pišem iz Sombora, Branko 28.godina. Nadam se da ćete mi pomoći u ovom mom zdravstvenom haosu. Od februara prošle godine imam strašne tegobe....nikako da se otkrije šta je ....ili me ne šalju gde treba ....svaki dan imam neko stanje upale vrata, najgore leva strana me boli nema nikakog otoka, ali žari ...radio sam ultrazvuk vrata pre par meseci - sve je u redu, samo neka limfna žlezda se vidi stanje - posle inflamacije .... skoro sam uradio scintigrafiju pluvačnih žlezda jer su mi se usta baš izrazito suše ...pa uskoro imam biopsiju malih pljuvačnih žlezda ....da li je to moguće da od pluvačnih žlezda mi se zapaljuje leva strana vrata? Da li je moguće da sve to traje skoro godinu dana.....? Pa pre 8. meseci sam dobio tri penicilina koji su me skoro ubili, nisam mogao da dišem i od tada stalno osećam to strašno zapaljenje na levoj strani vrata uz uvo. Da to nisu zauške? A nikada nisam imao nikakav otok, crvenilo na koži...nisam dobio ništa protiv penicilina koji je dodatno zakomplikovao moje zdravstveno stanje.... ispod vilice na levoj strani vrata često mi trza koža ili vena ne znam. Dijagnoza pljuvačnih žlezda kaže u u mom izveštaju snimak govori u prilog hroničnog progresivnog sialodenitisa autoimune etiologije... a izrazita slabost je kod Submandibularnih pljuvačnih žlezda 20%. Skroz mi se suše usta, i onda otežano i dišem..... šta je sve to što traje toliko dugo ?
Nadam se da ćete mi odgovoriti. Branko, Sombor.
Postovani!
Imajuci u vidu Vase brojne tegobe, neophodno je da se javite imunologu i neurologu, ako i tada nedodje do poboljsanja
vasih simptoma, dolazi u obzir uklanjanje Vase submandibularne zlezde, kako bi Ph dijagnostika dala definitivne smernice potrebne terapije.
Srdacan pozdrav!
Doc Krasic
Postavljena mi je dijagnoza morbus fordice nakon biopsije male pljuvačne žlezde, pa me interesuje kakva terapija se primenjuje? Moram da napomenem da sam imala sistemsku kandidijazu i da ne smem da uzimam antibiotike (po savetu imunologa) i da li je ova bolest opasna?
Postovana!
Vasa dijagnoza koja je postavljena na osnovu patohistoloske analize, predsatvlja benignu bolest koja se karakterise postojanje mnogobrojnih malih zuckastih ili belicastih granula na povrsini sluzokoze donje usne ili nekad i na samom rumenom delu usne. Inace to je benigno oboljenje, koje moze biti i posledica poremecaja biohemije masti, te je neophodno da se javite lekaru da uradite analize krvi i eventualno imunologu.
Srdacan pozdrav!
Doc Krasic
Danas, posle "milion i prve" svadje sa suprugom, rešila sam po prvi put nekome da se obratim za pomoć. U braku smo 3 godine, a poznanstvo i veza, pre braka, dve. U tom periodu moj sadašnji suprug nije pokazivao ni jedan nagoveštaj sadašnjeg ponašanja. Problemi su počeli otprilike sa rodjenjem deteta, pre 20meseci. Žestoke svadje (uvek zbog sitnice), guranje od strane mog muža, bacanje stvari, razbijanje po kući, su postali deo naše svakodnevnice. Moj smiren, staložen i umirujući ton i stav kod njega izaziva još veći gnev. Vredja me užasno, priča i prebacuje mi stvari koje nikada nisam uradila...U početku sam pokušavala da jednostavno ćutim i trpim, da bi se smirio. Nije pomagalo. Smršala sam 15kg i posle svake svadje dobijem temperaturu i drhtim od straha. Napominjem da imamo rešeno stambeno pitanje, posao, završene fakultete. Nemam potrebu da ga ograničavam, sputavam u bilo čemu, ni sada ne bih mogla da se setim i jednog razloga konkretnog zbog koga se svadjamo. Najveći problem je što, posle njegovog napada histerije i besa, on neće da razgovara o tome. Posle pola sata mi pridje i zagrli me, kao da se ništa nije desilo. Molila sam ga da krenemo u bračno savetovalište, on neće ni da čuje. Ne zeli da prizna da imamo problem. Kada ja pokušam sa njim da razgovaram (u trenucima kada je sve u redu i raspoložen je), on uvek kaze: "Razvedi se ako hoćeš!"! U društvu se ponaša kao da smo najidealniji par, odaje utisak uglednog gospodina za kojeg niko ne bi i nije posumnjao da je takav. Medjutim, u kući večiti strah! Dete se ukoči kad počne da viče (uvek izmisli razlog za to), ja se plašim i vredjanja i toga kad zamahne ruku na mene (uvek se suzdrži...ne znam do kada)! Doktore, pomozite! Nezavisna sam finansijski, ne odlažem zato razvod, već iz razloga što se svaki dan nadam da će se nešto promeniti ili da će bar pristati da potražimo zajedno pomoć! Može li se to desiti i vredi li sve ovo trpeti?
Poštovana, ljudi koji ne mogu da se sete zbog čega se svađaju, najčešće se svađaju zbog moći. Rođenje deteta je zbog mnogo čega važan događaj u prodici, pa između ostalog i po oduzimanju moći drugim porodičnim "zvezdama" , pa onda ugledna gospoda postaju čangrizave prznice jer nisu više u žiži interesovanja. Da li je ovo baš slučaj sa vašim suprugom ne znam, ali verujem da ćete vi znati. Komentari "razvedi se...", zatim predstava za van kuće, a pogotovo nepriznavanje potrebe da se potraži pomoć, ukazuju na to. Sa druge strane, životna faza sa malom bebom nije nimalo jednostavna za oba partnera, ako su nespremno dočekali nove zahteve i nametnute obaveze. Da li vredi sve trpeti? Nikako! To znači samo još više istoga, do iscrpljenja. Šta činiti? Gotovo ništa od onoga što ste do sada činili. Vaš umirujući ton iritira, vaša neodlučnost ostavlja ravnodušnim, a vaš strah daje moć. To je ono što ste vi primetili (a ja sažeo), pa vi sada odlučite šta od svega toga želite da se i dalje događa. Srdačno
moj problem je sledeći: imam 29 godina i velike strahove. Pre svega od vožnje automobilom ali i od bolesti. Naime, vozač sam već 11 godina ali otkada sam rodila decu vožnja mi predstavlja veliki problem. Tada sam uz muževu saglasnost prihvatila da on vozi. Medjutim, i dok on vozi, doduše, nije auto reprenzentativan niti je za pohvalu ali takva su vremena, ja se ne osećam sigurno. Uvek ga usporavam, uvek i kada vozi nenormalo sporo, meni se čini da je to jako brzo. Stalno mi se u glavi vrzmaju ružne misli i onda i na najkraćoj relaciji ja izgledam jako umorno i izmučeno. Zbog toga i ne idemo na godišnje odmore jer sam jako uplašena vožnje. Inače sam sebe uhvatila kako non stop uobražavam da sam bolesna i da ću se razboleti od najtežih bolesti. Još da kažem da mi je suprug pre 4 godine operisan od karcinom bubrega i da je sada sve ok. ali ja se i dalje bojim. Stalno mi je u mislima strah od neke bolesti. Vidim da moje stanje postaje sve gore i gore. Živim u dosta malom mestu gde nema neuropsihijatra pa bih mi bilo drago da mi Vi pomognete. Još nešto, u životu kao i svi prošla sam kroz teške trenutke, što smatram da je dosta doprinelo mome sadašnjem stanju, pre svega prošle godine tragično mi je nastradala drugarica, zatim otkrila sam ljubavnu vezu oca za koga nikada ne bih ni u snu posumnjala da može da ima ljubavnicu, smrt bake koju sam jako, jako volela i koja je bila uzor moj iz detinjstva, i razne druge poteškoće.
Poštovana, mala mesta su obično u blizini velikih, ali do njih treba doputovati. zar ne? Posle spiska tragičnih događaja koje ste naveli, čovek može da pomisli da je sam na svetu i da se ništa ne može predvideti i isplanirati, ma koliko se čovek trudio i uveravao sebe da je bezbedan. Srećom, mnogo je više dokaza i primera koji pokazuju suprotno i verujem da ćete uz pomoć supruga (ukoliko mu već nisu "dosadila" vaša strahovanja, obzitom da ima i svoja), naći hrabrosti da odete do psihijatra i zatražite prvo stručnog sagovornika (koji se ne boji strahova), a onda i adekvatnu terapiju. Siguran sam da ćete i muža ohrabriti da neodustane znajući kako uobičajeno reagujete. Na kraju, možete i vi da vozite do lekara, što bi bio i prvi znak da ste rešili da se borite. Uz pomoć terapije i podrške, strahovi će nestati veoma brzo. Srdačno
ovo nije baš psihijatrijska bolest, ali naslućujem da ima svoje utemenljenje u ranim negativnim psihološkim iskustvima mog muža i da ste Vi ti koji ćete nam pomoći. Naime, moj muž je jedinac, njegov otac je tako odlučio, mada su njegovi roditelji mogli da imaju još dece, čak je, nažalost dolazilo da toga da majka mora da abortira i to više puta. Od malena, pod ovim podrazumevam 10. godinu, bar tako kaže moj muž tlačen je od strane oca ( ja mislim da je ovo pocelo mnogo ranije ). Ne klasično, da ga je tukao i sl. mada je bilo i toga, nego je redovno sve što napravi moj muž bilo loše i za to je dobijao kritiku. Da ne zna, da je nesposoban, da nije ni za šta i sl. Smatram da su ovde koreni njegovog sadašnjeg ponasnja. I muz i ja smo formalno isto obrazovani ( fakultet ) s tim što sam ja mnogo obrazovanija od njega kada se uzme opšte obrazovanje, čitala sam, išla u Kinoteku, pozorište, svirala, učila jezike, slušala dobru muziku. Iz ovoga naslućujete da potičemo iz sasvim suprotnih sredina, moji su intelektualci, a njegovi su završili osnovnu školu (otac samo 4 razreda ). Mada su radili i u firmama, gajili su stoku, imali baštu i sl. Rasla sam u gradu, a on na obodu istog, ali kako sam kasnije shvatila on i njegovo društvo umesto da gravitiraju prema Beogradu ili bar Zemunu, išli su na drugu stranu u manje mesta, Stara Pazova, Nova Pazova, Indjija i sl. Da bi se zabili u neki disko klub koji pusta narodnjake. S druge strane moj muz je izrastao u predobro bice, jako je nezan, topao, ovo verovatno mozemo zahvaliti njegovoj majci i ovo me je privuklo kod njega. Medjutim posle venčanja počinju problemi, npr. on je izgovarao nepravilno neke reči (kao i njegovi roditelji i sredina iz koje je potekao ) i ja sam pocela da ga ispravljam, jako se bunio zbog toga, pa smo satima razgovaril, ubedila sam ga da mora da popravi govor da bi našao bolji posao, tj. da bi mu poslodavac uopšte dao posao. Stimulisala sam ga da čita knjige, misim da to voli i za 6 godina braka pročitao je oko 100 knjiga što nije malo. Porazna je činjenica što su mu to maltene prve knjige u životu, jer u školi ništa nije čitao. Nije bio loš djak, pa zaključujem da su ih profesori jednostavno puštali da prodje. Završio je fakultet gde je bitnija matematika i fizika, nego kako se čovek izražava, pa je uspeo da se provuče sa takvim govorom, verovatno su ga svi smatrali seljakom, ali niko ga nije ispravljao, osim mene, sad govori sasvim solidno. Problem je što i dalje jako burno reaguje ako mu postavim neko pitanje, a on ne zna da odgovori, počne da histeriše, ja znam da to nije on i da ja nisam ja nego njegov otac, ali isto mu dodje. Skoro svaki dan imamo scenu, neko moje pitanje, njegova histerija, onda mirenje, ljubljenje. Ali meni je dosta, on je pre pola godine napisao na papiriću da neće biti histeričan, naravno može da ga zgužva, večeras mi je rekao da će namestiti mobilni telefon da ga svaki dan opominje da bude miran, naravno ni od ovoga nema vajde. Ako je neko njega "ubijao u pojam" čitavog zivota, onda je to nemoguće izbeći pisanjem ceduljica. Mislim da mu treba psihoterapija, ne znam da li individualna ili bračna, jer čak i ako zaista promeni ponašanje pisanjem ceduljica, u šta sumnjam, problem u njegovoj podsvesti ostaje. Zanima me Vaše mišljenje o ovome, kao izaći iz problema, ja volim muža i želim da ostatak života provedem sa njim, ali ne tako što ću svaki dan trpeti njegove izlive (oni nisu upućeni meni, on sam sebe kori, unižava, degradira, kuka što je protraćio godine, smatra da ne može nadoknaditi rupe u obrazovanju, opet iz njega progovara otac, bar što se ovih prvih opaski tiče).
Unapred se zahvaljujem na pomoći i izvinjavam na možda malo dužem pismu.
Poštovana, ja vam ne mogu pomoći, jer promene zavise od vas, a ne od mojih komentara. A moji komentari su prvo vezani za termine i značenja, Pojam podsvesno i nesvesno su isuviše izmučeni i bezlični termini koju su upotrebom za sve i svašta izgubili značenje, a da vam iskreno kažem, ja ih nikada i ne upotrebljavam, jer verujem više u naučeno i svesno. Vaš suprug veoma svesno "ludi" zbog ponižavanja, jer je naučio šta znači biti ponižen. A vi to znate, a činite (što nikako nije nesvesno ni podsvesno, zar ne?) propitajući ga. Kuća nije kviskoteka. Sa druge strane, ukoliko je neko fakultetski obrazovan, nemoguće je da su baš svi učitelji, baš svi nastavnici i baš svi profesori njega puštali jer samo "nije bio loš", bez pokazanog znanja. Vaša podrška za njegovo napredovanje je verovatno nesumnjiva (pa vas posle svađe ipak grli i ljubi), ali ne umanjujte njegove sposobnosti i da bez vas preživi i školuje se. "Histerični napadi mogu bit signali kada to zaboravljate. Iz njega ne progovara otac već nezadovoljan čovek koji može imati utisak da ga žena ne posmatra kao ravnog sebi i koja ga svojim stavom (pitanjima i propitivanjima koji "ubijaju u pojam") podseća na nekog ko mu je naneo dovoljno bola. Naravno, moji komentari nisu kritika vašeg ponašanja, već samo refleksija na vaše pismo koje ste veoma sistematično napisali i otuda vam je verovatno jasnije zašto sam napisao da od mene ne zavisi promena, već od vaše odluke da nešto promenite imajući u vidu da ste i sami prepoznali mnoge važne uticaje, ali je moguće da ste samu sebe zbunjivali amorfnim značenjima podsvesnog. Srdačno
Nadam se da ćete mi odgovoriti. Branko, Sombor.
Postovani! Imajuci u vidu Vase brojne tegobe, neophodno je da se javite imunologu i neurologu, ako i tada nedodje do poboljsanja vasih simptoma, dolazi u obzir uklanjanje Vase submandibularne zlezde, kako bi Ph dijagnostika dala definitivne smernice potrebne terapije. Srdacan pozdrav! Doc Krasic
Postavljena mi je dijagnoza morbus fordice nakon biopsije male pljuvačne žlezde, pa me interesuje kakva terapija se primenjuje? Moram da napomenem da sam imala sistemsku kandidijazu i da ne smem da uzimam antibiotike (po savetu imunologa) i da li je ova bolest opasna?
Odgovoreno: 31. 01. 2009.Postovana! Vasa dijagnoza koja je postavljena na osnovu patohistoloske analize, predsatvlja benignu bolest koja se karakterise postojanje mnogobrojnih malih zuckastih ili belicastih granula na povrsini sluzokoze donje usne ili nekad i na samom rumenom delu usne. Inace to je benigno oboljenje, koje moze biti i posledica poremecaja biohemije masti, te je neophodno da se javite lekaru da uradite analize krvi i eventualno imunologu. Srdacan pozdrav! Doc Krasic
Poštovana, ljudi koji ne mogu da se sete zbog čega se svađaju, najčešće se svađaju zbog moći. Rođenje deteta je zbog mnogo čega važan događaj u prodici, pa između ostalog i po oduzimanju moći drugim porodičnim "zvezdama" , pa onda ugledna gospoda postaju čangrizave prznice jer nisu više u žiži interesovanja. Da li je ovo baš slučaj sa vašim suprugom ne znam, ali verujem da ćete vi znati. Komentari "razvedi se...", zatim predstava za van kuće, a pogotovo nepriznavanje potrebe da se potraži pomoć, ukazuju na to. Sa druge strane, životna faza sa malom bebom nije nimalo jednostavna za oba partnera, ako su nespremno dočekali nove zahteve i nametnute obaveze. Da li vredi sve trpeti? Nikako! To znači samo još više istoga, do iscrpljenja. Šta činiti? Gotovo ništa od onoga što ste do sada činili. Vaš umirujući ton iritira, vaša neodlučnost ostavlja ravnodušnim, a vaš strah daje moć. To je ono što ste vi primetili (a ja sažeo), pa vi sada odlučite šta od svega toga želite da se i dalje događa. Srdačno
Poštovana, mala mesta su obično u blizini velikih, ali do njih treba doputovati. zar ne? Posle spiska tragičnih događaja koje ste naveli, čovek može da pomisli da je sam na svetu i da se ništa ne može predvideti i isplanirati, ma koliko se čovek trudio i uveravao sebe da je bezbedan. Srećom, mnogo je više dokaza i primera koji pokazuju suprotno i verujem da ćete uz pomoć supruga (ukoliko mu već nisu "dosadila" vaša strahovanja, obzitom da ima i svoja), naći hrabrosti da odete do psihijatra i zatražite prvo stručnog sagovornika (koji se ne boji strahova), a onda i adekvatnu terapiju. Siguran sam da ćete i muža ohrabriti da neodustane znajući kako uobičajeno reagujete. Na kraju, možete i vi da vozite do lekara, što bi bio i prvi znak da ste rešili da se borite. Uz pomoć terapije i podrške, strahovi će nestati veoma brzo. Srdačno
Poštovana, ja vam ne mogu pomoći, jer promene zavise od vas, a ne od mojih komentara. A moji komentari su prvo vezani za termine i značenja, Pojam podsvesno i nesvesno su isuviše izmučeni i bezlični termini koju su upotrebom za sve i svašta izgubili značenje, a da vam iskreno kažem, ja ih nikada i ne upotrebljavam, jer verujem više u naučeno i svesno. Vaš suprug veoma svesno "ludi" zbog ponižavanja, jer je naučio šta znači biti ponižen. A vi to znate, a činite (što nikako nije nesvesno ni podsvesno, zar ne?) propitajući ga. Kuća nije kviskoteka. Sa druge strane, ukoliko je neko fakultetski obrazovan, nemoguće je da su baš svi učitelji, baš svi nastavnici i baš svi profesori njega puštali jer samo "nije bio loš", bez pokazanog znanja. Vaša podrška za njegovo napredovanje je verovatno nesumnjiva (pa vas posle svađe ipak grli i ljubi), ali ne umanjujte njegove sposobnosti i da bez vas preživi i školuje se. "Histerični napadi mogu bit signali kada to zaboravljate. Iz njega ne progovara otac već nezadovoljan čovek koji može imati utisak da ga žena ne posmatra kao ravnog sebi i koja ga svojim stavom (pitanjima i propitivanjima koji "ubijaju u pojam") podseća na nekog ko mu je naneo dovoljno bola. Naravno, moji komentari nisu kritika vašeg ponašanja, već samo refleksija na vaše pismo koje ste veoma sistematično napisali i otuda vam je verovatno jasnije zašto sam napisao da od mene ne zavisi promena, već od vaše odluke da nešto promenite imajući u vidu da ste i sami prepoznali mnoge važne uticaje, ali je moguće da ste samu sebe zbunjivali amorfnim značenjima podsvesnog. Srdačno
Prikazano 78456-78460 od ukupno 95577 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke