalo takvo ponasanje. ponekad se uplasim takve njegove reakcije da placem po ceo dan...naravno kad je dete odsutno da me ne vidi. Inace sa drugom decom kad se igra uvek trazi mene da prisustvujem ako neko dete ne radi onako kako on zeli. I onda se opet baca i udara glavom od pod. Mi inace zivimo u Norveskoj i nas Marko treba da krene u vrtic od avgusta sto nas zabrinjava kako ce sve proteci. Procitala sam svu vasu teoriju i opet nevidm sta da radim. Dali mozete da mi date neki odgovor malo jasniji....leti idemo na odmor u Vranje sto nije daleko od Nisa i volela bi da nase dete pregleda doktor kao vi a ne norvezanin koji nisu poznati kao dobri strucnjaci.Nas sin Marko inace nije uvek takav da se baca i ljuti..mi mislimo da kad ga nemuce bolovi on je dete za primer...ali dali ih ima ili nema kako da znamo kad ne prica... nas doktor kaze da je sve u redu i da dete mozda ima autisticnu bolest ..jos uvek neprica bas nista, ponekad izgovori mama i to je sve....dali je i to normalno sto jos nije progovorio..on stalno nesto prica ali na bebi jeziku. dali mu se pomesalo dva jezika? Mnogo smo zabrinuti...to nam je prvo dete i mi ga mnogo volimo...ali sta da radimo? Molimo vas za savet... Sneza i Zoran
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovani Snežana i Zorane, tačno je da sam napisao da neprimereno ponašanje treba ignosrisati. Međutim u tekstovima o disciplinovanj dece piše još ponešto. Prvo, treba ulagati u dete pažnju, negu, ljubav, saradničku igru, poštovanje itd. onda kada dete pokazuje primereno ponašanje. Drugo, treba sa detetompraviti neku vrstu ugovora srazmerno uzrastu, to i to možeš raditi, to i to ne možeš raditi i objasniti mu konsekvence (jednostavnim i razumljivim za dete rečniko ili crtežom šta će se dogoditi pozitivno ili negativno ukoliko se pridržava ili ne pridržava dogovora. Treće, ignorisati da, ali ne po svaku cenu, jer ne možete ignorisati udaranje, grebanje, ujedanje i izlaganje deteta opasnosti. Tu je potrebna kontrola kretanja, ali ignorisanje kontakta, pažnje, smirivanja, bilo kakve komunikacije sa detetom dok se samo ne smiri. Samo smirivanje treba nagraditi pažnjom i pohvalom, a ne izlive besa. U prvom slučaju detetu dajete poruku da ste dostupni kada se samo smiri, a u drugio kada ima izliv besa. Savetujm da detaljnije pročitate tekstove. Pominjanje autizma, hiperkinetskog poremećaja (od strane lekara), postojanje bolova i nerazvijenost govora u bilingvalnom kontekstu odvajaju vaše dete od dece koja nemaju pomenute karakteristike, a pokazuju neadekvatno ponašanje. Dobar pregled, gledanje eventualnog video snimka o ponašanju deteta tokom dana I NOĆI, može pomoći da se napravi jasna razlika šta je poremećaj (ako postoji), a šta je naučeno ponašanje koje će se promeniti drugačijim postupanjem roditelja. Tokom avgusta ću raditi na Klinici, i vrlo rado obaviti pregled ukoliko i vi budete u prilici da dođete. U Norveškoj, Oslu, Trondheimu, Bergenu ima vrhunskih dečjih psihijatara. Šaljem vam adresu predsednika udruženja dečje i adolescentne psihijatrije Norveške, koji vam može preporučiti kod lekara možete potražiti u regiji u kojoj živite: dr. Jon Longe Eventyrveien 26 0851 Oslo, Norway 20, tel +47-22 36 25 jonlange@online.no
mojot sin ima 13 godini.pred 2 meseci imase jaki bolki vo zeludnikot na saat vreme primase infuzijii.bolkata i ponatamu traese. posle se otkri deka ima helio bakterija vo zeludnikot. ja prima trojnata terapija i prodolzuva uste 1 mesec da pie lanzul.bolka veke nema sto ponatamu.no najmnogu me zagrizuva rezultatite od krvta vrednostite na amino fosfazata se mnogu zgolemenii.sto vsusnost oznacuvaat tie i sto da napravam ponatamu.poz.od makedonija.OLI
Odgovoreno: 15. 06. 2008.Poštovani, iz onoga što sam razumeo iz vašeg pisma, pisali ste o žekudačnim smetnjama kod vašeg sina izazvanih bakteriom Helicobacter. Na žalost moje kompetencije kao dečjeg psihijatra u lečenju pomenutih smetnji daleko su manje od kompetencije pedijatra, tako da mislim da vaše pitanje trebate uputiti dr Jeleni Vojinović (oblast Pedijatrija).
Moje dete, Aleksa, ima 3 godine i 3 meseca. Ide u jasle vec godinu dana i od sledeceg meseca prelazi u vrtic. Izuzetno je zivahno dete, pokretno, sklon je svakavim egzibicijama, prevrtanjima, trcanju...Takodje voli da gleda crtane filmove i ima strpljenja da ih gleda. Najveci problem mi predstavlja njegovo ponasanje (bacanje, dranje, plakanje) kada zeli da se nesto uradi po njegovom a to mu se ne dopusti. Iz tog revolta je u stanju da ugrize, da se baca, da baca stvari...Jako je emotivan. Pre neki dan je u vrticu iz besa ujeo vaspitacicu koja je pokusala da ga smiri. On je inace jako dobar, ali prosto kao da izgubi kontrolu kao da padne u neki trans...ne znam da li da ga udarim, kako da ga osvestim kada pocne tako da se ponasa. Pokusavala sam da ga ostavim ali on bude jos gori. Uspem da ga smirim tek kad ga cvrsto zagrlim...Ima te li neki savet?
Odgovoreno: 08. 06. 2008.Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨.
Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje).
Prikazano 431-435 od ukupno 531 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke