Radi se o problemu koji traje vec duze vreme i odnosi se o mojoj sada vec bivsoj drugarici i koleginici sa fakulteta koja sad ima oko 31. Bez obzira na to sto ima neki kilogram vise, mnogo je pametna, snalazljiva, komunikativna, govori vise stranih jezika, ali ocito ima neki problem.....Dok je studirala (jedva je zavrsila, a ja sam zavrsila 3-4 godine pre nje) imala je velikih problema. Nije htela da uci, trazila je neki izgovor da ne ide na ispit, domace zadatke nije htela da resava i vrlo cesto joj je tata resavao. Iako je jako zauzet, nalazio je vreme da joj resi zadatke i donese kuci (puno radi kako bi je omogucio sve udobstva u zivotu, kupio joj je stan, auto, novac, sve!). Mislim da je glavni razlog neki kompleks koji ona ima odavno zbog njenog brata (stariji od nje 3 godina) koji vrlo uspesan. Zavrsio je fak sa najvisokim prosekom, magistrirao je u inostranstvo i je sve naj, naj. U pocetku su ziveli zajedno (njih dvoje). Ona je uvek njega kontrolirala, gde izlazi, ski! m se druzi. Cesto se druzila i s njegovin frendovima koji prakticno je usvojila kao svoji. Druzeci se sa njom upoznala sam njega, zblizili i tako smo se poceli zabavljati, ali zbog njenog nezgodnog karaktera bojali joj smo se reci. Poslo nam je super. U medjuvremenu poceli smo ziveti zajedno. Kontakti sa njom sveli su se na minimum. Kontaktirala je samo njega. Bila je povredjena zasto joj nismo rekli. Sve bi bilo recimo „ok“ ako probleme nisu postale nepodnosljive. Njihovi roditelji su postali jako zabrinuti zbog nje. Svesni su da nesto nije u redu sa njeno zdravlje. Ona je konstantno u neku tesku depresiju, place danima, nece ziveti, kaze da ce da se ubije i kaje se sto je ziva (to njih ubija). Spava ceo dan, nocu gleda TV, nista ne radi, samo analizira sve nase postupke i razmislja o nebitnim stvarima (ali to za nju je najbitnije). Misli da niko nista ne radi za nju a ona pravi sve za druge. Svadja se sa svima ako joj nesto kontriraju. U svaku priliku hoce da pokaze da je bolja, vrednija....Izgubila je sve frendove, nema s kim druziti. Ide s mamom i tatom na more, za Novu godinu. Svadja se svima, i s njim ali opet se javi jer nema s kim da druzi. Optuzava sve da uzivaju i misle samo o sebe a da je ona sama i da jako pati. Optuzava roditelje da oni namerno nju povredjuju!?!? Nervozna je jako. Sta oni i da kaze, ona se ljuti. Uvek ih optuzuje da stalno zasticuju njen ! brat, a nju ne vole i je osudjuju!!! Oni joj objasnjavaju da nije tako.....danima....Roditelji su normalni dobri ljudi, vole je, pa se pitam kako ona to moze tako misliti!?!? Koji roditelj prave namerno loso svojoj deci?!? Ocito ona nemoze pravilno da razmatra, razmislja, zakljucuje.... Zao mi je zbog toga jer znam da je ona mnogo dobra i pametna. Neznam sta se desava. Nisam ovo primetila dok sam se druzila s njom (mozda je depresija postojala ali je ja nisam primetila), ali sad vidim da su oni imali probleme s njom i u proslosti. Svi smo pod stresom i mislimo da ona to nesvesno radi. Nemogu ni pretpostaviti sta ce da e desi ako joj neko kaze da joj treba strucna pomoc. Nihovi roditelji su izgubljeni. Ne znaju sta da rade. Ovo gi opterecuje i gube volju za sve, a da nema njih, ona ne bi imala od cega da zivi. Udovoljavaju joj sve i opet nije sretna. Ona nezna da se raduje, a mnogo ljudi mogu samo da sanjaju o onome sto ona ima, samo treba da pomisli. Mi smo isto izgubljeni, nismo znali sta da radimo, molili smo je da zaboravi za sve sto smo je "uvredili", ali ipak plakala je, optuzivala kako smo mi bezobzirni prema nju….Postavlja puno uslove, trazi da joj je zovemo svaki dan, da je kanimo da dodje kod nas (a kad dodje, sedi po ceo dan zasto nema druge obaveze, a mi idemo na posao i nemamo bas puno vreme). Kad god se javi njen brat, ona ga zadrzava i po 2 sata na tel, i sad izbegava da je trazi jer ona govori neke bezvezne stvari, a on nema vremena za to. Ona ga trazi samo kad nesto treba, a on to odma ispuni, pa sta i da je imao u plan.... Mi je volimo i hocemo da smo tu kad god joj nesto treba. Cak i kad neki put zeli neke stvari koji ne smije (na neka porodicna proslava zelela je da ne idem ja, da ide samo on?!!? Ali i to smo ispunili) Neki put pomislimo da prekinemo bilo kakav kontakt s njom jer ovo ovako vise ne ide, ona da postavlja uvjete, koliko i da zelimo da joj ugodimo, sve nesto nije u redu. Hocemo da jednostavno zaboravi na nas, ali ona to ne prihvata. Maltretira sebe, a i sve nas. Zbog ovog problema. nemozemo da planiramo nas zivot….mi zivimo vec 3 godine skupa, hocemo djete, porodicu, ali bojimo se da je ne povredimo. Bojimo se najvise za roditelje jer su ljudi na mesto, oni su se udaljili od nas, boje se da ne naprave problem ako ona sazna da smo bilo kod njih ili oni kod nas. Zapostavljaju drugo dete zbog nje, ali sta ce. Ovo nas duze vreme muci, hteli bi da resimo ovaj problem, da mozemo planirati porodicu, jer ovo nemoze ovako. Iskreno se nadam da nam mozete pomoci kako da se postavimo prema nju i prema njihovim roditeljima, jer sve sto smo probali je bilo uzalud. Hvala vam puno Zelim Vam sve najlepse Pozdravljam Vas i ocekujem odgovor sto prije Zabrinuta
Ono sto pisete o svojoj buducoj zaovi, sestri Vaseg mladica, veoma lici na veoma razmazeno detinjasto ponasanje koje se formiralo zahvaljujuci izuzetno, odnosno preterano popustljivom ponasanju roditelja od najranijeg detinjstva pa nadalje. Ovakav tip preterano demokraticnog vaspitanja, kada roditeljsko "ne" prakticno i ne postoji da bi se, zbog ljubavi prema detetu, udovoljilo svakoj njegovoj zelji, doprinosi sve vecim i sve nekriticnijim zahtevima deteta koje time prakticno postaje glavna figura oko koje se citava porodica vrti. Ona tokom godina nije prevazisla taj nivo razmazenog deteta, to je jos uvek, i posto joj se uvek udovoljavalo, a to se nastavlja iako je uveliko odrasla osoba, nema ni razloga da menja ovakav model ponasanja jer je time i dalje u centru paznje, a kad nije, ona to pokusava da povrati svim sredstvima - optuzivanjem, pretnjama, nametanjem, izmisljanjem posebnih zahteva, beskonacnim pricama...Roditelji su bespomocni a i ne pokusavaju da promene svoj stav prema njoj - upravo ta njihova bezuslovna popustljivost i doprinosi da ona sve vise i vise trazi, a prakticno nista pozitivno ne pruza. Upravo kod dece koja su vaspitavana na taj preterano popustljiv nacin, posledica je da su nezadovoljna svim, a i sobom!Dakle, preterano popustanje nema za posledicu srecu i zadovoljstvo deteta, vec upravo obratno, jedno stalno i rastuce nezadovoljstvo gde takva osoba, i kad odraste,ne nalazi zadovoljstvo ni u cemu niti je sebi dovoljna i srecna. Posto je ovakvo ponasanje trajalo toliko mnogo godina, i sam proces "popravke" nije lak, ali je put resenja porodicna terapija koja bi bila koncipirana u smislu izmene uloga i oblika ponasanja svih clanova porodice. Ne morate, zato, da trazite od nje da se leci, vec da joj na neki nacin objasnite da cela porodica treba da se ukljuci u neki vrstu tretmana kako biste naucili bolje da funkcionisete jedni sa drugima, a ne da nju izdvojite kao problem. Mozda ce tako lakse prihvatiti. Uostalom, i ona se ne oseca dobro u svojoj kozi, rekla bih, pa ce mozda uz takvo obrazlozenje dati i sebi priliku da nesto promeni. Naravno da je citava situacija i za njene roditelje, a i za vas dvoje veoma problematicna jer je nerazumno da ceo svoj zivot i planove o porodici podredite njenim hirovima!Ukoliko porodicnom psihoterapijom uspete da razresite ovaj bazicni problem, i Vi cete bez grize savesti i opterecenja moci da planirate i vodite svoj zivot a da joj pri tome pomognete da se na neki nacin i ona osamostali, sto ce osloboditi opterecenja ili ce ga bar smanjiti, za celu porodicu. Pozdrav.
Postovana doktorice.Imam jedan problem koji me vec malo duze muci i sto prije bi htjela da ga se rijesim.Imam veliki strah od prije nekoliko godina od zmija.Nemam pojma zbog cega bas da se toliko bojim te zivotinje koju sam uzivo vidjela samo u zoloskom vrtu.Strah je s vremenom sve veci i veci,i sve vise me onemogucava da uzivam u stvarima koje jako volim kao sto su:setnje livadama,vocnjacima,piknik uz jezero...Proslo ljeto sam bila na selu u gostima,prosetali vocnjakom,na moju veliku zalost naisli na malu,sklupcanu,mrtvu zmijicu.Nastao je za mene odjednom uzas;jako lupanje srca,tresavica,osjecaj gusenja,znojenje dlanova,panican strah,jedva sam se vratila do kuce.Ostatak dana se nisam mogla tu vise opustiti.Inace dovoljna mi je tema ili da vidim tu zivotinju na tv-u da po noci ne mogu spavati,imam ruzne snove...Nikada nisam imala niti kontakt niti je uzivo u prirodi na srecu srela.Koji je uzrok mog uzasnog straha.Zbog cega je nastao taj problem??inace nemam nikakvih drugih z! dravstvenih problema.Da li na takve strahove mogu utjecati strasni filmovi koje ponekada djeca imaju priliku gledati??Zbog cega ljudi imaju strah od mrtvaca,da li isto mogu utjecati filmovi iz djetinjstva ili je nesto drugo??Unaprijed Vam velika Hvala
postoje takozvani primarni strahovi koji vuku korene od nase sirove, pocetne ljudske egzistencije u prirodi - medju njih spada i strah od divljih zivotinja (pa i zmija, naravno) koje su u prirodi realna opasnost, kao i strah od smrti koji je jedan od prvih sa kojim se covek od samog pocetka svog zivota suocava u raznim oblicima (pa i u vidu straha od mrtvaca). Cak i oni koji ne gledaju mnogo strasnih filmova ili filmova sa sadrzajima koji bi potencirali ove strahove, u nekoj meri ih osecaju, nezavisno od toga da li su u zivotu imali neka licna neprijatna iskustva tog tipa. Dakle, kod Vas se radi o strahovima koji su duboko ukorenjeni u ljudima jos od nasih pre-predaka, samo ih neki osecaju i manifestuju intenzivnije a neki manje intenzivno, sto opet zavisi od same licnosti i spleta zivotnih dogadjaja. Zato nemojte sebe smatrati bolesnom osobom. Naravno da intenzitet Vaseg straha, koji prevazilazi uobicajene kriterijume pa Vas i onemogucava da uzivate u nekim porodicnim aktivnostima, smeta. Postoje tehnike bihevioralnog tretmana koji bi donekle mogle ublaziti intenzitet Vasih strahova i ukoliko zaista ovaj problem dozivljavate kao veoma bitan, obratite se nekom bihevioralnom psihoterapeutu koji ce Vam znacajno redukovati stepen tegoba. Nasiroko poznati strucnjak iz Nisa je prof.dr Jezdimir Zdravkovic koji je i evropski poznat u oblasti bihevioralne psihoterapije, a aktuelno na Klinici za zastitu mentalnog zdtavlja radi dr Olivera Zikic koja se takodje izuzetno uspesno bavi i ovim, izmedju ostalih problema, a uostalom je i mozete naci na Stetoskopu gde sa psihijatrijske tacke gledista odgovara na pitanja zainteresovanih klijenata. Ipak. posto pretpostavljam da zivite u gradu gde je zaista minimalma mogucnost da dodjete u kontakt sa zmijom, verujem da to ipak nije tema sa kojom se svakodnevno srecete a svakako da nije potrebno da svoj strah pojacavate gledanjem filmova na tu temu. Pozdrav.
Molim vas da mi kazete na kom ulju ili masti da pecemo ribu u fritezi.Ribu jedemo 3 do 4 puta nedeljno i zelela bi da je spremam na [to ydraviji na;in.Hvala,pozdrav iz Panceva od Danijele
Przenje kao nacin pripreme uopste nije zdracv to ne zavisi od ulja. Ukoliko niste u mogsnosti da koristite malsinovo ulje, najbolja su hladnocedjena ili ulja pojacana omega 3 kiselinama
Postovani, pojavile su mi se ranice na genitalnoj regiji, javila sam se ginekologu koji je odmah posumnjao na herpes. Prepisao mi je aciklovir kremu i tablete koje sam pila 5x1 na 4 h. a to sam sve puderisala medicinskim puderom a prethodno ispirala bornom vodom od 3% i vaginalete Polyganax. Povuklo mi se 4-5 dana. Uz to uradio mi je bris i sve je ok samo ima Eserihije,pijem doksicinklin i vaginalete jos 12 dana. Ostalo je sve negativno. Uradila sam i analizu krvi, Herpes Simplex virus 2 IgM, koji je nereaktivan i Herpes Simplex virus 2 IgG koji je 54 a ref.vrednost je 20. Moze li mi ko pojasniti ove vrednosti tj. njihovo znacenje i sta mi je sad raditi. Veliki pozdrav i nadam se da ce mi neko odgovoriti
Antitela iz grupe M (IgM) su znak sveze (prve) infekcije - koju Vi nemate. At-la iz grupe G su postojeca antitela- iz neke prethodne infekcije koju je organizam zapamtio i u Vasem slucaju ponovo aktivirao u ovoj ponovljenoj infekciji- zato su IgG At-la povisena. Sada kada je infekcija u regresiji Vase je da samo radite na povisenju opsteg imuniteta i jacanju organizma.
Molim vas, nalaz urina je sljedeci, 10-12 leukocita 35-40 eritrocita 0.5 proteina bakterija nešto Posto sam u 18 nedelji trudnoce jako sam uplasena opasnosti od ovakvog nalaza i moguce preklampsije, molim vas za vase misljenje, unaprijed hvala!
Nema razloga da Vi unapred razmisljate o preeklampsiji. Da bi o njoj govorili mora da postoji povisen pritisak , otoci i proteinurija. Kod Vas postoji malo proteina u mokraci, ali i eritrociti i leukociti te treba resiti problem bubrega (infekcija, pesak). Uradite urinokulturu, kompletnu biohemiju, pratite stanje pritiska (3x dnevno merite- napravite listu par dana) i sa tim rezultatima se javite ginekologu- a on ce prosuditi da li je potrebna hospitalizacija.
Radi se o problemu koji traje vec duze vreme i odnosi se o mojoj sada vec bivsoj drugarici i koleginici sa fakulteta koja sad ima oko 31. Bez obzira na to sto ima neki kilogram vise, mnogo je pametna, snalazljiva, komunikativna, govori vise stranih jezika, ali ocito ima neki problem.....Dok je studirala (jedva je zavrsila, a ja sam zavrsila 3-4 godine pre nje) imala je velikih problema. Nije htela da uci, trazila je neki izgovor da ne ide na ispit, domace zadatke nije htela da resava i vrlo cesto joj je tata resavao. Iako je jako zauzet, nalazio je vreme da joj resi zadatke i donese kuci (puno radi kako bi je omogucio sve udobstva u zivotu, kupio joj je stan, auto, novac, sve!). Mislim da je glavni razlog neki kompleks koji ona ima odavno zbog njenog brata (stariji od nje 3 godina) koji vrlo uspesan. Zavrsio je fak sa najvisokim prosekom, magistrirao je u inostranstvo i je sve naj, naj. U pocetku su ziveli zajedno (njih dvoje). Ona je uvek njega kontrolirala, gde izlazi, ski! m se druzi. Cesto se druzila i s njegovin frendovima koji prakticno je usvojila kao svoji. Druzeci se sa njom upoznala sam njega, zblizili i tako smo se poceli zabavljati, ali zbog njenog nezgodnog karaktera bojali joj smo se reci. Poslo nam je super. U medjuvremenu poceli smo ziveti zajedno. Kontakti sa njom sveli su se na minimum. Kontaktirala je samo njega. Bila je povredjena zasto joj nismo rekli. Sve bi bilo recimo „ok“ ako probleme nisu postale nepodnosljive. Njihovi roditelji su postali jako zabrinuti zbog nje. Svesni su da nesto nije u redu sa njeno zdravlje. Ona je konstantno u neku tesku depresiju, place danima, nece ziveti, kaze da ce da se ubije i kaje se sto je ziva (to njih ubija). Spava ceo dan, nocu gleda TV, nista ne radi, samo analizira sve nase postupke i razmislja o nebitnim stvarima (ali to za nju je najbitnije). Misli da niko nista ne radi za nju a ona pravi sve za druge. Svadja se sa svima ako joj nesto kontriraju. U svaku priliku hoce da pokaze da je bolja, vrednija....Izgubila je sve frendove, nema s kim druziti. Ide s mamom i tatom na more, za Novu godinu. Svadja se svima, i s njim ali opet se javi jer nema s kim da druzi. Optuzava sve da uzivaju i misle samo o sebe a da je ona sama i da jako pati. Optuzava roditelje da oni namerno nju povredjuju!?!? Nervozna je jako. Sta oni i da kaze, ona se ljuti. Uvek ih optuzuje da stalno zasticuju njen ! brat, a nju ne vole i je osudjuju!!! Oni joj objasnjavaju da nije tako.....danima....Roditelji su normalni dobri ljudi, vole je, pa se pitam kako ona to moze tako misliti!?!? Koji roditelj prave namerno loso svojoj deci?!? Ocito ona nemoze pravilno da razmatra, razmislja, zakljucuje.... Zao mi je zbog toga jer znam da je ona mnogo dobra i pametna. Neznam sta se desava. Nisam ovo primetila dok sam se druzila s njom (mozda je depresija postojala ali je ja nisam primetila), ali sad vidim da su oni imali probleme s njom i u proslosti. Svi smo pod stresom i mislimo da ona to nesvesno radi. Nemogu ni pretpostaviti sta ce da e desi ako joj neko kaze da joj treba strucna pomoc. Nihovi roditelji su izgubljeni. Ne znaju sta da rade. Ovo gi opterecuje i gube volju za sve, a da nema njih, ona ne bi imala od cega da zivi. Udovoljavaju joj sve i opet nije sretna. Ona nezna da se raduje, a mnogo ljudi mogu samo da sanjaju o onome sto ona ima, samo treba da pomisli. Mi smo isto izgubljeni, nismo znali sta da radimo, molili smo je da zaboravi za sve sto smo je "uvredili", ali ipak plakala je, optuzivala kako smo mi bezobzirni prema nju….Postavlja puno uslove, trazi da joj je zovemo svaki dan, da je kanimo da dodje kod nas (a kad dodje, sedi po ceo dan zasto nema druge obaveze, a mi idemo na posao i nemamo bas puno vreme). Kad god se javi njen brat, ona ga zadrzava i po 2 sata na tel, i sad izbegava da je trazi jer ona govori neke bezvezne stvari, a on nema vremena za to. Ona ga trazi samo kad nesto treba, a on to odma ispuni, pa sta i da je imao u plan.... Mi je volimo i hocemo da smo tu kad god joj nesto treba. Cak i kad neki put zeli neke stvari koji ne smije (na neka porodicna proslava zelela je da ne idem ja, da ide samo on?!!? Ali i to smo ispunili) Neki put pomislimo da prekinemo bilo kakav kontakt s njom jer ovo ovako vise ne ide, ona da postavlja uvjete, koliko i da zelimo da joj ugodimo, sve nesto nije u redu. Hocemo da jednostavno zaboravi na nas, ali ona to ne prihvata. Maltretira sebe, a i sve nas. Zbog ovog problema. nemozemo da planiramo nas zivot….mi zivimo vec 3 godine skupa, hocemo djete, porodicu, ali bojimo se da je ne povredimo. Bojimo se najvise za roditelje jer su ljudi na mesto, oni su se udaljili od nas, boje se da ne naprave problem ako ona sazna da smo bilo kod njih ili oni kod nas. Zapostavljaju drugo dete zbog nje, ali sta ce. Ovo nas duze vreme muci, hteli bi da resimo ovaj problem, da mozemo planirati porodicu, jer ovo nemoze ovako. Iskreno se nadam da nam mozete pomoci kako da se postavimo prema nju i prema njihovim roditeljima, jer sve sto smo probali je bilo uzalud. Hvala vam puno Zelim Vam sve najlepse Pozdravljam Vas i ocekujem odgovor sto prije Zabrinuta
Odgovoreno: 20. 01. 2008.Ono sto pisete o svojoj buducoj zaovi, sestri Vaseg mladica, veoma lici na veoma razmazeno detinjasto ponasanje koje se formiralo zahvaljujuci izuzetno, odnosno preterano popustljivom ponasanju roditelja od najranijeg detinjstva pa nadalje. Ovakav tip preterano demokraticnog vaspitanja, kada roditeljsko "ne" prakticno i ne postoji da bi se, zbog ljubavi prema detetu, udovoljilo svakoj njegovoj zelji, doprinosi sve vecim i sve nekriticnijim zahtevima deteta koje time prakticno postaje glavna figura oko koje se citava porodica vrti. Ona tokom godina nije prevazisla taj nivo razmazenog deteta, to je jos uvek, i posto joj se uvek udovoljavalo, a to se nastavlja iako je uveliko odrasla osoba, nema ni razloga da menja ovakav model ponasanja jer je time i dalje u centru paznje, a kad nije, ona to pokusava da povrati svim sredstvima - optuzivanjem, pretnjama, nametanjem, izmisljanjem posebnih zahteva, beskonacnim pricama...Roditelji su bespomocni a i ne pokusavaju da promene svoj stav prema njoj - upravo ta njihova bezuslovna popustljivost i doprinosi da ona sve vise i vise trazi, a prakticno nista pozitivno ne pruza. Upravo kod dece koja su vaspitavana na taj preterano popustljiv nacin, posledica je da su nezadovoljna svim, a i sobom!Dakle, preterano popustanje nema za posledicu srecu i zadovoljstvo deteta, vec upravo obratno, jedno stalno i rastuce nezadovoljstvo gde takva osoba, i kad odraste,ne nalazi zadovoljstvo ni u cemu niti je sebi dovoljna i srecna. Posto je ovakvo ponasanje trajalo toliko mnogo godina, i sam proces "popravke" nije lak, ali je put resenja porodicna terapija koja bi bila koncipirana u smislu izmene uloga i oblika ponasanja svih clanova porodice. Ne morate, zato, da trazite od nje da se leci, vec da joj na neki nacin objasnite da cela porodica treba da se ukljuci u neki vrstu tretmana kako biste naucili bolje da funkcionisete jedni sa drugima, a ne da nju izdvojite kao problem. Mozda ce tako lakse prihvatiti. Uostalom, i ona se ne oseca dobro u svojoj kozi, rekla bih, pa ce mozda uz takvo obrazlozenje dati i sebi priliku da nesto promeni. Naravno da je citava situacija i za njene roditelje, a i za vas dvoje veoma problematicna jer je nerazumno da ceo svoj zivot i planove o porodici podredite njenim hirovima!Ukoliko porodicnom psihoterapijom uspete da razresite ovaj bazicni problem, i Vi cete bez grize savesti i opterecenja moci da planirate i vodite svoj zivot a da joj pri tome pomognete da se na neki nacin i ona osamostali, sto ce osloboditi opterecenja ili ce ga bar smanjiti, za celu porodicu. Pozdrav.
Postovana doktorice.Imam jedan problem koji me vec malo duze muci i sto prije bi htjela da ga se rijesim.Imam veliki strah od prije nekoliko godina od zmija.Nemam pojma zbog cega bas da se toliko bojim te zivotinje koju sam uzivo vidjela samo u zoloskom vrtu.Strah je s vremenom sve veci i veci,i sve vise me onemogucava da uzivam u stvarima koje jako volim kao sto su:setnje livadama,vocnjacima,piknik uz jezero...Proslo ljeto sam bila na selu u gostima,prosetali vocnjakom,na moju veliku zalost naisli na malu,sklupcanu,mrtvu zmijicu.Nastao je za mene odjednom uzas;jako lupanje srca,tresavica,osjecaj gusenja,znojenje dlanova,panican strah,jedva sam se vratila do kuce.Ostatak dana se nisam mogla tu vise opustiti.Inace dovoljna mi je tema ili da vidim tu zivotinju na tv-u da po noci ne mogu spavati,imam ruzne snove...Nikada nisam imala niti kontakt niti je uzivo u prirodi na srecu srela.Koji je uzrok mog uzasnog straha.Zbog cega je nastao taj problem??inace nemam nikakvih drugih z! dravstvenih problema.Da li na takve strahove mogu utjecati strasni filmovi koje ponekada djeca imaju priliku gledati??Zbog cega ljudi imaju strah od mrtvaca,da li isto mogu utjecati filmovi iz djetinjstva ili je nesto drugo??Unaprijed Vam velika Hvala
Odgovoreno: 20. 01. 2008.postoje takozvani primarni strahovi koji vuku korene od nase sirove, pocetne ljudske egzistencije u prirodi - medju njih spada i strah od divljih zivotinja (pa i zmija, naravno) koje su u prirodi realna opasnost, kao i strah od smrti koji je jedan od prvih sa kojim se covek od samog pocetka svog zivota suocava u raznim oblicima (pa i u vidu straha od mrtvaca). Cak i oni koji ne gledaju mnogo strasnih filmova ili filmova sa sadrzajima koji bi potencirali ove strahove, u nekoj meri ih osecaju, nezavisno od toga da li su u zivotu imali neka licna neprijatna iskustva tog tipa. Dakle, kod Vas se radi o strahovima koji su duboko ukorenjeni u ljudima jos od nasih pre-predaka, samo ih neki osecaju i manifestuju intenzivnije a neki manje intenzivno, sto opet zavisi od same licnosti i spleta zivotnih dogadjaja. Zato nemojte sebe smatrati bolesnom osobom. Naravno da intenzitet Vaseg straha, koji prevazilazi uobicajene kriterijume pa Vas i onemogucava da uzivate u nekim porodicnim aktivnostima, smeta. Postoje tehnike bihevioralnog tretmana koji bi donekle mogle ublaziti intenzitet Vasih strahova i ukoliko zaista ovaj problem dozivljavate kao veoma bitan, obratite se nekom bihevioralnom psihoterapeutu koji ce Vam znacajno redukovati stepen tegoba. Nasiroko poznati strucnjak iz Nisa je prof.dr Jezdimir Zdravkovic koji je i evropski poznat u oblasti bihevioralne psihoterapije, a aktuelno na Klinici za zastitu mentalnog zdtavlja radi dr Olivera Zikic koja se takodje izuzetno uspesno bavi i ovim, izmedju ostalih problema, a uostalom je i mozete naci na Stetoskopu gde sa psihijatrijske tacke gledista odgovara na pitanja zainteresovanih klijenata. Ipak. posto pretpostavljam da zivite u gradu gde je zaista minimalma mogucnost da dodjete u kontakt sa zmijom, verujem da to ipak nije tema sa kojom se svakodnevno srecete a svakako da nije potrebno da svoj strah pojacavate gledanjem filmova na tu temu. Pozdrav.
Molim vas da mi kazete na kom ulju ili masti da pecemo ribu u fritezi.Ribu jedemo 3 do 4 puta nedeljno i zelela bi da je spremam na [to ydraviji na;in.Hvala,pozdrav iz Panceva od Danijele
Odgovoreno: 20. 01. 2008.Przenje kao nacin pripreme uopste nije zdracv to ne zavisi od ulja. Ukoliko niste u mogsnosti da koristite malsinovo ulje, najbolja su hladnocedjena ili ulja pojacana omega 3 kiselinama
Postovani, pojavile su mi se ranice na genitalnoj regiji, javila sam se ginekologu koji je odmah posumnjao na herpes. Prepisao mi je aciklovir kremu i tablete koje sam pila 5x1 na 4 h. a to sam sve puderisala medicinskim puderom a prethodno ispirala bornom vodom od 3% i vaginalete Polyganax. Povuklo mi se 4-5 dana. Uz to uradio mi je bris i sve je ok samo ima Eserihije,pijem doksicinklin i vaginalete jos 12 dana. Ostalo je sve negativno. Uradila sam i analizu krvi, Herpes Simplex virus 2 IgM, koji je nereaktivan i Herpes Simplex virus 2 IgG koji je 54 a ref.vrednost je 20. Moze li mi ko pojasniti ove vrednosti tj. njihovo znacenje i sta mi je sad raditi. Veliki pozdrav i nadam se da ce mi neko odgovoriti
Odgovoreno: 20. 01. 2008.Antitela iz grupe M (IgM) su znak sveze (prve) infekcije - koju Vi nemate. At-la iz grupe G su postojeca antitela- iz neke prethodne infekcije koju je organizam zapamtio i u Vasem slucaju ponovo aktivirao u ovoj ponovljenoj infekciji- zato su IgG At-la povisena. Sada kada je infekcija u regresiji Vase je da samo radite na povisenju opsteg imuniteta i jacanju organizma.
Molim vas, nalaz urina je sljedeci, 10-12 leukocita 35-40 eritrocita 0.5 proteina bakterija nešto Posto sam u 18 nedelji trudnoce jako sam uplasena opasnosti od ovakvog nalaza i moguce preklampsije, molim vas za vase misljenje, unaprijed hvala!
Odgovoreno: 20. 01. 2008.Nema razloga da Vi unapred razmisljate o preeklampsiji. Da bi o njoj govorili mora da postoji povisen pritisak , otoci i proteinurija. Kod Vas postoji malo proteina u mokraci, ali i eritrociti i leukociti te treba resiti problem bubrega (infekcija, pesak). Uradite urinokulturu, kompletnu biohemiju, pratite stanje pritiska (3x dnevno merite- napravite listu par dana) i sa tim rezultatima se javite ginekologu- a on ce prosuditi da li je potrebna hospitalizacija.
Prikazano 93221-93225 od ukupno 95701 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke